Sport

Potpuno nova momčad! Ovo više nema veze s jesenskom Goricom…

Nogometaši Gorice osvojili su jedan bod u sudaru s Varaždinom (1-1) na otvaranju proljeća u SuperSport HNL-u, ali predstavili su se u bitno drukčijem izdanju nego na jesen. Zapravo, promijenilo se praktički sve…

Objavljeno

prije 4 mjeseca

27. siječnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Slegli su se prvi dojmovi nakon povratka SuperSport HNL-a u naše živote, nakon prvog pokušaja Gorice da pobjegne s dna ljestvice, ali pomalo gorak okus nije nestao. Vrti se film one stative Čuić u prvom poluvremenu, gola primljenog iz prvog varaždinskog dolaska pred gorički gol, pa onda i onog poništenoga gola čudesnog Ante Ercega… Dvaput su presudili centimetri, jedanput individualna pogreška, koja se dogodila djelomično zahvaljujući i očajnom terenu, tako da se ima za čime žaliti.

– Moram pohvaliti momke na energiji, koncentraciji i pristupu. U prvom poluvremenu smo dosta dobro izgledali, imali stativu i još jednu dobru šansu, pa primili gol iz prve situacije pred našim golom. U drugom se na momente vidjelo da dio igrača nije u pravom ritmu, mijenjali smo i sustav, jer pretpostavljali smo da ćemo padati energetski… Na kraju moramo biti zadovoljni ovim bodom – rekao je trener Mario Carević u kratkoj analizi otvaranja proljeća, uz važan dodatak:

– Imali smo šest novih igrača u prvih 11, moraju se i oni poloviti, ali stvarno sam optimist, radimo i treniramo dobro, mislim da ćemo s vremenom biti sve bolji i bolji…

Upravo u tom detalju, u činjenici da je ovo bila jedna potpuno nova momčad, i leže razlozi za optimizam. Jer, bila je ovo jedna potpuno nova Gorica! Momčad koja je završila jesen ima jako malo dodirnih točaka s ovom koja je započela proljeće, pri čemu tih šest novih igrača u početnoj postavi nije i jedina promjena.

Iako, definitivno je najveća i najznačajnija. Dakle, od desetorice igrača u polju, njih 60 posto bilo je novih, debitanata: Slavko Bralić kao desni stoper, Gregor Sikošek na lijevom beku, Agon Elezi i Ivan Fiolić kao dvije “osmice” te Ante Erceg i Filip Čuić kao dva napadača. Nije teško izračunati, više od polovice prve postave činili su igrači koji nikad nisu igrali zajedno u službenoj utakmici. Doda li se svima njima i Matthew Steenvoorden, omiljeni Nizozemac koji se vratio u drugom dijelu jeseni, u kojoj nije imao značajniju minutažu, to je već najmanje “šest i pol” novih igrača…

Na golu je bio i ostao Ivan Banić, a uz njega su startali i “starosjedioci” Krešo Krizmanić, Jakov Gurlica i Dino Mikanović, no sva trojica su dobila malo ili malo više drukčije uloge. Stoper Gurlica opet je krenuo kao zadnji vezni, u pokušaju da se nadoknadi izostanak Pršira, Mikanović je od klasičnog desnog beka pretvoren u desnog “wingbacka”, dok je Krizmanić konačno zaigrao tamo gdje i treba igrati. Na poziciji lijevog stopera, na kojoj se ovaj ljevonogi stoper već dugo nije našao, jer bio je i lijevi i desni bek, i desni stoper…

U prijevodu, jedino je Banić ostao tamo gdje je bio, sve ostalo je – novo! Novost su tako svi ti igrači koji su igrali, ali novost je i da neki ne igraju. Mario Maloča i Mateo Leš jesen su odradili u ulozi standardnih prvotimaca, a ovoga puta ostali su na klupi. Kapetan Jurica Pršir je ozlijeđen, neće ga biti još neko vrijeme, Merveil Ndockyt bio je na tribinama zbog tri žuta kartona, a za klupu su ostali prikovani i Marko Kolar te Luka Kapulica, igrači s jako puno jesenskih minuta.

U zbroju, to su šestorica važnih igrača iz prvog dijela sezone, plus sedmi Dino Štiglec, koji je mjesto izgubio još krajem jeseni, sa ukupno nula sekundi na otvaranju proljeća. Jako, jako puno promjena. Pogotovo kad idemo dodati i onu trojicu koja su ušla s klupe: Tibor Halilović također spada u nove igrače, jer ozlijedio se ubrzo po dolasku, jednako kao i Adrion Pajaziti, koji se vratio nakon duge stanke. Treći čovjek s klupe bio je Luka Vrzić, a i u njegovu slučaju dogodila se promjena, koja kaže da je dobio zadnjih pola sata. I uspio poslati onu sjajnu loptu Ercegu za drugi, poništeni gol.

Gorica u sljedećem kolu gostuje kod Istre 1961, i to već u petak, na otvaranju kola… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Osim svih tih imena, nov je i sustav igre, barem u prvih sat vremena. Gorica je i definitivno prešla na sustav s trojicom, odnosno petoricom u zadnjoj liniji, s dvojicom napadača, bez krila. Drukčiji raspored, jasno, definira i neke druge mehanizme, a to je dio nogometne igre koji zahtjeva određeno vrijeme za uigravanje. Jer, zaista je teško pronaći sličan primjer u bližem sportskom okruženju, prijelazni rok koji je donio toliko promjena.

Promjene su, naravno, bile i potrebne s obzirom na prikazano kroz jesen, a sad će biti potrebno vrijeme. Da se stvari do kraja poslože, da se svi još malo bolje upoznaju, da se vrate Ndockyt, a zatim i Pršir… Bit će to dobro!

Mora biti, jer uz sve ostalo, Gorica je vidljivo promijenila i mentalitet, u prvom redu zahvaljujući nevjerojatnu energiju Ante Ercega, ali i svih ostalih novih igrača. Ni to jesenska Gorica nije imala, a ovoj proljetnoj će biti itekako potrebno u teškoj borbi za ostanak. Tu će se brojati samo bodovi, stative i poništeni golovi neće vrijediti koliko je crno pod noktom, a obračun će se raditi na kraju.

Sa sretnim završetkom po Goricu, naravno.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.