Povežite se s nama

HOTNEWS

Poraz od susjeda u debiju: ‘Murphyjev zakon za početak, ali nož ostaje u zubima…’

Hrvoje Šiptar, novi trener Jelačića iz Vukovine, u nastavak prvenstva krenuo je porazom od susjeda iz Kuča, ali ističe kako je zadovoljan početkom treće svoje epizode u turopoljskom nogometu. Doznali smo i koga gleda, od koga “krade”…

Objavljeno

na

Krenulo je u vikendu za nama proljetno niželigaško nogometno ludilo, u akciji su sad i klubovi iz šestog i sedmog ranga, a to u prijevodu na turopoljski nogometni rječnik znači da su krenule Premier liga Zagrebačke županije i 1. ŽNL. Imali smo odmah i nekoliko lokalnih derbija, što je i logično s obzirom na to da u svakom od ovih rangova imamo po sedam klubova, a posebnu pozornost privukao je jedan susjedski derbi.

Društvo iz Turopoljca prošetalo se tako do igrališta u Vukovini i – pošteno se zasladilo. Kučani su slavili 2-0 i pokvarili trenerski debi Hrvoja Šiptara, koji je ove zime preuzeo klupu Jelačića. Tražilo se rješenje nakon odlaska Damira Milanovića u Široki Brijeg, gdje sjajno gura u kombinaciji s glavnim trenerom Deanom Klafurićem, a u Vukovini su to rješenje pronašli u 35-godišnjaku koji je ranije vodio mičevečki Klas i Mladost i Obrezine.

– Da, bio sam u Mičevcu, kratko i u Obrezini, a pred Božić me nazvao Saša Matejčić iz Jelačića. Našli smo se, ljudi su mi iznijeli nekakav svoj plan, ideju, smjer u kojem klub ide, kako to funkcionira… Znao sam o kakvom se klubu radi, znam i ligu, i na kraju tu ponudu nisam mogao odbiti – prepričava dečko s Trešnjevke kako je počela njegova treća turopoljska trenerska epizoda.

Uskočio je u cipele trenera koji je brzo i intenzivno osvojio kompletno okruženje u nogometnoj Vukovini.

– Iako nisam imao priliku osobno ga upoznati, čuo sam se s Milkom nakon što sam preuzeo momčad. I je, ostavio je dubok trag, i rezultatski i u svakom drugom smislu, letvicu je postavljena visoko i sad treba uloviti te visine – sa smiješkom kaže Šiptar gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju.

Zadovoljan je onim što je zatekao na igralištu uz groblje.

– Uvijek kažem, momčad koju vodim za mene je najbolja koja postoji. U ovom slučaju vidio sam i tijekom priprema da imamo dobru momčad, jer dobili smo sve tri prijateljske utakmice, dvije i protiv momčadi iz viših liga, pobijedili smo i u kupu… Jako me veseli što na svom popisu imam 23 igrača, među njima i neke mlađe, četiri priključena juniora, koji participiraju i u utakmicama. To je velika stvar za klub, nije lako dobiti toliko juniora u rangu koji je prilično zahtjevan. Na njih treba računati, u njima se može dobiti jako dobre igrače, koji uz ove koji su tu, koji su također mladi, u budućnosti mogu činiti jako dobru momčad. Jako sam zadovoljan onim što je Milka ostavio, onim što sam zatekao, ali moramo raditi – jasan je Hrvoje.

Na treninzima tijekom priprema baš i nije bila gužva, ali tako to ide na ovim razinama.

– Odaziv je takav kakav je, ovo je ipak amaterski nogomet, ljudi i rade, studiraju, imaju djecu… Tome se moramo prilagoditi, to su stvari koje mogu i razumjeti, jer bio sam i ja igrač, znam da nije lako trenirati zimi, po svakakvim terenima, po blatu, pa vjerujem da će se odaziv popraviti i s dolaskom ljepšeg vremena. Moraš se prilagoditi, boriti se i nastaviti dalje.

Poraz u prvenstvenom debiju i dalje ne može prežaliti, svjestan da se u Vukovini dogodio iznenađujući ishod.

– Nema onoga tko nije bio iznenađen… Kako je to izgledalo? Ha, kao po Murphyjevom zakonu, sve što je moglo otići krivo, otišlo je krivo. Nismo dobro ušli u utakmicu, kao da smo očekivali da će to ići samo od sebe, pa te ne krene, nemaš ni sreće u nekim situacijama, a onda primiš eurogol, iskosa pod prečku… Ne prođe ni 15 minuta, dobijemo crveni karton, naš desni bek mora izaći. Iako, mi smo i s igračem manje izgledali dobro, ali tu moram pohvaliti i kolegu Vraneša, trenera Turopoljca, koji je dobro pripremio momčad. Bili su borbeni, pokazivali želju, a to im se i vratilo – vrti film Šiptar i nastavlja:

– U drugom poluvremenu morali smo se otvoriti, imali smo i čisti zicer Harambašića, da je to ušlo možda bismo i okrenuli, ali nije ušlo… I onda moraš još napasti, primiš i drugi gol, pa pred kraj još i promašiš penal! Kad te neće, jednostavno te neće… Nogomet je takav, ali zato je uvijek tu sljedeći vikend, kad možeš ispraviti pogrešku.

Jelačić će propušteno pokušati ispraviti Šiptarovim stilom, a o čemu se tu točno radi reći će odgovor na pitanje o trenerskim uzorima s najviše razine.

– Kad sam prije 15-ak godina počinjao raditi s klincima, volio sam Werder Thomasa Schaafa, a sad mi se najviše sviđa ono što radi Diego Simeone. Slikovito bih to opisao kao “nogomet sa nožem u zubima”. U zadnjoj liniji to mora biti čvrsto, jako i žestoko, a prema naprijed ćeš uvijek pronaći dva-tri kreativca koja će donijeti nogometnu ljepotu. Uvijek kažem da su moje prve dvije trećine terena, a u onoj trećoj je prostor za kreativnost, za uživanje… – govori Hrvoje.

Sve je danas, dodat će, dostupno na internetu, do najsitnijih detalja, puno se toga može “ukrasti” od velikih trenera, ali tu je veći problem kako to prenijeti na razinu na kojoj je šesti rang hrvatskog nogometa.

– To ovisi o kapacitetima igrača, o tome koliko su školovani, koliko brzo mogu učiti nove stvari. Najlakše je reći da se to ne može, ali korak po korak se može doći do napretka. Lopata u ruke i u rov… Ionako kažem da je volja sve! Uzalud i talent i sve ostalo ako nemaš volju. Pa i pokojni Kuže govorio je da se obrana igra na volju. Naravno da tu postoje i zahtjevi, ali to je ključno. Trener je tu da igraču pokaže vrata, on mora kroz njih proći – govori Šiptar, svjestan da je pred nama klasično niželigaško proljeće.

– Liga je izuzetno zahtjevna i kompetitivna, tu ima i gostovanja po 50 kilometara, tu je 17 utakmica plus kup, a sve to jako je puno za amaterski rang. Ovi rangovi nose i svoje posebne čari, sad kad krene proljeće, krenut će i svadbe, kumstva, nikad ne znaš u kakvom će tko sastavu biti, pa su i rezultati šaroliki… Teško je tu bilo što prognozirati, često ovisiš i o tome tko je imao kakvu feštu večer prije, ha, ha.

U svemu tome, Hrvoje Šiptar i njegov Jelačić pokušat će biti, najjednostavnije rečeno, što bolji.

– Kad smo ljudi iz kluba i ja prvi put razgovarali, postavljeni su ciljevi da se što kvalitetnije radi, ali i da se pokuša zadržati drugo mjesto. Naravno da se neće ništa dramatično dogoditi i ako budemo i treći ili četvrti, ali važno je da se dobro i kvalitetno radi. Dok god je momčad zadovoljna, dok god se radi kako treba, dok to na terenu izgleda dobro, sve će biti OK – završio je Šiptar.

HOTNEWS

U Vinogradskoj bolnici u 76. godini života preminuo preč. Đuro Sabolek

Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine.

Objavljeno

na

Preč. Đuro Sabolek, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, preminuo je u ponedjeljak 6. listopada 2025. godine u Vinogradskoj bolnici u 76. godini života i 51. godini svećeništva – objavila je jutros Zagrebačka nadbiskupija.

Rođen je 11. svibnja 1950. godine u Jelenščaku, od oca Vjekoslava i majke Katarine, r. Ipša. Sakrament krštenja i svete potvrde primio je u rodnoj Župi sv. Vida i sv. Jurja mučenika u Mađarevu. Nakon osnovne škole koju je polazio u Podrutama, upisao je Dječačko sjemenište na zagrebačkoj Šalati. U Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu ušao je 1969. godine te je upisao Katolički bogoslovni fakultet.

Za đakona je zaređen 1974. godine po rukama zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića, a za svećenika ga je 29. lipnja 1975. godine zaredio Sveti Otac Pavao VI. u Rimu.

Prvu službu župnog vikara obnašao je u Župi sv. Nikole biskupa u Pleternici od 1976. do 1978. godine. Nakon toga bio je župni vikar u Župi Svetoga Križa u Orahovici do 1980., a potom je imenovan upraviteljem Župe sv. Franje Ksaverskoga u Viduševcu.
Župnikom Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini imenovan je 1. rujna 1987. godine, gdje ostaje do umirovljenja 2024. godine. Nakon umirovljenja živio je u Svećeničkom domu sv. Josipa na zagrebačkom Kaptolu.

Bio je dekan Velikogoričko-odranskog dekanata u dva mandata te član Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Najbolje su bučnice f Kučama! Kod stare škole žene kreirale čarobnu jesen

Manifestacija “Jesen f Kučama” po drugi put pokazala bogatstvo domaćih okusa i rukotvorina, stigli im brojni gosti pa čak i iz Šibenika!

Objavljeno

na

Objavio/la

Naselje Kuče i ove je jeseni istaknulo ono najbolje od truda domaćica, koje su s pažnjom pripremile kolače, kiflice i bučnice, te uredile predivan ambijent kod stare škole pod nazivom “Jesen f Kuča”. Bučnice su danas u posebnom fokusu, budući da je žiri odabrao “kraljicu”. 

Manifestaciju organizira drugu godinu za redom Udruga žena Kuče uz pomoć svojih vatrogasaca, plemenitaša sučije Kuče, umirovljenika i ostalih mještana. 

-Prezadovoljni smo odazivom i gostiju ali i mještana koji do sada nisu sudjelovali u aktivnostima našega mjesta, pridružuju nam se i žele pokazati što oni znaju i mogu, a bojim se da nam je već ove godine prostor postao premali! Cijeli događaj prate i naši lokalni tamburaši i gosti iz KUD-a Šiljakovina. Osim naših žena, za natjecanje za najbolju bučnicu prijavile su se i žene iz Rakitovca, Kozjače, Buševca… – ispričala nam je Nataša Đuračić, članica udruge. 

Kroz dvorište stare škole prošao je velik broj domaćih, ali i posjetitelja iz Zagreba, pa i iz Šibenika, koji su uživali u domaćim delicijama, kotlovini i pečenom odojku s grahom, roštilj dok su najmlađi bili vrlo aktivni u radionicama i trošenju energije na napuhancu. 

-Došli smo na poziv naših prijatelja i ugodno smo iznenađeni, prvi put smo tu. Oduševljeni smo – rekli su kratko supružnici Stipe i Ana Marija Vlahov iz općine Bilice pokraj Šibenika i požurili isprobati jela našeg podneblja. 

Cilj je, ističu iz udruge, revitalizirati prostor stare škole koju je dao izgraditi Franji pl. Lučić, te podsjetiti mlade generacije da je to bilo mjesto gdje su njihovi preci učili pisati i računati. 

-U planu nam je u budućnosti organizirati “Dane Franje Lučića” i etno izložbe kako bi ovo zdanje bilo živo i za generacije koje dolaze – dodala je Đuračić. 

Predsjednica udruge žena Kuče Zora Ištvanek ispričala je kako je sve rađeno njihovim rukama. 

-Uređivale smo prostor, pripremale s našim dečkima tri vrste jela, domaće kolače i pekle smo bučnice zajedno. Ispekle smo ukupno 15 protvana, tako da ima za sve! – rekla nam je Zora. 

A kad smo kod ruku, svoje rukotvorine izložili su brojni izlagači, poput Suzane Križanić iz Lukavca koja izrađuje figurice od gipsa. 

-Izrađujem od gipsa sezonske ukrase, božićne, za razne prigode, anđele, a za danas sam pripremila jesensku ponudu, kao što su ove male buče. Možete sve naći na društvenim mrežama Suzyni anđeli. Sve je ručni rad, od gipsa koji se suši na zraku i nakon toga boja akrilnim bojama – ispričala je Suzana kojoj je hobi prerastao u posao i time se bavi već 10 godina. 

U toploj, jesenskoj atmosferi stručni žiri je imao težak zadatak – odabrati najbolje pripremljenu bučnicu – savijaču od sira u kombinaciji s “bučinim mesom”. 

Čini se da su domaćice iz Kuča majstorice u pripremi ovog tradicionalnog jesenskog slanog kolača, jer je prvo mjesto odnijela upravo “lokalna” bučnica Dubravke Đurašin iz Petrove ulice iz Kuča, koja kaže kako nema posebnog tajnog recepta. 

-Nema tajne, tijesto se mora dobro razvući. Vuče se i vuče, i onda sam punila filom od jaja, vrhnja, sira i buče – rekla je skromno Dubravka, no svi koji su degustirali rekli su isto – ovo je raj za nepce i vraća nas u djetinjstvo. 

Drugo mjesto pripalo je Jadranki Krumpak dok je na trećem mjestu ove godine bučnica koju je ispekla Sandra Romac. Nagrade je dodijelila izaslanica gradonačelnika Grada Velike Gorice Krešimira Ačkara, Ivana Belošević, inače vijećnica u Gradskom vijeću. 

Detaljno osmišljen ambijent, lokacija, atmosfera, hrana koja mami na prvi pogled – sve je to pun pogodak za vratiti se u Kuče, gdje se uvijek osjećamo “kao doma”.

(Razgovor i foto: Gianna Kotroman) 

FOTO Galerija:

Nastavite čitati

HOTNEWS

CITY POTRAGA Kako smo Santi iz Nepala pomogli naći izgubljene dokumente!

Jutros smo imali ulogu detektiva. I uspjeli smo!

Objavljeno

na

Objavio/la

Santa Bahadur Tamang i Marija Vrbanus

Jutros u 7 sati u našoj je redakciji City radija zazvonio telefon. Doista neobično jer obično zvonjava kreće u 9 sati, a naša voditeljica jutarnjeg programa Gianna Kotroman taman se spremala javiti u eter!

S druge strane na liniji javlja se slušatelj iz Zagreba koji traži pomoć, budući da ne zna kome se obratiti, jer je njegova supruga na ulici pronašla dokumente radnika iz Nepala koji je, kako je pročitala smješten u Velikoj Gorici, a uz novčanik s novcem i drugim dokumentima, bila je i njegova radna dozvola! Pouzdao se u naš novinarski „nagon“ i kako ćete u nastavku doznati – nije pogriješio.

Gianna mi je poslala glasovnu poruku i pitala da li se ikako može čovjeku pomoći, budući da nemamo nikakav kontakt na adresi gdje je u Velikoj Gorici prijavljen, a na facebooku ima barem desetak muškaraca s istim imenom i prezimenom…

Ok. Sjedam u auto i odlazim na navedenu adresu gdje su u dvorištu parkirana taxi vozila, što mi je bio prvi znak, da sam na pravome mjestu, no na stambenom objektu nije bilo zvona…Googlam taxi službu koja piše na autima, ali ne mogu pronaći točno sjedište. I tada u dvorište ulazi još jedan taxi, iz kojeg su me zbunjeno gledala trojica stranih državljana. Pokažem rukom da ih trebam, oni spuštaju „šajbu“ a ja im na engleskom objasnim zašto sam došla…

I tada nastaje oduševljenje!

Prijatelj koji s njima boravi na toj adresi upravo je otišao u goričku policiju prijaviti gubitak dokumenata. Zovu ga sretno, zahvaljuju i ja mu pokušavam objasniti gdje se u Zagrebu nalaze nađeni dokumenti, jer ih je gospođa uzela sa sobom na posao. Kako je rekla, u današnje vrijeme ima svega, pa i krađe identiteta. Teže se sporazumijevamo jer ne priča hrvatski jezik a teško može preko telefona zapisati adresu poliklinike u Zagrebu u kojoj gospođa koja „čuva“ dokumente radi.

“Preslovkam” mu broj da ga spojim s gospođom i prekidam poziv.

Ali…imala sam osjećaj da komunikacija možda neće ići glatko zbog borbe s jezikom, pa sam se nadala da je još u policiji. Odvezem se tamo i pred zgradom vidim čovjeka koji telefonira, liči mi na stanovnika Nepala, i viknem mu da li je on Santa Bahadur Tamang? Yes, madam – kaže, a ja mu na brzinu, kako sam stala „na sva četiri žmigavca“, na njegovom mobitelu upišem u google maps adresu, kako bi ga navigacija odvela na mjesto gdje ga čeka novčanik i radna dozvola…

Ne moram reći koliko je bio sretan i zahvalan, što mu je netko u stranoj državi, gdje još uči hrvatski jezik, pomogao naći izgubljene „papire“, bez kojih je bespomoćan.

Nema na čemu, Santa. Drago nam je da smo mogli pomoći…

Nastavite čitati

HOTNEWS

EKSKLUZIVNO Šandor iz New Delhija: Broncu posvećujem svojoj trudnoj supruzi i sinu!

Hrvatski bacač diska i paraolimpijac Velimir Šandor osvojio je jučer prvu medalju za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu.

Objavljeno

na

Velikogoričanin Velimir Šandor, član Para Atletskog Kluba Uspon osvojio je brončanu medalju u bacanju diska F52 trećeg dana WPA Svjetskog prvenstva New Delhiju, hicem od 18.09 metara iz druge serije.

Iz daleke Indije se javio u program City radija dan nakon velikog uspjeha kako bi nam ispričao dojmove.

-Pozdrav iz New Delhija! Presretan sam, preponosan i na sebe i trenera, na cijeli tim, koji je godinama uz mene. Deset godina sam u vrhu i osvajamo medalje, tako d vjerujem da možemo i do L.A-ja! Sad se vraćam doma, svojoj trudnoj supruzi kojoj posvećujem medalju, kao i svom sinu koji nam stiže početkom 11. mjeseca. Jedva čekam vratiti se doma i biti s njima – rekao nam je ponosni Šandor, a cijela ekipa City radija i City portala velikim pljeskom i vriskom uputila mu je čestitke i sreću s obitelji i na svjetskim natjecanjima.

Foto: Reuters

♥Ponosni smo!

Inače, Velimirova medalja prva je hrvatska medalja na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu, a ukupno četvrta medalja sa svjetskih prvenstava.

U Indiju je stigao kao aktualni svjetski doprvak obzirom da je u japanskom Kobeu 2024. godine osvojio srebrnu medalju.

Nastavite čitati

Gospodarstvo

Prvi u Hrvatskoj: VS centar Štarkelj otvorio prodajni salon Jawa motocikala!

U multifunkcionalnom prostoru od 900 m² donosi dio gotovo stoljetne tradicije i strasti brenda Jawa u Hrvatsku

Objavljeno

na

VS centar Štarkelj otvorio je vrata modernog, multifunkcionalanog prostora na 900 m², u kojem je smješten prvi prodajni salon Jawa motocikala u Hrvatskoj veličine 60 m², a čime je postao ekskluzivni uvoznik i predstavnik Jawa motocikala za Hrvatsku.

Na adresi Jankovićeva ulica 26 u Mičevcu u ponudi je 8 modela, među kojima se posebno ističu:

  • Perak i Bobber, namijenjeni mlađim generacijama vozača
  • Jawa 350 CL, pravi klasik i hommage nekadašnjoj legendi
  • te Jawa 400 Geeny, moderan urbani naked

Motocikli Jawa predstavljaju povijest koja traje gotovo stotinu godina, o tradiciji koja je oblikovala generacije vozača, i o legendi koja je uvijek bila simbol slobode, izdržljivosti i duha avanture.

Svečanom otvorenju prisustvovali su Milan Prochazka, komercijalni direktor za prodaju Jawa motora za EU, Sanja Erbida i Stevica Lukić, predstavnici Jawe za Sloveniju, kao i Neven Karas zamjenik gradonačelnika Grada Velike Gorice, te direktor i vlasnik VS-centra Štarkelj  – Fran Štarkelj.

„VS- centru Štarkelj izuzetna je čast što može tu legendu dovesti ovdje, u Hrvatsku. Biti ekskluzivni uvoznik znači veliku odgovornost, ali i ogromnu priliku – da spojimo bogatu tradiciju marke Jawa s ljubavlju i strašću koju hrvatski motoristi već dugo gaje prema vožnji i slobodi.“– ističu iz VS centra Štarkelj čija vizija nije samo prodavati motocikle, već i graditi zajednicu.

„Stojimo na početku jednog novog puta. I taj put ne gradimo sami već uz pomoć  partnera, prijatelja, vjernih suradnika i, naravno, kupaca i korisnika– ljudi zbog kojih sve ovo i radimo. Želimo da ovaj prodajni centar postane mjesto susreta – mjesto gdje ćete pronaći ne samo motore, već i prijatelje, savjete, podršku i inspiraciju za nove avanture. Želimo biti dio priče na dva kotača.„ – poručio je vlasnik Fran Štarkelj.

Inače, Marka Jawa postoji od  1929. godine, kada je malo tko mogao predvidjeti da će ta marka ostaviti toliko dubok trag u svijetu motociklizma. Jawa je osvojila srca milijuna vozača širom svijeta – od Europe pa sve do Azije, Afrike i Južne Amerike.

Kada vozite Jawu, ne vozite samo stroj. Vozite strast, slobodu i san – vozite  tradiciju dugu gotovo jedno stoljeće.

Jawa u Hrvatskoj je sinonim za kvalitetu, pouzdanost i užitak vožnje, koju krasi provjerena tehnologija, povoljne i pristupačne cijene te dvogodišnje jamstvo, što ove motocikle čini izuzetno atraktivnim izborom za hrvatsko tržište.

To su motorkotači koji pričaju priče: o putovanjima, o slobodi, o prijateljstvu, i o nezaboravnim trenucima na cesti…a od sada ih možete naći u neposrednoj blizini Velike Gorice, na dohvat ruke, za sve željne posebnog doživljaja vožnje ove legende na dva kotača.

FOTO: VS Centar Štarkelj

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno