Sport

Poraz koji “ubija”: Gorica zabijala, suci poništavali, Hajduk pobijedio…

Nogometaši Gorice postigli su tri gola na Poljudu, no suci su poništili dva, pa je Hajduk iz dvije prilike došao do pobjede 2-1 i vratio se na vrh HNL-a. Gorica je odigrala odličnu utakmicu, ali ostala je praznih ruku…

Objavljeno

prije 1 godina

9. ožujka 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

“Nogomet je najveća prevara.”

Takva se rečenica često zavrti u nogometnim razgovorima, u analizama i potragama za objašnjenjima pojedinih situacija, pojava i ishoda. Doista, neke su stvari u svijetu najpopularnije igre na planeti doslovno neobjašnjive, nelogične i(li) besmislene, a opet – dogode se! Kao što se, recimo, i ove nedjelje poslijepodne dogodio poraz Gorice na Poljudu.

Na suncem okupanom Hajdukovom igralištu nogomet je i ovom prilikom prevario samoga sebe, a u domaćem taboru još će si neko vrijeme pokušati objasniti kako su došle do ove i ovakve pobjede. A odgovor je zapravo jednostavan: uz obilatu pomoć sreće, ali i uz sudačke odluke koje se će propitkivati. U najmanju ruku…

Hrabro je i odlučno Gorica ušla u ovu utakmicu, nametnula se posjedom Hajduku od prve sekunde, a prva prilika s bilo koje strane otvorila se u 21. minuti. Slavko Bralić krenuo je u sebi svojstven izlet prema naprijed, na centru izgubio loptu, a Sigur je povukao sve do ulaska u kazneni prostor i uposlio Mlakara. Slovenac je upao u vrh napada umjesto suspendiranog Livaje i već prvu mogućnost pretvorio je u vodstvo Hajduka.

Ali dobro, Gorica je nastavila igrati po svome, i dalje je bila bolja momčad na terenu, a u rezultatski egal vratila se već u 27. minuti. Naravno, samo nakratko… Elezi se izborio za loptu na 22-23 metra od gola, idealno je poslužio Ndockyta, a on je pogodio ispod Lučića. Međutim, javili su se dečki iz VAR sobe, sigurni da tu mora biti nečega spornoga. Nakon opsežne potrage pronašli su dodir Elezijeve ruke i lopte, koju je na otprilike nekoliko centimetra udaljenosti dodirnuo Uremović. Je, lopta je doista dotaknula Elezijevu ruku, ali bez ikakve namjere, bez šanse da je makne u tom dijeliću sekunde…

Nema veze, ruka je, nema gola! Naravno, jer zašto bi bilo drukčije kad je Gorica u pitanju…

Zabila je Gorica još jedanput, u posljednjoj minuti sudačke nadoknade Čuić je sve napravio idealno, zabio od prečke, ali sudac Lovrić nije vidio da je lopta prešla gol-liniju za cijeli metar?! Kad je nekako ipak uspio ustanoviti da je to ipak bilo debelo u golu, sljedeći korak bilo je nacrtati situaciju da to sve skupa bude zaleđe. Tako je i učinjeno, opet nema gola, umjesto nastavka igre slijedi – kraj poluvremena.

Imala je Gorica još i veliku šansu Elezija, imala je i matnu poziciju Mikanovića na otvaranju drugog poluvremena, a Hajduk istovremeno nije imao – ništa! Domaćin je bio u potpuno podređenom položaju, bez ikakve konkretne prilike, bez ikakve naznake da bi se to moglo dogoditi…

A onda se dogodila 68. minuta. Lijevi bek Šimun Hrgović, privremeno na desnom beku, ušao je u sredinu, opalio, pogodio stativu, od koje se lopta odbila u Banićeva leđa i zatim u mrežu goričkoga gola. Više sretno nego spretno, Hajduk je iz druge situacije koju je imao na ovoj utakmici došao do drugoga gola. Nakon svega viđenoga, pogled na semafor i tih 2-0 za Splićane djelovalo je nadrealno. I, ako se to može koristiti u sportu, potpuno nezasluženo.

Ušao je nakon toga i Ante Erceg, koji se našao u novoj dobroj prilici malo potom, a Gorica je konačno zabila – malo prekasno. Martin Šlogar u 92. minuti je došao do lopte za koju se izborio Erceg, opalio snažno ljevicom i zatresao Hajdukovu mrežu. Nažalost, vremena za potpuni povratak nije preostalo dovoljno, Hajduk je uzeo tri boda, a Gorica, mimo svih pravila logike, kući otišla praznih ruku.

Povezane teme:HNK GORICA hnk hajduk hotnews

Sport

“Bitka za Turopolje” na Grabi: Finale goričkoga kupa za kraj sezone

U utorak u 18 sati kreće finale velikogoričkog nogometnoga kupa, ogled Mraclina i Kurilovca na mraclinskoj Grabi. Bit će to repriza lanjskog finala, koje je bilo sjajno, ali i još jedan korak prema završetku zahtjevnih sezona

Objavljeno

prije 5 minuta

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se sve zbroji i oduzme, kad se sva uložena energija pomnoži s rezultatima, bit će i u Kurilovcu i u Mraclinu sretni i zadovoljni, i to u prvom redu zato što je – gotovo! Razlozi iz kojih će i jednima i drugima biti drago staviti točku na ovu sezonu nisu jednaki, svatko ima svoje, ali nema dvojbe da će u trećem poluvremenu uživati svi zajedno.

Bude li u nogometnom smislu imalo nalik onome što smo gledali prošle godine u ovo doba, u utakmici identičnog uloga, na istome mjestu, bit će razloga za uživanje i u prva dva poluvremena. I prošle godine, naime, u finalu Kupa Nogometnog središta Velika Gorica, u Mraclinu je domaćin dočekao goste s Udarnika, a završilo je 3-3! Odluka je tako pala s bijele točke, a u raspucavanju je bolji bio Kurilovec.

Gledajući rangove u kojima naši niželigaški klubovi igraju, logično je da su u finalu opet baš Kurilovec i Mraclin. Uz prvoligaša Goricu, koja ne ulazi u ovu vrstu priče, Kurilovec i Mraclin najbolje su što turopoljski nogomet u ovom trenutku ima. I jedina dva kluba koji se natječu pod ingerencijom HNS-a, odnosno drže izvan županijskog nogometa, Kurilovec u četvrtom (3. NL Centar), a Mraclin u petom rangu (4. NL Središte B).

Ništa se po tom pitanju neće mijenjati u sezoni koja dolazi, budući da u ovoj tek završenoj nitko od naših predstavnika u Premijer ligi Zagrebačke županije nije uspio izboriti iskorak, a sezona za nama ponudila je i zanimljive priče iz naših finalista… A tu se vraćamo na onu tezu iz uvoda.

Mraclinci, dakle, jedva čekaju da sezona završi zato što je cijela išla naopako. Krenulo se s gotovo istom momčadi kao prošle sezone, ali s novim trenerom, Milanom Marinićem na klupi. Nije išlo, zaredali su se porazi, pa je preuzeo Saša Sabljak, koji je uspio donekle stabiliirati igru i rezultate, da bi na zimu otišao i on. Pa je krenula potraga za novim trenerom, koja je na Grabu vratila Marka Pancirova, mijenjao se i kadar, ali rezultati su ostali – tu negdje.

Uoči posljednjega kola, po Mraclin rezultatski nevažnog okršaja s Rugvicom, momčad je na 11. mjestu prvenstvene ljestvice, što sigurno ne zadovoljava ambicioznu i vrijednu upravu kluba. Čeka se zato kraj sezone i prekrajanje rostera, pa novi početak u novoj sezoni, pri čemu će se pojačanja potražiti i u redovima današnjeg protivnika.

Kurilovec je, naime, ove sezone ispisao zlatne stranice svoje povijesti u Kupu, istovremeno u prvenstvu odigrao tek prosječnu sezonu, ali i – došao do ruba. Problemi s financijama dovode do toga da postoji ozbiljna mogućnost da najbolji igrači odu i u niži rang, za nešto boljim uvjetima… Kurilovčane čeka još i Alpas Cup, posla će biti i nakon ovoga finala, ali iste brige morit će ih i dalje, budući da nema naznaka da će se financijsko stanje popravljati, pa je pitanje i što nas čeka sljedeće sezone.

Ovu će Kurilovčani, za razliku od domaćina, u utorak i definitivno završiti, i to sa gorko-slatkim uspomenama. Trofej za kraj, naravno, žele i jedni i drugi…

Nastavite čitati

Najave

U Novom Čiču memorijalni nogometni turnir Franjo Milanščak-Gira

Objavljeno

prije 2 sata

2. lipnja 2026.

Objavio/la

Mato Paviša

Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.

Foto: Mato Paviša

Foto: Mato Paviša

Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.

Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.

Foto: Mato Paviša

Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?

8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh velikogoričkih judaša – stiglo zlato iz Mađarske

Objavljeno

prije 20 sati

1. lipnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Na međunarodnom judo turniru “Gyor HUN Judo Hopes Tournament 2026” u mađarskom Győru, nastupio je i velikogorički Judo klub Pinky.

Najbolji rezultat ostvario je Damjan Radmanić, koji je stigao do 1. mjesta u svojoj kategoriji.

Na turniru su nastupili i njegovi klupski kolege Ivan Pereković i Lucija Baković, međutim ovog puta su ostali bez plasmana.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje s igračem manje do vrijedne pobjede u Obrezini

Objavljeno

prije 1 dan

1. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.