Sport

Ponos, divljenje i mrvica tuge: Kako je naš Ante opet pokazao da je poseban…

Ante Budimir navršio je 32, ali u španjolskoj Osasuni dobio je novi četverogodišnji ugovor, koji će ga u Pamploni zadržati sve do 36. godine?! Malo igrača zasluži takvu čast, ali nas će malo i rastužiti odgoda njegova povratka kući, u Goricu…

Objavljeno

prije 2 godine

11. listopada 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

U trenucima dok nogometnu javnost u zemlji brine tko će napasti Tursku i Wales u novonastaloj situaciji, u kojoj je otpao Andrej Kramarić, oprostio se Marko Livaja, a s ozljedom se muči Bruno Petković, iz suncem obasjane Pamplone stižu vijesti o jednom napadaču koje na našoj, lokalnoj razini istovremeno izazivaju ponos, divljenje, ali i malu dozu tuge, možda i mini razočaranja. Ante Budimir, dečko s Ciblje, u naslovnoj je ulozi, a cijela priča ide ovako…

Dakle, naš Antiša potpisao je novi ugovor sa španjolskim prvoligašem Osasunom, čiji dres nosi od listopada 2020. godine. U međuvremenu je za klub iz regije Navarre odigrao 93 utakmice i zabio 28 golova, a navijači ga – nimalo iznenađujuće za takvog tipa – obožavaju. Jednako kao što ga obožavaju i ljudi iz kluba, koji su mu odlučili ponudili novi ugovor na četiri godine, iako su već cijele 32 u njegovu životnom kalendaru!

U prijevodu, u Osasuni žele da Budimir bude dio njihova kluba sve do ljeta 2027., iako će u trenutku isteka ugovora imati veteranskih 36 godina. I to je ono što oduševljava, impresionira, ostavlja bez dana i izaziva divljenje. Tamo u tuđini, kao stranac, zaslužio je takvo povjerenje i čast, a to ne mogu mnogi. To mogu, točnije, samo posebni sportaši. Ante Budimir, znate to već vjerojatno, definitivno spada u tu kategoriju.

– Ovo trenutačno je najbolji Budimir od njegova dolaska k nama. Ne govorim o golovima, nego o rješenjima koja nam daje, o dubini u igri i fizičkoj pripremljenosti – objasnio je odluku o novom ugovoru trener Osasune Jagoba Arrasate, pa dodatno opisao kako to ide kod Ante.

– Budući da je on pravi profesionalac, iznimno temeljit u svemu što radi, na kraju prošle sezone imao sam razgovor s njim. Zatražio je taj razgovor jer je htio čuti moje mišljenje. I prvo što sam mu rekao jest da ne možemo čekati do proljeća da počne zabijati – rekao je Arrasate, a Budimir ga je poslušao i ove sezone počeo trpati odmah, pokazavši da je razgovor kojeg je tražio definitivno imao smisla.

I da je riječ o nešto drukčijem nogometašu.

Ante Budimir u hrvatskom je dresu upisao 17 nastupa i postigao jedan gol… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ante je, naime, nogometaš koji je svoju uspješnu nogometnu karijeru izgradio isključivo svojim rukama i nogama, svojim trudom, mukom i odricanjem. Čak ni u tadašnjem Radniku, u kojem je klinac rođen u Zenici počeo svoju nogometnu priču, nije spadao među najveće talente. Ali imao je ono nešto što ga izdvaja od drugih. Imao je mentalni sklop koji mu nije dozvoljavao da odustane, koji ga je tjerao naprijed, preko svih prepreka koje su putem nailazile.

On nije lansiran u visine preko nekog od velikih hrvatskih klubova, nije išao putem kojim su išli mnogi prije i poslije njega nego – svojim putem. Iz Radnika je kao 17-godišnjak otišao pokušati u austrijski LASK, pa se vratio kući. Radnik je prerastao u Goricu, Ante je blistao u trećoj ligi, pa postao prvi igrač u povijesti Gorice za kojeg je plaćena odšteta. Zaprešićki Inter platio je 20 tisuća eura, a zauzvrat dobio 18 golova u 66 utakmica.

Dovoljno da ga uzme Lokomotiva, u kojoj je dodao 17 komada u 30 nastupa u jedinoj sezoni na Kajzerici. Ni Dinamo ni Hajduk nisu reagirali, ali zato jest njemački drugoligaš St. Pauli. Tamo nije sve išlo po planu, u 19 nastupa nije zabio niti jedan gol, ali nije posustao. Preselio je u talijansku Serie B, u mali Crotone, u kojem je opet zablistao. I odveo taj klub do povijesnog prvog ulaska u Serie A sa 16 golova u 40 nastupa.

Donijelo mu je to prvi zvučan transfer u karijeri, u slavnu Sampdoriju, ali i tamo je došlo do kratkog zastoja. Pa se vratio u Crotone, opet igrao i zabijao, a time i izborio novi zvučan transfer, ovoga puta u španjolsku Mallorcu. I opet je bio sjajan, opet je zabijao, pomogao u promociji u Primeru, pa se tamo dokazao, a 18 golova poslije stigla je ponuda iz Osasune.

Ante je u Pamplonu otišao i u njoj ostao. U dobrom klubu, u gradu idealnom za život, s diplomom s Ekonomskog fakulteta u rukama, s ogromnom dozom životne i sportske mirnoće, koja u njegovu slučaju oduvijek fascinira. I sa svjetskom broncom iz Katara u džepu, naravno, jer to je detalj koji će mu definitivno obilježiti karijeru.

Međutim, nakon Katara ga u reprezentaciji više nije bilo. Izbornik Dalić odlučio se za neke druge igrače, ponudio je priliku mlađima, a on se nije naljutio. Rastužio možda, ali nije tip koji neće shvatiti i prihvatiti takve stvari. Odabrao je, ponovno, drukčiji put.

– Pomoglo mu je to što više nije u reprezentaciji, što je odradio jako dobre pripreme, što se ne opterećuje odlaskom na Svjetsko prvenstvo, kao što je bio slučaj prošle jeseni. I zbog svega toga je ovo najbolji Budimir otkad smo ovdje – govori trener Arrasate.

S brončanom medaljom iz Katara oko vrata Ante je s Brozovićem uživao u dočeku u svom gradu… Foto: Petra Škrinjarić/Citpyortal.hr

Na dočeku za njega i Marcela Brozovića nakon Katara, tamo uz Muzej Turopolja, dotaknuli smo se u jednom trenutku i detalja zbog kojeg cijela ova priča s novim ugovorom u Osasuni, iz naših sebičnih razloga, ipak nije toliko savršena. Pitali smo ga kad će se vratiti kući, u svoju Goricu…

– Jednog dana to bih volio, ali zasad još nije trenutak – rekao je s blagim smiješkom, takvim da smo se ponadali da će se zaista dogoditi.

Uostalom, nikad nije krio da ga srce vuče kući.

– Uvijek me zanima kako će završiti moja Gorica. To je moj klub. I ako bih se ikad vraćao kući, u HNL, želio bih igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Za mene, to je Gorica – govorio je Ante u trenucima kad mu je karijera dosegla vrhunac.

Bila je to najljepša moguća glazba za velikogoričke nogometne uši, bilo je prekrasno čuti takvo razmišljanje, koliko god je bilo jasno da se to neće dogoditi baš tako brzo. Ante je i dalje igrač za najviše razine, za najbolje svjetske lige, pa smo brojali godine, maštali kad bi se to moglo dogoditi. Kad navrši 34, možda 35, tako smo nekako “planirali” u navijačkim razgovorima…

Ante Budimir bio je igrač Gorice u prvoj sezoni u kojoj je klub krenuo pod tim imenom i grbom… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Bude li sve po aktualnom planu, taj će se “plan” ipak izjaloviti. Ako bude prilike da odradi tek potpisani ugovor do kraja, dakle, imat će 36, pa su se navijači Gorice nakon vijesti iz Pamplone možda i malo razočarali. Iako ga je lako razumijeti, iako ništa vezano uz Antu Budimira ne može izazivati pravo, istinsko razočaranje. Uostalom, ni s 36 neće biti kasno, profesionalac poput njega i u tim godinama itekako može biti dovoljno dobar da se vrati kući na sezonu ili dvije, zabije poneki gol, pomogne mlađima, prenese svoje vrijednosti na nove generacije.

A dotad, u svakoj utakmici njegove Osasune, kad ga već reprezentacija više ne treba, navijat ćemo za njega svim srcem. I sanjati trenutak povratka. Pa makar i s 36. Neka i tad, ako mu bude dosta tuđine, s njegova stadiona, pet minuta od doma, stigne vijest: “Ante Budimir novi je igrač Gorice!” Kako bi to bilo lijepo…

Jer, nikad nije kasno za takve majstore, za dobre ljude i igrače poput njega. Sretno dalje, Antiša, čekamo te!

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 9 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 10 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 11 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 11 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 13 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.