Sport
Ponos, divljenje i mrvica tuge: Kako je naš Ante opet pokazao da je poseban…
Ante Budimir navršio je 32, ali u španjolskoj Osasuni dobio je novi četverogodišnji ugovor, koji će ga u Pamploni zadržati sve do 36. godine?! Malo igrača zasluži takvu čast, ali nas će malo i rastužiti odgoda njegova povratka kući, u Goricu…
U trenucima dok nogometnu javnost u zemlji brine tko će napasti Tursku i Wales u novonastaloj situaciji, u kojoj je otpao Andrej Kramarić, oprostio se Marko Livaja, a s ozljedom se muči Bruno Petković, iz suncem obasjane Pamplone stižu vijesti o jednom napadaču koje na našoj, lokalnoj razini istovremeno izazivaju ponos, divljenje, ali i malu dozu tuge, možda i mini razočaranja. Ante Budimir, dečko s Ciblje, u naslovnoj je ulozi, a cijela priča ide ovako…
Dakle, naš Antiša potpisao je novi ugovor sa španjolskim prvoligašem Osasunom, čiji dres nosi od listopada 2020. godine. U međuvremenu je za klub iz regije Navarre odigrao 93 utakmice i zabio 28 golova, a navijači ga – nimalo iznenađujuće za takvog tipa – obožavaju. Jednako kao što ga obožavaju i ljudi iz kluba, koji su mu odlučili ponudili novi ugovor na četiri godine, iako su već cijele 32 u njegovu životnom kalendaru!
U prijevodu, u Osasuni žele da Budimir bude dio njihova kluba sve do ljeta 2027., iako će u trenutku isteka ugovora imati veteranskih 36 godina. I to je ono što oduševljava, impresionira, ostavlja bez dana i izaziva divljenje. Tamo u tuđini, kao stranac, zaslužio je takvo povjerenje i čast, a to ne mogu mnogi. To mogu, točnije, samo posebni sportaši. Ante Budimir, znate to već vjerojatno, definitivno spada u tu kategoriju.
– Ovo trenutačno je najbolji Budimir od njegova dolaska k nama. Ne govorim o golovima, nego o rješenjima koja nam daje, o dubini u igri i fizičkoj pripremljenosti – objasnio je odluku o novom ugovoru trener Osasune Jagoba Arrasate, pa dodatno opisao kako to ide kod Ante.
– Budući da je on pravi profesionalac, iznimno temeljit u svemu što radi, na kraju prošle sezone imao sam razgovor s njim. Zatražio je taj razgovor jer je htio čuti moje mišljenje. I prvo što sam mu rekao jest da ne možemo čekati do proljeća da počne zabijati – rekao je Arrasate, a Budimir ga je poslušao i ove sezone počeo trpati odmah, pokazavši da je razgovor kojeg je tražio definitivno imao smisla.
I da je riječ o nešto drukčijem nogometašu.
Ante Budimir u hrvatskom je dresu upisao 17 nastupa i postigao jedan gol… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Ante je, naime, nogometaš koji je svoju uspješnu nogometnu karijeru izgradio isključivo svojim rukama i nogama, svojim trudom, mukom i odricanjem. Čak ni u tadašnjem Radniku, u kojem je klinac rođen u Zenici počeo svoju nogometnu priču, nije spadao među najveće talente. Ali imao je ono nešto što ga izdvaja od drugih. Imao je mentalni sklop koji mu nije dozvoljavao da odustane, koji ga je tjerao naprijed, preko svih prepreka koje su putem nailazile.
On nije lansiran u visine preko nekog od velikih hrvatskih klubova, nije išao putem kojim su išli mnogi prije i poslije njega nego – svojim putem. Iz Radnika je kao 17-godišnjak otišao pokušati u austrijski LASK, pa se vratio kući. Radnik je prerastao u Goricu, Ante je blistao u trećoj ligi, pa postao prvi igrač u povijesti Gorice za kojeg je plaćena odšteta. Zaprešićki Inter platio je 20 tisuća eura, a zauzvrat dobio 18 golova u 66 utakmica.
Dovoljno da ga uzme Lokomotiva, u kojoj je dodao 17 komada u 30 nastupa u jedinoj sezoni na Kajzerici. Ni Dinamo ni Hajduk nisu reagirali, ali zato jest njemački drugoligaš St. Pauli. Tamo nije sve išlo po planu, u 19 nastupa nije zabio niti jedan gol, ali nije posustao. Preselio je u talijansku Serie B, u mali Crotone, u kojem je opet zablistao. I odveo taj klub do povijesnog prvog ulaska u Serie A sa 16 golova u 40 nastupa.
Donijelo mu je to prvi zvučan transfer u karijeri, u slavnu Sampdoriju, ali i tamo je došlo do kratkog zastoja. Pa se vratio u Crotone, opet igrao i zabijao, a time i izborio novi zvučan transfer, ovoga puta u španjolsku Mallorcu. I opet je bio sjajan, opet je zabijao, pomogao u promociji u Primeru, pa se tamo dokazao, a 18 golova poslije stigla je ponuda iz Osasune.
Ante je u Pamplonu otišao i u njoj ostao. U dobrom klubu, u gradu idealnom za život, s diplomom s Ekonomskog fakulteta u rukama, s ogromnom dozom životne i sportske mirnoće, koja u njegovu slučaju oduvijek fascinira. I sa svjetskom broncom iz Katara u džepu, naravno, jer to je detalj koji će mu definitivno obilježiti karijeru.
Međutim, nakon Katara ga u reprezentaciji više nije bilo. Izbornik Dalić odlučio se za neke druge igrače, ponudio je priliku mlađima, a on se nije naljutio. Rastužio možda, ali nije tip koji neće shvatiti i prihvatiti takve stvari. Odabrao je, ponovno, drukčiji put.
– Pomoglo mu je to što više nije u reprezentaciji, što je odradio jako dobre pripreme, što se ne opterećuje odlaskom na Svjetsko prvenstvo, kao što je bio slučaj prošle jeseni. I zbog svega toga je ovo najbolji Budimir otkad smo ovdje – govori trener Arrasate.
S brončanom medaljom iz Katara oko vrata Ante je s Brozovićem uživao u dočeku u svom gradu… Foto: Petra Škrinjarić/Citpyortal.hr
Na dočeku za njega i Marcela Brozovića nakon Katara, tamo uz Muzej Turopolja, dotaknuli smo se u jednom trenutku i detalja zbog kojeg cijela ova priča s novim ugovorom u Osasuni, iz naših sebičnih razloga, ipak nije toliko savršena. Pitali smo ga kad će se vratiti kući, u svoju Goricu…
– Jednog dana to bih volio, ali zasad još nije trenutak – rekao je s blagim smiješkom, takvim da smo se ponadali da će se zaista dogoditi.
Uostalom, nikad nije krio da ga srce vuče kući.
– Uvijek me zanima kako će završiti moja Gorica. To je moj klub. I ako bih se ikad vraćao kući, u HNL, želio bih igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Za mene, to je Gorica – govorio je Ante u trenucima kad mu je karijera dosegla vrhunac.
Bila je to najljepša moguća glazba za velikogoričke nogometne uši, bilo je prekrasno čuti takvo razmišljanje, koliko god je bilo jasno da se to neće dogoditi baš tako brzo. Ante je i dalje igrač za najviše razine, za najbolje svjetske lige, pa smo brojali godine, maštali kad bi se to moglo dogoditi. Kad navrši 34, možda 35, tako smo nekako “planirali” u navijačkim razgovorima…
Ante Budimir bio je igrač Gorice u prvoj sezoni u kojoj je klub krenuo pod tim imenom i grbom… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Bude li sve po aktualnom planu, taj će se “plan” ipak izjaloviti. Ako bude prilike da odradi tek potpisani ugovor do kraja, dakle, imat će 36, pa su se navijači Gorice nakon vijesti iz Pamplone možda i malo razočarali. Iako ga je lako razumijeti, iako ništa vezano uz Antu Budimira ne može izazivati pravo, istinsko razočaranje. Uostalom, ni s 36 neće biti kasno, profesionalac poput njega i u tim godinama itekako može biti dovoljno dobar da se vrati kući na sezonu ili dvije, zabije poneki gol, pomogne mlađima, prenese svoje vrijednosti na nove generacije.
A dotad, u svakoj utakmici njegove Osasune, kad ga već reprezentacija više ne treba, navijat ćemo za njega svim srcem. I sanjati trenutak povratka. Pa makar i s 36. Neka i tad, ako mu bude dosta tuđine, s njegova stadiona, pet minuta od doma, stigne vijest: “Ante Budimir novi je igrač Gorice!” Kako bi to bilo lijepo…
Jer, nikad nije kasno za takve majstore, za dobre ljude i igrače poput njega. Sretno dalje, Antiša, čekamo te!
Sport
Ispod bora poželjeli – bolje proljeće! ‘Vratit ćemo Mraclin tamo gdje pripada’
Nogometaši Mraclina završili su prvu polovicu sezone u 4. NL Središte Zagreb B na desetome mjestu, sa skromnih 16 bodova. Razloge, uzorke i povode analiziraju trener Saša Sabljak i igrač Jurica Brdek…
Na trećoj razini famozne piramide turopoljskog nogometa, posljednjoj izvan svijeta županijskog nogometa, smjestio se NK Mraclin. Odmor traje već gotovo mjesec dana, odradili su Mraclinci i svoj advent, blagdani su pred vratima, ali nema dana da ekipa iz Mraclina ne razmišlja o nogometu. Prezidente Iličić i direktor Cvetnić na čelu su te ekipe koja će valjda i tijekom božićnog ručka razmišljati kako na proljeće popraviti jesen…
Mraclin je, naime, nakon prve polovice sezone na desetome mjestu u 4. NL, petom rangu natjecanja, a to su razine koje nikoga ne čine sretnim i zadovoljnim. U Mraclinu su posljednjih godina naviknuti na borbe za vrh, a sad si odjedanput na samo 16 jesenskih bodova, u donjoj polovici tablice.
– I u višim rangovima, u klubovima na višem nivou, nakon nekoliko uspješnih sezona u nizu dolazi do jedne slabije, a samim time i do potrebe da se momčad malo osvježi, promijeni. To se Mraclinu dogodilo ove sezone – nudi svoju dijagnozu trener Saša Sabljak.
U sezonu je Mraclin, nakon odlaska Marka Biljana u ŽNK Goricu, ušao s Milanom Marinićem u ulozi trenera, no to nije potrajalo. Vrlo brzo aktiviran je Sale, legenda turopoljskog nogometa, igrač s ozbiljnom karijerom i trener s ozbiljnim iskustvom rada u stožeru Gorice, ali i suradnje s Krunom Rendulićem u više klubova. Čekajući novi poziv šefa Krune, prihvatio je poziv iz Mraclina.
– Ja sam momčad preuzeo u trećem kolu i odmah u prvoj utakmici, koju sam vodio bez ijednog odrađenog treninga, bili smo puno bolji, a izgubili smo 1-0 iz njihovog jedinog udarca na gol. Nakon toga smo morali u Ivanić, kod momčadi slaganu za viši rang, i stvarno smo bili loši. Nismo se ni okrenuli, a već smo gubili 4-0. Na kraju je završilo 5-1 i to je jedna od dvije utakmice, uz onu u Vrbovcu, u kojima nisam bio do kraja zadovoljan pristupom – vrti film polusezone za nama trener Sabljak.
– U svim ostalim utakmicama, pa tako i u onima koje smo odigrali neriješeno, bili smo dominantni. Iz ovih ili onih razloga rezultat nije išao do kraja na našu stranu, ali barem imamo te četiri pobjede, bodove koje su dečki itekako zaslužili. Gledajući na cijelu polusezonu, iz perspektive čovjeka koji nije tu od početka, koji nije odradio pripreme, mogu reći da ima i objektivnih i subjektivnih objašnjenja za ovakav rezultat. A to su stvari koje bi bile problem i više rangiranim klubovima…
Nasmijat će se Sale na konstataciju da zvuči kao da ima više alibija nego bodova, ali ova priča zaista drži vodu.
– U sezonu smo ušli s petoricom igrača koji su se vraćali iz ozljede, uključujući i ključne igrače poput Brdeka i Hajduka. Zigi je, primjerice, u nedostatku drugih rješenja igrao praktički sve utakmice, a vraćali su se malo po malo i Rakas, Godinić… U objektivne razloge spada i to što je nama tijekom ove polusezone od nogometa odustalo pet igrača! Iz ovih ili onih razloga, da sad ne idemo u svaki pojedinačni slučaj… I mi tu sa 24 padamo na 19 igrača, još nam se ozljedi i Sudar, pa smo ostali na 18 igrača, koliko ih stane u zapisnik. A nekom od njih uvijek se nešto dogodi; kartoni, ozljede, bolesti, posao… Zezali smo se i da bi trebalo mene registrirati, ali ja sam definitivno završio. Ima tu igrača s kvalitetom, i starijih i mlađih, vjerujem da će svi zajedno napredovati i vratiti klub tamo gdje mu je mjesto, puno bliže vrhu – govori Sabljak.
Recept je, dakle, jednostavan: Mraclin treba dovesti nekoliko igrača, popuniti se brojčano, ali i tražiti dodatnu kvalitetu! U prijevodu, ipak nije to baš jednostavno…
– Amaterskim klubovima veliki je izazov vođenje i organizacija kluba. Sve su to volonteri koje troše svoje vrijeme bez bilo kakve naknade, a za klub se daju, pronalaze novac za njegovo funkcioniranje… Međutim, samo u našoj ligi ima puno klubova koji su financijski dosta moćniji od nas i jako je teško u tim okolnostima privući igrača koji bi nam bio pojačanje. Mraclin je proteklih godina jako dobro trošio te svoje resurse, jako je dobro vođen, a i sad su bili spremni reagirati. Direktor Cvetnić i predsjednik Iličić već su pred kraj jesenskog prijelaznog roka željeli dovesti neke igrače, ali jednostavno nisu uspjeli. Evo, primjerice, jedan mlađi igrač nam je rekao da je to što su mu nudili iz Mraclina imao u kadetima… Definitivno nije lako, ali pokušat ćemo se svakako pojačati i ekipirati – kaže Sale.
Potrebe za osvježenjem kadra i popunjavanjem svlačionice itekako je svjestan i Jurica Brdek, ponajbolji igrač Mraclina u posljednjih sezona.
– Mi moramo biti svjesni da Mraclin kao klub nije navikao na ovakve rezultate. Naravno, ovakve sezone događaju se i u boljim klubovima i višim ligama, a u neku ruku bih rekao da je i dobro što se dogodilo u ovom trenutku. Normalo je da nakon četiri-pet godina borbe za vrh dođe do pada i to je uvijek prilika da se klub malo resetira. I da svi mi igrači shvatimo da se za nešto više moramo 100 posto posvetiti nogometu – kaže Brdek i vraća se nekoliko mjeseci unatrag:
– Na pripremama je dolaznost bila katastrofalna, a ispalo je da sam zbog operacije tadašnjeg trenera Marinića tjedan dana ja vodio pripreme. Nogomet takve stvari ne prašta, a posljedice gledamo cijelu ovu polusezonu. Moramo se svi zajedno resetirati i dogovoriti želimo li vratiti Mraclin na razine na kojima je bio. Siguran sam da moji suigrači to žele, da nitko više ne želi razmišljati o bilo kakvoj borbi za ostanak.
Liga je, kaže, svake godine sve bolja, ali dobar je i Mraclin. Uz male korekcije i dobre pripreme, imaju na Grabi razloga biti optimisti.
– Sve su to karakterni dečki i dobri igrači. Ima tu jako puno kvalitete, što su ti igrači i pokazivali zadnjih par godina. Momčad se nije puno mijenjala u tom razdoblju, dolazili bi jedan ili dva igrača, a ja vjerujem da ćemo se vrlo brzo na to i vratiti. Kad prođemo pripreme s trenerom Sabljakom, sve će krenuti na bolje. Ovaj klub je to zaslužio, jer… Neće se naljutiti moj prijatelj Mario Makarun iz Samobora, ali bolje ljude i bolju organizaciju od ove u Mraclinu nisam vidio na ovoj razini. Primjer su kako se vodi klub i mnogima iz puno viših liga – zaključio je Brdek.
Pripreme će krenuti krajem siječnja, prvenstvo krajem veljače, pa za početak treba “odraditi” Božić. Nema dvojbe da će pod borom mnogi iz Mraclina poželjeti proljeće bolje nego što je bila jesen, a vjerujemo da ćemo vrlo brzo vidjeti i rezultate djelovanja ekipe iz kluba. I da će početi “kapati” prva pojačanja…
Sport
Odigran rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu u organizaciji HSTK Velika Gorica, Barabe najbolje
Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica organizirao je prošlog vikenda sedmo izdanje rekreativnog Gorica super kupa u stolnom tenisu. Natjecanja su bila pojedinačno i u parovima. Prema riječima Marka Habijanca, koji je alfa & omega HSTK Velika Gorica, turnir je ponudio odličan tenis, uz velika iznenađenja od nadigravanja u grupama pa sve do finalnih sučeljavanja.
Iznenađujući prolaz u grupama izborili su Marin Vidić, Darko Habijanec, Goran Vrhovec, Saša Marković i Miroslav Fijan. Nakon grupa igralo se na ispadanje. Favorit za konačnu pobjedu bio je Marko Vračan, ali je od njega u finalu bio bolji Ivica Baraba.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
Parovi su dodatno oduševili, a najugodnije je iznenadio par Iris Jakić – Ante Jakić koji su se plasirali u finale. Pobijedio je par Ivica Baraba – Dario Ožvald. Ovaj par je u polufinalu bio bolji od uigranog para Mislav Stipetić – Đuro Čiž, nakon što su spasili meč loptu.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
Najmlađi članovi kluba (godište 2010. i mlađi) su s uživanjem odigrali turnir igrajući paralelno sa starijim natjecateljima.
Velika Gorica, 20.12.2025. Rekreativni 7. Gorica super kup u stolnom tenisu. Foto: HSTK VG
REZULTATI (subota, 20.12.2025.) Pojedinačno: 1. Ivica Baraba, 2. Marko Vračan, 3. Filip Ladiš, 4. Zvonko Milković. Parovi: 1. Ivica Baraba – Dario Ožvald, 2. Iris Jakić – Ante Jakić, 3. Zvonko Milković – Josip Petrović, 3. Mislav Stipetić – Đuro Čiž. Najmlađi: 1. David Baraba, 2. Petar Knežević, 3. Andrija Haraminčić, 3. Lukas Zaba.
Galerija fotografija
Sport
Tržnica nogu ima nove cijene: Pršir predvodi Goricu, neki rasli, neki padali…
Specijalizirana nogometna stranica Transfermarkt ažurirala je vrijednosti igrača u HNL-u, u kojoj je najveći skok napravio napadač Lokomotive Aleks Stojaković. Što se tiče Gorice, promjena na vrhu nema, ali promjena ima…
U nedjelju je završila 2025. godina u SuperSport HNL-u, kao završni čin poslužio je poraz Gorice na Rujevici (1-0), a od tog trenutka postalo je kristalno jasno tko je gdje po pitanju klubova u HNL-u. Dinamo prvi, Hajduk drugi, a naša Gorica na sedmome mjestu, na pet bodova ispred posljednjeg Osijeka…
Dan poslije, kao poseban dodatak, stigle su i pojedinačne procjene učinjenog u prvoj polovici sezone u HNL-u. Naime, čuveni Transfermarkt, najmjerodavniji dostupan izvor po pitanju vrijednosti igrača na tržištu, objavio je nove cifre. One stare su ažurirane, u nekim slučajevima uvećane, u nekim drugim umanjene, a gledajući HNL u cjelini, odskočio je jedan igrač – Lokomotive!
Aleks Stojaković, slovenski napadač iz redova Lokosa, “skočio” je za ogromnih 620 posto, jer dosadašnja vrijednost bila mu je 125.000 €, a nakon ažuriranja je došao na 900.000 €.
Ogroman iskorak napravio je i mladi branič Hajduka, 18-godišnji Branimir Mlačić, kojeg se povezuje i s nekim velikim klubovima, u prvom redu s milanskim Interom. . Mlačić je prije ažuriranja vrijedio 800.000 eura, a sad mu je vrijednost procijenjena na četiri milijuna eura, što je skok od 400 posto.
Dinamov Ismael Bennacer bio je najvrjedniji igrač lige s vrijednošću od deset milijuna eura, ali on je u novom ažuriranju pao na devet milijuna, koliko vrijedi i Toni Fruk, najbolji igrač lige po izboru kapetana. Njegov suigrač iz Rijeke Niko Janković doživio je najveći pad, i to od tri milijuna eura…
Što se tiče Gorice, na vrhu liste ostao je Jurica Pršir, koji ulazi u posljednjih šest mjeseci ugovora, a možda mu baš zato vrijednost i nije narasla sa 1,5 milijuna eura. Na istoj razini ostao je i prvi sljedeći najvrjedniji igrač Gorice, Slovenac Žan Trontelj, koji je na 800.000 eura, a na trećemu mjestu je Iker Pozo. Sjajnu jesen Španjolac je iskoristio da mu vrijednost skoči sa 500.000 na 750.000 eura.
Na pola milijuna eura od rujna je bio i Filip Čuić, koji je sad također napredovao, ali nešto manje nego Pozo. Čuićeva procijenjena vrijednost sad je 650.000 eura, jednako kao i u slučaju Ante Kavelja, koji je ostvario najveći skok. U samo tri mjeseca “skočio” je za 400.000 eura!
Luka Vrzić također je napredovao, sad vrijedi 450.000 eura, što je skok u odnosu na dosadašnjih 300.000, a svoju vrijednost kroz posljednja su tri mjeseca povećali i Marijan Čabraja te Medin Gashi.
S druge strane, tu je i skupina onih čija je vrijednost išla prema dolje. Vanja Pelko tako više ne vrijedi 400.000 nego 300.000 eura, identičan pad zabilježio je i Jakov Gurlica, a Ivan Fiolić pao je s 300.000 na 200.000 eura. Vrijednost polako pada i 32-godišnjem Jakovu Filipoviću, ali samo u brojkama, jer na terenu i u svlačionici od neprocjenjive je važnosti, a godine su važan faktor i u slučaju Ante Ercegu. Starom majstoru u 37. godini vrijednost je procijenjena na 50.000 eura…
Gledajući klubove, Gorica je na pretposljedjem mjestu, s ukupnom vrijednošću od 8,6 milijuna eura.
Odbojkašice Velike Gorice II izgubile su u 10. kolu ‘2.lige Regija Sjever-Skupina Istok’ od igračica OK Foresta u tri seta. Iako su izgubile, domaće igračice zaslužuju pohvale, jer su cijelu utakmicu igrale s velikim zalaganjem i borile se za svaki poen sa znatno iskusnijom ekipom.
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trenerica Lucija Jozepović čestim je izmjenama dala prigodu da igraju i onim igračicama (najmlađima) koje su u jesenskoj polusezoni imale manju minutažu.
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje utakmice 74 minute, poeni 61:75.
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 21.12.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok-10.kolo: OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nastavak prvenstva je u drugoj polovici siječnja 2026. godine.
Galerija fotografija
Druga liga-Regija Sjever-Skupina Istok 2025./2026., 10.kolo
OK Velika Gorica II – OK Foresta (Zagreb) 0:3 (20:25, 19:25, 22:25)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Nedjelja, 21.12.2025., 15:15 sati. Suci: Dora Ivanković i Mihael Bišćan. Zapisničarka: Helena Floreani.
VELIKA GORICA II: Jurja Markulin (L), Ana Patljak (cap.)(L), Marija Kameščić, Matea Barić, Eva Josić, Isabella Marić, Viktorija Levak, Leona Stijaković, Paola Jurkin, Sara Brcković, Lucija Maglica, Lea Milišić. Trenerica: Lucija Jozepović.
FORESTA: Marija Tereza Kovačić, Aurora Sršek, Ivana Crnec, Maja Ivković, Franka Kruezi, Na Rezo, Patricia Stjepanović, Maria Rimac (cap.), Laura Kovačević, Ana Marina Crnjac, Matea Orešić (L), Marina Jakopic (L), Ane Barić, Ana Antić. Trener: Hrvoje Rimac.
Sport
Spartansko obaranje ruku: Vikinzi iz Gorice uzeli dvije medalje u Varšavskoj!
Velikogorički klub obaranja ruke Viking VG sudjelovao je na turniru u Zagrebu, na kojem je zlatnu medalju osvojio Dorian Azenić, a srebrnu Edi Šprajcer
U moru sportskih udruga u našem gradu, svih vrsta i oblika, svoje je mjesto pronašao i KOR Viking VG. Ovo “KOR” skraćenica je za klub obaranja ruke, a iza ove priče krije se skupina Velikogoričana koja uživa u ovakvoj vrsti nadmetanja. Imaju i svoj prostor za treninge, sve su brojniji, a već imaju i neke lijepe rezultate iza sebe.
U tom smislu i s tim povodom oglasili su se iz ovog mladoga kluba nakon turnira u Zagrebu u nedjelju. U dvorani Osnovne škole Josipa Jurja Strossmayera u Varšavskoj ulici okupila se elita ovoga sporta u Hrvata, turnir je ponio ime “Spartanac”, a na njemu su i Velikogoričani imali što za reći.
– Odličan je turnir iza nas. Vikinzi su krenuli u napad, a na kraju se nešto i osvojilo – oglasili su se iz kluba.
– Čestitke Dorianu Azeniću na zlatnoj medalji na desnu ruku u kategoriji 85+, kao i Ediju Šprajceru na srebrnoj medalji u kategoriji do 85 kg. Čestitke i Maksimilijanu Pokupecu, Matku Štambuku i Andreju Azeniću na dobrim i uzbudljivim mečevima, iako su na kraju ostali bez medalje – dodali su “vikinzi” u svojoj objavi.
Obaranje ruke antička je sportska disciplina koja je oživljena u Kaliforniji tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća, a nacionalni savezi postoje u 82 zemlje svijeta. Uključujući i Hrvatsku, u kojoj su Velikogoričani sve aktivniji. Kako to otprilike izgleda u praksi, na turniru? Ovako nekako…
Sve u svemu, zanimljiva priča, lijepi rezultati… Samo naprijed!
-
Zanimljivostiprije 2 danaVelika Gorica i Zagreb uskoro povezani brzom željeznicom do Zračne luke Franjo Tuđman
-
Sportprije 4 danaJoš Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!
-
HOTNEWSprije 5 danaMegablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!
-
Sportprije 2 danaBravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa