Povežite se s nama

Sport

Ponos, divljenje i mrvica tuge: Kako je naš Ante opet pokazao da je poseban…

Ante Budimir navršio je 32, ali u španjolskoj Osasuni dobio je novi četverogodišnji ugovor, koji će ga u Pamploni zadržati sve do 36. godine?! Malo igrača zasluži takvu čast, ali nas će malo i rastužiti odgoda njegova povratka kući, u Goricu…

Objavljeno

na

U trenucima dok nogometnu javnost u zemlji brine tko će napasti Tursku i Wales u novonastaloj situaciji, u kojoj je otpao Andrej Kramarić, oprostio se Marko Livaja, a s ozljedom se muči Bruno Petković, iz suncem obasjane Pamplone stižu vijesti o jednom napadaču koje na našoj, lokalnoj razini istovremeno izazivaju ponos, divljenje, ali i malu dozu tuge, možda i mini razočaranja. Ante Budimir, dečko s Ciblje, u naslovnoj je ulozi, a cijela priča ide ovako…

Dakle, naš Antiša potpisao je novi ugovor sa španjolskim prvoligašem Osasunom, čiji dres nosi od listopada 2020. godine. U međuvremenu je za klub iz regije Navarre odigrao 93 utakmice i zabio 28 golova, a navijači ga – nimalo iznenađujuće za takvog tipa – obožavaju. Jednako kao što ga obožavaju i ljudi iz kluba, koji su mu odlučili ponudili novi ugovor na četiri godine, iako su već cijele 32 u njegovu životnom kalendaru!

U prijevodu, u Osasuni žele da Budimir bude dio njihova kluba sve do ljeta 2027., iako će u trenutku isteka ugovora imati veteranskih 36 godina. I to je ono što oduševljava, impresionira, ostavlja bez dana i izaziva divljenje. Tamo u tuđini, kao stranac, zaslužio je takvo povjerenje i čast, a to ne mogu mnogi. To mogu, točnije, samo posebni sportaši. Ante Budimir, znate to već vjerojatno, definitivno spada u tu kategoriju.

– Ovo trenutačno je najbolji Budimir od njegova dolaska k nama. Ne govorim o golovima, nego o rješenjima koja nam daje, o dubini u igri i fizičkoj pripremljenosti – objasnio je odluku o novom ugovoru trener Osasune Jagoba Arrasate, pa dodatno opisao kako to ide kod Ante.

– Budući da je on pravi profesionalac, iznimno temeljit u svemu što radi, na kraju prošle sezone imao sam razgovor s njim. Zatražio je taj razgovor jer je htio čuti moje mišljenje. I prvo što sam mu rekao jest da ne možemo čekati do proljeća da počne zabijati – rekao je Arrasate, a Budimir ga je poslušao i ove sezone počeo trpati odmah, pokazavši da je razgovor kojeg je tražio definitivno imao smisla.

I da je riječ o nešto drukčijem nogometašu.

Ante Budimir u hrvatskom je dresu upisao 17 nastupa i postigao jedan gol… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Ante je, naime, nogometaš koji je svoju uspješnu nogometnu karijeru izgradio isključivo svojim rukama i nogama, svojim trudom, mukom i odricanjem. Čak ni u tadašnjem Radniku, u kojem je klinac rođen u Zenici počeo svoju nogometnu priču, nije spadao među najveće talente. Ali imao je ono nešto što ga izdvaja od drugih. Imao je mentalni sklop koji mu nije dozvoljavao da odustane, koji ga je tjerao naprijed, preko svih prepreka koje su putem nailazile.

On nije lansiran u visine preko nekog od velikih hrvatskih klubova, nije išao putem kojim su išli mnogi prije i poslije njega nego – svojim putem. Iz Radnika je kao 17-godišnjak otišao pokušati u austrijski LASK, pa se vratio kući. Radnik je prerastao u Goricu, Ante je blistao u trećoj ligi, pa postao prvi igrač u povijesti Gorice za kojeg je plaćena odšteta. Zaprešićki Inter platio je 20 tisuća eura, a zauzvrat dobio 18 golova u 66 utakmica.

Dovoljno da ga uzme Lokomotiva, u kojoj je dodao 17 komada u 30 nastupa u jedinoj sezoni na Kajzerici. Ni Dinamo ni Hajduk nisu reagirali, ali zato jest njemački drugoligaš St. Pauli. Tamo nije sve išlo po planu, u 19 nastupa nije zabio niti jedan gol, ali nije posustao. Preselio je u talijansku Serie B, u mali Crotone, u kojem je opet zablistao. I odveo taj klub do povijesnog prvog ulaska u Serie A sa 16 golova u 40 nastupa.

Donijelo mu je to prvi zvučan transfer u karijeri, u slavnu Sampdoriju, ali i tamo je došlo do kratkog zastoja. Pa se vratio u Crotone, opet igrao i zabijao, a time i izborio novi zvučan transfer, ovoga puta u španjolsku Mallorcu. I opet je bio sjajan, opet je zabijao, pomogao u promociji u Primeru, pa se tamo dokazao, a 18 golova poslije stigla je ponuda iz Osasune.

Ante je u Pamplonu otišao i u njoj ostao. U dobrom klubu, u gradu idealnom za život, s diplomom s Ekonomskog fakulteta u rukama, s ogromnom dozom životne i sportske mirnoće, koja u njegovu slučaju oduvijek fascinira. I sa svjetskom broncom iz Katara u džepu, naravno, jer to je detalj koji će mu definitivno obilježiti karijeru.

Međutim, nakon Katara ga u reprezentaciji više nije bilo. Izbornik Dalić odlučio se za neke druge igrače, ponudio je priliku mlađima, a on se nije naljutio. Rastužio možda, ali nije tip koji neće shvatiti i prihvatiti takve stvari. Odabrao je, ponovno, drukčiji put.

– Pomoglo mu je to što više nije u reprezentaciji, što je odradio jako dobre pripreme, što se ne opterećuje odlaskom na Svjetsko prvenstvo, kao što je bio slučaj prošle jeseni. I zbog svega toga je ovo najbolji Budimir otkad smo ovdje – govori trener Arrasate.

S brončanom medaljom iz Katara oko vrata Ante je s Brozovićem uživao u dočeku u svom gradu… Foto: Petra Škrinjarić/Citpyortal.hr

Na dočeku za njega i Marcela Brozovića nakon Katara, tamo uz Muzej Turopolja, dotaknuli smo se u jednom trenutku i detalja zbog kojeg cijela ova priča s novim ugovorom u Osasuni, iz naših sebičnih razloga, ipak nije toliko savršena. Pitali smo ga kad će se vratiti kući, u svoju Goricu…

– Jednog dana to bih volio, ali zasad još nije trenutak – rekao je s blagim smiješkom, takvim da smo se ponadali da će se zaista dogoditi.

Uostalom, nikad nije krio da ga srce vuče kući.

– Uvijek me zanima kako će završiti moja Gorica. To je moj klub. I ako bih se ikad vraćao kući, u HNL, želio bih igrati tamo gdje mi je dom. U mojoj Gorici. Živim pet minuta od stadiona. U Osasuni igra dosta igrača iz njihove omladinske škole. Ti klinci žive za taj klub i za dres koji nose. Kad vidite takav odnos prema klubu, onda i sami poželite igrati za klub koji nosite u srcu. Za mene, to je Gorica – govorio je Ante u trenucima kad mu je karijera dosegla vrhunac.

Bila je to najljepša moguća glazba za velikogoričke nogometne uši, bilo je prekrasno čuti takvo razmišljanje, koliko god je bilo jasno da se to neće dogoditi baš tako brzo. Ante je i dalje igrač za najviše razine, za najbolje svjetske lige, pa smo brojali godine, maštali kad bi se to moglo dogoditi. Kad navrši 34, možda 35, tako smo nekako “planirali” u navijačkim razgovorima…

Ante Budimir bio je igrač Gorice u prvoj sezoni u kojoj je klub krenuo pod tim imenom i grbom… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Bude li sve po aktualnom planu, taj će se “plan” ipak izjaloviti. Ako bude prilike da odradi tek potpisani ugovor do kraja, dakle, imat će 36, pa su se navijači Gorice nakon vijesti iz Pamplone možda i malo razočarali. Iako ga je lako razumijeti, iako ništa vezano uz Antu Budimira ne može izazivati pravo, istinsko razočaranje. Uostalom, ni s 36 neće biti kasno, profesionalac poput njega i u tim godinama itekako može biti dovoljno dobar da se vrati kući na sezonu ili dvije, zabije poneki gol, pomogne mlađima, prenese svoje vrijednosti na nove generacije.

A dotad, u svakoj utakmici njegove Osasune, kad ga već reprezentacija više ne treba, navijat ćemo za njega svim srcem. I sanjati trenutak povratka. Pa makar i s 36. Neka i tad, ako mu bude dosta tuđine, s njegova stadiona, pet minuta od doma, stigne vijest: “Ante Budimir novi je igrač Gorice!” Kako bi to bilo lijepo…

Jer, nikad nije kasno za takve majstore, za dobre ljude i igrače poput njega. Sretno dalje, Antiša, čekamo te!

Sport

Oproštaj od jeseni s odgodom: Dva lokalna derbija i lider Polet u gostima

Prva polovica sezone u Premier ligi Zagrebačke županije završit će tjedan dana kasnije nego što je bilo planirano, a među osam utakmica za kraj kriju se i neke poslastice za ljubitelje niželigaškog lokalnog nogometa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prva polovica Premier lige Zagrebačke županije, šestoga ranga natjecanja, nakrcanog sa čak osam naših klubova, trebala je biti okončana prošlog vikenda, no vremenski uvjeti to nisu dozvolili. Dio utakmica, doduše, odigran je po planiranom rasporedu, ali najveći dio njih snijeg je odgodio za tjedan dana. Posljedično, nama najzanimljiviji rang natjecanja svoje će posljednje jesenske retke ispisati ovog vikenda…

Od subote do ponedjeljka na rasporedu je tako osam utakmica, a među njima se krije i nekoliko poslastica za ljubitelje turopoljskog niželigaškog nogometa. Naravno, tu u prvom redu mislimo na utakmice koje daju puni smisao jednom ovakvom natjecanju, a to su lokalni derbiji. S obzirom na broj naših predstavnika u “premijerki”, praktički ne postoji kolo u kojem nema barem jednog ogleda naših i naših, a takav je slučaj i u ovom posljednjem što se prve polusezone tiče.

U subotu takvih utakmica neće biti, budući da je jedina utakmica subotnjeg rasporeda okršaj Sloge i Vatrogasca iz Zdenaca u Križu, dok će nedjelja biti puno bogatija i sadržajnija.

Nakon nedjeljnog ručka, naime, s početkom od 14 sati, snage će odmjeriti klubovi iz donjeg dijela tablice: nogometaši Gradića, koji se pokušavaju na sve moguće načine odmaknuti od dna, na svom će terenu dočekati Klas iz Mičevca, koji ima samo dva boda više, što je u ovom trenutku dovoljno za tri mjesta bolji plasman. Uspije li domaćin doći do šeste pobjede u sezoni, preskočit će Mičevčane, a samim time će i slika na kraju jeseni biti kudikamo pozitivnija. S druge strane, uspiju li gosti doći do bodova, na zimsku stanku otići će puno mirnije…

Mirno će na “zimski san” moći otići nogometaši Lukavca, koji će u posljednjem kolu jeseni gostovati u Donjoj Lomnici kod NK Lomnice, koja je u gotovo identičnoj situaciji kao ranije spomenuti Klas. Lukavčani su na 24 boda, smješteni na vrhu dolje polovice tablice, dok njihovi susjedi iz Lomnice imaju šest bodova manje, samo dva više od pretposljednjih Gradića. Nije lako zaključiti da će domaćini krenuti žestoko po puni plijen, ali nešto će se tu pitati i Lukavčane…

Najbolje u ovoj ligi stoji Polet iz Buševca, koji je u pretposljednjem kolu osigurao titulu jesenskog prvaka, a nju će valjati potvrditi i dobrim nastupom u zadnjem kolu. Neće biti lako u gostima kod petoplasirane Lonje, no ohrabrujuće po trenera Josipa Rožića i njegove igrače može zvučati podatak da je Lonja dobila samo dvije od posljednjih pet utakmica.

Turopoljcu u Kuče stiže Dubrava iz vrbovečkoga kraja, koja bi se eventualnom pobjedom poravnala s Poletom u slučaju poraza društva iz Buševca, a sve to će reći da Kučani mogu pomoći Buševčanima da sama završnica jeseni bude još uspješnija. Doma će igrati i Buna, koja će bod iz Buševca u prošlom kolu pokušati kapitalizirati dobrim rezultatom doma protiv Zrinskog iz Farkaševca, koji nije pokazao previše tijekom ove jeseni. U goste će, za kraj, ići nogometaši Jelačića, koji će na putovanje do Bestovja, na noge trenutačno osmoj momčadi lige, koja ima samo bod manje od društva iz Vukovine.

Sve u svemu, dovoljno razloga da se posljednji put ove jeseni uživa u čarima “premijerke”…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Utakmicu koju treba dobiti! ‘Cijela naša sezona stat će u ovih 60 minuta…’

Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati gostuju kod Čakovca, izravnoga konkurenta za plasman u Ligu za prvaka. Uspomene iz prošle sezone su bolne, raspored do kraja je opako težak, ali sve je u rukama naših rukometaša…

Objavljeno

na

Objavio/la

Zagreb je očekivano odmaglio konkurenciji, naravno da je prvo mjesto u skupini A domaćeg prvenstva od prve sekunde rezervirano za jedinog prvaka države, a samim time bilo je jasno da će se svi ostali boriti za drugo i treće mjesto. Svi koji žele u Ligu za prvaka, a tu ambiciju rukometaši Gorice nikad nisu skrivali.

Na putu do ostvarenja tog cilja Goričani su dobar dio ove jeseni gurali jako dobro, iako ne savršeno, a stvari su se zakomplicirale prije dva tjedna u Umagu. Domaćin je u tom susretu došao do tek druge pobjede u sezoni i ostavio Goricu bez dva iznimno važna boda. Budući da je slijedio ogled sa Zagrebom, u kojem se na bodove nije moglo računati, odmah je postalo očito da će odluka padati u posljednja tri kola.

Nakon dva vezana poraza Goričani su s drugog pali na treće mjesto poretka, s bodom više od četvrtog Čakovca, svog sljedećeg protivnika. U subotu od 18 sati Gorica, naime, gostuje baš kod Čakovca, koji ima želju, cilj i ambiciju pobjedom preskočiti Goričane i izgurati ih iz kruga prve tri momčadi.

U prijevodu, to znači sljedeće:

– Praktički cijela sezona i njima i nama će stati u tih 60 minuta!

Izgovorio je to trener Gorice Matej Mišković, svjestan važnosti ovog ogleda. Eventualni poraz bio bi težak udarac goričkim ambicijama, eventualna pobjeda bila bi ogroman korak naprijed, možda i presudan.

– Čeka nas teško gostovanje kod dobro nam poznatog protivnika. Nema dvojbe da je pred nama veliki derbi, jer kad pričamo o Čakovcu, pričamo o jednoj vrlo kvalitetnoj momčadi. S razlogom zajedno s nama ciljaju plasman u Ligu za prvaka, ali mi se pripremamo, motivirani smo i siguran sam da ćemo dati sve od sebe – ističe Mišković.

Podsjetit ćemo opet na prošlu sezonu, kad je situacija bila vrlo slična. Gorica je također išla u Čakovec i prošla… Nije prošla! Poraz od 14 razlike, koji se ponovio i u gostima kod Bjelin Spačve, ukrao je Gorici šansu za plasman u gornji dom hrvatskog klupskog rukometa, a te rane sve do danas nisu do kraja zacijelile. I ovom prilikom će raspored do kraja biti sličan, jer nakon Čakovca slijedi i težak domaći okršaj s Bjelin Spačvom te za kraj gostovanje kod Trogira, trenutačno druge momčadi Lige A.

U prijevodu, treba napraviti sve što se može napraviti za pobjedu u subotu.

– Neće biti nimalo lako, toga smo itekako svjesni, ali idemo se baciti na glavu. Spremni smo i motivirani, nadamo se da ćemo se kući vratiti s dva boda – zaključio je Mišković.

Ajmo, Gorica!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pod svjetlima reflektora: ‘Navikli smo na umjetnu travu, mi i naši prstići zajedno…’

Nogometaši Kurilovca u petak od 19 sati gostuju kod Prečkog, oslabljeni neigranjem šestorice igrača, ali spremni da pokažu sve što mogu u pretposljednjoj utakmici jesenske polusezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Službeno će to biti posljednje, 15. kolo jesenskog dijela prvenstva u 3. NL Centar, a ono će biti otvoreno u Prečkom u petak od 19 sati. U tom će terminu, u kojem nogometaši Prečkog već po običaju igraju svoje domaće utakmice, na zagrebački zapad stići nogometaši Kurilovca, sad već i željni utakmica, jer ona iz prošloga kola protiv Tigra iz Svete Nedelje je odgođena.

– Spremni smo koliko možemo biti s obzirom na okolnosti. Ušli smo u završnicu jeseni sa 17 igrača, imamo petoricu ozlijeđenih i suspendiranog Maka Goziembaha, koji treba odraditi još dvije utakmice zbog crvenoga kartona protiv HAŠK-a. Osjeti se i određeno zasićenje nakon svega što smo prošli posljednjih mjeseci, ali vjerujem da ćemo skupiti snage i energije za što bolje odraditi još ovo što je ostalo – kaže trener Kurilovca Senad Harambašić.

Cijelu jesen propustili su kapetan Dodo Završki i Nigerijac Elijah Chikwado, dobar dio jeseni propustili su i Đevad Selman i Jakov Caganić, a ozlijedio se i mladi Filip Kraljević… Uz sve to, otegotna okolnost u Prečkom će biti i hladnoća koja je neizbježna u večernjim satima, ali i teren s umjetnom travom. Iako…

– Pa dobro, treniramo i mi na umjetnoj travi. Na pola mi, na pola prstići. Tako da smo optimisti – duhovit je trener Senad, kojem je više puna kapa ponavljati u koliko skromnim uvjetima Kurilovčani moraju funkcionirati.

– Ajmo pričati o nogometu, stvarno ne bih išao opet u te priče…

A kad pričamo o nogometu, možemo reći da Prečko ima mladu i zanimljivu momčad, na desnom krilu navodno je njihov najbolji igrač, a Kurilovčani će na sve to imati spreman odgovor. Kao što su ga imali i u najvećem dijelu jesenskih bitaka.

– S ovim gostovanjem kod Prečkog nećemo završiti polusezonu, budući da smo dogovorili da odgođenu utakmicu protiv Tigra odigramo 6. prosinca, odnosno sljedeći vikend. Igrat ćemo tamo, u gostima, opet na umjetnoj travi, budući da smo zamijenili domaćinstva – otkriva Senad.

Tih bi dana, nakon što se odigraju i posljednje utakmice osmine finala, Kurilovčani mogli saznati protivnika u četvrtfinalu SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa. Ta je utakmica na rasporedu krajem veljače ili početkom ožujka, ima do tad još dovoljno vremena, ali neke senzacionalne promjene tijekom zimske stanke nemamo razloga očekivati. Financijska situacija je poslovično problematična, u potpunom neskladu s rezultatima i općim dojmom, ali na to su Kurilovčani već naviknuti.

I zato će im zimska pauza jako dobro doći. Da se odmore, resetiraju, prikupe još poneku dozu entuzijazma, pa krenu dalje. O istom trošku…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

na

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno