Sport
Polusezona NK Turopolja u 2. ŽNL
Turopolje kao jedini klub iz NSVG u 2. ŽNL bori se za vrh
Jesenski dio nogometne sezone 2020/21. gotov je i klubovi su u fazi mirovanja. Epidemija Covid-19 pošasti dodatno je odvojila mlade ljude, sportaše, amaterske nogometaše od sportskih terena, a sve u cilju sprječavanja još većeg obolijevanja pučanstva.
U takvim uvjetima života, upravama klubova ne preostaje ništa drugo nego sumirati i analizirati rezultate, pripremiti naučene lekcije iz odigranih utakmica i čekati povoljniji razvoj događaja na proljeće.
Već smo pisali polusezoni u Jedinstvenoj i 1. Županijskoj nogometnoj ligi, a ovaj ćemo tekst posvetiti jedinom klubu iz NS Velika Gorica u 2. Županijskoj ligi Istok – NK Turopolju iz Turopolja.
Uspjeli smo dogovoriti razgovor u prostorijama kluba u Turopolju, gdje su odlični domaćini bili gospoda Mario Filipović, predsjednik kluba, Ivan Kovačević, tajnik kluba i Mario Črljenec, trener seniorske ekipe.
Mario Filipović, predsjednik kluba, Mario Črljenec, trener i Ivan Kovačević, tajnik kluba i trener prstića. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr
NK Turopolje, klub duge i slavne prošlosti, čijih se početaka više nitko ne sjeća, osim nekoliko redova teksta u starim novinama, koje govore o 1920-ima, kao počecima osnivanja sportskih klubova (ne nužno nogometnih). Bez obzira koja točno godina predstavlja početak postojanja nogometnog kluba Turopolje, vrijedni djelatnici Uprave kluba govore o 1924. godini kao godini osnutka nogometnog kluba, a ta godina je upisana i na grbu koji je ponosno izvješen u prostorijama kluba. Znači, za 4 godine proslavit će 100 godina postojanja! Malo je klubova na našem užem i širem području koji su osnovani u to vrijeme.
Tijekom svog postojanja bilo je kao i u životu, lijepih i uspješnih godina, ali i onih manje uspješnih. Ljubitelji nogometa stari 50+ godina sigurno će se sjećati imena NK “Proletera” koji je na svima poznatom “Leštantu” imao zapaženih rezultata u vremenu nakon 2. svjetskog rata, da bi aktivnom igranju došao kraj (hvala Bogu, samo privremeno!) u 90-ima prošlog stoljeća, kad je Domovinski rat prekinuo rad mnogih klubova, pa tako i kluba u Turopolju. Ta stanka trajala je sve do 2000. godine, kada su nogometni entuzijasti u Turopolju opet odlučili pokrenuti klub. I uspjeli su u tome. U tih 20-tak godina, sada više ne NK “Proleter” nego NK “Turopolje” većinu vremena proveo je natječući se u 2. ŽNL, ali igrali su i u 1. ŽNL Istok, zadnji puta u sezonama 2015/16 i 2016/17.
Foto: Arhiva/NK Turopolje
– Zadovoljan sam postignutim rezultatima i zaostatak od 5 bodova za NK Brckom (ali i utakmica manje) nije nedohvatljiv, tim više što nam svi konkurenti za vrh dolaze na “Leštant”, na noge Turopolju. Mislim da smo zaslužili i više od drugog mjesta, ali dogodile su se neke stvari na koje nismo mogli utjecati. Zadovoljan sam i odazivom na treninge, gdje je znalo trenirati i 20-tak igrača. Postojeći je igrački kadar zadovoljavajući, iako pojedina mjesta ne bi bilo loše pojačati, na čemu Uprava marljivo radi. Malo smo lošije igrali u gostima i utakmice vani smo gubili, ali ponavljam, ne bi smjeli propustiti ovu priliku za osvajanje prvog mjesta. Uprava odlično prati zahtjeve igrača i mene kao trenera i tu se nema što prigovoriti – kazao je o protekloj sezoni trener seniorske ekipe Mario Črljenec, koji je u svojoj karijeri trenirao u NK Posavec (Orle) i NK Mladost (Obrezina).
– Tijekom jesenske polusezone igrali su sljedeći igrači: Ivo Berković, Mario Bermanac, Jasmin Blagušević, Mislav Ceković, Dino Cota, Ivan Gavrilović, Marijo Gligorević, Stanko Herceg, Marin Ivanković, Ladislav Jambrečina, Jurica Jambrešić, Damir i Željko Josić, Marin Križanac, Tomislav Kvesić, Tomislav Lučić, Marko Maričić, Denis Mešić, Igor Ogrič (vratar), Nikola Reščić, Matej Robić, Almir Sejdinović, Hamdija Sejfović, Andreas Šejić, Saša Vojnović (vratar), Luka Zdunić i Antonio Zekić. Istaknuo bih Andreasa Šejića koji je pravi vođa ekipe i bio je najbolji pojedinac u ovoj polusezoni. Postigli smo 31 gol tijekom prvenstva (treći po efikasnosti), a primili smo 16 golova. Najbolji strijelci kluba su Šejić i Herceg, sa po 9 golova svaki. Na kraju bi poželio svako dobro svim igračima i upravi u Novoj godini – dodao je Črljenec.
Gospodin Ivan Kovačević, “alfa i omega” kluba, govorio je o najmlađoj kategoriji, prstićima i s ponosom rekao da ima 17 igrača (od toga 4 djevojčice), te da je u planu i formiranje još jedne kategorije – limača. Igračice i igrači dolaze iz Rakitovca i Turopolja.
Foto: Arhiva/NK Turopolje
Predsjednik kluba, Mario Filipović, dugogodišnji igrač ali i “veteran” u Upravi kluba (treći mandat u Upravi), ponosan je na sve što je klub postigao otkada je on na čelu, ali i zahvalan prethodnicima što su uspjeli održati klub. Zadovoljan je i brojem i kvalitetom igrača, ali i rezultatima ove polusezone. Osim domaćih dečkiju, igrači dolaze i iz susjednih sela Buševca, Kuča, Čičke Poljane, ali i šire okolice Turopolja. Posebno je naglasio Ivu Berkovića, koji je (iako u zrelim godinama) svojevoljno došao pomoći klubu u ostvarivanju cilja osvajanja prvog mjesta. Govoreći o infrastrukturi kluba, naglasio je uređenje pomoćnog igrališta, na kojem igraju prstići, te, uz pomoć VMO Turopolje i Grada Velike Gorice asfaltiranje igrališta za mali nogomet, ali i parking ispred sportskog objekta. Klub se nada i daljnjoj potpori Grada, a željeli bi završiti uređenje prostorija na katu objekta. Volio bi da se u nogometni život Turopolja više uključe i stanovnici Rakitovca. Kaže da je možda dobro i to što svi klubovi u susjedstvu igraju u JŽNL, pa bi možda dio igrača koji ne mogu pratiti zahtjeve te lige, mogao doći i igrati u Turopolju. S obzirom da je i sam igrao nogomet u Turopolju, kazao je da je kvaliteta igre i suđenja u 2. ŽNL ove polusezone na vrlo dobroj razini ako ju usporedi s vremenom dok je on igrao tu ligu. I on, naravno, vjeruje da će NK Turopolje uspjeti osvojiti prvenstvo 2. ŽNL Istok i plasirati se u 1. ŽNL.
FOTO: Arhiva/NK Turopolje
U više nego ugodnom razgovoru s vodećim ljudima kluba rečeno je i puno stvari koje trenutno nisu važne za ovaj razgovor, ali nije se moglo ne primijetiti njihovu ambiciju i želju da stvore stabilni klub, člana 1. ŽNL i da vrate NK Turopolje na stare staze ponosa i slave, tim više što im “stota već kuca na vrata”!
A nama ne preostaje ništa drugo nego zaželjeti im da se njihovi planovi realiziraju, na ponos naselja Turopolja i Rakitovca, ali i cijelog Donjeg Turopolja. Nek’ im je sa srećom!
Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr
Sport
Bitka za finale: Na terenu jedan “Goričanin”, na tribinama barem dvojica…
Hrvatska rukometna reprezentacija će u petak od 17.45 sati krenuti u lov na finale Europskog prvenstva, a svoje adute imat će i Gorica. Luka Lovre Klarica bivši je igrač našega klupa, a bit će tamo i aktualni trener i direktor…
Godinama smo se, u trenucima velikih rukometnih fešta potkraj siječnja, ponosili činjenicom da je Zlatko Horvat, dugogodišnji reprezentativac, u jednom dijelu svoje karijere nosio i dres Gorice. Igrač koji je sve do same završnice svoje karijere bio “Zagrebov Francesco Totti” pomogao je Gorici u kvalifikacijama za ulazak u prvu ligu i godinama kasnije samo s pozitivnim dojmovima pamtio taj dio svoje karijere.
Imali smo u reprezentaciji i Iliju Brozovića, igrača koji je u Goricu stigao iz Metkovića i sam sebi otvorio put prema onome što je slijedilo. Prvo dres Zagreba, pa Bundesliga, pa reprezentacija… Brozović se usput i školovao na velikogoričkom Veleučilištu, kreirao ozbiljnu emociju prema ovoj sredini, a zbog svega toga i on je svih ovih godina bio “naš”.
U takvom statusu danas je, u trenucima kad hrvatska rukometna reprezentacija gradi put prema povijesnom rezultatu na Europskom prvenstvu, i “naš” Luka Lovre Klarica. Bio je do prije nekoliko dana i Zvonimir Srna, također bivši igrač Gorice, ali on je zbog ozljede otpao do daljnjeg. Klarica je, s druge strane, i dalje tu, spreman uskočiti.
– Klarica je bio s nama tu jednu sezonu, mislim da se radilo o sezoni 2018/19., došao je na posudbu iz Zagreba, a i sezonu poslije nam je došao pomoći i u europskim utakmicama na početku sezone. Što pamtim? Prije svega da je riječ o top dečku! Miran, čak i malo povučen… Iskreno, ne mogu se sjetiti jesam li ga ikad čuo da je opsovao, da se naljutio. Ma baš jako dobar dečko. Družili smo se i izvan terena, znali smo i pogledati koju tekmu kod Panadića, popiti kavu ili nešto drugo… – priča nam vječni kapetan Gorice Hrvoje Ceković.
– Rukometno gledano, vidio se i u tim danima potencijal, jer bio je visok, dobre konstitucije, snažnog šuta i dobre finte, ali tad je bio jako mlad. Rekao bih i da je bio nezreo u nekim situacijama, vidjelo se da mu nedostaje iskustva, a to je dobio i kroz tu našu zajedničku godinu, ali posebno u godinama koje su slijedile, u dresu Zagreba – dodao je Ceki.
Matej Mišković radio je čuda s klincima iz Dugog Sela, uključujući i Kuzmanovića, s brojem 12 na slici…
U goričkom rukometnom taboru s posebnom pozornošću prate Europsko prvenstvo, što zbog Klarice i Srne, što zbog svih ostalih, ali u velikoj mjeri i zbog Dominika Kuzmanovića i Zlatka Raužana. Naime, trener Gorice Matej Mišković bio je prvi trener Kuzmanoviću u RK Poletu iz Brckovljana, a ubrzo su zajedno prešli u RK Dugo Selo, gdje ih je dočekao mali Raužan. Veze su ostale snažne, čak i obiteljske, pogotovo s Kuzmanovićem, koji je poslao dvije ulaznice za finale. Uz Miškovića, prema Danskoj je krenuo i direktor Vlado Malbašić, pa će trening u petak voditi kapetan Ceki.
– Sve smo dogovorili s trenerom, odradit ćemo svoje od 16.30 sati, ali morat ćemo malo i požuriti, s obzirom da polufinale s Njemačkom kreće od 17.45 sati – kaže v. d. trenera.
Stol kod Panadića bit će rezerviran, a optimizam prisutan.
– Imali smo dobar ždrijeb na ovom EP-u, sve se dobro posložilo, moramo priznati da je tako, ali bez obzira na to, sve osim onog poraza od Švedske bilo je izvrsno. Nije lako nikoga dobiti na ovakvim turnirima, pokazuje to i Švicarska, koja je izbacila Švedsku, ali mi smo dobili sve što smo morali dobiti i generalno stvarno dobro izgledamo. Izbornik Sigurdsson jako dobro to vodi, svima daje šansu, koristi sve igrače, a to je pozitivno. I vjerujem da imamo šansu protiv Njemačke – zaključio je Ceki.
Ajmo, Hrvatska!
Stolnotenisači Velike Gorice su u 7.kolu (prvo kolo u nastavku prvenstva) prošle subote (24.01.2026.) pobijedili u gostima momčad STK AL’21 Zagreb rezultatom 4:3 i tako produžili seriju na 10 pobjeda. Susret je bio izjednačen, ali dvije pobjede Domagoja Elgera, jedna Marka Habijanca i pobjeda u paru bile su dovoljne za desetu pobjedu u seriji.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gorički stolnotenisači u idućem 08. kolu (subota, 31.01.2026.) imaju doma dupli program: 11.sati HSTK Velika Gorica – STK Sveta Nedjelja; 14 sati HSTK Velika Gorica – STŠK Dugo Selo.
Velika Gorica, 29.01.2026. Prva HL Zapad (m) -07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Seniorke Velike Gorice (9 1 8 8:35 10) imaju, kao i muški, u istim terminima dva susreta: 11 sati HSTK Velika Gorica – STK Opatija-08; 14 sati HSTK Velika Gorica – STK Crikvenica.
Galerija fotografija
1.HL muški zapad – 07.kolo
STK AL’21 Zagreb – HSTK Velika Gorica 3:4.
Rezultati 07.kola: Luka Tepeš – Ante Jakić 3:1, Aldin Džaferović – Domagoj Elger 2:3, Viktorgrantverger – Marko Habijanec 3:1, Tepeš / Grantverger – Elger / Habijanec 1:3, Tepeš – Elger 2:3, Grantverger – Jakić 3:0, Džaferović – Habijanec 0:3.
Poredak: 1. HSTK Velika Gorica (10 10 0 40:12 20), 2. STK Libertas Marinkolor 2 (10 8 2 37:13 18), 3. STK Zabok (10 8 2 34:17 18), …
Sport
Novi Beli ili novi Mudri?! Goričku ofenzivu pojačao Nigerijac Wisdom…
Wisdom Aondowase Sule (22) novi je igrač HNK Gorice. Nigerijac je napadač koji se dobro snalazi i na krilnim pozicijama, a one koji nešto duže pamte možda će podsjetiti na neke likove iz prošlosti…
-
Vijestiprije 4 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
CityLIGHTSprije 6 danaFOTO Izbor najboljih u sportu Grada Velike Gorice za 2025. godinu
-
Sportprije 1 danZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 1 dan‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’