Jesenski dio nogometne sezone 2020/21. gotov je i klubovi su u fazi mirovanja. Epidemija Covid-19 pošasti dodatno je odvojila mlade ljude, sportaše, amaterske nogometaše od sportskih terena, a sve u cilju sprječavanja još većeg obolijevanja pučanstva.

U takvim uvjetima života, upravama klubova ne preostaje ništa drugo nego sumirati i analizirati rezultate, pripremiti naučene lekcije iz odigranih utakmica i čekati povoljniji razvoj događaja na proljeće.

Već smo pisali polusezoni u Jedinstvenoj i 1. Županijskoj nogometnoj ligi, a ovaj ćemo tekst posvetiti jedinom klubu iz NS Velika Gorica u 2. Županijskoj ligi Istok – NK Turopolju iz Turopolja.

Uspjeli smo dogovoriti razgovor u prostorijama kluba u Turopolju, gdje su odlični domaćini bili gospoda Mario Filipović, predsjednik kluba, Ivan Kovačević, tajnik kluba i Mario Črljenec, trener seniorske ekipe.

Mario Filipović, predsjednik kluba, Mario Črljenec, trener i Ivan Kovačević, tajnik kluba i trener prstića. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

NK Turopolje, klub duge i slavne prošlosti, čijih se početaka više nitko ne sjeća, osim nekoliko redova teksta u starim novinama, koje govore o 1920-ima, kao počecima osnivanja sportskih klubova (ne nužno nogometnih). Bez obzira koja točno godina predstavlja početak postojanja nogometnog kluba Turopolje, vrijedni djelatnici Uprave kluba govore o 1924. godini kao godini osnutka nogometnog kluba, a ta godina je upisana i na grbu koji je ponosno izvješen u prostorijama kluba. Znači, za 4 godine proslavit će 100 godina postojanja! Malo je klubova na našem užem i širem području koji su osnovani u to vrijeme.

Tijekom svog postojanja bilo je kao i u životu, lijepih i uspješnih godina, ali i onih manje uspješnih. Ljubitelji nogometa stari 50+ godina sigurno će se sjećati imena NK “Proletera” koji je na svima poznatom “Leštantu” imao zapaženih rezultata u vremenu nakon 2. svjetskog rata, da bi aktivnom igranju došao kraj (hvala Bogu, samo privremeno!) u 90-ima prošlog stoljeća, kad je Domovinski rat prekinuo rad mnogih klubova, pa tako i kluba u Turopolju. Ta stanka trajala je sve do 2000. godine, kada su nogometni entuzijasti u Turopolju opet odlučili pokrenuti klub. I uspjeli su u tome. U tih 20-tak godina, sada više ne NK “Proleter” nego NK “Turopolje” većinu vremena proveo je natječući se u 2. ŽNL, ali igrali su i u 1. ŽNL Istok, zadnji puta u sezonama 2015/16 i 2016/17.

Foto: Arhiva/NK Turopolje

– Zadovoljan sam postignutim rezultatima i zaostatak od 5 bodova za NK Brckom (ali i utakmica manje) nije nedohvatljiv, tim više što nam svi konkurenti za vrh dolaze na “Leštant”, na noge Turopolju. Mislim da smo zaslužili i više od drugog mjesta, ali dogodile su se neke stvari na koje nismo mogli utjecati. Zadovoljan sam i odazivom na treninge, gdje je znalo trenirati i 20-tak igrača. Postojeći je igrački kadar zadovoljavajući, iako pojedina mjesta ne bi bilo loše pojačati, na čemu Uprava marljivo radi. Malo smo lošije igrali u gostima i utakmice vani smo gubili, ali ponavljam, ne bi smjeli propustiti ovu priliku za osvajanje prvog mjesta. Uprava odlično prati zahtjeve igrača i mene kao trenera i tu se nema što prigovoriti – kazao je o protekloj sezoni trener seniorske ekipe Mario Črljenec, koji je u svojoj karijeri trenirao u NK Posavec (Orle) i NK Mladost (Obrezina).

– Tijekom jesenske polusezone igrali su sljedeći igrači: Ivo Berković, Mario Bermanac, Jasmin Blagušević, Mislav Ceković, Dino Cota, Ivan Gavrilović, Marijo Gligorević, Stanko Herceg, Marin Ivanković, Ladislav Jambrečina, Jurica Jambrešić, Damir i Željko Josić, Marin Križanac, Tomislav Kvesić, Tomislav Lučić, Marko Maričić, Denis Mešić, Igor Ogrič (vratar), Nikola Reščić, Matej Robić, Almir Sejdinović, Hamdija Sejfović, Andreas Šejić, Saša Vojnović (vratar), Luka Zdunić i Antonio Zekić. Istaknuo bih Andreasa Šejića koji je pravi vođa ekipe i bio je najbolji pojedinac u ovoj polusezoni. Postigli smo 31 gol tijekom prvenstva (treći po efikasnosti), a primili smo 16 golova. Najbolji strijelci kluba su Šejić i Herceg, sa po 9 golova svaki. Na kraju bi poželio svako dobro svim igračima i upravi u Novoj godini – dodao je Črljenec.

Gospodin Ivan Kovačević, “alfa i omega” kluba, govorio je o najmlađoj kategoriji, prstićima i s ponosom rekao da ima 17 igrača (od toga 4 djevojčice), te da je u planu i formiranje još jedne kategorije – limača. Igračice i igrači dolaze iz Rakitovca i Turopolja.

Foto: Arhiva/NK Turopolje

Predsjednik kluba, Mario Filipović, dugogodišnji igrač ali i “veteran” u Upravi kluba (treći mandat u Upravi), ponosan je na sve što je klub postigao otkada je on na čelu, ali i zahvalan prethodnicima što su uspjeli održati klub. Zadovoljan je i brojem i kvalitetom igrača, ali i rezultatima ove polusezone. Osim domaćih dečkiju, igrači dolaze i iz susjednih sela Buševca, Kuča, Čičke Poljane, ali i šire okolice Turopolja. Posebno je naglasio Ivu Berkovića, koji je (iako u zrelim godinama) svojevoljno došao pomoći klubu u ostvarivanju cilja osvajanja prvog mjesta. Govoreći o infrastrukturi kluba, naglasio je uređenje pomoćnog igrališta, na kojem igraju prstići, te, uz pomoć VMO Turopolje i Grada Velike Gorice asfaltiranje igrališta za mali nogomet, ali i parking ispred sportskog objekta. Klub se nada i daljnjoj potpori Grada, a željeli bi završiti uređenje prostorija na katu objekta. Volio bi da se u nogometni život Turopolja više uključe i stanovnici Rakitovca. Kaže da je možda dobro i to što svi klubovi u susjedstvu igraju u JŽNL, pa bi možda dio igrača koji ne mogu pratiti zahtjeve te lige, mogao doći i igrati u Turopolju. S obzirom da je i sam igrao nogomet u Turopolju, kazao je da je kvaliteta igre i suđenja u 2. ŽNL ove polusezone na vrlo dobroj razini ako ju usporedi s vremenom dok je on igrao tu ligu. I on, naravno, vjeruje da će NK Turopolje uspjeti osvojiti prvenstvo 2. ŽNL Istok i plasirati se u 1. ŽNL.

FOTO: Arhiva/NK Turopolje

U više nego ugodnom razgovoru s vodećim ljudima kluba rečeno je i puno stvari koje trenutno nisu važne za ovaj razgovor, ali nije se moglo ne primijetiti njihovu ambiciju i želju da stvore stabilni klub, člana 1. ŽNL i da vrate NK Turopolje na stare staze ponosa i slave, tim više što im “stota već kuca na vrata”!

A nama ne preostaje ništa drugo nego zaželjeti im da se njihovi planovi realiziraju, na ponos naselja Turopolja i Rakitovca, ali i cijelog Donjeg Turopolja. Nek’ im je sa srećom!

Tekst: Zlatan Sever/Cityportal.hr