Prepoznatljivi mesni proizvod kontinentalne Hrvatske u vrijeme svinjokolje ili kolinja, uz špek, čvarke i krvavice, svakako je kobasica češnjofka – kraljica kasne jeseni koja se od davnina priprema u mnogim domaćinstvima. Poznati gurmani – Samoborci, prije dvije godine svoju su posebnu recepturu pripreme češnjofki zaštitili na razini Europske unije oznakom zemljopisnog podrijetla.

A evo što točno kaže receptura:  „Samoborska češnjovka“/“Samoborska češnofka“ je dimljena kobasica za kuhanje proizvedena od usitnjenog svinjskog, goveđeg i/ili junećeg mesa te masnog tkiva svinja uz dodatak uvarka od svježeg češnjaka i suhog bijelog vina. U kobasicu se dodaju mljeveni crni papar, slatka mljevena paprika, tucana ljuta paprika ili ukiseljeni ljuti feferoni te kuhinjska sol i nitritna sol. Nadjevena je u prirodno svinjsko crijevo i oblikovana u parove te toplo dimljena. Konzumira se kuhana, pirjana ili pečena. No, priprema ima “finese”, objasnio je Igor Runtas, predsjednik Udruge “Samoborska češnofka”.

Foto: Udruga Samoborska češnjofka

– Jedan od sastojaka, po kojem je ova kobasica i dobila ime je – češnjak koji se najprije kuha u vinu, tkzv. uvarak od češnjaka i vina koji se dodaje smjesi, zatim nakon punjenja u crijevo radi se “špajlanje”, odnosno vezanje u parove, nakon čega kobasica mora odstajati radi procesa fermentacije. Tu je zatim i dimljenje bukovim drvima, na prirodan način, od 4 do 6 sati. Tako da ovaj proces traje puna dva dana. – ističe Runtas.

Inače, Samoborska češnofka spominje još od 1915. godine u samoborskim zapisima a proizvodi se unutar administrativnih granica grada Samobora i okolnih naselja smještenih u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske, te na istočnim obroncima Samoborskog gorja.

– Ovo je 38 proizvod iz Hrvatske s EU oznakom zemljopisnog podrijetla, i prvi polutrajni proizvod, i sada kada nosi ovu oznaku nitko ju, podsjeća Runtas, izvan spomenutih granica, pod tim nazivom ne smije proizvoditi.

Foto: Udruga Samoborska češnjofka

Stoga ovaj samoborski, stogodišnji specijalitet zaista zaslužuje promociju u obliku velike manifestacije. Naime, u subotu 16. studenog u organizaciji Udruge “Samoborska češnjofka” u Samoboru će se održati 2. Dani Samoborske češnofke, gdje će uz češnofku u glavnoj ulozi, biti i degustacija slanog tradicionalnog kolača Rudarska greblica, koja je također zaštićeni proizvod na razini EU, zatim radionica pripremanja Samoborske kotlovine, pečeni kesteni kao i samoborska vina iz vrhunskih podruma obitelji Filipec i Pavlin. Pitali smo predsjednika udruge, koja je ovaj proizvod i zaštitila posebnom EU oznakom, što najbolje “ide” uz Samoborsku češnjofku.

– Najbolje uz nju ide domaći kukuruzni kruh i obavezno Samoborska muštarda – pikantni umak od sjemena gorušice, uz dodatak slatkog mošta, te domaći hren. Na manifestaciji će u ponudi biti i naša vrhunska vina i mošt, dakle kompletan samoborski proizvod. – najavljuje organizator.

Organizaciju 2. Dana Samoborske češnofke financijski podržava i Zagrebačka županija koja je u ovoj godini za manifestacije na svom području iz proračuna izdvojila ukupno 150 tisuća eura. Na Dane Samborske češnjofke dođite u subotu na Trg Matice hrvatske od 14 do 19 sati.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Zbog svega što je značio za klub kojeg nazivamo “ponos grada”, zbog svega što je dao Gorici, i kad je bio ovdje i kad je otišao, zbog načina na koji osjeća ovaj klub i ovaj grad, Kristijan Kahlina je u svakom pogledu – naš! Da, rođeni je Zagrepčanin, ali djetinjstva je provodio kod bake u Kravarskom, a nogometnu sreću pronašao je u srcu Turopolja, u klubu kojeg i danas smatra svojim.

Osjeća tako i u trenucima kad je njegov klub zapravo američki Charlotte FC, u trenucima kad ga obasipaju čestitkama sa svih strana. Jer, čuli ste već vjerojatno, Kristijan Kahlina proglašen je najboljim golmanom američkog MLS-a!

– Hvala svim mojim suigračima na veliko potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati kako ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlottea. Hvala svima – rekao je Kale pred suigračima nakon što je trener objavio da je nagrada za golmana godine otišla u njegove ruke.

Konkurencija je bila opaka, Kahlina živi i radi u vrlo ozbiljnom nogometnom okruženju, a to će dosta dobro opisati činjenica da je na drugome mjestu u ovom izboru bio – Hugo Lloris! Da, onaj Lloris, dugogodišnji golman Tottenhama i francuske reprezentacije. Taj Lloris osvojio je nešto više od deset posto glasova, dok je naš Kale završio na 34 posto! Dominacija teške kategorije za najveće priznanje u karijeri vrijednoj svakog respekta…

Prolazi i četvrta godina otkako je Kristijan Kahlina u suzama pokupio svoje stvari iz ormarića na Gradskom stadionu i mahnuo dojučerašnjim suigračima i gomili prijatelja u klubu i oko njega. Valdas Dambrauskas povukao ga je u Ludogorec, no bila je to samo postaja na kojoj je trebalo zastati da bi došlo do pravog lansiranja u zvijezde.

Prilika se pojavila u MLS-u, u Sjedinjenim Državama, i Kale je sa svojom Nikolinom napravio prvi korak prema ostvarenju američkog sna u nogometnoj varijanti. Uskoro će se navršiti tri godine otkad je “amerikanac”, u životnom kalendaru su 32 godine, a vijesti koje dolaze iz SAD-a kažu da je – bolji nego ikad. Potvrdit će to i ova nagrada, apsolutno zaslužena, jer iza njega je godina za pamćenje, prepuna bravura i intervencija koje zaslužuju “standing ovation” u najmanju ruku ugodno popunjenog stadiona.

Charlotte FC, naime, domaće utakmice igra na stadionu koji prima 75.000 gledatelja, nekoliko puta u sezoni bude i gotovo potpuno ispunjen, a rijetko kad je na tribinama manje od 30 tisuća ljudi. S druge strane znaju biti i tipovi poput Lea Messija, ali i na strani i kod kuće… Ma znate već.

Gomila čestitki stigla mu je i iz njegove Velike Gorice, jer tu se osjeća doma, tu dođe praktički čim sleti iz Amerike, Gorici preko oceana pošalje opremu za golmanske treninge, iz Amerike bodri bivše suigrače kad je teško.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kahlina.

Kralj Amerike, prva rukavica MLS-a i – naš Kale.

Koji je, usput rečeno, stvarno zaslužio da prema njemu pogleda i izbornik Dalić…

Na groblju u Svetom Križu Začretju, jučer je održan posljednji ispraćaj ščitajevskog svećenika Stjepana Tenšeka. Prije samog odlaska prema groblju, održana je misa i obred u crkvi Uzvišenja Svetog Križa, a koje je predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski.

U zajedništvu sa stotinjak svećenika i u nazočnosti članova obitelji, rodbine, prijatelja i mnogobrojnih vjernika, biskup Gorski je u homiliji naglasio da nakon nedavnog susreta s vlč. Tenšekom „nije niti slutio iznenadni gubitak brata svećenika koji je volio svoj poziv i sve ljude oko sebe.“

Poručio je da se službu svećenika u župi, evanđelje, propovijedanje, sakramente i slavljenje otajstva može razumjeti samo pod perspektivom vječnosti „jer bi u suprotnom oni bili samo pusti obred bez ikakvog značenja za nas i za naše spasenje“.

– Naš brat svećenik Tenšek pričestio se Tijelom i Krvi Kristovom, hranom koja nam je izvor vječnoga života i spasenja i tako se je okrijepljen otajstvom života i ljubavi preselio u vječnost. Djelovao je na devet župa Zagrebačke nadbiskupije te je stekao različita iskustva koja su mu pomogla da bude čovjek, svećenik koji će duhovno obogatiti zajednicu kojoj je poslan da bude navjestitelj Božje Riječi – istaknuo je monsinjor Gorski.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Na kraju misnoga slavlja izrazio je sućut uime zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše i kardinala Josipa Bozanića svim ožalošćenim župljanima i bližnjima vlč. Tenšeka.

Prije ophoda prema groblju od tijela velečasnog Tenšeka sjećanjima i zahvalama oprostio se, uime generacije, velečasni Dragutin Šengula. Prisjetio se dolaska u sjemenište koji im je protekao u povezanosti jedni s drugima, a koje se nastavilo i tijekom svećeničkog služenja.

– Posebno su nam bili dragi odlasci s ocima isusovcima u Savski Nart, gdje smo kao djeca sa sela pomagali u poljoprivrednim poslovima da bi se mi sjemeništarci prehranili. Nakon dolaska u Bogosloviju na osobit način Štef je gajio osobitu ljubav prema glazbi i pjesmi te smo proputovali puno toga promovirajući crkvenu glazbu ali duhovno zvanje kao poziv. U svome svećeničkom pozivu puno toga smo organizirali na našim župama, a posebno ističem hodočašća na kojima se uz pjesmu, druženje naš Štef isticao humorom, smiješkom i lijepom riječju za svakog čovjeka s kojim se susreo – rekao je Šengula.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Od omiljenog svećenika oprostili su se i župljani Župe svetog Martina u Šćitarjevu gdje je Tenšek proveo 11 godina svećeništva. Oproštajni govor održala je Svjetlana Matić koja je istaknula jednostavnost svećenika.

– Dragi Bog našem župniku dao je mnogobrojne talente koje on nije sebično zakopao već ih dijelio sa svojim župljanima gradeći duhovno i materijalno sve ono za što se ukazala potreba u župnoj zajednici. U našu župu došao je kada je bio najpotrebniji, gdje se svima nama nesebično darovao, hrabrio nas i obnavljao naše sakralne objekte – podsjetila je te posebno istaknula Tenšekov rad s mladima.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Velečasni Tenšek pokopan je u obiteljsku grobnicu u Svetom Križu Začretju, a na groblju uz veliko mnoštvo vjernika okupili su se i lovci iz 25 lovačkih društava.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Foto/izvor: Zagrebačka nadbiskupija/Darko Fiket/Andreja Kovačić

Noćas je gorjela vikendica u Pokupskom, javili su iz Policijske uprave zagrebačke. Požar je izbio oko 00.30 sati u Ulici Pokupsko Polje iz zasad neutvrđenog razloga.

Vikendica je u vlasništvu 83-godišnjaka. Požar su ugasili vatrogasci, ozlijeđenih osoba nije bilo dok će se očevid obaviti danas.

Foto: DVD Kravarsko

Foto: DVD Kravarsko

Manifestacija ‘Dani Okusa hrvatske tradicije’ ove se godine, od 15. studenog do 1. prosinca, održava po peti put, a kao dio ovog nacionalnog gastronomskog projekta već tradicionalno se predstavljaju i Dani Okusa zagrebačkoga kraja. Posjetitelji će tako imati priliku istražiti raznovrsne specijalitete domaće kuhinje, pripremljene od autentičnih lokalnih namirnica, koji oslikavaju bogatu kulinarsku baštinu Zagrebačke županije.

Primamljivi jelovnici restorana koji sudjeluju u manifestaciji pozivaju na istraživanje i kušanje. Na jelovnicima čak deset restorana diljem Zagrebačke županije nalaze se domaće juhe, poput juhe od vrganja, ručno rađena tjestenina, samoborske češnjovke, svinjski odresci, medaljoni od lungića, hrskava patka, jela obogaćena crnim tartufom i nezaobilazna samoborska kremšnita. Posebno vrijedi istaknuti Kavanu Livadić, poznatu po vrhunskim kremšnitama i štruklama, koja predstavlja pravu tradiciju u poslastičarstvu.

Uz navedene obroke koji neodoljivo podsjećaju na domaću i tradicionalnu kuhinju, savršeno odgovara bogata selekcija vina i pjenušaca lokalnih vinarija i OPG-ova, dodajući jedinstveni dašak baštine ovog podneblja. Cijene jelovnika za tri slijeda variraju između 22 i 30 eura, čineći sve uključene restorane privlačnima za širu publiku.

– Posljednjih pet godina s posebnom pažnjom radimo na jačanju prepoznatljivosti našeg kraja i unaprjeđenju kvalitete koju nudimo. Dani Okusa zagrebačkoga kraja predstavljaju jedinstvenu priliku da posjetitelji kroz autentična jela, lokalne specijalitete i suvremeni pristup dožive bogatstvo naše kulinarske, kulturne i enološke baštine. Ova manifestacija utjelovljuje tradiciju i autentičnost, čineći eno-gastronomsku ponudu jednim od temelja identiteta i prepoznatljivosti Zagrebačke županije – poručuju iz Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Deset restorana s bogatim jelovnicima i vrhunskom selekcijom vina

Čak deset restorana s područja Zagrebačke županije pridružilo se ovogodišnjim Danima Okusa, i to iz Samobora (Restoran Salvator, Samoborska klet, Krčma Gabreku 1929. i Kavana Livadić), Velike Gorice (Restoran Mon-Ami i Bistro Babriga), Jastrebarskog (Hotel Princess i Restoran Ivančić), Svetog Ivana Zeline (Izletište Vina Kos Jurišić) i Svete Nedelje, Bestovja (Izletište Suhina).