Poveži se s nama

Vijesti

Policija i ovog vikenda na prometnicama čeka prekršitelje

Akcije se provode s ciljem povećanja sigurnosti na cestama.

Objavljeno

Tijekom vikenda, od 19. do 22. studenoga 2021. godine, na području Policijske uprave zagrebačke provest će se akcije „Alkohol i droge“ i „Brzina“.

Alkotestirat će se svi zaustavljeni vozači te će se sankcionirati prekršaji nekorištenja sigurnosnog pojasa vozača i svih putnika u vozilima te nepropisnog prijevoza djece te ostalih prometnih prekršaja kao što su nepropisno kretanje kolnikom, nepoštivanje prednosti prolaska, nepropisno pretjecanje, prekršaji vozača prema pješacima, nepropisna uporaba mobitela u vožnji i drugi prekršaji koji utječu na nastanak ili posljedice prometnih nesreća.

Akcije se provode s ciljem povećanja sigurnosti na cestama.

HOTNEWS

Aglomeracija: Evo koje će ulice biti privremeno zatvorene do kraja tjedna

U potpunosti će do 21.siječnja biti zatvorene Ulica Seljine brigade u Starom Čiču i Ulica Rakitovec do kućnog broja 284…

Objavljeno

on

Zbog radova na projektu “Sustav odvodnje i pročišćavanje otpadnih voda aglomeracija Velika Gorica” i ovoga tjedna će zbog radova neke ulice biti zatvorene, dok će se nekima otežano prometovati. Plan se odnosi na razdoblje od 17. do 23.siječnja, a on je podložan promjenama, ističu izvođači radova.

U potpunosti će do 21.siječnja biti zatvorene Ulica Seljine brigade u Starom Čiču i Ulica Rakitovec do kućnog broja 284 zbog radova na glavnom kolektoru i kućim priključcima.

Detaljan plan možete pogledati ovdje .

Nastavi čitati

Vijesti

Tko će im, kada i kako financirati izmjenu dokumenata pitaju se stanovnici Trga grada Vukovara, evo što kažu iz Grada

Stanovnike Trga grada Vukovara zanima tko će, kada i kako financirati izmjenu dokumenata potrebnu nakon preimenovanja Trga…

Objavljeno

on

Potaknuti brojnim upitima stanovnika Trga grada Vukovara tko, kada i kako će financirati izmjenu dokumenata potrebnu nakon preimenovanja Trga, vijećnici Gradske četvrti Vladimir Nazor obratili su se javnosti te time ujedno uputili i apel gradonačelniku Krešimiru Ačkaru da da odgovore na postavljena pitanja.

Naime, oglasni pano postavljen je na trgu 10.studenog prošle godine, a kako navode članovi ove gradske četvrti, o tome nisu prethodno bili obaviješteni. Nakon toga Gradska četvrt Vladimira Nazora, 11. studenoga uputila je zamolbu Uredu za komunalno redarstvo u kojoj je zatražena provedba inspekcijskog nadzora.

U ime Gradske četvrti Vladimira Nazora javnosti su se obratili predsjednik Deniz Kaya Guneš i vijećnik Marko Karalić, a sadržaj obraćanja prenosimo u cijelosti.

– Naime, potrebno je ispitati je li oglasni pano postavljen u skladu s odredbama Zakona o gradnji, te je li sadržaj panoa u skladu s važećim propisima o oglašavanju. Nažalost, odgovor Ureda nismo dobili. 47. dan od zamolbe upućene Uredu za komunalno redarstvo, šaljemo požurnicu Upravnom Odjelu za mjesnu samoupravu. Sljedećeg dana dobivamo odgovor Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet s pripadajućim Odobrenjem za postavljanje oglasnog panoa. Iz Odobrenja je vidljivo kako dozvolu za postavljanje oglasnog panoa odobravaju upravni odjeli unutar iste Gradske uprave. Također, rok za sanaciju oglasnog panoa bio je 10. prosinca prošle godine, o čemu su nadležni i obaviješteni, ali do danas to još nije učinjeno. Uvidom u priloženu dokumentaciju vidljiv je nemar i površnost unutar tijela gradske uprave, te nepoštivanje predstavnika GČ Vladimir Nazor i ono najvažnije, nepoštivanje i oglušivanje na glas stanovnika Trga. Važno je reći kako je vladajuća politička vlast u spomenutom periodu ispred ovog panoa održavala politička okupljanja i obraćanja javnosti s ciljem pripreme građana na novi izgled i naziv Trga. U to doba, odluka o preimenovanju Trga tek se trebala donijeti na Gradskom vijeću. Budući da su nam kao predstavnicima gradske četvrti, uskraćene adekvatne službene informacije i upute, molimo vas, stanovnike Trga da se zajedno obratimo gradonačelniku grada, Krešimiru Ačkaru. Želimo jasan odgovor na pitanje: „Tko, kada i kako će financirati izmjenu dokumenata potrebnu nakon preimenovanja Trga?“ – rekao je u svome obraćanju Deniz Kaya Guneš, predsjednik ove četvrti.

O novoimenovanom Trgu grada Vukovara koji se donedavno zvao Trg maršala Tita progovorio je i vijećnik Marko Karalić.

– Kao što već znate prošle godine donesena je odluka na Gradskom vijeću o preimenovanju Trga. No, prilikom donošenja te odluke nije se pitalo građane ovoga trga što oni o tome misle. Također, Vijeće gradske četvrti očitovalo se protiv ove odluke, no to nije uvaženo od Grada. Neobično mi je i tužno, što nakon 30 godina i više koliko ja ovdje dugo živim, sad od jednom mijenjanju ime trga na ne demokratski način i po mome mišljenju dosta ishitreno. Zanima me, a vjerujem kao i druge moje sustanare, na koji način će se refundirati troškovi izrade novih dokumenata, tko će to platiti, i hoće li to grad platiti? Kome se možemo u Gradu obratiti sa ovim pitanjima, i da li nam Grad može reći koje sve dokumente moramo izmijeniti – upitao je Karalić.

Kako doznajemo iz Grada su istaknuli kako je u tijeku dovršetak svih proceduralnih aktivnosti na samom preimenovanju trga, a tijekom idućih dana bit će objavljene službene informacije oko zamjene dokumenata i nadoknade troškova za iste.

Nastavi čitati

Kultura

Priča o “vječnom pročelniku” Zvonku: Tri stranke, devet gradonačelnika i 24 godine na istoj funkciji…

Zvonko Kunić otišao je u mirovinu nakon što je posljednja tri desetljeća proveo na nekoj od pozicija u gradskom vodstvu. Priča o karijeri čovjeka koji je dva i pol desetljeća bio na istoj funkciji priča je o političkoj povijesti ovoga grada…

Objavljeno

on

Evo, danas bi mi bio tek sedmi radni dan da nisam otišao u mirovinu, tako da mi još ne stigne biti čudno, ali vjerujem da će s vremenom biti. Iako, lijep je osjećaj buditi se ujutro bez onih misli da moraš ovo, moraš ono…, počinje svoju priču Zvonko Kunić, dok sjedimo kod prijatelja i kolege Rojca, koji se “odjavio” taman prije nego što je diktafon uključen.

Bilo je, naravno, unaprijed jasno da će ovdje voditi razgovor koji će donijeti političko-društvena priču o posljednja tri desetljeća ovoga grada, s gomilom sočnih detalja. Jer, s druge strane stola, nasmiješen, raspoložen i pun neke pozitivne energije, sjedio je čovjek koji je bio akter apsolutno svih političkih, ali i društvenih promjena od 1990. pa naovamo.

Zvonko Kunić odlazi u mirovinu s 42 godine radnog staža, od toga 26 u gradskoj upravi, uključen u vođenje grada još od 1990. Bio je tajnik gradske uprave u vrijeme kad se Velika Gorica odvojila od Zagreba i postala samostalan grad, bio je i zamjenik gradonačelnika, potpredsjednik Gradskog vijeća, ali Zvonka Kunića pamtit ćemo – kao “vječnog pročelnika”.

Za neupućene, pročelnik je u gradskoj upravi isto što i ministar u Vladi, a Zvonko Kunić je pročelnik za društvene djelatnosti bio 24 od svojih 26 godina u gradskoj upravi. Dvaput je imao pauzu, ispričat će nam i zašto i kako, ali uvijek se vraćao, da bi bio…

– Pročelnik, naravno! – sa širokim osmijehom nadovezuje se Zvonko.

I doista, jedna vrsta fenomena je taj Kunićev slučaj. Pročelničko mjesto je u najvećoj mjeri politička funkcija, a junak naše priče ostajao je tu, na istoj funkciji, kod devet od ukupno deset velikogoričkih gradonačelnika, bez obzira na to iz kojih su opcija dolazile.

Nema nikakve dvojbe, posebna je to vrsta političke snalažljivosti, taktike, spremnosti na kompromise, jer sve te godine Kunić je ostajao pročelnik iako je promijenio tri političke stranke, iako je jednom prilikom čak i izgubio izbore od HDZ-ova kandidata, pa nakon izbora sačuvao svoje mjesto…

– Naravno da je moja radna karijera usko vezana uz politiku. Crpio sam određenu snagu iz politike, jer ne bih baš mogao ostati pročelnik 25 godina bez asistencije politike – svjestan je Kunić.

Od pripravnika do šefa prodaje u Modnoj konfekciji Goričanka…

Posljednjeg dana 2021. i ta je priča, eto, došla svome kraju. Zvonko je otišao u mirovinu, “vječni pročelnik” više nije pročelnik, svima nama koji smo u gradskom điru bit će neobično imati nekog drugog na mjestu pročelnika za društvene djelatnosti, jer cijeli to jedan vijek, ali sad će barem imati više vremena za obrađivanje okućnice, za vrt uz koji je odrastao…

– Rođen sam u Gorici, odrastao u Velikoj Mlaki, gdje i danas živim, praktički u istoj kući. Prvih desetak mojih godina živjeli smo u jednoj staroj kući iz 1912. godine, a onda preselili u kuću u kojoj sad živimo. Na istoj sam adresi, 50 metara od ulaza u kapelu Svete Barbare – počinje svoju životno-radno-političku priču svježi penzić Zvonko.

Kunići nisu plemenitaši, ali prezime je velikomlačko, ovdje su živjeli i djedovi Zvonkovih pradjedova. Mama je iz Hrašća, što će reći da je Turopolje u krvi. I Velika Mlaka pogotovo.

– Odrastao sam u Velikoj Mlaki, koja je bila pravo selo, s kapelicom i školom. U to je vrijeme nismo imali asfalt, sjećam se kako su postavljali prvu javnu rasvjetu, pa vodovod… Ukratko, svjedočio sam rastu Velike Mlake iz pravog sela u jedno naselje kakvo je danas, sa svim gradskim sadržajima. Imamo dječji vrtić s oko 220 djece, novu školu, ambulantu i ljekarnu, poštu… Imamo sve što jedno naselje takvog tipa mora imati. A sredinom 50-ih, kad sam se ja rodio, bili smo seoce sa 600-700 stanovnika.

Bio je učenik prve generacije Eksperimentalne škole 10. lipanj, završio 13. gimnaziju, zatim i Fakultet za vanjsku trgovinu, pa dobio posao pripravnika u Modnoj konfekciji Goričanka.

– Od te 1983. do 1990. godine prošao sam sve stepenice, od pripravnika do šefa prodaje. Bilo je to jedno dobro, propulzivno, izvozno orijentirano poduzeće, u kojem se radilo po zapadnim kriterijima. Nažalost, to je branša u kojoj su plaće bile niske, iako smo jako puno izvozili. Njemačke firme su nam dostavljale kompletan materijal, a mi smo prodavali samo uslugu, što nije bilo posebno unosno, ali firma je dobro funkcionirala, pokojni direktor Pavao Hanzir vodio je to manirom iskusnog stručnjaka. U privatizaciji je 1993. firmu kupio Josip Gucić – pamti Kunić.

I sve je, sjećamo se, brzo otišlo kvragu. Tvornica koja je imala oko 400 zaposlenih, pretežito žena, 80 posto izvoza, zatvorena je kao i mnoge slične po cijeloj Hrvatskoj.

– Realno gledajući, takva sudbina Goričanke bila je i logična. U to je vrijeme svaki manji grad imao tekstilnu industriji, od Krapine, Varaždina, Gline, Otočca, Siska… Za zaposliti krojača nema velikog ulaganja, zato se to i forsiralo, kako bi se podignula zaposlenost, ali kad je došla konkurencija, kad se tržište otvorilo, nije bilo moguće opstati.

Kako je Velika Gorica od predgrađa postala grad…

I tu počinje novo poglavlje u karijeri Zvonka Kunića. U tom trenutku, 1990. godina je u pitanju, imao je 34 godine, bez doticaja s politikom do tad, ali uvjeren da je ovo pravi trenutak.

– Bili smo u najboljim godinama i nismo mogli ostati neutralni u svemu tome što se događalo. Događaju se velike promjene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, i nisam želio sjediti skrštenih ruku – prisjeća se prvih političkih dana Zvonko Kunić.

Tadašnjom općinom je upravljalo Izvršno vijeće, u Skupštinu općine su poduzeća davala svoje odbornike, a u Goričanki je odabran Kunić. Krajem 1990. Velika Gorica ulazi pod Grad Zagreb i zapravo postaje zagrebačka ispostava, sa svojim voditeljem/tajnikom, koji nije imao nikakve važne ovlasti.

Tih godina sve goričke političke stranke su se zalagale da Velika Gorica dobije status grada.

– Da, sve opcije bile su za to, postojao je i Odbor za povratak lokalne samouprave, razne inicijative, ali to smo na kraju realizirali mi, odnosno HDZ, koji je bio na vlasti. Osobno sam se bavio obilaskom terena, razgovarao s ljudima, nakon čega smo ovo područje podijelili na grad Veliku Goricu i tri općine, Pokupsko, Kravarsko i Orle. Postojala je opcija da svoju općinu dobije i Dubranec, ali na kraju smo od toga odustali – pamti sve detalje Kunić.

Bio je prisutan, naravno, i na prvoj, konstituirajućoj sjednici prvog velikogoričkog Gradskog vijeća.

– Kolegica Ksenija Keleminčić bila je tajnica Gradske uprave, ja sam joj bio pomoćnik, a kad je ona 1993. otišla, i tajnik. Odluka da dobivamo status grada donesena je u travnju 1995., u listopadu su bili izbori, da bi 29. studenog 1995. bilo konstituirano prvo Gradsko vijeće Grada Velike Gorice. Izabran je prvi gradonačelnik Josip Bobesić, a ja sam bio potpredsjednik Vijeća. I paralelno sam radio u Gradskoj upravi – vrti film svoje karijere i funkcija “vječni pročelnik” u nastajanju.

Prvi gradonačelnik Bobesić bio je iz HSS-a, nakon godinu i pol dana mandata naslijedio ga je Zoran Pišl iz HSLS-a, a HDZ je bio u oporbi, sa šest vijećnika.

– Ivan Šuker, Milan Krilić, Ljiljana Granić, Zvonko Pušić, Ivan Jurkin i ja, nas šestero smo bili baš aktivna oporba – smješka se Kunić.

No, ta je situacija donosila i probleme s funkcijama u Gradu pa je Kunić neko vrijeme bio neraspoređen, prije nego što je u lipnju 1996. otišao u Ured za gospodarstvo Grada Zagreba.

– Bile su to stvari izvan političke logike, nisam se mogao dogovoriti s tim temperamentima, no vratio sam se iz Zagreba već u lipnju 1997. Na redovnim izborima HDZ je imao relativnu većinu, a uz pomoć tri HSS-ova disidenta, Buševčana Bobesića, Kosa i Katulića, gradonačelnik je postao Milan Krilić, a zamjenici Branko Jelekovac i ja. On za komunalni dio, ja za društveni.

Međutim, nije to bila je i jedina njegova funkcija, jer bio je i…

– Pročelnik, naravno! – opet će istaknuti sa širokim smiješkom, pa nastaviti priču:

– Zašto trošiti novac na dva čovjeka?! Mene su vam, zbog tih mojih sklonosti štednji, u Mlaki zvali Židov. Kao, taj špara na svemu… Tu svoju ćud sam pokazao i na ovom primjeru, no treba reći i da je tad gradska uprava imala puno manje ovlasti. Sve do 2002. na nama nije bilo ni osnovnoškolstvo ni vatrogastvo, samo dva vrtića, Pučko otvoreno učilište i Muzej Turopolja. I da, pročelnik sam od tad, od svibnja 1997. pa sve do kraja prošle godine, ali imao sam još jednu pauzu…

I ova je stigla vrlo brzo, i ova je stigla, naravno, iz političkih razloga.

– Nakon izbora 2000. godine gradonačelnik je postao Zvonimir Šimičić iz SDP-a, a za mene je to značilo frku! Razriješili su me i poslali na burzu, od studenog 2000. do početka 2002. bio sam nezaposlen i vodio sudski proces s Gradom, u kojem smo dokazali smo da smo nezakonito dobili otkaze. A onda su opet došli novi izbori…

Kako sam doveo Vesnu Škare Ožbolt u VG politiku…

A na njima je Kunić bio na pobjedničkoj strani, iako više ne kao član HDZ-a.

– U HDZ-u sam bio od prvih dana, ali razočarao sam se nakon što je stranka okrenula leđa Mati Graniću kao svom predsjedničkom kandidatu, a HDZ-om počeo drmati Ivić Pašalić. Priklonio sam se onoj drugoj opciji i 2000. godine osnovali smo Demokratski centar, s Matom Granićem i Vesnom Škare Ožbolt na čelu, s Miljenkom Rojcom kao predsjednikom u Velikoj Gorici.

Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Kao član DC-a ponovno je zasjeo u fotelju pročelnika za društvene djelatnosti, u timu gradonačelnika Ivana Šukera, zatim i njegova nasljednika Franje Severa, a pročelnička serija nastavljena je i nakon što je dotadašnji partner HDZ izgubio izbore.

– Uoči izbora 2005. godine Šuker nije želio koaliciju s nama, HDZ je na izbore izašao sam, i na kraju im je falio jedan vijećnik. A mi smo ostali na četiri posto. Vrlo netaktično. Nije želio podržati slabijeg partnera i mi smo mu odlučili pokazati kako se to radi. Uvozimo igrača koji ima popularnost, dobivamo tri vijećnika i rješavamo stvar kako je jedino bilo moguće. Niste nas trebali, ne trebamo ni mi vas. I izaberemo Piculu. A ja sam, normalno, bio pročelnik – najavio je Kunić dio priče o potezu koji je možda i obilježio njegovu političku karijeru.

– Dolazak Vesne Škare Ožbolt u velikogoričku politiku nije bila njezina ideja, nego moja! – ističe Kunić.

– Godinu prije dobili smo četiri posto sa mnom kao nositeljem liste, a tu pričamo o trenutku u kojem su nositelji lista HDZ-a i SDP-a tad aktualni ministar financija i bivši ministar vanjskih poslova! Kako da im se suprotstavi jedan Zvonko Kunić? I tu procjenjujemo da ne možemo proći. Nema šanse. Bili smo u “Bonusu” na kavi, razgovarali, i ja velim: “E, kad bi htjela Vesna Škare Ožbolt…” Jedan kolega je odmah nazove i kaže: “Pristala je!” Odmah se preselila u Veliku Goricu, promijenila prebivalište, što je zakon omogućavao, mi izađemo na izbore i dobijemo dest posto! I radimo tri godine jedan normalan posao u Gradu. Korektan i pošten, a koliko uspješan, o tome se može razgovarati.

Svi moji gradonačelnici…

Izbori 2009. godine donijeli su prve neposredne izbore za gradonačelnika i političku borbu Dražena Barišića i Tonina Picule, kojem je kandidat za zamjenika bio – Zvonko Kunić! Pobjedu je odnio Barišić, a kandidat za zamjenika njegova protukandidata ostao mu je pročelnik. I mit o “vječnom pročelniku” je rođen.

– Barišić je bio bistar, lukav gradonačelnik, koji si nije stvarao protivnike. Nije ih stvarao ni u nama, iako smo u tom trenutku bili u oporbi. Sjećam se i sporazuma, kojem je kumovao Šuker, na kojem smo dogovorili suradnju HDZ-a i DC-a na nacionalnoj razini, ali još najbitnije, i podršku Barišiću u Velikoj Gorici. A bio je vrlo operativan gradonačelnik. Imao sam osjećaj da uvijek zna što misliš, a s njim nikad nisi znao na čemu si i kad će te preveslati. Kopčao je jako brzo, bio je efikasan, a budući da je bio gradonačelnik u tri mandata, puno se toga i napravilo – započeo je Kunić analizu “svojih” gradonačelnika.

– Svi su naši gradonačelnici bili OK ljudi, s dobrim i lošim stranama, naravno, ali sa svakim od njih trebalo je samo pronaći prostor za suradnju. Krilić je iz Mlake, s njim sam se baš dobro razumio, čovjek velikog srca i prijatelj… Šuker je bio vrlo operativan i poduzetan gradonačelnik, bio je ‘živi vrag’ za posao, čvrst, jak, koji put i težak, šef koji puno daje, ali puno i traži… Kod Picule mi je bilo nekako najmirnije. Imao je jedan kulturan nastup, odnos, dijalog, uvažavao je partnera i bio je čovjek od riječi. Njemu je riječ zakon. Bio je pravi diplomat u komunikaciji… Sve u svemu, imao sam sreću što se s tim ljudima dalo komunicirati. Doduše, uz nešto snage u Gradskom vijeću, pa su neki i morali biti pristojni, htjeli-ne htjeli… Uvijek smo imali dva-tri vijećnika koja je trebalo respektirati, a u zadnjem mandatu i četiri.

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

Da, cijela priča bude bolja, posljednjih nepunih šest godina, Zvonko Kunić bio je pročelnik i suradnik naših gradonačelnika kao član svoje treće stranke u političkoj karijeri.

– Vesna Škare Ožbolt je 2015. flagrantno i na svoju ruku „utopila“ DC u HDZ. Nisam ni znao da se to sprema, pročitao sam u novinama naslov “DC prelazi u HDZ!” A ne možeš to napraviti. Ona je zapravo preko noći ugasila Stranku. Sazvali smo sjednicu, okupili članove DC-a i postavili si pitanje: “Ljudi, što ćemo?” Imali smo u to vrijeme Tajanu Amšel Zeleniku i Željka Tominčića u Gradskom vijeću, Zlatu Filipović i mene u Županijskoj skupštini, ukupno četiri vijećnika. Bilo nas je 30-ak, ljudi su razmišljali hoćemo li biti nezavisni, jer DC-a više nema… I tad smo se dogovorili da se priklonimo novoj, tek osnovanoj stranci Milana Bandića!

Dva viskija i suradnja u stranci s Milanom Banićem…

I tako je Zvonko Kunić, s onim “BM365” u zagradi uz svoje ime, djelovao u Vijeću, izlazio na izbore… I surađivao s Bandićem, čovjekom o kojem će svatko imati svoje mišljenje. Ima ga, naravno, i Kunić, prvi i zasad jedini predsjednik velikogoričke podružnice ove stranke.

– U trenutku kad smo se odlučili pridružiti njegovoj stranci, Bandića sam poznavao 22 godine. Upoznali smo se još 1993., kad je on kao tajnik zagrebačkog SDP-a došao na primopredaju prostorija goričkog SDP-a u Cvjetnom naselju. Potpisali smo zapisnik, popili po dva viskija i nakon toga se često sretali, pri suradnjama Zagreba i Gorice – priča Kunić i nastavlja:

– Odlučili smo se te 2015. za njegovu stranku jer nam je Bandić uvijek izazivao simpatiju zbog tog neposrednog komuniciranja, jednostavnosti, ali i uspješnosti u realizaciji projekata. Iako, to mu je bila i greška i prednost! Nije on imao živaca čekati da se riješe birokratske začkoljice, preskakao je prepreke, a to mu je često bio gaf. Ne možeš preskakati procedure, jer tako dolaziš na rub pravila, a lako je i prijeći taj rub. To je rizik, ali želio je tako raditi, nije želio voditi grad iz ureda, puštati da prilike prolaze.

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL

I nije tu gospon Zvonko stao s pričom o liku i djelu Milana Bandića, jer njegov je pogled kudikamo drukčiji od onog koji prevladava u javnosti.

– Jedno je priča o Milanu Bandiću, ona koju pričaju novinari i ljudi koji misle da znaju. To je, rekao bih, voda duboka. Sva moja iskustva s Bandićem su jako pozitivna, vrlo korektna. Naravno da mi je smetalo sve što se vezalo uz njega, ali ne znate što je tu istina. I što je koji kontekst. Pripisivali su mu sve i svašta, govorili da je zapošljavao i konduktere i ravnatelje bolnica… Ma nemoj! Baš se imao vremena sa svim tim baviti. Nemoguće je što se sve pričalo, ali vaši kolege novinari ne mogu servirati nešto mlako, traži se žestoko. A Milan Bandić nije ni blizu bio ono što se priča. Što se događalo “ispod žita”, teško mi je reći, ne mogu znati s kim je popio piće, gdje je što radio, s njim nisam bio prečesto, no politička suradnja je funkcionirala. Dao mi je odriješene ruke i u vodstvu županijske i gradske organizacije, a mi smo svjesni da smo na izborima u županiji dobili 14, a u Gorici 11 posto prije svega na račun njegova imena. Je, imao je tisuću repova iza sebe, ali u toliko godina moraš ih imati, da si najispravniji na svijetu – uvjeren je Kunić.

Cijeli kvintal knjiga je na čekanju…

Sad, kad je u mirovini, imat će više vremena za političko djelovanje, bavit će se organizacijom ogranaka po cijeloj Županiji, ali bit će vremena i za sve ostale, klasične umirovljeničke stvari.

– Nemam nekih posebnih strasti, hobija kojima ću se sad posvetiti, ali dobra je okolnost što živim u kući, i to u svojoj Velikoj Mlaki. Imaš svoje dvorište, svoj vrt, svoju ulicu… Uvijek se ima što za raditi. Evo, trenutačno se bavim sušenjem mesa! Vrtom se volim baviti, pogotovo travnatim površinama. Održavamo i javni dio prostora izvan naših dvorišta, a to je zdrava fizička aktivnost koja meni baš godi. Uostalom, ima i sigurno kvintal knjiga koje čekaju da budu pročitane. Skupilo se toga kroz godine, puno je toga na čekanju…

Pogled na karijeru, kaže, danas će ga učiniti ispunjenim čovjekom, ponosan je na vrtiće, škole i dvorane, na ceste, nogostupe, vodovode i biciklističke staze koji su izgrađene u posljednja tri desetljeća, a posebno ga veseli i jedan projekt koji je u realizaciji. Riječ je o Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja iza nekadašnjeg rodilišta, u kojem je na svijet došao i junak naše priče. No, najvažnije je da će umirovljeničke dane provesti u Gradu koji ima sve veću kvalitetu života.

– Gorica je dostigla razinu kvalitete življenja o kojoj smo mogli samo sanjati prije 15 ili 20 godina. To je činjenica. Koristimo prednosti blizine velikoga grada, a život u Gorici nešto je jeftiniji, s dovoljno sadržaja. Naravno, javljaju se problemi, postoji opasnost da se ovaj visoki standard života ne poremeti, zato, u prvom redu u kontekstu prometa, javnog prijevoza, školstva i predškolskog odgoja, treba održavati ovu razinu. A onda i, jasno, gledati kako biti još bolji – zaključio je Kunić.

I moglo bi ovo trajati još tko zna koliko, jer i sam će za sebe reći da voli pričati, doista i je jedan od onih kojima ne treba postavljati previše pitanja, ali za ovu priliku ćemo završiti ovu priču o Zvonku Kuniću, koja je ujedno i priča o posljednja tri desetljeća društvenog i političkog života Velike Gorice. I priča o vječnom pročelniku, o čovjeku s tri stranke, o “nervčiku” iz Velike Mlake.

Nastavi čitati

Moja županija

U europski projekt Pokupsko u srcu uključio se 61 volonter, a održano je 637 radionica

Preko Udruge Kupe – rijeke života lokalnim organizacijama civilnog društva je omogućen pristup raznim sadržajima kroz projektne aktivnosti…

Objavljeno

on

Udruga Kupa – rijeka života kao nositelj projekta sa partnerima Likovna akademija Sveučilišta u Zagrebu, Klub žena Pokupsko, Društvo za promicanje kulture življenja „Zvono uz Kupu“, LAG Valis Colapis i Općina Pokupsko provodi projekt “Pokupsko u srcu”. Projekt je ukupne vrijednosti 1.918.790,10 kn, te traje 18 mjeseci. Bespovratna sredstva osigurana su iz Državnog proračuna Republike Hrvatske (15%) i iz Europskog socijalnog fonda (85%).

Preko udruge Kupe – rijeke života lokalnim organizacijama civilnog društva je omogućen pristup raznim sadržajima kroz projektne aktivnosti koje se provode u društvenom centru Opatija sa ciljem osnaživanja javno-civilnog partnerstva organizacija civilnog društva iz ruralnih zajednica.

U dosadašnjih 14 mjeseci (03.11.2020. – 31.12.2021.) provedbe projekta održana je početna konferencija projekta, press konferencija, uređen je prostor društvenog centra Opatija, nabavljeno je novo vozilo, održani su sastanci partnera i organizacija civilnog društva, te sastanci partnera sa projektnim timom. Do 31.12.2021.godine, održano je 637 radionica na kojima su sudjelovali članovi OCD-a (Nogometni klub Kupa, Kulturno umjetničko društvo Pokuplje, Skijaški klub Pokupsko, Klub žena Pokupsko, Lag Vallis Colapis, Društvo za promicanje kulture življenja „Zvono uz Kupu“, ogranak Matice Hrvatska Pokupsko, Dobrovoljno vatrogasno društvo Pokupsko, Udruga umirovljenika Općine Pokupsko, Športski ribolovni klub „Šilj“ Pokupsko, Lovačka društva Sokol i Šljuka), te zainteresirano stanovništvo.

Foto: FB Pokupsko u srcu

Kroz provedbene aktivnosti uključilo se 61 volonter koji su volontirali 2299 sati.

Likovne akademija sveučilišta u Zagrebu je održala radionice izrade strašila i crtanje. Društvo za promicanje kulture življenja „Zvono uz Kupu“ odrađuje radionice programa pisanja EU projekata. Općina Pokupsko i Lag Vallis Colapis zajednički su organizirali radionice edukacije za prijave na ERASMUS+, radionice o proračunu, radionice o savjetu mladih, sastanke mreže udruga i sastanke istaknutih građana Općine Pokupsko, javne rasprave o lokalnoj razvojnoj strategiji kroz koju se provela aktivnost istraživanja i mapiranja potreba, te potencijala zajednice.

Dana, 25. lipnja 2021. godine održan je 13. Sabor udruge Kupa – rijeka života na kojem su podnijeta izvješća predsjednika, blagajnika i Nadzornog odbora, te je prihvaćen program rada, operativni i strateški plan, te financijski plan za 2022. godinu.

U organizaciji udruge Kupa – rijeka života provodi se radionica „Kuham – pomažem“ kroz koju se tri puta tjedno kuha i dostavlja topli obrok za obitelji koje su stradale u potresu i koje žive u zamjenskim stambenim jedinicama, uz suradnju sa Centrom za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica održavaju se interaktivna predavanja “Nisi sam”.

U narednom periodu provedbe projekta nastaviti će se sa navedenim provedbenim aktivnostima kroz radionice i sastanke.

Aktivnosti koje se provode u društvenom centru Opatija su usmjerene na uspostavu prostora dugoročnog zajedničkog djelovanja organizacija civilnog društva, pružanju inovativnih usluga građanima, zadržavanje mladih u ruralnom prostoru, te unapređenju ljudskih i tehničkih kapaciteta OCD-a za tripartitno djelovanje u stvaranju zamašnjaka lokalnog razvoja Općine Pokupsko.

Nastavi čitati

HOTNEWS

Gorički lopovi više nisu noćne ptice, kradu danju i to uglavnom zlato i novac, a policija je uspješno riješila trećinu slučajeva

Tijekom 2021.godine zabilježeno je ukupno 648 kaznenih djela…

Objavljeno

on

Velikogorička policija u prošloj je godini imala pune ruke posla. Tijekom 2021.godine zabilježeno je ukupno 648 kaznenih djela, što je za 70 više od godine prije, kada je zabilježeno 578 kaznenih djela. S obzirom na brojke možemo reći da se radi o povećanju za 12,11 posto.

No, s druge strane u 2021.godini djelatnici PP Velika Gorica uspjeli su riješiti 489 kaznenih djela što bi u postocima iznosilo oko 75,5 posto, dok je 2020. razriješenost bila 409 kaznenih djela odnosno 70 posto.

– Po pitanju opće sigurnosti i kaznenih djela općeg kriminaliteta kao što su krađe, provale, razbojništva…tijekom 2021. zabilježeno je 380 takvih kaznenih djela. U usporedbi s 2020. godinom imali smo 430 takvih kaznenih djela što bi značilo da je došlo do zamjetnog pada od 50 kaznenih djela. Kao što sam rekao provale, krađe, razbojništva, što u kuće, vikendice, krađe iz trgovina, razbojništva u kioske, benzinske, kladionice i zlatarnice tih kaznenih djela je bilo manje u usporedbi s prošlom godinom – istaknuo je gorički inspektor Nikica Ljubanović.

Kada je riječ o provalama u domove, kuće i stanove i u toj domeni došlo je do određenog pada. Tako je 2021.godine zabilježeno 50 provala, dok su kuće i stanovi na meti lopova u 2020.- oj godini bile 55 puta.

– Počinitelji su bili bazirani nešto više na obiteljske kuće pa smo tako prošle godine imali 47 provala u obiteljske kuće, dok je 2020.godine bilo njih 49. Kada su stanovi u pitanju tu je brojka nešto manja, u 2021.godini stan je bio na meti lopova samo tri puta, a godinu prije 6 puta – dodao je Ljubanović.

Što se tiče kaznenih djela u pokušaju, gdje je počinitelj pokušao provaliti u unutrašnjost kuće ili stana, a tom prilikom nije nastala nikakva materijalna šteta u vidu da ništa nije ukradeno, u 2021.godini bilo je 18 takvih pokušaja, a 2020.godine bilo je 20 pokušaja.

– Sukus svega je da je došlo do pada svih kaznenih djela i kuća i stanova i pokušaja. Sve je u padu. A od zanimljivijih stvari je da je razriješenost ovih kaznenih djela na relativno dobroj razini. Riješeno je 1/3 ovih dojava, odnosno da su utvrđeni počinitelji i protiv njih je podnesene odgovarajuće prijave – naglasio je inspektor i dodao kako je najviše kaznenih djela zabilježeno u prvom djelu godine.

– Konkretno u siječnju je bilo 11, veljači i ožujku je bilo 8 provala u domove. Najmanje ih se dogodilo naredna tri mjeseca. U travnju je bila jedna provala, u svibnju ih nije bilo te je jedna bila ponovno u lipnju. U drugoj polovici godine, taj broj se mijenjao iz mjeseca u mjesec – rekao nam je.

Krade se isključivo zlatan nakit i novac te je to u više od 80 posto provala isključivo meta provalnika.

– U nekoliko kuća imali smo krađe skupocjenijih satova, a ove godine nismo zabilježili kaznenih djela u kojima bi predmet bile određene umjetnine, slike, skulpture. Što se tiče televizora, laptopa, mobitela…to je u nekim zanemarivim brojkama – naglasio je Ljubanović i spomenuo kako je brojčano i statistički najveći broj provala bio u samom centru i krugu Velike Gorice.

A da se više niti lopovima ne krade u kasnim noćnim satima, pokazuje i činjenica da se sve više provala i krađa uglavnom događa u poslijepodnevnim satima i to u razdoblju od 13 do 19 sati.

Livno: Policija Bosne i Hercegovine 24.07.2018., Livno, Bosna i Hercegovina – Policijska traka. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Izdvojit ćemo ovdje još i kaznena djela iz domene maloljetničke delikvencije koja se odnose na kaznenopravnu zaštitu djece i obitelj.

– Tu je doista došlo do povećanja kaznenih djela. Tako je u 2021. bilo zabilježeno 169 djela, dok je u 2020. godini bilo 91 kazneno djelo. Povećanje je to od 78 kaznenih djela, u postocima bi to iznosilo 85 posto. Razlog povećanja je vjerojatno to što je došlo do uvrštavanja u zakon kaznenog djela nasilja u obitelji što je prije bio prekršaj. Zadnjih pola godine, možemo reći da je broj prekršaja iz domene nasilja u obitelji u određenom padu – kazao je inspektor.

Što se tiče prometa, 2021.godine bilo je 23 kaznena djela u toj domeni, dok je godinu ranije bilo njih samo 16.

Inače, kaznene prijave u ovom slučaju podnose se kada u prometnoj nesreći dođe do teških tjelesnih ozljeda ili smrtne posljedice. Ako je netko lakše tjelesno ozlijeđen, to ne potpada pod kazneno djelo već prekršaja.

 

Nastavi čitati

Reporter 411 - 16.12.2021.

Facebook

Izdvojeno