U Buševcu se nakon četiri godine ponovno igra MŽNL koja je nakon 2011. godine kada je Polet ispao nakon poraza u posljednjem kolu u Glini izgubila službeni naziv 4 HNL, ali natjecateljski ostala u istom statusu. U već sada zaboravljenoj 2011. boje Poleta branili su Domitrović, Đuračić, Sabljo, Kovačević, Sučić, Lovrić, Rožić I., Pobor, Mikulinec, Šimun Pavlica, Antunović, Šeić, Petravić…. Danas na Zvrniku stanuju neki novi klinci i Ivica Sučić koji je u posljednjih pet Poletovih sezona ostvario i konstantu u nastupima i epitet vođe ili možda bolje reći profesora u razredu. Trener Zoran Tomčić je odlično posložio orkestar, a Sučiću u dirigiranju na terenu asistiraju iskusni Ferenček i malo manje iskusan ali ne i manje vrijedan Zlodi koji je ujedno i daleko najbolji strijelac i Poleta i JŽNL u ovoj sezoni.
Neki novi klinci u Poletu danas su Bradić , Pejak , A. Gorinjac , Tičarić , Petrlin , Stuparić , Zagorec , F. Sovina, Klasnić, Bobesić, Anđelić, Robić, Mikulić, J. Sovina, Brajković, Šoić, Vlahovac… i oni su uz ranije spomenutu trojku i trenera Tomčića najzaslužniji za Poletov povratak na stare staze. Baš tih starih staza mnogi se u Buševcu još uvijek sjećaju, a III HNL kao i prijašnja natjecanja donijela su Poletu kvalitetne infrastrukturne uvjete koji se i danas koriste. Polet ima dugu tradiciju, a u više od 80 godina postojanja nogomet u Buševcu imao je lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Povijest voli pisati debljim slovima sve ono što ostavlja trag, pa će tako i ova posljednja sezona u Poletovoj povijesti ostati podebljana. Uz imena koja se mijenjaju na čelu Poleta u posljednjih petnaestak godina jedno još uvijek odupire svim vjetrovima. Vjerojatno ćete pogoditi da se radi o za Polet ipak nezaobilaznom oružaru Nenadu Vlahovcu koji već punih 15 godina brine gotovo o svemu. Bio je tvorac jednog od najboljih travnjaka u Turopolju i okolici, a još uvijek baš taj teren za igru drži “na oku” i održava njegovu kvalitetu. Prošao je sve, od čistačice, trenera, nogometnog suca, a pred nekoliko godina jedna od glavnih sportskih zanimacija mu je bila i ona službenog klupskog spikera, a neki su baš tu njegovu vrlinu znali nazivati i glasnogovornikom kluba.
foto: arhiva NK Polet
Mogli bismo reći da godine na Zvrniku lete gotovo brzinom svjetlosti, a neke povijesne utakmice ili igrači koji su prošli kroz taj Zvrnik u svojim nogometni stranicama i zapisima bi mogli upasti u neku od “Priča iz davnine”. Imena poput domaćih Nene Katulića, Leonarda Sovine, Igora, Josipa i Danijela Rožića, ili pak Gudičeka, Župetića, Beloše Fijana, Ćopića, Zalokera, Bibića, Novosela, Klakočera, Preleca, Klafurića, Sedmaka, Domirovića, Mesića, Igora Hajduka, Josipa Maroševića, Ive i Franje Berkovića, Tomislava Talijanca i još mnogih drugih ne treba zaboraviti, jer baš neki od njih bili su uzor i motivacija nekim novim klincima koji su u današnjem Poletu krenuli baš njihovim stopama. Polet jučer, danas ili sutra nije potrebno uspoređivati, a Buševec je zasigurno okruženje i sredina kojoj treba vjerovati da će i u novoj sezoni stajati uz svoj klub. Kako i na koji način sve zajedno planira posložiti, što vidi kao prednost i u kojem segmentu treba zapeti popričali smo sa današnjim predsjednikom Poleta Stefanom Bobesićem.
Odluke u sportu nikad nisu bile lake
Što je presudilo u donošenju odluke o iskoraku u MŽNL nakon osvajanja naslova u JŽNL?
“Odluke nikad nisu lake niti se one jednostavno donose. U svim aspektima koje ćemo pretresti postojat će i “za” i “protiv” takvih odluka no u sportu je ipak mnogo lakše raditi iskorake. Imamo mladu i perspektivnu momčad, bili smo najmlađi u ligi i potpuno zasluženo osvojili naslov najboljeg. U sezoni u kojoj je mnogo toga bilo možda i teže nego u prethodnima, uspjeli smo na sportski način prijeći preko svih teškoća na koje smo nailazili, pa tko tada, na kraju svega ne bi ispratio ambiciju momčadi i trenera? Ja sam svjestan činjenice da mnogi naši pristaše možda u ovom trenutku razmišljaju da smo trebali ostati, ali nismo imali nikakvih prava da ne postupimo na ovaj način. Ako ne zbog ničeg drugog onda zbog naše djece i struke koja su ovaj rezultat sanjala i izborila i kojima će igranje u MŽNL biti ogromna nagrada i poticaj.”
Kakva je situacija sa igračkim kadrom, ima li dolazaka i da li je netko napustio redove Poleta?
“Svi igrači i trener su ostali na okupu i to je u ovom trenutku najvažnije. Stigao je Dominik Mršić iz Mraclina, a radimo na tome da igrački kadar ojačamo sa dva do tri kvalitetna mlada igrača kako bismo pojačali malo i konkurenciju na klupi, ali i kako bi imali što više igrača koji podjednako mogu participirati u novom zahtjevnijem natjecanju. Financijski smo stabilni, imamo nekih sitnih zaostataka koje rješavamo u hodu i do početka priprema ćemo se u potpunosti orijentirati na osiguranje financijske stabilnosti kluba za novu sezonu u čemu ćemo uvjeren sam i uspjeti.”
Za novu sezonu potrebno gotovo 500.000 Kn
Što je sa proračunom i selekcijama mladeži u novoj sezoni?
foto: Inspire 1
“Očekujemo da će nam za slijedeću sezonu u novom stupnju natjecanja biti potrebno nešto više od 450.000 Kn. Ne očekujemo preveliki pomak proračunskih sredstava, ali smatramo i od zajednice očekujemo otprilike 180.000 na razini godine, sa kojima ćemo pokriti održavanje na infrastrukturi, te rad sa mladima, stručni rad u seniorima i službene osobe, kotizacije, prijevoz i sportsku opremu. Ostalo do potrebnog iznosa zatvarat ćemo sami i smatram da smo u stanju sve skupa iznijeti na svojim leđima. U novu sezonu idemo sa tri selekcije mladeži i to mlađim i starijim pionirima i juniorima koje će voditi Stjepan Kovačić i Mario Stuparić, a njima bi trebao asistirati i netko od mlađih budućih trenerskih potencijala u našem gradu.”
Koliko članova ima Upravni odbor i kakav je odaziv?
“Na papiru nas ima petnaestak, a u praksi ta brojka spada na nekolicinu u tjednim aktivnostima kluba. Ljudi imaju svojih obaveza i sve manje ih zanima volonterizam. Nije to slučaj samo u Buševcu. Najveći teret nosimo sigurno ja kao predsjednik i tajnik Vedran Katulić koji odrađuje sve administrativno-tehničke probleme. Ostali se uključuju već prema aktivnostima što je i normalno, ali kad zapne svi su tu i uvijek se na njih može računati.”
Grad pomaže malim klubovima
Sportski dom je dobio svoje nove i konačne vizure. Kakvi su daljnji planovi i tko će sve koristiti ove prostorije?
foto: arhiva NK Polet
“Poletov dom je zahvaljujući proračunskim sredstvima grada Velike Gorice ima svoje konačne vizure i u cijelosti je funkcionalan. Prostore ovog objekta ne koriste samo nogometaši, već i šahisti, a u ovim prostorijama održavaju se i međunarodni šahovski turniri. Imali smo ideju napraviti teretanu, čak smo imali i neka vlastita sredstva no došlo je do smanjenja proračuna za sport u ovoj godini koje smo i mi osjetili i ta sredstva smo morali preusmjeriti u sredstva koja su osiguravala natjecanje i preživljavanje. No, to ne znači da teretane ovdje u budućnosti neće biti, a možda uspijemo povezati i neki fitness centar. Gore nam je još potrebno grijanje i uopće ne sumnjam da će nam grad i dalje pomagati i u nekim budućim proračunima osigurati nova sredstva za dovršetak grijanja na katu. Buševec je sigurno potentna sredina što dokazuje na svim poljima, počevši od kulture, sporta, vatrogastva ili nekih drugih segmenata društvenog života. Polako se u život kluba uključuju i roditelji i uvjeren sam da su sve to i pretpostavke za dugoročniju stabilnost kluba u novom stupnju natjecanja kojoj svi zajedno težimo” – ispričao nam je Stefan Bobesić, predsjednik NK Polet.
Da, teško je u ovom trenutku poželjeti nešto više u sportu od dugoročne stabilnosti. Uvjeti i okruženje u kojima Polet djeluje ne samo da su oduvijek bili razlog za optimizam, već su i jamčili iznimno kvalitetnu sportsku promociju i mjesta i regije, a u konačnici to je u prepoznavanju mnogih osiguravalo i dugoročnu stabilnost kluba. Baš tim željama i jednim velikim sretno u novoj nogometnoj sezoni, oprostili smo se od čelnog čovjeka Poleta uvjereni da će klub i ove godine imati što reći na nogometnom travnjaku.
Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su došli u vodstvo u 26. minuti golom Luke Zdunića, lagano plasirana lopta prevarila je vratara domaćih i lopta je u bližem kutu zatresla mrežu. Mladost do kraja prvog poluvremena nije uspjela izjednačiti, a zbog ozljede igru je napustio pouzdani Gabriel Ćurić.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početak drugog poluvremena domaća momčad je izvršila dodatni pritisak na vrata gostiju, ali iz dvije-tri prigode nisu uspjeli doći do pogotka. Isključenje Mateja Karlovića u 63. minuti bilo je dodatno opterećenje za obranu Turopolja i Mladost je izjednačila golom Leona Đurašina u 69. minuti.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su nakon toga pojačali obranu i u napadu ostavili samo Antonia Lozića, koji je brzu i sjajno izgrađenu akciju u 77. minuti majstorski završio i s desne strane prizemno pogodio suprotni donji kut za – 1:2!
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mladost (29 10 3 16 45:66 33) je s 33 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Turopolje (29 9 7 13 47:58 34) je s 34 boda na 13. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ, 29. kolo
NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2 (0:1)
Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 60. Nedjelja, 31.05.2026., 18 sati. Sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Marko Vuković (Zelina) i Ivan Žakman (Sveti Ivan Zelina). Delegat: Dario Baričević (Nova Kapela). Strijelci: 0:1 – Zdunić (26), 1:1 – Đurašin (69), 1:2 – Lozić (77) .
Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…
Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige
Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…
Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.
Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.
Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.
Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.
‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!
Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…
Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.
– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.
Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…
– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.
Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.
– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:
– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.
Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.
Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…
– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.
Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.
– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.
Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.
– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.
On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.
– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.
Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…
– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.
– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.
Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.
– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.
– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.
Manje od tri tjedna prije početka Svjetskog prvenstva u nogometu 2026., podaci specijaliziranog portala Ticketdata.com upućuju na vrlo ograničenu dostupnost ulaznica na službenom FIFA-inu prodajnom kanalu. Naime, 93 od ukupno 104 utakmice imale su manje od tisuću dostupnih ulaznica u izravnoj FIFA-inoj prodaji, dok je samo 11 utakmica bilo iznad te granice. Taj podatak ne znači nužno da su stadioni rasprodani, niti da neće biti dodatnih kontingenata ili ulaznica putem službenog tržišta za preprodaju, ali pokazuje da je najveći dio ponude uoči završne faze već apsorbiran.
Svjetsko prvenstvo igrat će se od 11. lipnja do 19. srpnja , bit će to prvo izdanje sa 48 reprezentacija i 104 utakmice, što ga čini najvećim turnirom u povijesti natjecanja. Veći broj reprezentacija, šire geografsko područje i raspored kroz 16 gradova domaćina stvaraju drukčiju dinamiku potražnje nego na prethodnim svjetskim prvenstvima. Interes navijača ne ovisi samo o snazi reprezentacija, nego i o lokaciji, dostupnosti putovanja, cijeni smještaja, lokalnoj dijaspori, protivniku, terminu utakmice i fazi natjecanja.
Prema podacima koje je prenio The Sports Examiner, među utakmicama s više od 1.000 dostupnih ulaznica na FIFA-inu izravnom prodajnom mjestu najviše se izdvajao susret Curaçaa i Obale Bjelokosti u Philadelphiji 25. lipnja, za koji je bilo prikazano 3.472 ulaznice. Na toj listi nema niti jedne utakmice u kojoj sudjeluje Hrvatska, no tu se izričito navodi da broj ulaznica prikazanih na FIFA-inu kanalu nije isto što i konačna popunjenost stadiona, jer ne uključuje sve preprodajne ponude, moguće kasnije kontingente, sponzorske i organizacijske alokacije, kao ni ulaznice koje u trenutku praćenja nisu bile ponuđene javnosti.
Posebno zanimljiv dio izvješća odnosi se na takozvane “get-in” cijene, odnosno najniže dostupne cijene ulaznica na sekundarnom tržištu za pojedinu utakmicu. Najniže prikazane cijene na preprodajnim platformama pokazivale su da su samo četiri utakmice bile ispod 200 američkih dolara. Najniži prag naveden je za susret Cabo Verdea i Saudijske Arabije u Houstonu 26. lipnja, s početnom cijenom od 178 dolara. Jordan protiv Alžira u Santa Clari bio je naveden na 182 dolara, Austrija protiv Jordana na 187 dolara, a Uzbekistan protiv DR Konga u Atlanti na 196 dolara.
Treba naglasiti da “get-in” cijena nije prosječna cijena svih ulaznica, nego najniža dostupna ulazna točka na određenom tržištu u određenom trenutku. Ona može brzo rasti ili padati, osobito ako se promijeni ponuda na službenom ili sekundarnom tržištu. Kod velikih sportskih događaja najniža preprodajna cijena često odražava kombinaciju potražnje i prodajne strategije vlasnika ulaznica, a ne samo realnu popularnost reprezentacije. Zato se takvi podaci mogu koristiti kao tržišni signal, ali ne i kao konačna ocjena očekivane atmosfere na stadionu.
Najviše pozornosti privukao je podatak da je Iran, prema prosječnoj “get-in” cijeni za utakmice svoje reprezentacije, bio na dnu ljestvice među sudionicima turnira. The Sports Examiner navodi da je prosječna najniža cijena za Iran iznosila 267 dolara. U istom izvješću istaknuto je da su najviše prosječne “get-in” cijene imale utakmice Meksika, s prosjekom od 1704, Brazila s 1326, Portugala s 1322, Kolumbije s 1.267 i Škotske s 969 dolara.
Na suprotnom kraju ljestvice nalaze se utakmice s najvišim najnižim cijenama na sekundarnom tržištu. Prema The Sports Examineru, najskuplji “get-in” prag imao je finalni susret 19. srpnja u East Rutherfordu, s iznosom od 7.982 dolara. Među najvišim cijenama navedeni su i Kolumbija protiv Portugala u Miami Gardensu 27. lipnja, polufinala u Dallasu i Atlanti, Meksiko protiv Južne Koreje u Guadalajari te otvorenje Meksika protiv Južnoafričke Republike u Mexico Cityju. U vrhu su se našle i kasnije nokaut utakmice u Miami Gardensu i Kansas Cityju, kao i susret Škotske i Brazila u Miami Gardensu.
Takav raspored cijena očekivan je za turnir te veličine. Finale SP-a tradicionalno je najskuplja utakmica, jer ga traže neutralni gledatelji, navijači reprezentacija koje još nisu poznate i putnici koji žele prisustvovati završnici bez obzira na sudionike. Visoke cijene za utakmice Meksika dodatno se mogu objasniti statusom domaćina i povijesnim značajem nastupa u Meksiku.
FIFA-in službeni raspored potvrđuje da će finale biti odigrano 19. srpnja 2026. na stadionu New York New Jersey, dok će se polufinala igrati 14. srpnja u Dallasu i 15. srpnja u Atlanti. Utakmica za treće mjesto zakazana je za 18. srpnja u Miamiju. Nokaut faza, uključujući novo kolo šesnaestine finala, počinje 28. lipnja, čime turnir dobiva dodatni natjecateljski sloj u odnosu na format s 32 reprezentacije. Više utakmica u završnici znači i više prilika za prodaju, ali i veću konkurenciju među gradovima domaćinima.