Sport

Polet nakon četiri godine ponovno igra MŽNL

Objavljeno

prije 11 godina

14. srpnja 2015.

Objavio/la

U Buševcu se nakon četiri godine ponovno igra MŽNL koja je nakon 2011. godine kada je Polet ispao nakon poraza u posljednjem kolu u Glini izgubila službeni naziv 4 HNL, ali natjecateljski ostala u istom statusu. U već sada zaboravljenoj 2011. boje Poleta branili su Domitrović, Đuračić, Sabljo, Kovačević, Sučić, Lovrić, Rožić I., Pobor, Mikulinec, Šimun Pavlica, Antunović, Šeić, Petravić…. Danas na Zvrniku stanuju neki novi klinci i Ivica Sučić koji je u posljednjih pet Poletovih sezona ostvario i konstantu u nastupima i epitet vođe ili možda bolje reći profesora u razredu. Trener Zoran Tomčić je odlično posložio orkestar, a Sučiću u dirigiranju na terenu asistiraju iskusni Ferenček i malo manje iskusan ali ne i manje vrijedan Zlodi koji je ujedno i daleko najbolji strijelac i Poleta i JŽNL u ovoj sezoni.

Neki novi klinci u Poletu danas su Bradić , Pejak , A. Gorinjac , Tičarić , Petrlin , Stuparić , Zagorec , F. Sovina, Klasnić, Bobesić, Anđelić, Robić, Mikulić, J. Sovina, Brajković, Šoić, Vlahovac… i oni su uz ranije spomenutu trojku i trenera Tomčića najzaslužniji za Poletov povratak na stare staze. Baš tih starih staza mnogi se u Buševcu još uvijek sjećaju, a III HNL kao i prijašnja natjecanja donijela su Poletu kvalitetne infrastrukturne uvjete koji se i danas koriste. Polet ima dugu tradiciju, a u više od 80 godina postojanja nogomet u Buševcu imao je lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Povijest voli pisati debljim slovima sve ono što ostavlja trag, pa će tako i ova posljednja sezona u Poletovoj povijesti ostati podebljana. Uz imena koja se mijenjaju na čelu Poleta u posljednjih petnaestak godina jedno još uvijek odupire svim vjetrovima. Vjerojatno ćete pogoditi da se radi o za Polet ipak nezaobilaznom oružaru Nenadu Vlahovcu koji već punih 15 godina brine gotovo o svemu. Bio je tvorac jednog od najboljih travnjaka u Turopolju i okolici, a još uvijek baš taj teren za igru drži “na oku” i održava njegovu kvalitetu. Prošao je sve, od čistačice, trenera, nogometnog suca, a pred nekoliko godina jedna od glavnih sportskih zanimacija mu je bila i ona službenog klupskog spikera, a neki su baš tu njegovu vrlinu znali nazivati i glasnogovornikom kluba.

foto: arhiva NK Polet

Mogli bismo reći da godine na Zvrniku lete gotovo brzinom svjetlosti, a neke povijesne utakmice ili igrači koji su prošli kroz taj Zvrnik u svojim nogometni stranicama i zapisima bi mogli upasti u neku od “Priča iz davnine”. Imena poput domaćih Nene Katulića, Leonarda Sovine, Igora, Josipa i Danijela Rožića, ili pak Gudičeka, Župetića, Beloše Fijana, Ćopića, Zalokera, Bibića, Novosela, Klakočera, Preleca, Klafurića, Sedmaka, Domirovića, Mesića, Igora Hajduka, Josipa Maroševića, Ive i Franje Berkovića, Tomislava Talijanca i još mnogih drugih ne treba zaboraviti, jer baš neki od njih bili su uzor i motivacija nekim novim klincima koji su u današnjem Poletu krenuli baš njihovim stopama. Polet jučer, danas ili sutra nije potrebno uspoređivati, a Buševec je zasigurno okruženje i sredina kojoj treba vjerovati da će i u novoj sezoni stajati uz svoj klub. Kako i na koji način sve zajedno planira posložiti, što vidi kao prednost i u kojem segmentu treba zapeti popričali smo sa današnjim predsjednikom Poleta Stefanom Bobesićem.

Odluke u sportu nikad nisu bile lake

Što je presudilo u donošenju odluke o iskoraku u MŽNL nakon osvajanja naslova u JŽNL?

“Odluke nikad nisu lake niti se one jednostavno donose. U svim aspektima koje ćemo pretresti postojat će i “za” i “protiv” takvih odluka no u sportu je ipak mnogo lakše raditi iskorake. Imamo mladu i perspektivnu momčad, bili smo najmlađi u ligi i potpuno zasluženo osvojili naslov najboljeg. U sezoni u kojoj je mnogo toga bilo možda i teže nego u prethodnima, uspjeli smo na sportski način prijeći preko svih teškoća na koje smo nailazili, pa tko tada, na kraju svega ne bi ispratio ambiciju momčadi i trenera? Ja sam svjestan činjenice da mnogi naši pristaše možda u ovom trenutku razmišljaju da smo trebali ostati, ali nismo imali nikakvih prava da ne postupimo na ovaj način. Ako ne zbog ničeg drugog onda zbog naše djece i struke koja su ovaj rezultat sanjala i izborila i kojima će igranje u MŽNL biti ogromna nagrada i poticaj.”

Kakva je situacija sa igračkim kadrom, ima li dolazaka i da li je netko napustio redove Poleta?

“Svi igrači i trener su ostali na okupu i to je u ovom trenutku najvažnije. Stigao je Dominik Mršić iz Mraclina, a radimo na tome da igrački kadar ojačamo sa dva do tri kvalitetna mlada igrača kako bismo pojačali malo i konkurenciju na klupi, ali i kako bi imali što više igrača koji podjednako mogu participirati u novom zahtjevnijem natjecanju. Financijski smo stabilni, imamo nekih sitnih zaostataka koje rješavamo u hodu i do početka priprema ćemo se u potpunosti orijentirati na osiguranje financijske stabilnosti kluba za novu sezonu u čemu ćemo uvjeren sam i uspjeti.”

Za novu sezonu potrebno gotovo 500.000 Kn

Što je sa proračunom i selekcijama mladeži u novoj sezoni?

foto: Inspire 1

“Očekujemo da će nam za slijedeću sezonu u novom stupnju natjecanja biti potrebno nešto više od 450.000 Kn. Ne očekujemo preveliki pomak proračunskih sredstava, ali smatramo i od zajednice očekujemo otprilike 180.000 na razini godine, sa kojima ćemo pokriti održavanje na infrastrukturi, te rad sa mladima, stručni rad u seniorima i službene osobe, kotizacije, prijevoz i sportsku opremu. Ostalo do potrebnog iznosa zatvarat ćemo sami i smatram da smo u stanju sve skupa iznijeti na svojim leđima. U novu sezonu idemo sa tri selekcije mladeži i to mlađim i starijim pionirima i juniorima koje će voditi Stjepan Kovačić i Mario Stuparić, a njima bi trebao asistirati i netko od mlađih budućih trenerskih potencijala u našem gradu.”

Koliko članova ima Upravni odbor i kakav je odaziv?

“Na papiru nas ima petnaestak, a u praksi ta brojka spada na nekolicinu u tjednim aktivnostima kluba. Ljudi imaju svojih obaveza i sve manje ih zanima volonterizam. Nije to slučaj samo u Buševcu. Najveći teret nosimo sigurno ja kao predsjednik i tajnik Vedran Katulić koji odrađuje sve administrativno-tehničke probleme. Ostali se uključuju već prema aktivnostima što je i normalno, ali kad zapne svi su tu i uvijek se na njih može računati.”

Grad pomaže malim klubovima

Sportski dom je dobio svoje nove i konačne vizure. Kakvi su daljnji planovi i tko će sve koristiti ove prostorije?

foto: arhiva NK Polet

“Poletov dom je zahvaljujući proračunskim sredstvima grada Velike Gorice ima svoje konačne vizure i u cijelosti je funkcionalan. Prostore ovog objekta ne koriste samo nogometaši, već i šahisti, a u ovim prostorijama održavaju se i međunarodni šahovski turniri. Imali smo ideju napraviti teretanu, čak smo imali i neka vlastita sredstva no došlo je do smanjenja proračuna za sport u ovoj godini koje smo i mi osjetili i ta sredstva smo morali preusmjeriti u sredstva koja su osiguravala natjecanje i preživljavanje. No, to ne znači da teretane ovdje u budućnosti neće biti, a možda uspijemo povezati i neki fitness centar. Gore nam je još potrebno grijanje i uopće ne sumnjam da će nam grad i dalje pomagati i u nekim budućim proračunima osigurati nova sredstva za dovršetak grijanja na katu. Buševec je sigurno potentna sredina što dokazuje na svim poljima, počevši od kulture, sporta, vatrogastva ili nekih drugih segmenata društvenog života. Polako se u život kluba uključuju i roditelji i uvjeren sam da su sve to i pretpostavke za dugoročniju stabilnost kluba u novom stupnju natjecanja kojoj svi zajedno težimo” – ispričao nam je Stefan Bobesić, predsjednik NK Polet.

Da, teško je u ovom trenutku poželjeti nešto više u sportu od dugoročne stabilnosti. Uvjeti i okruženje u kojima Polet djeluje ne samo da su oduvijek bili razlog za optimizam, već su i jamčili iznimno kvalitetnu sportsku promociju i mjesta i regije, a u konačnici to je u prepoznavanju mnogih osiguravalo i dugoročnu stabilnost kluba. Baš tim željama i jednim velikim sretno u novoj nogometnoj sezoni, oprostili smo se od čelnog čovjeka Poleta uvjereni da će klub i ove godine imati što reći na nogometnom travnjaku.

galerija fotogradija:

[Best_Wordpress_Gallery id=”11″ gal_title=”NK Polet 2015″]

Povezane teme:Bobesić Buševec Polet

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.