Sport

Polet nakon četiri godine ponovno igra MŽNL

Objavljeno

prije 11 godina

14. srpnja 2015.

Objavio/la

U Buševcu se nakon četiri godine ponovno igra MŽNL koja je nakon 2011. godine kada je Polet ispao nakon poraza u posljednjem kolu u Glini izgubila službeni naziv 4 HNL, ali natjecateljski ostala u istom statusu. U već sada zaboravljenoj 2011. boje Poleta branili su Domitrović, Đuračić, Sabljo, Kovačević, Sučić, Lovrić, Rožić I., Pobor, Mikulinec, Šimun Pavlica, Antunović, Šeić, Petravić…. Danas na Zvrniku stanuju neki novi klinci i Ivica Sučić koji je u posljednjih pet Poletovih sezona ostvario i konstantu u nastupima i epitet vođe ili možda bolje reći profesora u razredu. Trener Zoran Tomčić je odlično posložio orkestar, a Sučiću u dirigiranju na terenu asistiraju iskusni Ferenček i malo manje iskusan ali ne i manje vrijedan Zlodi koji je ujedno i daleko najbolji strijelac i Poleta i JŽNL u ovoj sezoni.

Neki novi klinci u Poletu danas su Bradić , Pejak , A. Gorinjac , Tičarić , Petrlin , Stuparić , Zagorec , F. Sovina, Klasnić, Bobesić, Anđelić, Robić, Mikulić, J. Sovina, Brajković, Šoić, Vlahovac… i oni su uz ranije spomenutu trojku i trenera Tomčića najzaslužniji za Poletov povratak na stare staze. Baš tih starih staza mnogi se u Buševcu još uvijek sjećaju, a III HNL kao i prijašnja natjecanja donijela su Poletu kvalitetne infrastrukturne uvjete koji se i danas koriste. Polet ima dugu tradiciju, a u više od 80 godina postojanja nogomet u Buševcu imao je lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Povijest voli pisati debljim slovima sve ono što ostavlja trag, pa će tako i ova posljednja sezona u Poletovoj povijesti ostati podebljana. Uz imena koja se mijenjaju na čelu Poleta u posljednjih petnaestak godina jedno još uvijek odupire svim vjetrovima. Vjerojatno ćete pogoditi da se radi o za Polet ipak nezaobilaznom oružaru Nenadu Vlahovcu koji već punih 15 godina brine gotovo o svemu. Bio je tvorac jednog od najboljih travnjaka u Turopolju i okolici, a još uvijek baš taj teren za igru drži “na oku” i održava njegovu kvalitetu. Prošao je sve, od čistačice, trenera, nogometnog suca, a pred nekoliko godina jedna od glavnih sportskih zanimacija mu je bila i ona službenog klupskog spikera, a neki su baš tu njegovu vrlinu znali nazivati i glasnogovornikom kluba.

foto: arhiva NK Polet

Mogli bismo reći da godine na Zvrniku lete gotovo brzinom svjetlosti, a neke povijesne utakmice ili igrači koji su prošli kroz taj Zvrnik u svojim nogometni stranicama i zapisima bi mogli upasti u neku od “Priča iz davnine”. Imena poput domaćih Nene Katulića, Leonarda Sovine, Igora, Josipa i Danijela Rožića, ili pak Gudičeka, Župetića, Beloše Fijana, Ćopića, Zalokera, Bibića, Novosela, Klakočera, Preleca, Klafurića, Sedmaka, Domirovića, Mesića, Igora Hajduka, Josipa Maroševića, Ive i Franje Berkovića, Tomislava Talijanca i još mnogih drugih ne treba zaboraviti, jer baš neki od njih bili su uzor i motivacija nekim novim klincima koji su u današnjem Poletu krenuli baš njihovim stopama. Polet jučer, danas ili sutra nije potrebno uspoređivati, a Buševec je zasigurno okruženje i sredina kojoj treba vjerovati da će i u novoj sezoni stajati uz svoj klub. Kako i na koji način sve zajedno planira posložiti, što vidi kao prednost i u kojem segmentu treba zapeti popričali smo sa današnjim predsjednikom Poleta Stefanom Bobesićem.

Odluke u sportu nikad nisu bile lake

Što je presudilo u donošenju odluke o iskoraku u MŽNL nakon osvajanja naslova u JŽNL?

“Odluke nikad nisu lake niti se one jednostavno donose. U svim aspektima koje ćemo pretresti postojat će i “za” i “protiv” takvih odluka no u sportu je ipak mnogo lakše raditi iskorake. Imamo mladu i perspektivnu momčad, bili smo najmlađi u ligi i potpuno zasluženo osvojili naslov najboljeg. U sezoni u kojoj je mnogo toga bilo možda i teže nego u prethodnima, uspjeli smo na sportski način prijeći preko svih teškoća na koje smo nailazili, pa tko tada, na kraju svega ne bi ispratio ambiciju momčadi i trenera? Ja sam svjestan činjenice da mnogi naši pristaše možda u ovom trenutku razmišljaju da smo trebali ostati, ali nismo imali nikakvih prava da ne postupimo na ovaj način. Ako ne zbog ničeg drugog onda zbog naše djece i struke koja su ovaj rezultat sanjala i izborila i kojima će igranje u MŽNL biti ogromna nagrada i poticaj.”

Kakva je situacija sa igračkim kadrom, ima li dolazaka i da li je netko napustio redove Poleta?

“Svi igrači i trener su ostali na okupu i to je u ovom trenutku najvažnije. Stigao je Dominik Mršić iz Mraclina, a radimo na tome da igrački kadar ojačamo sa dva do tri kvalitetna mlada igrača kako bismo pojačali malo i konkurenciju na klupi, ali i kako bi imali što više igrača koji podjednako mogu participirati u novom zahtjevnijem natjecanju. Financijski smo stabilni, imamo nekih sitnih zaostataka koje rješavamo u hodu i do početka priprema ćemo se u potpunosti orijentirati na osiguranje financijske stabilnosti kluba za novu sezonu u čemu ćemo uvjeren sam i uspjeti.”

Za novu sezonu potrebno gotovo 500.000 Kn

Što je sa proračunom i selekcijama mladeži u novoj sezoni?

foto: Inspire 1

“Očekujemo da će nam za slijedeću sezonu u novom stupnju natjecanja biti potrebno nešto više od 450.000 Kn. Ne očekujemo preveliki pomak proračunskih sredstava, ali smatramo i od zajednice očekujemo otprilike 180.000 na razini godine, sa kojima ćemo pokriti održavanje na infrastrukturi, te rad sa mladima, stručni rad u seniorima i službene osobe, kotizacije, prijevoz i sportsku opremu. Ostalo do potrebnog iznosa zatvarat ćemo sami i smatram da smo u stanju sve skupa iznijeti na svojim leđima. U novu sezonu idemo sa tri selekcije mladeži i to mlađim i starijim pionirima i juniorima koje će voditi Stjepan Kovačić i Mario Stuparić, a njima bi trebao asistirati i netko od mlađih budućih trenerskih potencijala u našem gradu.”

Koliko članova ima Upravni odbor i kakav je odaziv?

“Na papiru nas ima petnaestak, a u praksi ta brojka spada na nekolicinu u tjednim aktivnostima kluba. Ljudi imaju svojih obaveza i sve manje ih zanima volonterizam. Nije to slučaj samo u Buševcu. Najveći teret nosimo sigurno ja kao predsjednik i tajnik Vedran Katulić koji odrađuje sve administrativno-tehničke probleme. Ostali se uključuju već prema aktivnostima što je i normalno, ali kad zapne svi su tu i uvijek se na njih može računati.”

Grad pomaže malim klubovima

Sportski dom je dobio svoje nove i konačne vizure. Kakvi su daljnji planovi i tko će sve koristiti ove prostorije?

foto: arhiva NK Polet

“Poletov dom je zahvaljujući proračunskim sredstvima grada Velike Gorice ima svoje konačne vizure i u cijelosti je funkcionalan. Prostore ovog objekta ne koriste samo nogometaši, već i šahisti, a u ovim prostorijama održavaju se i međunarodni šahovski turniri. Imali smo ideju napraviti teretanu, čak smo imali i neka vlastita sredstva no došlo je do smanjenja proračuna za sport u ovoj godini koje smo i mi osjetili i ta sredstva smo morali preusmjeriti u sredstva koja su osiguravala natjecanje i preživljavanje. No, to ne znači da teretane ovdje u budućnosti neće biti, a možda uspijemo povezati i neki fitness centar. Gore nam je još potrebno grijanje i uopće ne sumnjam da će nam grad i dalje pomagati i u nekim budućim proračunima osigurati nova sredstva za dovršetak grijanja na katu. Buševec je sigurno potentna sredina što dokazuje na svim poljima, počevši od kulture, sporta, vatrogastva ili nekih drugih segmenata društvenog života. Polako se u život kluba uključuju i roditelji i uvjeren sam da su sve to i pretpostavke za dugoročniju stabilnost kluba u novom stupnju natjecanja kojoj svi zajedno težimo” – ispričao nam je Stefan Bobesić, predsjednik NK Polet.

Da, teško je u ovom trenutku poželjeti nešto više u sportu od dugoročne stabilnosti. Uvjeti i okruženje u kojima Polet djeluje ne samo da su oduvijek bili razlog za optimizam, već su i jamčili iznimno kvalitetnu sportsku promociju i mjesta i regije, a u konačnici to je u prepoznavanju mnogih osiguravalo i dugoročnu stabilnost kluba. Baš tim željama i jednim velikim sretno u novoj nogometnoj sezoni, oprostili smo se od čelnog čovjeka Poleta uvjereni da će klub i ove godine imati što reći na nogometnom travnjaku.

galerija fotogradija:

[Best_Wordpress_Gallery id=”11″ gal_title=”NK Polet 2015″]

Povezane teme:Bobesić Buševec Polet

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 3 sata

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 5 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 6 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 6 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 8 sati

31. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.