Sport

Polet nakon četiri godine ponovno igra MŽNL

Objavljeno

prije 11 godina

14. srpnja 2015.

Objavio/la

U Buševcu se nakon četiri godine ponovno igra MŽNL koja je nakon 2011. godine kada je Polet ispao nakon poraza u posljednjem kolu u Glini izgubila službeni naziv 4 HNL, ali natjecateljski ostala u istom statusu. U već sada zaboravljenoj 2011. boje Poleta branili su Domitrović, Đuračić, Sabljo, Kovačević, Sučić, Lovrić, Rožić I., Pobor, Mikulinec, Šimun Pavlica, Antunović, Šeić, Petravić…. Danas na Zvrniku stanuju neki novi klinci i Ivica Sučić koji je u posljednjih pet Poletovih sezona ostvario i konstantu u nastupima i epitet vođe ili možda bolje reći profesora u razredu. Trener Zoran Tomčić je odlično posložio orkestar, a Sučiću u dirigiranju na terenu asistiraju iskusni Ferenček i malo manje iskusan ali ne i manje vrijedan Zlodi koji je ujedno i daleko najbolji strijelac i Poleta i JŽNL u ovoj sezoni.

Neki novi klinci u Poletu danas su Bradić , Pejak , A. Gorinjac , Tičarić , Petrlin , Stuparić , Zagorec , F. Sovina, Klasnić, Bobesić, Anđelić, Robić, Mikulić, J. Sovina, Brajković, Šoić, Vlahovac… i oni su uz ranije spomenutu trojku i trenera Tomčića najzaslužniji za Poletov povratak na stare staze. Baš tih starih staza mnogi se u Buševcu još uvijek sjećaju, a III HNL kao i prijašnja natjecanja donijela su Poletu kvalitetne infrastrukturne uvjete koji se i danas koriste. Polet ima dugu tradiciju, a u više od 80 godina postojanja nogomet u Buševcu imao je lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka. Povijest voli pisati debljim slovima sve ono što ostavlja trag, pa će tako i ova posljednja sezona u Poletovoj povijesti ostati podebljana. Uz imena koja se mijenjaju na čelu Poleta u posljednjih petnaestak godina jedno još uvijek odupire svim vjetrovima. Vjerojatno ćete pogoditi da se radi o za Polet ipak nezaobilaznom oružaru Nenadu Vlahovcu koji već punih 15 godina brine gotovo o svemu. Bio je tvorac jednog od najboljih travnjaka u Turopolju i okolici, a još uvijek baš taj teren za igru drži “na oku” i održava njegovu kvalitetu. Prošao je sve, od čistačice, trenera, nogometnog suca, a pred nekoliko godina jedna od glavnih sportskih zanimacija mu je bila i ona službenog klupskog spikera, a neki su baš tu njegovu vrlinu znali nazivati i glasnogovornikom kluba.

foto: arhiva NK Polet

Mogli bismo reći da godine na Zvrniku lete gotovo brzinom svjetlosti, a neke povijesne utakmice ili igrači koji su prošli kroz taj Zvrnik u svojim nogometni stranicama i zapisima bi mogli upasti u neku od “Priča iz davnine”. Imena poput domaćih Nene Katulića, Leonarda Sovine, Igora, Josipa i Danijela Rožića, ili pak Gudičeka, Župetića, Beloše Fijana, Ćopića, Zalokera, Bibića, Novosela, Klakočera, Preleca, Klafurića, Sedmaka, Domirovića, Mesića, Igora Hajduka, Josipa Maroševića, Ive i Franje Berkovića, Tomislava Talijanca i još mnogih drugih ne treba zaboraviti, jer baš neki od njih bili su uzor i motivacija nekim novim klincima koji su u današnjem Poletu krenuli baš njihovim stopama. Polet jučer, danas ili sutra nije potrebno uspoređivati, a Buševec je zasigurno okruženje i sredina kojoj treba vjerovati da će i u novoj sezoni stajati uz svoj klub. Kako i na koji način sve zajedno planira posložiti, što vidi kao prednost i u kojem segmentu treba zapeti popričali smo sa današnjim predsjednikom Poleta Stefanom Bobesićem.

Odluke u sportu nikad nisu bile lake

Što je presudilo u donošenju odluke o iskoraku u MŽNL nakon osvajanja naslova u JŽNL?

“Odluke nikad nisu lake niti se one jednostavno donose. U svim aspektima koje ćemo pretresti postojat će i “za” i “protiv” takvih odluka no u sportu je ipak mnogo lakše raditi iskorake. Imamo mladu i perspektivnu momčad, bili smo najmlađi u ligi i potpuno zasluženo osvojili naslov najboljeg. U sezoni u kojoj je mnogo toga bilo možda i teže nego u prethodnima, uspjeli smo na sportski način prijeći preko svih teškoća na koje smo nailazili, pa tko tada, na kraju svega ne bi ispratio ambiciju momčadi i trenera? Ja sam svjestan činjenice da mnogi naši pristaše možda u ovom trenutku razmišljaju da smo trebali ostati, ali nismo imali nikakvih prava da ne postupimo na ovaj način. Ako ne zbog ničeg drugog onda zbog naše djece i struke koja su ovaj rezultat sanjala i izborila i kojima će igranje u MŽNL biti ogromna nagrada i poticaj.”

Kakva je situacija sa igračkim kadrom, ima li dolazaka i da li je netko napustio redove Poleta?

“Svi igrači i trener su ostali na okupu i to je u ovom trenutku najvažnije. Stigao je Dominik Mršić iz Mraclina, a radimo na tome da igrački kadar ojačamo sa dva do tri kvalitetna mlada igrača kako bismo pojačali malo i konkurenciju na klupi, ali i kako bi imali što više igrača koji podjednako mogu participirati u novom zahtjevnijem natjecanju. Financijski smo stabilni, imamo nekih sitnih zaostataka koje rješavamo u hodu i do početka priprema ćemo se u potpunosti orijentirati na osiguranje financijske stabilnosti kluba za novu sezonu u čemu ćemo uvjeren sam i uspjeti.”

Za novu sezonu potrebno gotovo 500.000 Kn

Što je sa proračunom i selekcijama mladeži u novoj sezoni?

foto: Inspire 1

“Očekujemo da će nam za slijedeću sezonu u novom stupnju natjecanja biti potrebno nešto više od 450.000 Kn. Ne očekujemo preveliki pomak proračunskih sredstava, ali smatramo i od zajednice očekujemo otprilike 180.000 na razini godine, sa kojima ćemo pokriti održavanje na infrastrukturi, te rad sa mladima, stručni rad u seniorima i službene osobe, kotizacije, prijevoz i sportsku opremu. Ostalo do potrebnog iznosa zatvarat ćemo sami i smatram da smo u stanju sve skupa iznijeti na svojim leđima. U novu sezonu idemo sa tri selekcije mladeži i to mlađim i starijim pionirima i juniorima koje će voditi Stjepan Kovačić i Mario Stuparić, a njima bi trebao asistirati i netko od mlađih budućih trenerskih potencijala u našem gradu.”

Koliko članova ima Upravni odbor i kakav je odaziv?

“Na papiru nas ima petnaestak, a u praksi ta brojka spada na nekolicinu u tjednim aktivnostima kluba. Ljudi imaju svojih obaveza i sve manje ih zanima volonterizam. Nije to slučaj samo u Buševcu. Najveći teret nosimo sigurno ja kao predsjednik i tajnik Vedran Katulić koji odrađuje sve administrativno-tehničke probleme. Ostali se uključuju već prema aktivnostima što je i normalno, ali kad zapne svi su tu i uvijek se na njih može računati.”

Grad pomaže malim klubovima

Sportski dom je dobio svoje nove i konačne vizure. Kakvi su daljnji planovi i tko će sve koristiti ove prostorije?

foto: arhiva NK Polet

“Poletov dom je zahvaljujući proračunskim sredstvima grada Velike Gorice ima svoje konačne vizure i u cijelosti je funkcionalan. Prostore ovog objekta ne koriste samo nogometaši, već i šahisti, a u ovim prostorijama održavaju se i međunarodni šahovski turniri. Imali smo ideju napraviti teretanu, čak smo imali i neka vlastita sredstva no došlo je do smanjenja proračuna za sport u ovoj godini koje smo i mi osjetili i ta sredstva smo morali preusmjeriti u sredstva koja su osiguravala natjecanje i preživljavanje. No, to ne znači da teretane ovdje u budućnosti neće biti, a možda uspijemo povezati i neki fitness centar. Gore nam je još potrebno grijanje i uopće ne sumnjam da će nam grad i dalje pomagati i u nekim budućim proračunima osigurati nova sredstva za dovršetak grijanja na katu. Buševec je sigurno potentna sredina što dokazuje na svim poljima, počevši od kulture, sporta, vatrogastva ili nekih drugih segmenata društvenog života. Polako se u život kluba uključuju i roditelji i uvjeren sam da su sve to i pretpostavke za dugoročniju stabilnost kluba u novom stupnju natjecanja kojoj svi zajedno težimo” – ispričao nam je Stefan Bobesić, predsjednik NK Polet.

Da, teško je u ovom trenutku poželjeti nešto više u sportu od dugoročne stabilnosti. Uvjeti i okruženje u kojima Polet djeluje ne samo da su oduvijek bili razlog za optimizam, već su i jamčili iznimno kvalitetnu sportsku promociju i mjesta i regije, a u konačnici to je u prepoznavanju mnogih osiguravalo i dugoročnu stabilnost kluba. Baš tim željama i jednim velikim sretno u novoj nogometnoj sezoni, oprostili smo se od čelnog čovjeka Poleta uvjereni da će klub i ove godine imati što reći na nogometnom travnjaku.

galerija fotogradija:

[Best_Wordpress_Gallery id=”11″ gal_title=”NK Polet 2015″]

Povezane teme:Bobesić Buševec Polet

Priča iz kvarta

Senzacija za 8.000 eura: Zagrijavanje u hodniku, trener od 22 godine i – Superliga!

Odbojkaši Gorice osvojili su drugo mjesto u drugom rangu hrvatske odbojke i izborili plasman među elitu! Do tog uspjeha došli su prolazeći kroz priču od koje bi se u Americi snimio jedan dobar film…

Objavljeno

prije 4 sata

6. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kalendar je baš tih dana napravio iskorak iz siječnja u veljaču, siva, sumorna i depresivna zima 2025/26. i dalje ne posustaje. Nekakav je utorak pri kraju, zapravo nikakav, jer hladnoća probija do kosti, a ne pomaže ni vjetar koji udara u mozak. Na željezničkoj postaji Gradići nema psa. Kasni su sati, uskoro će i ponoć, mrkli je mrak, tko bi i bio tu…

A opet, jedna figura nazire se u daljini. Posljednji vlak za Sisak upravo treba stići, a mladić sa sportskom torbom na leđima cvokoće zubima. I čeka. Dok čeka, razmišlja o izazovu koje nosi sutra. Četvrti razred gimnazije debelo je zagazio u svoje drugo polugodište, ključni ispiti su pred klincem sakrivenim iza vunene kape i šala prebačenog preko nosa. Mora taj sutrašnji ispit, razmišlja smrzavajući se, odraditi što je bolje moguće, jer neće na PMF primiti baš bilo koga, a to je jedina želja. A i derbi je za vikend, posebno važna utakmica…

Za to vrijeme jedan automobil skromnijih prostornih gabarita sve više odmiče od željezničke postaje Gradići. U automobilu su petorica odraslih muškaraca, svi visoki i snažni, a do koji trenutak prije toga bilo ih je i šest. Onaj šesti je, nesretnik, ostao čekati na stanici.

Uz neskriveno divljenje posvećenosti tog šestog, ova petorica ne prestaju pričati. A tema je samo jedna. Samo odbojka. Za volanom je trener, uz njega i oko njega raspoređeni su igrači. Neki od njih i stariji od trenera, prekaljenog stratega s navršene 22 godine, nitko tu nikome ne persira, ali ni ne upada u riječ. Ideje se vrte, analize rade, pričaju i kako su se zagrijavali u hodniku dvorane, kako su im malo ta tri termina za trening na tjedan, smišljaju kako će pomoći predsjedniku kluba da plati suce, putovanja… I kako će pobijediti za vikend.

Jer, sve se čini da se otvara lijepa prilika da svi oni, svim okolnostima unatoč, nepuna dva mjeseca kasnije izbore ulazak u elitu, među najbolje u državi!

A to se, pogađate, i dogodilo. Klinac iz uvoda je Ivan Čičak, mladi Siščanin koji je u borbi za plasman u Superligu za odbojkaše bio najbolji napadač OK Gorice, momčadi čiji je trener 22-godišnji Gašpar Škorić-Budimir, momčadi koja je društvo najboljih klubova u Hrvatskoj izborila unatoč svim ovim slikama iz uvoda.

Da, oni su doista ulazak u Superligu izborili s tri treninga na tjedan! Zato se i zagrijavaju u hodniku dvorane, jer vremena definitivno nema za gubljenje… Njima je ponajbolji igrač doista 18-godišnji klinac, trener im stvarno ima samo 22 godine, a nitko od njih od odbojke ne zarađuje ni jednog jedinog centa. Što i čudi ako znaš da je OK Gorica u svemu tome uspjela sa, pazite sad, osam tisuća eura?! Ne mjesečno, osam tisuća eura za cijelu sezonu…

I kad je tako, naravno da je jedina opcija za prvo pitanje nešto u ovom stilu: Pa dobro, kako je to moguće??

– Ha, moguće je… Ako ima dovoljno ljubavi prema tome što radiš, ako dovoljno dobro radiš to što radiš, onda je moguće – kaže Marko Barunović, predsjednik OK Gorice, 43-godišnji Velikogoričanin kojeg možda znate i kao začetnika pub kviz scene u našem gradu, ali odbojka je u ovoj priči bez ikakve dvojbe najveća ljubav i stras.

Postojao je ranije OK Velika Gorica, koji se 2007. podijelio na dva djela, pa je nastala i OK Gorica. Ovaj prvi klub ugasio se 2010. godine, a godinu poslije bivši igrač Mladosti Marko Barunović došao je pojačati ovaj drugi klub, koji se mučio na svim razinama. Od 2017. Bara je na poziciji predsjednika, između ostaloga i zato što nitko drugi to nije želio biti. Devet godina kasnije, situacija je bitno drukčija nego tad.

– Kad sam preuzeo klub, zatekao sam šest seniora i šest kadeta. Malo po malo, korak po korak, uspjeli smo sve skupa nekako pokrenuti, a onda je taman došla korona i opet smo se vratili na početak – sjeća se Barunović, koji je baš u vrijeme korone klub doveo do premijernog nastupa u Superligi.

Međutim, ples je trajao samo jedno ljeto, velikim dijelom i zato što klub nije bio spreman za takav iskorak. Danas je, dojam je, kudikamo spremniji.

– Promijenilo se stvarno puno toga. Prije četiri godine bio sam, rekao bih, potpuno sam u svemu tome, a u posljednje četiri godine dečki u klubu su odrasli, pomažu puno oko svega, a neki su postali i treneri. Stvarno smo se bitno pomaknuli organizacijski, ali i po pitanju kvalitete rada u školi odbojke. U svim kategorijama smo redovni na državnim prvenstvima, posljednjih pet godina praktički nema završnice na kojoj nismo, a u posljednje dvije godine funkcionira i Gorica II, mlada momčad koja se natječe u trećem rangu – s razlogom je ponosan predsjednik Marko.

– Godinama sam to slagao koliko sam mogao i stigao uz posao, no za mene angažman u odbojci nikad nije imao cijenu. To jednostavno volim i želio sam davati sto posto u svakom trenutku, budući da smatram da se jedino tako nešto može napraviti – dodao je.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odbojkaški klub Gorica, dakle, u novu superligašku avanturu ide bogatija za vrijedno iskustvo iz te prethodne epizode, ali tu prestaju sve priče o bogatstvu. A počinje ona priča o osam tisuća eura godišnje. Točno toliko, naime, ovaj klub dobije od Zajednice sportskih udruga, toliko je ovom klubu bilo dovoljno za, s obzirom na tu cifru, apsolutno senzacionalan uspjeh. I zato se sve one pozitivne emocije znaju pomiješati sa zabrinutošću…

– Je, emocije su baš pomiješane. Prevladava osjećaj sreće i zadovoljstva, ali s druge strane i znamo što nas čeka. Bili smo već prije četiri godine u Superligi, znamo koliko je to zahtjevno. I dosad smo putovali po cijeloj Hrvatskoj, tu se neće previše promijeniti, ali sad ćemo morati više ulagati u opremu, budući da ćemo biti i u televizijskim prijenosima, pa neke stvari treba dovesti na viši nivo, a skuplji su i suci, skuplje je sve… I s te strane, iskreno, baš se i ne veselim. Ali dobro, tu su naši gradski oci, tu je i naša Zajednica sportskih udruga, koja će svesrdno pomagati, kao i do sad – govori predsjednik Barunović.

Ako ne i više nego do sad, ubacujemo se s opaskom…

– Ako ne i više, naravno. Mi smo otišli na razinu više, a jedno vuče drugo, to tako ide…

Dok to izgovara, usne će se možda čak i raširiti u kiseli smiješak, jer svatko tko je ovdje primijetio dozu sarkazma, pazio je na satu.

– Uvjeti su, što se financija tiče, oduvijek bili minorni. Naša Zajednica broji nekih 55 članica, možda koju više ili manje, nisam ni siguran, ali znam da smo mi negdje 38. po visini prihoda. Evo, nemam problem reći da je tu riječ o osam tisuća eura godišnje. Znam da u gradu imamo nogometaše i rukometaše u najvišem rangu, možda i još nekoga, ali prilično sam siguran da nemamo 36 prvoligaša… Niti 36 klubova koji su na svim državnim prvenstvima, pogotovo u ekipnim sportovima – primjećuje Barunović.

A da se primijetiti i da odbojka u našem gradu nema status kakav bi možda trebala imati na temelju poveznica koje postoje…

– Ne znam koliko ljudi to znaju, ali velikogorički sport jedini trofej na seniorskoj razini ima iz odbojke, to je onaj Kup kojeg je osvojila Azena! Uz to, ni to ne zna previše ljudi, u Velikoj Gorici žive ili su živjeli ljudi čija imena nose hrvatski kupovi, Vinko Dobrić i Snježana Ušić sa svojom Sennom i curama, i Rade Malević, da ne pričam o Barbari i Vesni Jelić s roditeljima, pa sad i o kapetanu Mladosti Timofeju Žukovskom… Jako puno toga veže ovaj grad i odbojku, ali nikako da se to prepozna u punoj mjeri od strane Grada i Zajednice. Pogotovo kad pričamo o muškoj odbojci… Dobro, moram reći da nam je gradonačelnik Ačkar pomagao u doba kad smo igrali Superligu, bio je spreman pomoći kad god bismo ga zvali, a ja se nadam da će tako biti i dalje.

Bude li tako, bit će za nijansu lakše nastaviti ovaj put prema gore, koji je jedan od svojih vrhunaca doživio baš ove sezone. Kako je to moguće, da se vratimo na to pitanje, priča je od koje bi Ameri napravili jedan dobar sportski film, idealan za Netflix.

– Mislim da su naši treninzi dečkima bili zabavni, a zbog nedostatka vremena preskakao se onaj neobavezni dio, kojim se većina trenera bavi. U tih sat i pol saželi su se svi elementi, i tehnički i taktički, trener Gašpar Škorić-Budimir odradio je odličan posao, a za svaku utakmicu se odrađivala temeljita priprema. Znalo se tko što treba raditi, pazili smo na detalje, jako puno se razgovaralo i analiziralo, znamo doslovno svakog igrača u ovoj našoj ligi. Čak i kad igramo malu odbojku s djecom, pregledavamo utakmice suparnika, sve analiziramo čak i na toj razini, i na taj način tražimo prostor gdje bismo mogli osvajati poene – nudi ponešto odgovora prvi čovjek kluba.

I nije to baš cijele sezone izgledalo kao da će završiti ovako kako je završilo. Događali su se tu i usponi i padovi, bilo je i promjena i zaokreta.

– Počeli smo sezonu pobjedom protiv Rijeke II, da bi prvi dio sezone završili s učinkom od četiri pobjede i pet poraza, a usput smo i kao drugoligaš izborili osminu finala Kupa, u kojem smo igrali protiv Ribole Kaštela – ubacuje se u našu priču i mlađahni trener Gašpar Škorić-Budimir.

– Za drugu polusezonu dobro smo se pripremili, doveli i neka pojačanja, nekim igračima smo i zahvalili, malo pročistili svlačionicu, a dečki koji su ostali bili su željni rada. U drugi dio sezone krenuli smo sa četiri pobjede zaredom, a jedina dva poraza u cijeloj ovoj drugoj polusezoni doživjeli smo protiv osječkog Željezničara i Splita na domaćem terenu u pretposljednjem kolu. Dečki su fenomenalno radili, od prvog do zadnjeg, na čelu s kapetanom Matejem Šakotom, koji mi je bio i suigrač. Bilo je i nekih manjih iskakanja, trzavica koje smo brzo riješili, a nakon svega smo dobili izuzetno pozitivnu svlačionicu, ja bih rekao najbolju u državi. Svi smo se držali kao jedan, podizali se međusobno u teškim trenucima i, naravno, slavili zajedno kad se pobjeđivalo – sa smiješkom kaže trener.

Drugo mjesto u prvenstvu, vrijedno promocije, jer ispred je bila samo Mladost II, izborila je momčad u kojoj su i neki domaći dečki, poput ponajboljeg blokera lige Matije Klasnića i ponajboljeg libera lige Patrika Vidakovića, a tu su i neki igrači iz one prve superligaške epizode.

– Matija i Patrik su Goričani, dugi niz godina su u klubu, Gabrijel Cindrić, Karlo Pejić i ja u klubu smo od vremena kad se prvi put igrala Superliga, a imamo i nekoliko igrača iz Zagreba, kao i neke dečke koji su došli ovdje na studij, pa nas ima i iz Šibenika, Nuštra, Siska… Tin Devald je bio naš najbolji igrač, inače aktualni prvak Hrvatske u odbojci na pijesku – predstavlja kapetan Matej Šakota momčad koju predvodi.

– Svi smo se poznavali od ranije, neki smo i igrali zajedno, a tako smo i stvorili pravu momčad. Da nismo imali takvo zajedništvo, takvu energiju, siguran sam da bismo bili daleko od ovog drugog mjesta. A nije bilo lako stvoriti takvu kemiju u samo tri treninga tjedno, dapače… Nema tu vremena da se radi na nekim automatizmima, nemamo mogućnosti kakve imaju drugi klubovi, ali imali smo u svakoj utakmici bolju povezanost i veću želju za pobjedom. Neke utakmice koje su se lomile na lopti ili dvije, dobivali smo glavom više nego rukama i nogama – govori Šakota i nastavlja:

– Uz sve to, jako smo mlada momčad. Luka Mačvanin najstariji je s 29 godina, ja sam s 26 treći najstariji, a svi ostali su mladi igrači, od 2003. do 2007. godišnta. Evo, konkretno, najbolji napadač nam je 2007. godište… Većinom su dečki studenti, i to na ozbiljnim fakultetima poput FER-u, TVZ-u, FSB-u i sličnim, a neki od nas i rade, ima i školaraca… Ima nas, dakle, raznih dobi i raznih interesa, ali kad izađemo na teren, osjeća se to neko zajedništvo. Svi imamo isti cilj, u apsolutno svakoj utakmici želimo pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane mreže. Siguran sam da će ova momčad ostati na okupu, a uz još poneko kvalitetno pojačanje i još koji trening više tjedno, mogli bismo ozbiljno zapapriti i nekim protivnicima u Superligi.

Poneki trening više trebao bi biti realnost, jer u pogon je konačno puštena balon dvorana, valjda će se dogoditi i nekakav financijski pomak, ali ovi će se dečki i dalje prije svega držati zajedno. Kakvi god uvjeti i mogućnosti bili.

– Ove sezone svi su bili sjajni, vozili su jedni druge, skupljali smo se i po Zagrebu i Gorici, pa se pola sata prije treninga već krenuli zagrijavati. A zagrijavali smo se u hodniku dvorane zato da što bolje iskoristimo tih sat i pol u dvorani. Točnije, i manje od toga, budući da moramo prije svega postaviti teren, stupove i mrežu, tako da ispadne da nam ostane nešto više od sat vremena efektivnog treninga. U takvim uvjetima teško je biti veliki trener, s velikim planovima, jer u sat vremena moraš proći jako puno toga… – priča trener Škorić-Budimir vraćajući film na tek završenu sezonu.

– Svi se mi poznajemo od ranije, igrali smo i zajedno, i jedni protiv drugih. Često se družimo, pijemo kave, čujemo se, a u svim tim druženjima ne pričamo o izlascima, curama ili nečemu takvom, nego o odbojci. Jako puno razgovora odradi se na tim kavama, u vožnji do treninga, kad se skupimo, a pripreme i analize nikad ne staju. Zna biti dana kad me ujutro probudi poziv našeg predsjednika, pričamo i analiziramo, šaljemo si linkove, imamo i statističara Miću, koji nam pomaže, a mi gledamo snimke, videe, predstavljamo to igračima, pri čemu smo svjesni da ćemo doći do uspjeha i ako napravimo barem pola od zamišljenog posla.

Eto, to su problemi. Kako napraviti nešto praktički ni iz čega. A pare, kako kaže pjesma, nisu problem, jer para nikad nema…

– Baš to što ne živimo od odbojke i najbolje govori koliko volimo odbojku. Svi znamo što ovdje možemo dobiti, a to su super treninzi, kompetitivne utakmice, dobru ekipu i puno prijatelja. Svi smo mi prijatelji, svi se družimo, a pomažu i naše djevojke, koje su se uključile u vođenje klupskog Instagrama, budući da su one jače u tome. A na kraju, kad se sve oduzme i zbroji, nikome od nas nije žao uložiti sve što treba za uspjeh kluba. Naravno, ima tu i težih situacija, pogotovo kod mlađih igrača, bude i nervoze i bezvoljnosti, najviše nakon nekih poraza, ali bilo je fascinantno koliko smo se brzo vadili iz tih loših perioda. Ali i ti teži dani grade svakog od nas pojedinačno, a grade i momčad. Prošli smo već puno toga i zato smo sad na razini na kojoj jesmo – kaže kapetan Šakota.

Pojačanja se, dakle, ozbiljno planiraju, a u pregovorima se neće govoriti o ciframa, na stolu će biti neke druge teme.

– Ja volim reći da smo mi profesionalci za nula eura. Točnije, ovo što mi radimo je besplatni profesionalizam. Nažalost, tako je… Svi koji kod nas dolaze, znaju što će dobiti: dobru atmosferu, dobre treninge, vrhunske utakmice i mogućnost igranja Superlige. To svaki pravi sportaš sanja, nosi u sebi, teži za boljim. Dečki koje mislimo privući znaju, poznaju ljude u klubu, sve nas. Želja su nam mladi igrači koji bi došli na posudbu iz Mladosti, možda i juniori… U svakom slučaju, cilj nam je dovesti mlade igrače, dečke koji se žele dokazivati na najvišoj razini. Ako to budu domaći igrači, tim bolje, kao što je recimo Stjepan Sokol iz Kravarskog, koji trenutačno igra za Mladost II. Kad bismo njega uspjeli vratiti, bio bi to velik uspjeh – ističe predsjednik Barunović, dodajući još i jednu anegdotu, vic, životnu mudrost, što li već…

– Stalno mi se vrti po glavi kako je jedan stari trener nedavno meni i Gašparu objasnio što je odbojka. Danima sam razmišljao o tome što je on nazvao vicem, a za mene je to mudrost. Kaže da su nogometaše pitali što imaju, a oni su rekli da imaju novac i aute. Kad su pitali košarkaše što imaju, rekli su da imaju novac i najljepše žene. Kad su pitali odbojkaše što imaju, rekli su da imaju odbojku… Tako je i s nama. Jednostavno smo ludi za tim, potpuno smo u tome, s time se budimo i idemo spavati. Pogotovo kad vodiš cijelu priču, kad imaš odgovornost prema tim mladim ljudima.

Mlad je, ako ste zaboravili, i trener. Mlad i lud u najboljem mogućem smislu.

– Kad pričamo o toj sljedećoj sezoni, predsjednik je tu da bude realan i da kaže da je cilj opstanak, a ja sam trener i moje je da budem lud i ambiciozan. I zato ću reći da ciljamo doigravanje. Pa neka završimo negdje između toga… Mislim da imamo zdravu podlogu, da ciljamo igrače iz jako dobre generacije, 2005. godište i mlađe, a s takvim klincima, željnima rada, uz seniore koje imamo, vjerujem da ni doigravanje nije toliko neostvariva ambicija – zaključio je ovo posebno odbojkaško druženje Gašpar Škorić-Budimir.

Priča je zaista filmska, nevjerojatna, a s ovakvim likovima bi i snimanje nastavka ovoga filma moglo imati ozbiljan smisao. Samo za vas, stiže blockbuster pod radnim nazivom “Profesionalni amateri i njihovih nula eura 2″…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Iznenađujuće uvjerljiv poraz Turopolja od Jamnice

Objavljeno

prije 1 dan

5. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 20. kolu Jedinstvene 1. ŽNL iznenađujuće izgubilo od slabije plasirane momčadi Jamnice. Od samog početka susreta krenulo je loše za momčad domaćih, jer su gosti u prvom dolasku pred vrata Turopolja u 2. minuti realizirali prigodu za vodstvo 0:1, strijelac Edi Mihaljević.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jamnica je do polovice poluvremena lako sprječavala pokušaje domaćih da dođu do izjednačenja. Usamljeni Lozić u napadu u 33. minuti s dvadesetak metara je prebacio vratara, ali lopta je pogodila gredu i spriječila izjednačenje. Dodatni pritisak na vrata gostiju i nekoliko udaraca iz kuta nisu bili dovoljni za izjednačenje do odlaska na odmor.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad gostiju sredinom drugog poluvremena povisila je golom Matije Vujanića vodstvo na 0:2. Kada je Matija Živko po treći put u 77. minuti zatresao mrežu domaćih za 0:3, utakmica je bila definitivno odlučena.

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 04.04.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-20.kolo: NK Turopolje – NK Jamnica 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje (20 7 5 8 36:34 26) je s 26 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Jamnica (20 7 2 11 38:44 23) je s 23 boda na 13. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ 2025./2026., 20. kolo

NK Turopolje – NK Jamnica (Pisarovina) 0:3 (0:1)

Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 04.04.2026., 17 sati. Sudac: Mario Stanić. Pomoćni suci: Josip Marić i Jan Cetin (svi Dugo Selo). Delegat: Nikica Ljubanović (Zagreb). Strijelci: 0:1 – Mihaljević (2), 0:2 – Vujanić (66), 0:3 – Živko (77).

TUROPOLJE: Culović, Križanac, Zdunić, Jurić, Karlović, Perić, Lozić, Lučić, Matošević, Kos, Josić (od 75. Badallaj). Trener: Stiven Žitnik.

JAMNICA: Peršin, Grčević, L.Špišić (od 67. Čefko), Šetek, Čačković, D.Špišić, Mioković (od 48. Lolić), Salajec (od 67. Živko), Vujanić, Stupljanec. Trener: Marko Kovačić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Ban Jelačić izgubio od Sutle-Laduč nakon crvenog kartona i dva gola u dvije minute

Objavljeno

prije 1 dan

5. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić je u 22. kolu Premier lige izgubio u susretu sa Sutlom-Laduč rezultatom 2:3. Strijelac hattricka za gostujuću momčad bio je Edi Horvat, strijelci za domaće bili su Ivan Pušić i Ivan Kotrman.