Jesen je stigla, izmjenjuju se tmurne nijanse, ali u nogometnom Buševcu – sija sunce! Nogometaši Poleta, od milja odavno prozvani “Real Madrid iz Buševca”, ulovili su pravi ritam nakon šokantnog otvaranja prvenstva u Premier ligi Zagrebačke županije i nakon osam kola drže vrh tablice. Rang je to u kojem se smjestilo čak osam klubova iz našega kraja, na samom vrhu ih je čak troje, ali kolonu predvode upravo Buševčani.

– Da, ide nam jako dobro, samo neka se tako nastavi! – poželio je odmah za početak Josip Rožić, trener prvenstvenog lidera, domaći dečko koji je donio taj famozni kontinuitet struke u svoje selo.

I prethodne dvije sezone Polet se muvao oko vrha tablice, vrijedno skupljao bodove uz uspone i padove, da bi se ove sezone, ako je suditi po dosad viđenom, sve posložilo.

– Ovog ljeta zadržali smo momčad iz prošle sezone i dodatno se pojačali. Iz Buzina nam je došao Dominik Smolković, bivši igrač Mraclina, iz Kurilovca su stigli Jan Dolački i Niko Šestak, brat našeg napadača Bruna, ali i Josip Raković iz Gradića. Svi su nam oni donijeli dodatnu kvalitetu, ono što možda ranije nismo imali, a ja bih rekao da i od ranije imamo ozbiljnu pojedinačnu kvalitetu u momčadi. Vjerujem da sigurno šest-sedam naših igrača bez problema može igrati i ligu-dvije više – kazao je trener Rožić pokušavajući otkriti tajnu uspjeha svoje momčadi.

– Uz svu tu kvalitetu koju imamo, bez koje ne ide, rekao bih da su ipak najvažniji atmosfera koju imamo i dobar odaziv na treninge. Znate da u rangovima poput našeg često treneri imaju problema s tim, ali ja se zaista ne mogu žaliti. Tijekom priprema trenirali smo četiri puta tjedno, sad smo na ritmu od tri treninga, a dečki su uvijek prisutni, radimo dobro, ozbiljno… A to je jako važno, da smo spremni, jer pokazali smo tijekom priprema da na taj način možemo jako dobro parirati i protivnicima iz viših rangova – dodaje Rožić.

Poprilično hladan tuš uveo je Buševčane u ovu sezonu, jer utakmica odigrala 24. kolovoza protiv Kloštra jedna je od onih kakve se ne viđaju često. Ili nikad.

– I danas ne mogu preboljeti taj poraz. Jako ružno zvuči kad izgubiš doma 5-2, ali to je doslovno nemoguće opisati… Mi smo do 20. minute mogli zabiti četiri ili pet komada, njihov golman morao je dobiti crveni karton, sve je vodilo prema uvjerljivoj pobjedi, a onda na 20-ak minuta nestanemo s terena. Oni su četiri puta prešli centar, zabili četiri gola i na poluvremenu je bilo 0-4?! Nevjerojatno, krivo mi je i dalje… – prisjetio se trener Josip, uz dodatak:

– Odmah smo u svlačionici nakon utakmice rekli jedni drugima da ćemo to zaboraviti i da idemo dalje, pokazati koliko smo dobri i spremni. To se i dogodilo…

Serija neporaženosti protegnula se na sljedećih sedam utakmica, a u njoj je šest pobjeda i jedan remi. Prvo je u gostima palo Bestovje (3-1), zatim je slijedio remi s Jelačićem (0-0), pa pet pobjeda protiv Strmeca (4-1), Lukavca (4-0), Zrinskog (2-0), Sutle-Laduč (2-0) i za kraj Dubrave (2-0) u subotu. U zbroju je to 19 bodova, dva više od najbliže pratnje iz Kuča i Lukavca.

– Ne krijemo da bismo voljeli biti prvaci i otići u viši rang, ali pritom nema nikakvog imperativa. Ambicije i želje bile su ponovno se boriti za vrh, kao i prošle dvije-tri sezone, a ako se otvori prilika za titulu, naravno da ćemo napraviti sve da do nje i dođemo. Sportaši smo, uvijek želimo pobijediti, biti prvi, to je normalno… Uostalom, ako se u Buševcu svojevremeno igrao i treći rang, zašto se sad ne bi igrao barem peti – kaže Coach.

Sve to o čemu Josip Rožić priča, sve što se događa oko Poleta, događa se u ligi koju volimo nazivati “turopoljskom”. U njoj je 18 klubova, a osam ih je naših, što donosi i jako puno lokalnih derbija.

– Meni je to fenomenalno! I mislim da je ovaj rang i najzanimljiviji ljubiteljima nogometa u našem kraju. Gorica, Kurilovec i Mraclin igraju više rangove, ali u njima su sami što se tiče lokalnih rivala. Kod nas se, s druge strane, svakog vikenda mogu gledati jedan, dva ili tri lokalna derbija, a to je ono što privlači ljude. Evo, sjajna se priča zakotrljala i na Buni, imaju euforiju, gledatelje, navijače i pozornost na kojoj bi im mogli pozavidjeti i neki trećeligaši… Jako mi je drago što nas je toliko – logično rezonira Rožić.

Požalit će se trener Poleta, onako usput, i na ludi ritam utakmica, jer puno se utakmica igra i u tjednu, a takav slučaj imat ćemo i ove srijede. Na rasporedu je deveto kolo, koje vodi Buševčane u Zdence, kod tamošnjeg Vatrogasca.

– Nije jednostavno pratiti taj ritam srijeda – subota, ipak ovi dečki rade, studiraju, imaju svoje obaveze… Evo, do Zdenaca nam treba skoro sat vremena, treba na vrijeme izaći s posla, a to nije uvijek lako. A neće nam biti lako ni na terenu, jer tamo su već tradicionalno jako teška gostovanja. Nezgodni su, mladi i poletni, ali i čvrsti na svom terenu, koji je posljednjih nekoliko puta bio težak i zahtjevan… Imaju i dosta publike, glasne navijače, tako da nas sigurno ne čeka jednostavan posao – svjestan je Josip Rožić, čovjek koji bi volio povesti Polet prema nekadašnjim visinama.

Igrao je za svoj klub sve do plasmana u treći rang, kad je Polet bio na razini koja je danas jako teško dostižna, ali sve bi bilo lakše uz čovjeka koji je klub doveo do tih visina. Otkad je Nenad Črnko napustio funkciju predsjednika HNK Gorice, njegovi Buševčani ga “cimaju” da se vrati kući…

– Je, je, krenule su već priče – kroz smiješak kaže Rožić, svjestan da ta priča nije realna.

– Mi ga malo zezamo, zovemo ga da se vrati, ali moram reći da Neno iz Poleta zapravo nikad nije ni otišao. Uvijek je on tu, kad god ga zatrebamo… – završio je trener Poleta Josip Rožić.

Foto: Vito Štuban