Moja županija

VIDEO Pokupsko Girls: ‘Okupile smo se da se družimo i upoznajemo. I da pomažemo…’

Klub žena Pokupsko nagrađen je županijskom Poveljom za sve što je učinjeno u posljednjih 12 godina, koliko udruga postoji. One su prisutne u kulturi, u zaštiti prirode, u gastronomiji… I, logičnim slijedom, na dodjeli županijskih nagrada!

Objavljeno

prije 2 godine

30. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Priroda je zadivljujuća, epitet “pitoreskno” tu ima savršen smisao, idilu samo upotpunjuje skladan cvrkut ptica. Tu u blizini je i rijeka Kupa, naslonjena na mjesto, na ljude koji u njemu žive, na sve što se ovdje događa.

Do Pokupskog se automobilom iz Velike Gorice dođe za nešto manje od pola sata, u Pokupskom se čovjek opasno lako prebaci u neki drugi, lagani “mode”, ali u Pokupskom se i živi, radi, djeluje.

– Pokupsko je na raskrižju glavnih puteva prema Karlovcu, Sisku i Zagrebu, u srcu Pokuplja. samo mjesto poznato je po više stvari iz prošlosti. Ovdje je nekad živio i stolovao Pavao Štoos, a poznati smo u svijetu po Andriji Mohorovičiću. Čak i djeca u Americi uče o Pokupskom, o diskontinuitetu, o nečemu što zapravo baš i nije lijepo, a to smo svi nažalost mogli nedavno i osjetiti. Cijeli svijet po tome zna za Pokupskog – kaže mještanka Zorica Šestak, misleći na Mohorovičićevo istraživanja pokupskog potresa iz 1909. godine, kroz koji je prvi na osnovi valova potresa utvrdio plohu diskontinuiteta brzina, koja dijeli koru od plašta Zemlje.

Zorica je, inače, jedna od aktivnijih mještanki, ali i predsjednica – Kluba žena Pokupsko. Cure su nas dočekale u skromnom, ali simpatičnom prostoru u podrumu mjesnog dječjeg vrtića, srdačno i otvorena srca.

– Sad već davne 2012. godine, na inicijativu nas nekolicine, krenule smo u osnivanje udruge. Kroz razgovor smo shvatile da u Pokupskom ima jako puno udruga, ali sve su muške. Osjetile smo potrebu za nečim ovakvim, za druženjem žena iz mjesta, za upoznavanjem… – objašnjavaju članice.

– Mi žene smo uglavnom dolazile s posla, obavljale sve što su imale po kući i oko kuće, a u tome svemu ne bi ostalo puno vremena za druženja, pa često ni susjede nismo poznavali, a kamoli ljude iz susjednih sela. I tako smo osnovale udrugu kroz koju smo se željele baviti i poviješću, i kulturom, i gastronomijom… Svime onime što nas okružuje, što je lijepo, što je vrijedno prezentirati. A kroz to smo i upoznavale jedna drugu, družile se i uživale.

Nagrada Zagrebačke županije stigla je 12 godina kasnije, a jednako toliko traju i aktivnosti Kluba.

– Od samog početka djelovanja željeli smo pokucati na svaka vrata i upoznati sve ljude iz naše općine. Krenuli smo s humanitarnom akcijom koju smo nazvali “Slatki Božić”, koja traje svih ovih 12 godina. Obiđemo samačka i staračka domaćinstva i za Božić im donesemo kolače koje same ispečemo. I to je stvarno lijep način za upoznavanje sumještana, a i dobrodošlica je redovno jako lijepa. Svi pitaju kako smo se baš njih sjetili, zašto smo baš k njima došli… To nam je jedan od najstarijih, ali i najljepših projekata koje imamo.

Posebno zahtjevno i izazovno bilo je u vrijeme potresa i pandemije.

– Stalno pokušavamo djelovati humano, ali rekla bih da smo možda i najveću humanost pokazale baš tijekom potresa, koji je zadesio cijeli naš kraj. Organizirale smo pripremu hrane za sve volontere, ne samo s našega područja, bilo je ljudi koji su dolazili i iz Siska i Petrinje, a kako je u to vrijeme bila korona, ljudi doslovno nisu imali gdje ni popiti kavu, a kamoli nešto pojesti. Ponosne smo što smo to izdržale, bilo je svakakvih trenutaka i situacija, ali pokazale smo da smo tu kad god treba pomoći.

Puno surađuju s osnovnom školom i vrtićem, javljaju se na sve natječaje, pri čemu će Zagrebačku županiju osloviti sa “naša druga mama”, s obzirom na sredstva kojima pomažu.

– Javljamo se i na međunarodne natječaje, radimo i s najmlađima i s najstarijima, i sa ženama i sa muškarcima, sa svim udrugama koje djeluju na području naše općine, ali i iz svih županija s kojima smo u doticaju. Od kulture, zaštite prirode, gastronomije… U svim segmentima smo mi, guramo se i gdje nas treba i gdje nas ne treba, ha, ha.

To što se zovu kako se zovu, ističu, ne znači da muškarci nisu dobrodošli.

– Otvorenoga smo srca, jako smo ponosni što imamo i muškarce u našoj udruzi, i to od prvoga dana, pa možemo reći da su oni važan segment naše udruge. Što se žena tiče, imamo članica od 19 godina, ali i žena koje su starije od 80. Nema dobre granice, kod nas je samo srce važno.

Upravo su završili repliku stare Pokupske svadbe s osnovnom školom, snimili i film o tome, a u pripremi su još dva nova projekta, koji su na natječaju.

– Družimo se, posjećujemo druge udruge žena, odazivamo se na njihove manifestacije, putujemo na izlete, zabavljamo se… Radimo sve što nas ispunjava, a time se i same osjećamo bolje. Ako možemo nekome izazvati osmijeh i toplinu oko srca, mi smo ispunjene.

Mir donosi i okruženje u kojem žive.

– Je, život u Pokupskom je jako lijep. Kad dođemo doma s posla, okruženi smo prekrasnom prirodom, cvrkutom ptica i tišinom koja boli. I rijekom Kupom…

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Moja županija

Gimnazija Velika Gorica i Srednja škola Ban Jelačić pobjednici na županijskom natjecanju u košarci 3×3

Pobjedničke ekipe plasirale su se na državno natjecanje.

Objavljeno

prije 17 sati

5. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3×3 za djevojke i mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je jučer (srijeda, 04.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Ravnateljica škole domaćina natjecanja Vesna Brkljačić u kratkom govoru je pozdravila natjecateljice i natjecatelje, kao i njihove voditelje(ice), zaželjela im uspješno sportsko nadmetanje te otvorila natjecanje.