Pobjedom 31:28 u polufinalnoj utakmici Svjetskog rukometnog prvenstva protiv Francuske, naša reprezentacija u srcu Zagreba, okupana ovacijama navijača koji su ispunili sve do zadnjeg mjesta u Areni, mogu početi sanjati finale koje će se održati u Oslu!

Čudesna utakmica, s najvećom gol razlikom naše reprezentacije u povijesti ovog natjecanja, još je jednom dokazala da je jedna teritorijalno mala Hrvatska, svjetska sportska velesila.

U rukometnom spektaklu rukometni virtuozi na čelu s Domagojem Duvnjakom  i Domagojem Kuzmanovićem na golu, pretrpjeli su žestoke udarce francuskih reprezentativaca, dizali se krvavih noseva, izbijenim zrakom iz pluća u naletima, igrali u jednom trenutku sa samo 5 igrača u igri, otrpjeli svaki nockdown i odnijeli pobjedu za pamćenje!

Igraač utakmice je Zvonimir Srna a Dagur Sigurðsson večeras je službeno – Hrvatson!

Čeka nas Oslo i velika završnica koja će pokazati, tko je na krovu svijeta?

Pokazat će to nedjelja, glavni grad Norveške domaćin je završnice u Unity Areni, kapaciteta oko 14 tisuća gledatelja.

Do pobjede!

Prvih proljetnih 90 minuta ostalo je iza nogometaša Gorice, a na tablici se nije promijenilo ništa. Taj jedan bod (1-1) nije bio dovoljan da se Goričani pomaknu s dna ljestvice, ali poslužio je ogled s Varaždinom i kao prvi korak u građenju jedne sasvim nove momčadi. Drukčije po imenima, ali i po pristupu.

– Očekujem da ćemo i u petak u Puli imati identičan pristup i želju kao protiv Varaždina. To je stvar koja se ni ne diskutira, to se mora imati i na svakom treningu, a kamoli utakmici, ta želja za pobjedom, htjenje, agresivnost, borbenost… To moramo imati i to ćemo imati – odlučan je trener Mario Carević, koji je analizu boda s Varaždinom ostavio iza sebe.

– Naravno da mi ne možemo biti u top formi u ovom trenutku, imamo puno novih igrača i treba vremena da se to uštima. Međutim, veseli me način na koji reagiramo u odrađenim fazama igre i uvjeren sam da će to biti sve bolje i bolje – kaže Carević.

Na drugoj proljetnoj prepreci čeka ga Gonzalo Garcia, kolega iz Urugvaja, povratnik na Aldo Drosinu. I njegova Istra bit će bitno drukčija nego što je bila pod Paolom Tramezzanijem.

– Novi trener tek je došao, teško je raditi analizu na uzorku od jedne utakmice, ali neki principi su vidljivi. Uostalom, znamo ga od ranije, obožava igrati od vratara, obožava kontrolu i posjed, a sad imaju i dubinu. Zanimljiva su momčad, jer bivši trener radio je selekciju sa fizikalcima, sad imaju oba ta segmenta, ali ja mislim da se u nekim dijelovima utakmice možemo nametnuti, da možemo biti pravi i da ćemo napraviti dobar rezultat – optimističan je Carević.

U tjednu uoči Pule dobio je još dva nova igrača, došli su golman Žarkov i bek Bašić, a nije nemoguće da bude još aktivnosti do kraja prijelaznog roka.

– Vidjet ćemo što će se događati na tržištu, ali što se mene tiče, to je to. Moramo malo i smanjiti broj igrača, teško je i odraditi kvalitetan trening s toliko igrača sa strane. Neki će morati ići na posudbe, neki će možda morati i napustiti klub, ali to je nogomet, to je sport, to je život – govori trener, uz nastavak:

– Naravno da nije dobro u zimskom prijelaznom roku dovoditi toliki broj igrača, ali mi smo bili primorani reagirati s obzirom na našu poziciju. Morali smo povećati kadar, povećati konkurenciju unutar momčadi, a to je dugoročno dobro. Kad imaš konkurenciju, tu nema kalkulacija, nema podsvijesti da si jedini, jer još dvojica iza tebe čekaju, bore se. Dobili smo kvalitetniji trening, svaki dan bolje treniramo, konkurencija te tjera da budeš sve bolji.

Čak šestorica novih krenula su protiv Varaždina, ali bilo je vidljivo da tek “love” jedni druge.

– Naravno da treba vremena, naravno da će se kroz par utakmica možda pokazati da ovo nije idealnih 11, pa će netko drugi upasti, što me veseli. Svi koji trenutačno nisu u prvih 11 moraju biti spremni za taj trenutak, koji će doći. Imali smo i određenih problema, čak 11 igrača nam je bilo pod gripom u završnici priprema i to se osjetilo u drugom poluvremenu protiv Varaždina. Neki koji su došli, koji su velika pojačanja, također nisu u kontinuitetu i ritmu, morat ćemo biti pametni i dozirati ih s minutažom, pa postepeno vraćati u natjecateljski. Ali ponavljam, neminovno je da ćemo biti sve bolji u svakoj sljedećoj utakmici – siguran je Carević.

Ante Erceg postigao je svoj prvijenac protiv Varaždina, a sad ide na dobro poznato mjesto… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Nekoliko rečenica zaslužio je i Ante Erceg, strijelac i apsolutno dominantna figura u sudaru s Varaždinom, igrač koji je posljednje minute u HNL-u prije Gorice odigrao upravo u Istri. Sad se vraća u svoju nekadašnju “kuću”, odlučan da dokaže koliko vrijedi. I bit će potrebno zadržati takav eksplozivni karakter u okvirima…

– Svi igrači koji su došli, donijeli su nešto novo, i kvalitetu i energiju, a Erceg… Vidjeli ste da se taj čovjek i sa 35 godina valjda deset puta kao napadač vratio pomoći obrani u punom sprintu, oduzeo loptu… Na taj način potiče i sve oko sebe, pogotovo mlađe igrače, koji moraju imati isti pristup i želju za pobjedom. Što se tiče njegova karaktera, naravno da razgovaramo svaki dan, ali ja sam uvjeren da on neće napraviti nikakvu glupost. Treba nam, on i njegov potez, on je i ovoga puta zabio dva gola iz tri šanse, pokazao je kvalitetu i osjećaj za prostor i za gol… Treba nam, ali pametan je on momak, neće izaći iz okvira – ne dvoji trener Carević.

Problema s ozljedama i bolestima ima i ovoga tjedna, stvari nisu idealne, ali kadar je toliko širok da bi se za svakoga morala pronaći zamjena. Pa da se više konačno maknemo od tih priča o katastrofalnoj seriji gostovanja… Ovo je novi početak, neka Gorica i u gostima bude sasvim drukčija!

Nogometaši Kurilovca pripremaju se za nastavak sezone, trener Senad Harambašić nametnuo je tempo kakav on i inače nameće, što će reći da će njegova momčad u proljeće ući spremna. Trenira se intenzivno, u zahtjevnom ritmu, a odigrana je i prva pripremna utakmica. Odabir je ogledati se s protivnicima iz višeg ranga, pa je prvi ispit bilo gostovanje kod Segeste, gdje su Kurilovčani doživjeli poraz 0-1.

A sve to događa se u rosteru gotovo identičnom onom jesenskom. Gotovo, ali ne i potpuno identičnom… Naime, nakon što su otišli Tadija Vrdoljak, Ante Ožanić i Vito Ferina, igrači s manjom minutažom, SRC Udarnik napustio je i Demis Seo Salihović. Momak koji će u ožujku napuniti 18 godina stigao je ovog ljeta u Kurilovec iz labinskog Rudara, kao 17-godišnjak se odmah nametnuo, zabio i dva gola, odigrao neke vrlo dojmljive partije…

I onda, nakon samo jedne polusezone, otišao! Tražio je preko Kurilovca iskorak na višu razinu, spominjalo se njegovo ime i u svijetu HNK Gorice, jer riječ je o izuzetno talentiranom klincu, dečki koji igra već treću seniorsku sezonu, ali reakcija je izostala. Iz Gorice, ali i bilo koje druge sredine koja bi značila novi iskorak, pa je mladi Salihović odlučio – otići kući. Vratio se u Labin, opet će igrati za Rudar… A u Kurilovcu će žaliti još neko vrijeme, jer potencijalno je ova priča mogla bitno drukčije završiti.

A osim što će žaliti, u klubu će tražiti i novo rješenje. Treneru Harambašiću trenutačno je na raspolaganju 21 igrač, pa se traži još jedan, i to vezni igrač. Netko tko bi kompletirao kadar, uskočio u Salihovićeve kopačke i ponudio treneru dodatnu opciju. To je pogotovo potrebno jer zasad neće biti ništa od povratka Filipa Turkalja, koji ne igrač još od travnja. Dugo se tražila dijagnoza, ona je sad konačno i postavljena, pa će Turkalj operirati hvatište tetive na peti. I, nadamo se, brzo se oporaviti i vratiti nogometu…

A do tad će se u nogometnom Kurilovcu, kao i uvijek dosad, živjeti i raditi u skladu s mogućnostima. Trenutačno su Kurilovčani na diobi drugoga mjesta na tablici 3. NL Centar, otvara se lijepa prilika za ozbiljnu bitku za plasman u viši, jedinstveni treći rang hrvatskog nogometa, što će u sportskom smislu svakako biti cilj i dalje. Koliko je takvo nešto realno u kontekstu svih drugih okolnosti, financijskih prije svega, ostaje za vidjeti.

Zasad će Kurilovčani nastaviti s trećeligašima igrati prijateljske utakmice, pa će nakon Segeste protivnik u subotu biti Dugo Selo. Četiri dana poslije ide se na put do Bjelovara, odnosno do Ždralova, gdje će protivnik biti domaća Mladost.

Nevjerojatan je rasplet prvog dijela sezone iza rukometaša Gorice, toliko loš da je gotovo i traumatičan… Nema u sportu tragedija, ali ovo je prilično blizu tome, jer Goričani su najveći dio jeseni izgledali kao momčad koja će se sa Sesvetama dobro potući za broj 3 u hrvatskom rukometu. Pobjeđivali su lakoćom, uvjerljivo i bez većih komplikacija, da bi u završnici jeseni sve – otišlo kvragu!

Težak poraz od čak 14 razlike u Čakovcu, kod izravnoga konkurenta, kojeg si u prvoj dijelu prvenstva doma pobijedio 18 razlike (?!) bio je šokantan, a kad se isto ponovilo i u Vinkovcima, kod Spačve, i to s identičnih 26-40 (?!), povratka više nije bilo. Jer, bila je ovo sezona u kojoj je Spačva uspjela pobijediti i Nexe, što se rijetko događa, ali ovoga puta se dogodilo…

– Nažalost, ispalo je tako kako je ispalo. Nikad nismo imali više bodova u tom prvom krugu, sve je izgledalo idilično, a na kraju je sve otišlo kontra nas. Tu smo gdje jesmo, moramo nastaviti sezonu u Ligi za ostanak – kaže direktor HRK Gorice Vlado Malbašić.

Trener Matej Mišković okupio je igrače već 8. siječnja, u debeloj sjeni događanja na Svjetskom prvenstvu, a među njima nije bilo jednog igrača iz jesenskoga kadra.

– Marin Lisac je jedini otišao. Dobio je jako dobru ponudu iz Njemačke i mi mu nismo željeli raditi probleme. Igrat će za Coburg, u drugoj njemačkoj ligi, i neka mu je sa srećom – poželio je Malbašić.

Zamjena za njega ove se zime, prema svemu sudeći, neće tražiti, a postoji i razlog zašto je to tako.

– Da, bit ćemo tanki na vanjskim pozicijama, otvorit ćemo više prostora za naše mlade igrače, a pojačanja su dogovorena za ljeto. U sljedećoj sezoni bit ćemo jači za trojicu vanjskih igrača, a ovu ćemo dovršiti s kadrom koji je na raspolaganju – kaže Malbašić.

Ciljevi će u nastavku sezone bit će što bolji plasman u Ligi za ostanak, priprema za sljedeću sezonu, ali i lov na završnicu Kupa Hrvatske.

– Tu vidimo svoju priliku. U osmini finala dobili smo drugoligaša Kozalu, s tim gostovanjem u Rijeci 9. veljače i otvaramo drugi dio sezone, i vjerujemo da ćemo to proći. Nakon toga nas dijeli samo jedan korak do završnice Kupa, bude li nam i tu ždrijeb sklon, možemo doći u priliku na taj način ipak izboriti izlazak u Europu – optimističan je direktor HRK Gorice.

Odigrali su Goričani u sklopu priprema i tri utakmice, dvije protiv Dugog Sela i jednu protiv Siska, sve tri su dobili, a u subotu će odigrati i protiv Karlovca. A onda, tjedan dana poslije, kod Kozale kreće rukometno proljeće…

Tri i pol godine nakon što je dres Gorice zamijenio modrom Dinamovom majicom, Velikogoričanin Dario Špikić napravio je sljedeći korak na svom nogometnom putu. Nakon Udarnika, u kojem je napravio prve korake, preko Dinama, čiju je cijelu omladinsku školu prošao pa se u Maksimir i vratio, te Hajduka, u kojem nije imao dobru epizodu, pa onda i procvata u dresu Gorice, Špika je pronašao peti klub u karijeri. Najmanje jedno proljeće bit će igrač grčkog Arisa!

Dugo se već spominje mogući odlazak jednog od najboljih nogometaša koje je Turopolje ikad dalo iz Maksimira, ali sve su se opcije pokazivale nedovoljno dobrima. Uključujući i ozbiljnu opciju iz SAD-a, iz tamošnjeg MLS-a… Sve te ponude ili nisu bile dovoljno konkretne ili nisu zadovoljile samog Darija, a u kratkoj eri Nenada Bjelice činilo se da će Špika doći “na štih”.

Bjelica je o Špikiću govorio kao o “najboljem hrvatskom desnom krilu”, no njegovim odlaskom promijenio se i status našeg Darija. Potiho se spominjala čak i mogućnost da Špikić dođe na posudbu u Goricu, da doma odradi proljeće, pomogne svome klubu i ulovi novi zalet za nastavak karijere, ali realno, to nije bilo realno…

Na kraju se kao zanimljiva opcija pojavio Aris, šestoplasirana momčad grčkog prvenstva, koji će uzeti Špikića na posudbu do kraja sezone, uz opciju otkupa njegova ugovora na ljeto. Grci će preuzeti dio Špikićeve plaće, koja navodno iznosi 500.000 eura godišnje, a za taj će ulog dobiti igrača koji sasvim sigurno može i više i bolje od onoga što je pokazao u Dinamu.

Iako, u tri i pol maksimirske godine Špikić je odigrao neke vrlo pamtljive utakmice, ukupno nastupio za Dinamo 146 puta, zabio okruglih 20 golova i tome dodao 12 asistencija. Značajne su to brojke, vrlo respektabilne, iako se Špika usput morao nositi sa često preoštrim kritikama i s neopravdanim osporavanjima.

Odlazak u jaku grčku ligu, kao i život u mega gradu kao što je Atena, u ovoj fazi njegove karijere zvuči kao dobra opcija, kao lijepa pozornica za dokazivanje koliko zaista vrijedi. A mi ćemo ga, naravno, pozorno pratiti. Jer, malo je igrača čije karijere povezuju Udarnik, Dinamo, Hajduk i Goricu…

Sretno, Špika!