Sport

Pojačanja sa zvukom sirene: Albanac i Portugalac novi igrači Gorice!

Novi igrači Gorice posljednjeg dana prijelaznog roka postali su član engleskog Fulhama Adrion Pajaziti i bivši igrač Benfice te West Hama Mesaque Dju. Na provjeri je još jedan zanimljiv igrač, nije nemoguće da dođe i još jedan napadač…

Objavljeno

prije 2 godine

6. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ono što se najavljivalo tijekom jučerašnjeg dana, posljednjeg dana prijelaznog roka, i definitivno se dogodilo u večernjim satima četvrtka. HNK Gorica na svojim je stranicama potvrdila kako su novi igrači našega kluba veznjak Fulhama Adrion Pajaziti, mladi reprezentativac Albanije koji je došao na posudbu, kao i krilni igrač Mesaque Dju, koji je došao kao slobodan igrač i potpisao dvogodišnji ugovor.

Ostvaren je tako dio želja trenera Rajka Vidovića, koji ni nakon prve pobjede u sezoni nije dvojio da “Gorici trebaju tri-četiri ozbiljna pojačanja”. Dobio je dvojicu novih igrača, barem zasad, a hoće li oni biti i pojačanja, tek ćemo doznati. Sudeći prema nogometnim životopisima mladića koji su stigli sa zvukom sirene za kraj prijelaznog roka, trebali bi to biti…

Adrion Pajaziti je 21-godišnjak rođen u Londonu, u albanskoj obitelji, a dostupni podaci kažu da je s 12 godina došao u redove Fulhama, čiji je i dalje igrač. Prošao je praktički cijeli omladinski pogon, zatim i mladu momčad, za koju je upisao 68 nastupa u natjecanju U-21 momčadi engleskih premierligaša, a šest mjeseci svoje mlade karijere proveo je i u norveškom Haugesundu. Tražeći novi prostor za njegov iskorak, u Fulhamu su navodno radije birali posudbu u neki od engleskih klubova, ali Pajaziti je na kraju završio u – Velikoj Gorici.

Puno bliže domovini svojih roditelja, zemlji za koju je odlučio nastupati, ali i na pozornici koja bi mu trebala biti po mjeri. Ponajbolji igrač albanske U-21 selekcije, za koju je upisao 12 nastupa i šest golova, dolazi kao ozbiljan kandidat za brzo uskakanje u početnih 11, budući da sve govori kako se radi o vrlo ozbiljnom igraču. Idealna mu je pozicija “osmice”, najbolje se osjećao u ulozi takvozvanog “box-to-box” igrača, ali može pokriti i poziciju zadnjeg veznog, kao i onu u ofenzivnom dijelu sredine terena.

U Turopolje će stići u ponedjeljak, nakon što odradi akciju mlade albanske reprezentacije, a u konkurenciji za momčad trebao bi biti već od utakmice kupa protiv đakovačke Croatije u srijedu, zatim i za dolazak Rijeke idućeg vikenda.

Isto vrijedi i za drugo pojačanje, koje također dolazi s nekim vrlo zvučnim klubovima u svom CV-ju. Mesaque Geremias Dju je 25-godišnjak iz Gvineje Bisau, rođen u Bissauu, glavnom gradu ove afričke države. Vrlo rano preselio se u Portugal, pa je svoju nogometnu priču započeo s deset godina, da bi već s 11 završio u akademiji slavne Benfice.

Zadržao se u redovima lisabonskog velikana sve do siječnja 2019. i odlaska u West Ham, gdje je igrao za U-21 momčad, a u Londonu je ostao sljedeće tri godine, sve do odlaska u grčki OFI s Krete, gdje ga je trenirao i Valdas Dambrauskas, bivši trener Gorice. Posljednja postaja bio mu je portugalski prvoligaš Mafra, a treći klub izvan Portugala u karijeri bit će mu Gorica.

S Pajazitijem i Djuom, lako je moguće, neće i završiti proces pojačavanja momčadi, jer ovih bi dana mogao potpisati i 25-godišnji Nijemac albanskog porijekla Meritan Shabani. Riječ je o igraču koji je prošao kompletnu školu minhenskog Bayerna, nakon čega je postao član engleskog Wolverhamptona, i to u milijunskom transferu, a nakon toga nosio je dres i nizozemskog Venla i švicarskog Grasshopersa. Imao je i značajnih problema s ozljedama, dvije operacije usporile su mu karijeru, a povratak u tračnice tražit će kroz Goricu.

Nije nemoguće da u narednim danima dođe i novi napadač, pri čemu to može biti isključivo igrač sa slobodnim papirima. Realizira li se Shabani, bit će to treći, a taj napadač i četvrti od ona “tri-četiri ozbiljna pojačanja”… I bit će to, nadamo se duboko, bolja i jača Gorica!

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 3 minute

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.