Već kad je došla vijest da u Velikoj Gorici imamo prvaka Hrvatske u pjevanju, bilo je jasno da se tu radi o jednom posebnom tinejdžeru. Ime mu je Niko Stepanić, ima 16 godina i učenik je drugog razreda velikogoričke Gimnazije, ali i drugog razreda srednje škole Umjetničke škole Franjo Lučić.
Titule najboljega u Hrvatskoj dokopao se na državnom natjecanju održanom u Glazbenoj školi Zlatka Grgoševića u Sesvetama. Niko je bio briljantan u svojoj izvedbi, uz klavirsku pratnju profesora Krešimira Starčevića skupio je impresivnih 99 bodova, što je bilo dovoljno za prvo mjesto u prvoj kategoriji.
Mladi Niko uživao je u trenutku, u spoznaji da je najbolji u državi u onome čime se bavi, a koliko je zapravo dobar i svi mi ostali saznali smo samo nekoliko dana kasnije. Iako nisam nije bio svjestan da će baš te nedjelje navečer dogoditi njegov novi poseban trenutak.
U Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski došao je na koncert “4 tenora”, odnosno četvorice vrhunskih pjevača. Đani Stipaničev, Vladimir Garić, Marko Pecotić i Filip Hozjak oduševljavali su publiku i bili prve zvijezde večeri sve dok Pecotić u jednom trenutku nije došao do Nike, koji je sjedio u prvom redu. Gurnuo mu je u ruke mikrofon i pozvao ga da zapjeva s njim, a mladi Velikogoričanin nije ni na trenutak dvojio. Pustio je glas, a u dvorani Lisinski nastalo je momentalno oduševljenje.Do toga trenutka neupućenima potpuno nepoznat klinac nije dozvolio da ga u ovom iznenađujućoj situaciji pojede trema, nego je zapjevao tako da je pljesak publike namijenjen upravo njemu potrajao još neko vrijeme.
” Niko je tiho sjedio u publici, a onda nas je sve iznenadio! Idemo mi u mirovinu, čini nam se. Bravo, Niko!”, oduševljeni su bili i dečki iz “4 tenora”.
– Kad ulazimo među publiku i pjevamo, često se netko posebno istakne. Ovaj put sam odmah primijetio mladića u prvom redu, bio je odjeven kao da ide na klasični koncert, s leptir mašnom i košuljom. Vidjelo se da mu je stalo – rekao je Marko Pecotić Peco.
Čuvši kako dečko iz prvog reda gledališta pjeva, Peco je sa širokim osmijehom sjeo na njegovo mjesto i – slušao!
– Mladić se nije sramio, bio je voljan sudjelovati. Kad je počeo pjevati, shvatio sam da odlično poznaje pjesmu i da mu je glas izvrstan. Najpametnije mi je bilo da se maknem i ne ometam ga, kako bi mogao dati svoj maksimum. Na takvim koncertima mi znamo što ide i kako ide, ali nekoga tko prvi put pjeva javno sitnica može izbaciti iz takta. Zato sam mu dao prostor i stvarno mi je drago zbog toga – objasnio je Pecotić.
Snimljen je i video tog trenutka, kojeg su “4 tenora” podijelila na svojim društvenim mrežama, a tek tu je nastalo ludilo! Oduševljena nacija mahnito je pregledavala neobičan nastup mladog Velikogoričanina, pa je već dva dana kasnije taj video imao više od 600.000 pregleda. Usporedbe radi, najgledanije video objave na ovom profilu do tad su imali desetak puta manje pregleda…
Niko Stepanić tako je preko noći postao veliki hit, nacionalni mediji počeli su se javljati sa zahtjevima za intervjue, ali to u njegovu svijetu nije previše toga promijenilo. U svemu tome Niko uživa, takva vrsta reakcija na njegov iznenadni dobro dođe kao doza samopouzdanja, ali riječ je o tinejdžeru koji je s obje noge čvrsto na zemlji. I koji, jednostavno, uživa u pjevanju, u glazbi…
Otac mu svira gitaru, majka je bila u crkvenom zboru, neka glazbena podloga tako je postojala i u genima, ali i roditelji su vrlo brzo shvatili da ovo nije šala. Već sa četiri-pet godina davao je naznake velikog talenta, jer Niko je bio dječak koji već u toj dobi bez problema otpjeva svaku pjesmu koju čuje na radiju ili televiziji.
Shvativši da tu postoji talent, roditelji su ga usmjeravali u glazbu, a njegov prvi izbor bila je – oboa! U jednom crtiću, kaže priča, vidio je taj instrument i želio je samo to. Upisao se u glazbenu školu u drugom razredu “prave” škole, no vrlo je brzo postalo jasno da oboa nije pravi izbor za njega. I da je Niko rođen da bude – pjevač.

Promijenio je instrument, prebacio se na klavir, ali i radio na pjevanju. Osnovu glazbenu školu završio je na klaviru, da bi u srednjoj upisao pjevanje, dok se klavir prebacio na mjesto broj dva.
I nije to uopće loša kombinacija za ukućane, jer Niko često doma sjedne za klavir i pjeva omiljene pjesme poznatih izvođača, a svi ostali uživaju… Iako, nisu to isključivo tuđe pjesme.
Naime, budući da je tijekom osnovne glazbene škole briljirao i u solfeggiju, čak bio i na natjecanjima, već u ovim godinama okrenuo se i skladanju vlastitih pjesama! Zasad ih ima nekoliko, kažu kako to zvuči jako dobro…
Da je riječ o mladiću koji je potpuno umjetnički tip govori i podatak da Niko izvrsno slika, i to u svim tehnikama, no s obzirom na pohađanje dvije škole nema se vremena previše posvećivati slikarskom platnu, kao ni stolnom tenisu, omiljenom mu sportu.
Ukratko, čini se kako u svom gradu imamo glazbenu zvijezdu u usponu.