Počelo “čišćenje” svlačionice: Danac i Nizozemac više ne stanuju u Gorici
Alexander Munksgaard i Sven Blummel više nisu igrači našeg prvoligaša, objavili su iz kluba, a budući da je od ranije poznato da u Osijek odlazi Marko Soldo, jasno je da su promjene u kadru trenera Vidovića krenule vrlo brzo po završetku sezone
Četiri dana nakon što je HNK Gorica odradila svoju posljednju utakmicu u sezoni, dva dana nakon što je spektakularnom proslavom Dinamova naslova prvaka i definitivno spuštena zavjesa na prvenstvenu kampanju 2023/24., počele su stizati prve vijesti s Gradskog stadiona. Na njemu vlada mir i tišina, sve je nekako utihnulo, iako mlađe kategorije i dalje odrađuju svoje treninge, ali gore na katu ipak se radi, odnosno priprema za novu, zasad vrlo neizvjesnu sezonu.
“Branič Alexander Munksgaard i krilni napadač Sven Blummel više nisu igrači HNK Gorice”, objavljeno je iz kluba u utorak, čime je započeo niz koji će sasvim sigurno uključivati još neka imena.
Danski branič i nizozemski ofenzivac tako su spakirali svoje stvari i čekirali kartu u jednome smjeru, spremni da potraže nove sredine, nove izazove, nove prilike. Ni jedan ni drugi, zajednička je ocjena svih imalo upućenih, prilike koje im je pružala Gorica nisu iskoristili i zato ni najmanje ne iznenađuje vijest o rastanku nakon samo jedne sezone.
Alex Munksgaard došao je iz norveške lige, sa solidnim CV-jem, s djevojkom Hrvaticom, ali i sa željom da se etablira na desnoj strani obrambene četvorke. Dobio je sasvim dovoljno minuta, najveći dio sezone bio je prvi izbor na poziciji desnog beka, ali ničime nije uvjerio hrvatsku i velikogoričku nogometnu javnost da je on taj. Skupio je 30 nastupa za Goricu, neke utakmice odigrao i vrlo pristojno, ali daleko je to od razine koja se očekuje od stranca koji dolazi u statusu pojačanja.
Ta konstatacija još i više vrijedi za Svena Blummela, još jednog igrača u zrelim nogometnim godinama, koji nije došao kao perspektiva, nego kao momentalno pojačanje. Unatoč tri postignuta gola, Nizozemac niti u jednom trenutku nije pokazao da doista može biti pojačanje, pa će ostati upamćen isključivo po ta tri bljeska u obliku zabijenih golova, ali i po krucijalnoj ulozi u isključenju kapetana Mrzljaka u prvoj proljetnoj utakmici protiv Rijeke. Na njega je nasrnuo Bruno Goda, njega je Mrzljak išao štititi, da bi na kraju dobio crveni karton, i to nakon što je već označen kraj utakmice.
Ukratko, za njima navijači Gorice neće previše žaliti, neće ih se posebno dugo ni pamtiti, a ni oni neće svoje goričke epizode pohraniti u pozitivne ladice svoje memorije. Priznali su i u klubu vrlo brzo da su pogriješili njihovim dovođenjem, odavno je bilo jasno da se ni Blummelu ni Munksgaardu neće produživati ugovor…
Uz njih dvojicu, u Goricu se više neće vraćati ni Marko Soldo, mladi vezni igrač koji je došao na posudbu iz Dinama, a od ovog će ljeta postati igrač Osijeka. Navodno je u pitanju odšteta od 400.000 eura, a zasad nije poznato hoće li i Gorica nešto zaraditi od svega toga, odnosno je li u njegov ugovor o posudbi ugrađena i stavka o postotku od prvog sljedećeg transfera. On je odradio puno bolju, uspješniju i pamtljiviju epizodu nego prethodna dvojica, što transfer u sve ambiciozniji, ali i mafijaškim napadom na vozilo sportskog direktora potreseni Osijek.
Na odlasku je i još jedan bivši igrač Dinama, još jedan 19-godišnjak, napadač Lenny Ilečić. U posljednje vrijeme nema ga ni na mapi, daleko je od konkurencije za momčad, što također ne spada u iznenađenje s obzirom na ono što je pokazao tijekom ove sezone. Određene kvalitete ima, prije svega u fizičkom smislu, ali Lenny nije pokazao da je u ovom trenutku igrač za prvoligaške domete.
Pitanje je i što će biti s Gabrijelom Rukavinom, zimskom prinovom također iz Dinama, no njegova je situacija ipak kudikamo drukčija. Ovog proljeća sin Tomislava Rukavine je pokazao da ima vrlo zanimljiv potencijal, no i on je bio na posudbi i sad je sve pitanje dogovora, procjene, uvjeta… Dojam koji je ostavio govori da bi bilo dobro i za njega i za Goricu da se zajednička priča nastavi, no zasad je sve i dalje otvoreno.
Cijelom nizu igrača istječu ugovori, barem prema podacima s Transfermarkta, koji kaže da s krajem ove sezone igrači Gorice više neće biti ni Tim Matavž, Dino Štiglec, Filip Mrzljak, Jan Paolo Debijađi… Zasad nema vijesti o eventualnom dogovoru o nastavku suradnje s bilo kojim od njih, pri čemu su Mrzljak i Štiglec puno ozbiljnije opcije za ostanak od Matavža i pogotovo Debijađija, koji hitno mora tražiti minute i priliku za dokazivanje, što ove sezone nije mogao dobiti.
U toj cijeloj priči važno je dodati kako ugovor istječe i sportskom direktoru Mariju Brkljači, čovjeku koji bi se trebao baviti kreiranjem kadra za sljedeću godinu, a u klubu se nadaju da će otići i još poneki igrač. To se, naravno, odnosi na igrače koji bi mogli biti zanimljivi na tržištu, u prvom redu moglo bi se raditi o Josipu Mitroviću, Jurici Prširu, Krešimiru Krizmaniću i Ivanu Baniću. Hoće li, kad i za kolike odštete netko od njih doista otići, doznat ćemo u danima, tjednima i mjesecima pred nama.
U svakom slučaju, promjene u goričkoj svlačionici su krenule, a sasvim sigurno bit će ih još. Čeka nas dugo i sadržajno nogometno ljeto u našem prvoligašu…
Karate klub Velika Gorica ostvario je odličan rezultat na međunarodnom turniru TAD CUP, održanom u nedjelju 29. ožujka u Rijeci, u sportskoj dvorani Zamet. Velikogoričani su nastupili s devet boraca u 14 kategorija, a kući su se vratili s čak osam medalja, tri zlatne, dvije srebrne i tri brončane. Turnir je okupio 637 natjecatelja iz 66 klubova iz Austrije, Slovenije, Italije i Hrvatske.
Najuspješniji član velikogoričke ekipe bio je Nikola Huzjak, koji je osvojio zlato u kategoriji U21 (-75 kg), a uz to je dodao i broncu među juniorima U18 (-76 kg). Do najvišeg postolja stigli su i Vito Hulina, zlatni u kategoriji juniori U18 (-61 kg), te Ita Noršić, koja je slavila u uzrastu U14 (-57 kg).
Srebrne medalje za Veliku Goricu osvojile su Ena Lukačić u kategoriji U14 (-52 kg) te Franka Jerkin u kategoriji juniorke (-53 kg). Jerkin je pritom nastup završila s dvije medalje jer je osvojila i broncu u uzrastu U14 (-54 kg).
Broncu su izborili Sara Banović u kategoriji U14 (-57 kg) te već spomenuti Huzjak u juniorskoj konkurenciji.
Na turniru su nastupile i Mia Čunčić, Sara Stojaković i Matea Kordić, no ovoga puta ostale su bez plasmana na postolje.
Velikogorička pjevačka skupina VG Vatreni snimila je i objavila novu navijačku pjesmu „Vatreni“, posvećenu hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji i navijačima. Pjesma je nastala s ciljem podizanja atmosfere i zajedništva uoči i tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva 2026. godine u Sjedinjenim Američkim Državama.
Autor pjesme je Dražen Mihel iz Velike Gorice, koji ju je napisao i uglazbio 2024. godine, a sama ideja, kako navodi, proizašla je iz želje za dodatnom navijačkom energijom uoči velikog natjecanja. Pjesma je snimljena u studiju STEY Music, a izvodi je skupina VG Vatreni u sastavu: Krešimir Majić, Željko Tufegdžić, Leon Harkay, Franjo Juretić i Dražen Mihel.
Kako ističu, pjesma je objavljena i na YouTube kanalu VG Vatreni, a dostupna je i na platformama poput TikToka i Tidala. Video spot također je moguće pogledati na YouTubeu.
VG Vatreni navode kako su prije snimanja pohađali i tečaj pjevanja u POUVG-u, a projekt vide kao doprinos navijačkoj atmosferi i podršci hrvatskoj reprezentaciji na Svjetskom prvenstvu u Americi.
Velika Gorica opet trči! Kreće cestovna liga trčanja, stiže i polumaraton
Atletski klub Turopolje u travnju pokreće novu sezonu cestovne lige, a krajem svibnja na gradske ulice dovodi Turopoljski polumaraton s utrkama na 5 i 10 kilometara.
Atletski klub Turopolje najavio je početak nove sezone Turopoljske lige cestovnog trčanja, koja počinje u utorak 7. travnja u 18 sati, kao i povratak velikog cestovnog događaja, Turopoljskog polumaratona, koji će se održati u nedjelju 31. svibnja s početkom u 9 sati.
Turopoljska liga cestovnog trčanja sastoji se od dva ciklusa, proljetnog i jesenskog, a svaki donosi deset kola. Proljetni dio traje od 7. travnja do 9. lipnja, dok je jesenski raspored predviđen od 25. kolovoza do 27. listopada. Sudionici mogu birati između kraće staze od 4 kilometra i duže od 8 kilometara, dok je za najmlađe osigurana utrka na 500 metara. Start i cilj nalaze se na početku pješačko-biciklističke staze prema Vukovini i Starom Čiču, uz nekadašnji radar.
Iako liga ima natjecateljski karakter, organizatori naglašavaju da je otvorena i rekreativcima, uz druženje nakon svakog kola.
Drugi najavljeni događaj je Turopoljski polumaraton, koji se organizira kao nastavak nekadašnje Turopoljske trke, posljednji put održane 2019. godine. AK Turopolje sada preuzima organizaciju i vraća utrku u grad, uz dodatne discipline, Turopoljsku Desetku (10 km) i Turopoljsku Peticu (5 km).
Trasa utrka na 5 i 10 kilometara vodi Zagrebačkom ulicom do posljednjeg semafora, nakon čega se sudionici vraćaju kroz ulice Ljudevita Posavskog i Matice hrvatske do autobusnog kolodvora, preko Trga kralja Tomislava i natrag do cilja kod Muzeja Turopolja. Trkači na 10 kilometara prolaze isti krug dvaput. Polumaratonska ruta nakon izlaska iz grada skreće prema Poštanskoj ulici, prolazi kroz industrijsku zonu i Kurilovec te se vraća prema kolodvoru. Krug je dug oko 10,5 kilometara, a polumaratonci ga trče dvaput.
Start svih utrka bit će zajednički, ispred Muzeja Turopolja, a utrka se održava uz pokroviteljsku podršku Grada Velike Gorice, sportskih i turističkih institucija te Zagrebačke županije i privatnih sponzora. Organizatori najavljuju i nagrade za najbolje, uključujući pokale, medalje i novčane nagrade.
Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’
Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…
On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.
– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.
Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.
– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.
Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…
– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.
Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.
– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.
Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.
– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:
– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.
Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.
– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.
Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.
– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.
Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…
Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…
Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.
Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.
Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.
Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.
Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…
Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.
Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…
CityLIGHTSprije 2 dana
Vijestiprije 6 dana
Vijestiprije 6 dana
CityLIGHTSprije 2 dana