Ekipa OŠ Eugena Kvaternika u graničaru treći put u posljednje četiri godine, a drugi put uzastopno, osvojila je prvo mjesto na županijskom natjecanju Zagrebačke županije. Turnir za učenike osnovnih škola (za učenike do četvrtog razreda) održano je u OŠ Rude, koja je bila organizator natjecanja.

Uz školu domaćina sudjelovalo je još šest osnovnih škola: OŠ Marije Jurić Zagorke iz Vrbovca, OŠ Ljube Babića iz Jastrebarskog, OŠ Ljudevita Gaja iz Zaprešića, OŠ Sv. Martin pod Okićem, OŠ Ivana Benkovića iz Dugog Sela i OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipe su bile podijeljene u dvije skupine sa po četiri, odnosno tri ekipe. U skupini B natjecala se i OŠ Eugena Kvaternika, koja je s dvije pobjede po 2-0 pobijedila ekipe iz Dugog Sela i Vrbovca te se tako plasirala u finale, gdje je također 2-0 savladala ekipu OŠ Ljube Babića. Na taj način je ekipa iz Kvaternika obranila prošlogodišnji naslov i opet se plasirala na državno natjecanje!

U borbi za treće mjesto ekipa iz Dugog Sela bila je sa 2-0 uspješnija od ekipe iz Svetog Martina pod Okićem.

Za pobjedničku ekipu OŠ Eugena Kvaternika nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Dora Ćosić 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b, Katja Ćavar 4.b, Una Komosar, 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Jzranović 4.a i Maya Orozović 4.a.

Trener i voditelje ekipe je profesor Ivica Herceg.

Velika Gorica postala je dio projekta europske rukometne federacije (EHF) i nacionalnog saveza (HRS) pod nazivom “Rukomet u vrtićima – Vrtko”, kojim se rukomet približava djeci u dobi od pet do sedam godina kroz igru, kretanje i druženje.

Iako gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar zbog održavanja svečane sjednice povodom Dana Grada nije mogao prisustvovati potpisivanju sporazuma, Grad Veliku Goricu dostojno je predstavio Josip Mučnjak, predsjednik ŽRK Udarnik. Posebnu pažnju privukla je pogutnica s motivima Velike Gorice, dar gradonačelnika, kojom je predsjednik na simboličan način istaknuo pripadnost, tradiciju i identitet grada.

Na događanju su sudjelovale i Sandra Crnić, ravnateljica Dječjeg vrtića Žirek, te Martina Vugrinović, voditeljica projekta. Projekt “Rukomet u vrtićima – Vrtko” besplatan je za sve sudionike te ima za cilj razvoj zdravih navika, motoričkih vještina i ljubavi prema sportu od najranije dobi.

Uz naš Udarnik, u projektu sudjeluju još četiri kluba iz cijele Hrvatske: RK Nexe, RK Sisak, ŽRK Prelog i RK Vodice.

Gradskom dvoranom ovog će vikenda odjekivati zvuk lopte koja udara u parket. Košarkaške lopte, jer upravo je košarkom cijelog svog života bio inficiran Silvije Jenkač Jenki. Gorički purger, sportski odgajatelj brojnih generacija mladih košarkaša u ovom gradu, nekoć trener Medije, a u posljednjem razdoblju ključni čovjek projekta Velgor, nije s nama već više od pet godina, ali sjećanje itekako živi.

Živjet će u punom smislu ovog vikenda, kad je na rasporedu peti Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki. Nadmetat će se kadeti, mladi košarkaši rođeni 2011. godine i kasnije, a sudjelovat će šest momčadi. Uz domaćine Memorijala KK Goricu i KK Velgor, na popisu sudionika su još i KK Sisak, KK Varaždin i KK Đakovo, dok međunarodni karakter turniru donosi slovenska KK Ilirija iz Ljubljane.

Bogat košarkaški program razvući će se na dva prijepodneva, pa će se tako utakmice po skupinama igrati u subotu, a polufinala i razigravanje za konačni plasman u nedjelju. Ukupno će se odigrati deset utakmica, a pobjednika petog Jenkijevog memorijala dobit ćemo u nedjelju nešto prije 15 sati.

– Ovim turnirom čuvamo sjećanje na našeg prijatelja Jenkija, a ujedno promoviramo sport i košarku. Osim nagrada za najbolje ekipe, protokolom su predviđene aktivnosti kojima ćemo prigodnim darovima zahvaliti prijateljima i obitelji Jenkač. Pozivamo sve ljubitelje košarke da nam se pridruže i uveličaju ovaj događaj – kaže Hani Istanbuli, predsjednik KK Velgora i idejni začetnik memorijala posvećenog njegovu mentoru, ali i prijatelju.

Dubok trag ostavio je i na svoje igrače…

Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.

A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.

Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.

Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…

S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.

Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.

Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.

Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.

Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.

Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…

Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”