Pobjeda za kraj! Rezultat bolji od igre na oproštaju od sezone
Nogometaši Gorice rezultatom 2-0 pobijedili su Istru 1961 u posljednjoj utakmici sezone i stigli do sedmoga mjesta u konačnom poretku. Do teško izborene pobjede Goričane su poveli strijelci Pršir i Soldo
Korak po korak, i tako 36 puta, nogometaši Gorice došli su do kraja svoje šeste prvoligaške sezone. Od nje su se oprostili pobjedom u utakmici u kojoj nisu blistali niti oduševili, ali u utakmici u kojoj su napravili sve što je bilo potrebno da dođu do posljednja ovosezonska tri boda, preskoče svog današnjeg protivnika i zauzmu sedmo mjesto na koncu jedne turbulentne i u svakom smislu zahtjevne sezone.
– Na kraju, kad sve zbrojimo, zaslužena pobjeda i zasluženo izboreno sedmo mjesto. Znali smo da nas čeka izuzetno teška utakmica protiv jako dobre Istre. U prvom poluvremenu svjesno smo prepustili posjed protivniku i tu moram čestitati svojim igračima što su se držali dogovora, budući da nam Istra u tih prvih 45 minuta nije napravila neke ozbiljne situacije. U drugom poluvremenu dogovorili smo se da krenemo malo više, da se dignemo, pokušamo napraviti pritisak, što nam je uspjelo tek nakon isključenja Čuića. Nakon toga smo zasluženo zabili golove, zasluženo pobijedili i zasluženo završili na sedmome mjestu – analizirao je svoju devetu utakmicu na klupi Gorice trener Rajko Vidović.
Kako se sezona bližila kraju, problema u kadru bilo je sve više, da bi se uoči ove posljednje utakmice Vidović našao u situaciji da ne može ni izbliza popuniti klupu. Uz onih 11 igrača koji su započeli susret, u zapisniku su se tako našla još i dva rezervna vratara te samo petorica igrača, među kojima su bila i tri juniora. Nesvakidašnja situacija, trenutak u kojem je zapravo najbolja vijest da je sezona gotova, ali i takva Gorica pronašla je način kako doći do svoje jedanaeste pobjede u sezoni.
Dominirala je Istra u prvom dijelu, stvarala i neke opasne situacije pred golom Bože Radoševića, dva-tri puta ozbiljno zaprijetila, no gorička mreža ostala je netaknuta. S druge strane terena sve se svelo na jedan relativno bezopasan pokušaj Ante Mateja Jurića, pa je tih 0-0 zapravo bilo najbolje što se Gorici moglo dogoditi.
Već na otvaranju nastavka, u 50. minuti, Istra je uspjela i zabiti, učinio je to Mateo Lisica, ali intervencija iz VAR sobe dovela je do pregledavanja cijele te situacije, a onda i do poništavanja gola. U začetku akcije, naime, nije dosuđen očigledan prekršaj na Majstoroviću, što je sudac Erceg i sam shvatio nakon što je vidio snimku, pa je rezultat ostao nepromijenjen.
Novi ključni trenutak dogodio se u 66. minuti, kad je Mario Čuić startao na kapetana Gorice Filipa Mrzljaka i dobio drugi žuti karton, što je potpuno preokrenulo utakmicu. Gorica je konačno došla do daha, postala puno opasnija, a povela je iz prve prave prilike na utakmici. Jurić je lijepim dodavanjem pronašao Juricu Pršira u kaznenom prostoru, a on je iz okreta naciljao i pogodio mrežu Istre za vodstvo domaćeg sastava i veselje nekoliko stotina gledatelja okupljenih na tribinama Gradskog stadiona.
Nije Istra bila bezopasna ni nakon toga, ni s igračem manje, no Gorica je i dalje uspješno čuvala svoju mrežu, da bi nekoliko sekundi uoči posljednjeg sučeva zvižduka priču zaključio Marko Soldo. Veznjak Dinama na posudbi u Turopolju, od nove sezone igrač Osijeka, zaključio je svoju jednosezonsku epizodu u Gorici golom za konačnih 2-0 i tako uljepšao kompletan dojam.
– Igra nije bila na nekom nivou, ali tri boda su tu. Sezona je završena na najbolji mogući način, uzeli smo to sedmo mjesto i to je u cijeloj priči najvažnije. Hvala svima u klubu na prilici i na dobroj sezoni za mladog igrača poput mene, želim Gorici da u svakoj sljedećoj sezoni bude u što je moguće boljoj poziciji – pozdravio se Soldo i zaključio sezonu.
Sljedeće pitanje je “što sad?”, a odgovor na njega ćemo pričekati još neko vrijeme. Problema ima, poteškoća ima, planova i ideja također, ali za početak je najvažnije dobro se odmoriti. I što spremniji ući u sedmu prvoligašku sezonu, bogatiji za sva iskustva stečena u sezoni iza nas…
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
4.3.2026., stadion Varteks, Varazdin - SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, NK Varazdin - HNK Gorica. Ognjen Bakic i Gregor Sikosek Photo: Marko Prpic/PIXSELL
Gorica je pobjedom u Varaždinu rezultatom 3:1 izborila plasman u svoje treće polufinale Hrvatskog nogometnog kupa.
U prethodna dva nastupa među četiri najbolje momčadi natjecanja Velikogoričani su oba puta igrali u gostima te su zaustavljeni porazima od Dinama i Hajduka. Ovoga puta u klubu s posebnom pozornošću iščekuju izvlačenje parova, nadajući se povoljnijem raspletu.
Naime, moguće prvo domaće polufinale značajno bi povećalo izglede Gorice za plasman u svoje prvo finale Hrvatskog nogometnog kupa.
U Gorici se zato s optimizmom čeka ždrijeb i rasplet koji bi mogao donijeti novu priliku za iskorak u završnicu natjecanja.
4.3.2026. - Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska - SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo - NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
Pomalo netipično, ali sasvim logično, u sjeni avanture NK Kurilovca na Maksimiru, za svoju se utakmicu četvrtfinala Kupa Hrvatske pripremaju i nogometaši Gorice. Točnije, pripremili su se, budući da nas nekoliko sati dijeli od početka utakmice koja Goricu može još jedanput odvesti u polufinale Kupa, gdje je dvaput već bila.
I to ovo gostovanje kod Varaždina čini posebno važnim, jer koliko god je fokus na prvenstvu i borbi za osiguravanje ostanka u ligi, ovo je prilika koju treba pokušati iskoristiti. Bez obzira na očekivani umor i potrošenost nakon nedjeljnoga gostovanja kod Dinama u Maksimiru.
– Nismo imali puno dana za pripremu, s obzirom na to da imamo samo dva dana između te dvije utakmice, Dinama i Varaždina, ali smo napravili teorijsku pripremu i na terenu što smo mogli, s obzirom na umor igrača koji su igrali protiv Dinama. Nadam se da ćemo skupiti snage i koncentracije i odigrati dobru utakmicu. To će biti ključno. Kup utakmice su varljive, igra se samo jedna utakmica i detalji će odlučivati – rekao je trener Mario Carević u najavi susreta.
Gorica u Varaždin putuje s određenim kadrovskim izazovima. Ozljede i umor nakon gustog rasporeda traže dodatnu prilagodbu.
– Imamo nekih problema. Fiolić i Duraković već duže vrijeme nisu s nama, ozlijeđeni su. Imamo i igrače koji su igrali protiv Dinama i žale se na umor, tako da smo primorani rotirati. Vidjet ćemo još s kojim ćemo igračima početi utakmicu. Imamo puno važnih igrača koji su načeti i ne želim ih zbog jedne utakmice izgubiti na duži period, a s druge strane imamo ogromnu želju proći u polufinale.
Unatoč izazovima, ambicija je jasna: plasman među četiri najbolje momčadi Kupa.
– Kad igraš polufinale, pogotovo ako te pomazi malo ždrijeb, možeš vrlo lako ući u finale. Igrati finale Kupa bilo koje države stvarno je privilegija. Siguran sam da će oni koji počnu i oni koji uđu s klupe biti maksimalno motivirani i spremni. Nadam se dobrom rezultatu, odnosno prolasku.
Prošle sezone Gorica je prošla upravo Varaždince u osmini finala, i to u Varaždinu, tad su za to bili potrebni penali, da bi ispali u četvrtfinalu od Slaven Belupa. Evo nove prilike…
Dan za povijest! Kurilovec igra utakmicu kakva se neće ponoviti…
Kako god ova utakmica završila, ogled Dinama i Kurilovca na Maksimiru, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ostat će sportski događaj za vječnost u našem kraju. Već sad je jasno da će to biti filmska priča…
Bit će to, najkraće rečeno, filmska priča. Mali klub iz nekadašnjeg sela, a danas kvarta u Velikoj Gorici, ušao je u 78. godinu svoga postojanja, a nikad prije nije igrao utakmicu koja je imala i približno ovakvu težinu. Realno gledajući, teško je vjerovati da će je više ikad i igrati. Dakle, već po tim temeljnim kriterijima ovo je dan za povijest, utakmica za povijest. Ne samo NK Kurilovca, nego kompletnog velikogoričkog sporta.
Ako je išta tinjajući problem VG sporta, to je definitivno problem publike, pozornosti i emocije prema našim klubovima. Ovaj slučaj, utakmica na koju će ići više od tisuću navijača jednog niželigaškoga kluba, ruši sve takve argumente i čini cijeli događaj posebnim, drukčijim, romantičnim, prekrasnim…
Bit će to utakmica koju će do kraja života pamtiti i teta Zdenka, i teta Kata, i Bašo, i Fićo, a kamoli trener Senad, njegovi igrači i svi oni koji su desetljećima oko kluba. Bit će to utakmica koju će dugo pamtiti i svi ti navijači okupljeni na maksimirskom jugu, na gostujućoj tribini stadiona koji će uskoro biti srušen i tako otići u povijest. Bit će to događaj koji će pratiti cijela Hrvatska, željna vidjeti kako će se prezentirati klub iz četvrtog ranga natjecanja na jednom od dva najveća stadiona u državi.
I pritom će rezultat biti manje važan.
Bit će ovo čisti užitak za sve koji svakog vikenda na aplikacijama pogledaju kako je Kurilovec prošao protiv Ponikvi, Gaj Mača ili Odranskog Obreža, a poseban dodatak bit će i Ivan Šćepina, koji će izvesti početni udarac. I dobiti pljesak Bad Blue Boysa, a pogotovo kurilovečkih kibica, svih onih klinaca, muškaraca, djevojaka, baka i djedova koji odluče ove srijede poslijepodne svjedočiti povijesti velikogoričkog sporta.
Naravno da će se svi kojima je Kurilovec i velikogorički sport pri srcu nadati da se tu može nešto i napraviti, pogotovo ako Dinamo doista istrči s dijelom juniora u prvih 11, kao što je najavljeno, ali ponovit ćemo još jedanput… Ovdje je rezultat sporedan, ovdje je doživljaj ključan. Taj spoj amatera – ljudi koji voze taksi, rade kao kipari, bankari ili trgovci na benzinskoj – i skupo plaćenih Dinamovih zvijezda, zapravo je ono što čini samu srž sporta.
I zato, idemo svi zajedno uživati u onome što slijedi od 18 sati. Neka uživaju dečki na terenu, a mi na tribinama sigurno hoćemo…