Utakmicom protiv juniorske momčad na pomoćnom igralištu, u petak u prijepodnevnom terminu, nogometaši Gorice zatvorili su jedan mini-ciklus u prvenstvenoj stanci koja je donijela cijeli niz novosti. Priliku su dobili gotovo svi igrači, sasvim dovoljno da osjete ritam utakmice, i to u sudaru s mlađahnim, ali očekivano vrlo motiviranim protivnikom.

Juniori Gorice, predvođeni trenerom Ivanom Parlovom, startali su u sastavu Cundeković – Prgomet, Josić, Raguž – Barišić, Dukić, Kučiš, Kordej – Štefanac, Stojanov – Dulčić, a trener prve momčadi Rajko Vidović u prvom im je poluvremenu suprotstavio Banića na golu, Đekića, Gurlicu, Matkovića i Sagnu u zadnjoj te Šlogara, Falla i Gashija u prednjoj liniji. Sredinu terena držali su Pavlović, Skrbin i 25-godišnji Meritan Shabani, njemački veznjak albanskog porijekla, koji je došao na probu.

Nije ovo bila prilika u kojoj se mogu donositi konkretnije procjene, bolje će ga trener Vidović upoznati kroz treninge sljedećih dana, a dojam kaže da je Shabani odigrao korektne minute u sredini terena.

Nismo ovom prilikom na djelu vidjeli posljednja pojačanja, Mesaquea Djua i Adriona Pajazitija, jer prvi je tek kasno sinoć stigao u Veliku Goricu, pa je važnije bilo dobro se naspavati i odmoriti, dok će se Pajaziti priključiti u ponedjeljak, budući da će u petak poslijepodne igrati za U-21 reprezentaciju Albanije.

Vidjeli smo u ovih 90 minuta puno toga zanimljivoga, živahnu utakmicu s tri gola, pri čemu su sva tri pala u prvom poluvremenu. Seniori su poveli u 15. minuti preko Jakova Gurlice, a osam minuta poslije izjednačio je Romeo Štefanac, mladić koji je u juniorsku momčad stigao ovog ljeta iz Karlovca. Novu prednost seniorima donio je Damjan Pavlović odmjerenim udarcem u 34. minuti, a pokazalo se da je to i konačan rezultat ove utakmice.

U drugom poluvremenu, naime, okupilo se društvo koje je sa strane seniora uključivalo Žigera, Krizmanića, Maloču, Leša, Mikanovića, Štigleca, Čaića, Kapulicu, Majstorovića i Kolara, što će reći da su ovoga puta izostali Radošević i Pršir, kao i reprezentativci Ndockyt, Sušak i Majić.

U posljednjih pola sata svih 11 igrača promijenio je i trener juniora Parlov, pa je njegova momčad zaigrala u sastavu Došen – Dragaš, Veselić, Perković, Đivoje – Jakšić, Topić – Krmpotić, Rujnić, Pejčev – Sumbuljević. I opet se dao vidjeti i osjetiti velik motiv kod tih klinaca, koji zaslužuju sve čestitke za otpor koji su pružili seniorima.

Slijedit će dva i pol slobodna dana, treninzi u ponedjeljak i utorak u jutarnjim terminima, a u srijedu je na rasporedu u Đakovu, kod tamošnje Croatije, u sklopu 1/16 finala Hrvatskoga Kupa.

U subotu je sjedio na klupi u teškom domaćem porazu zagrebačkog HAŠK-a od Ponikvi, koji dan poslije javili smo da je Jan Paolo Debijađi (24) pronašao klub i da će stajati između vratnica kluba iz domovine Željka Malnara, kultne Peščenice, a već dan poslije stigao je ispravak netočnog navoda.

– Slobodno prepravite ovo “HAŠK” u “Jarun” – sa smiješkom je dojavio Jan Paolo, golman koji je 17 godina bio član HNK Gorice, koji je upisao i jedan nastup u HNL-u, u gostujućem porazu od Istre (1-2), pa prvog dana srpnja okončao taj dio svoje nogometne priče.

Od tad je bio na tržištu, samostalno radio, čekao priliku i na kraju – morao odlučiti. U zadnjim danima kolovoza prihvatio je poziv iz HAŠK-a, kluba koji je ponudio utočište, pa je Jan Paolo otišao tamo gdje zapravo ni po čemu ne pripada. U četvrtu ligu. Nakon što je prošao nekoliko posudbi, pa u posljednjem razdoblju bio prikovan za klupu Gorice, važno je bilo samo braniti, ali istovremeno i biti spreman na sve scenarije.

– Ljudi iz HAŠK-a bili su iznimno korektni i hvala im na tome, jer odmah smo se dogovorili da ćemo se rastati u slučaju da dođe ponuda iz višeg ranga – kaže Debijađi.

Već nekoliko dana poslije ona je i došla, javili su se iz drugoligaša Jaruna i Debijađi je napustio HAŠK i prije nego što je za njega debitirao. Odlazi u klub kojeg već tri godine uspješno vodi Jerko Leko, klub koji se ustabilio u gornjoj polovici drugoligaške tablice, u sredinu koja djeluje kao idealna za njega u ovom trenutku. Uostalom, na utakmice će morati potegnuti samo do Sigeta, do stadiona na kojem se već udomaćio kroz posudbu u Hrvatskom dragovoljcu.

– Svjestan sam da je ovo lijepa prilika i na meni je da se izborim za svoju poziciju. Dobit ću šansu dokazati da zaslužujem biti ovdje, spreman sam raditi i veselim se svemu što nas čeka – govori Debijađi, koji će u Jarunu imati i zanimljivu konkurenciju.

Prvi golman Jaruna u prva tri kola, naime, bio je 23-godišnji Nikola Tony Curcija, kanadski Hrvat rođen u Mississuagi u državi Ontario. Sa 16 je došao u Europu, razvijao se kroz francuske klubove Le Havre i Reims, pa preko slovenskih Kopera i Fužinara došao ovog ljeta u Jarun.

Leđa mu je čuvao 20-godišnji Josip Barjašić, također dijete emigracije, rođen u njemačkom gradu Singenu, koji je stigao na polusezone u Dugom Selu, u trećem rangu. U prve dvije utakmice sezone on je bio u statusu rezervnoga golmana, ali u trećoj nije, jer u Vinkovcima je Jarun bio bez golmana na klupi?!

Prilika je tu, Jan kvalitetu ima, preostaje jedino poželjeti mu da bude i malo sreće…

Ono što se najavljivalo tijekom jučerašnjeg dana, posljednjeg dana prijelaznog roka, i definitivno se dogodilo u večernjim satima četvrtka. HNK Gorica na svojim je stranicama potvrdila kako su novi igrači našega kluba veznjak Fulhama Adrion Pajaziti, mladi reprezentativac Albanije koji je došao na posudbu, kao i krilni igrač Mesaque Dju, koji je došao kao slobodan igrač i potpisao dvogodišnji ugovor.

Ostvaren je tako dio želja trenera Rajka Vidovića, koji ni nakon prve pobjede u sezoni nije dvojio da “Gorici trebaju tri-četiri ozbiljna pojačanja”. Dobio je dvojicu novih igrača, barem zasad, a hoće li oni biti i pojačanja, tek ćemo doznati. Sudeći prema nogometnim životopisima mladića koji su stigli sa zvukom sirene za kraj prijelaznog roka, trebali bi to biti…

Adrion Pajaziti je 21-godišnjak rođen u Londonu, u albanskoj obitelji, a dostupni podaci kažu da je s 12 godina došao u redove Fulhama, čiji je i dalje igrač. Prošao je praktički cijeli omladinski pogon, zatim i mladu momčad, za koju je upisao 68 nastupa u natjecanju U-21 momčadi engleskih premierligaša, a šest mjeseci svoje mlade karijere proveo je i u norveškom Haugesundu. Tražeći novi prostor za njegov iskorak, u Fulhamu su navodno radije birali posudbu u neki od engleskih klubova, ali Pajaziti je na kraju završio u – Velikoj Gorici.

Puno bliže domovini svojih roditelja, zemlji za koju je odlučio nastupati, ali i na pozornici koja bi mu trebala biti po mjeri. Ponajbolji igrač albanske U-21 selekcije, za koju je upisao 12 nastupa i šest golova, dolazi kao ozbiljan kandidat za brzo uskakanje u početnih 11, budući da sve govori kako se radi o vrlo ozbiljnom igraču. Idealna mu je pozicija “osmice”, najbolje se osjećao u ulozi takvozvanog “box-to-box” igrača, ali može pokriti i poziciju zadnjeg veznog, kao i onu u ofenzivnom dijelu sredine terena.

U Turopolje će stići u ponedjeljak, nakon što odradi akciju mlade albanske reprezentacije, a u konkurenciji za momčad trebao bi biti već od utakmice kupa protiv đakovačke Croatije u srijedu, zatim i za dolazak Rijeke idućeg vikenda.

Isto vrijedi i za drugo pojačanje, koje također dolazi s nekim vrlo zvučnim klubovima u svom CV-ju. Mesaque Geremias Dju je 25-godišnjak iz Gvineje Bisau, rođen u Bissauu, glavnom gradu ove afričke države. Vrlo rano preselio se u Portugal, pa je svoju nogometnu priču započeo s deset godina, da bi već s 11 završio u akademiji slavne Benfice.

Zadržao se u redovima lisabonskog velikana sve do siječnja 2019. i odlaska u West Ham, gdje je igrao za U-21 momčad, a u Londonu je ostao sljedeće tri godine, sve do odlaska u grčki OFI s Krete, gdje ga je trenirao i Valdas Dambrauskas, bivši trener Gorice. Posljednja postaja bio mu je portugalski prvoligaš Mafra, a treći klub izvan Portugala u karijeri bit će mu Gorica.

S Pajazitijem i Djuom, lako je moguće, neće i završiti proces pojačavanja momčadi, jer ovih bi dana mogao potpisati i 25-godišnji Nijemac albanskog porijekla Meritan Shabani. Riječ je o igraču koji je prošao kompletnu školu minhenskog Bayerna, nakon čega je postao član engleskog Wolverhamptona, i to u milijunskom transferu, a nakon toga nosio je dres i nizozemskog Venla i švicarskog Grasshopersa. Imao je i značajnih problema s ozljedama, dvije operacije usporile su mu karijeru, a povratak u tračnice tražit će kroz Goricu.

Nije nemoguće da u narednim danima dođe i novi napadač, pri čemu to može biti isključivo igrač sa slobodnim papirima. Realizira li se Shabani, bit će to treći, a taj napadač i četvrti od ona “tri-četiri ozbiljna pojačanja”… I bit će to, nadamo se duboko, bolja i jača Gorica!

Dok pratimo našu Goricu u najvišem rangu natjecanja, dok gledamo što se iz vikenda u vikend događa i u svim ostalim našim klubovima, jednim oko volimo ispratiti i što se događa s našim igračima. Nogometaši s velikogoričkog područja, naravno, žive svoje živote i izvan našega kraja, a među njima su i dvojica koja su se često sudarala i isprepletala tijekom svojih karijera.

Martin Šroler i Jan Paolo Debijađi proveli su godine zajedno u HNK Gorici, odlazili na neke druge adrese pa se vraćali, a od ovog ljeta niti jedan od njih više nije vezan uz matični klub. Debijađi je nakon punih 17 godina napustio Gradski stadion i krenuo u potragu za nogometnom srećom, dok se Šroler s Goricom rastao još na zimu, otišavši u redove ambicioznog trećeligaša Kustošije. U kojoj više nije…

Dva mjeseca prije nego što će proslaviti 26. rođendan, Šroler je raskinuo ugovor s klubom kojeg vodi poznati agent Andy Bara, i u statusu slobodnog igrača traži novu destinaciju. Shvativši kako je Kustošija malo modificirala želje i ambicije, kako je okupljena izrazito mlada momčad koja neće biti u poziciji loviti plasman u viši rang, Šroki je shvatio i da to više nije okruženje u kojem on treba tražiti svoje mjesto. Pa će tražiti dalje.

Koliko se možda doznati iz priča s raznih strana, određene opcije ima, klubovi zovu i raspituju se, a u ovom trenutku sve govori kako je majstor malog nogometa i ljubitelj tetovaža s Plesa najbliže potpisu za jedan hrvatski drugoligaški klub. Odnosno, u našim uvjetima i to treba pojasniti, za klub koji se natječe u 1. NL, odnosno drugom rangu. U tom je okruženju Šroler igrao i svoj najbolji nogomet u karijeri, u onoj sezoni u Zaprešiću, a realizira li se to što se spominje, imat će novu priliku za takvo što. U najboljim nogometnim godinama, dovoljno mlad, a dovoljno iskusan…

I dok u njegovu slučaju treba pričekati službenu objavu, kad je riječ o 24-godišnjem Janu Paolu Debijađiju, sve je jasno. Nakon Gorice, za koju je branio u svim mlađim uzrastima, a jedan nastup upisao i u HNL-u, nakon lijepe epizode u Kurilovcu i ne toliko lijepih iskustava iz Lučkog, Hrvatskog dragovoljca i Dubrave, Debijađi će ove sezone braniti za zagrebački HAŠK 1909. Odlazi u 3. NL Centar, u četvrti rang, što se definitivno može nazvati novim početkom. Ili, ako ćemo već o željama, početkom novog uzleta jedne i dalje perspektivne karijere.

Nakon dugog razdoblja bez utakmica, u drugom rangu za njega mjesta u ovom trenutku nije bilo, a u trećem rangu pojavio se vrlo specifičan problem. Odlukom HNS-a, od ove sezone će klubovi iz 2. NL morati imati četvoricu igrača mlađih od 21 godine na travnjaku, čemu je većina klubova doskočila tako što je angažirala mlade golmane, često i kroz posudbe iz prvoligaških klubova, sve kako bi si barem djelomično olakšali kombiniranje s mlađim i starijim igračima u polju. U takvoj situaciji, naravno, jednom 24-godišnjem golmanu nije lako doći do prilike.

I preostala je, logičnim slijedom, 3. NL, iz koje je najbrže reagirao upravo HAŠK. Debijađi je već registriran, prvenstvo je počelo, ali na njegovu otvaranju naš Jan nije dobio priliku za debi, budući da je svih 90 minuta ostao na klupi. Mogao bi je dobiti već u sljedećem kolu, budući da je HAŠK s mladim Matejem Barkićem na vratima primio pet komada od Ponikvi na domaćem terenu. Već do 38. minuti bilo je 0-4 za goste, pri čemu su zabijali i bivši igrači Gorice Mihael Đopar i Arijan Ačkar.

U svakom slučaju, sretno obojici…

Prva Turopoljska trail utrka Ključić brdo uspješno je održana u nedjelju 1. rujna. Višemjesečne pripreme rezultirale su pravim spektaklom na Ključić brdu i okolnim mjestima, a uspjeh je zabilježen i u organizacijskom i natjecateljskom smislu, jer su članovi MKVG okupirali pobjednička postolja.

– Otkad smo u proljeće ove godine odredili i rezervirali termin za prvu veliku turopoljsku trail utrku, ni jedan dan nije prošao da barem nešto nije napravljeno u pripremi ovog projekta za kojeg sad znamo da će postati turopoljska sportska tradicija. Tisuće poslanih mailova i tisuće prijeđenih kilometara po stazama u okolici Ključić brda rezultirali su u nedjelju 1. rujna spektakularnim događajem kojeg će mnogi pamtiti – ističu iz Maraton kluba.

– Prošli smo mnoge trail utrke prije nego smo se odlučili raditi svoju, skupili smo iskustva od kolega iz brojnih prijateljskih klubova i potrudili se napraviti ne samo utrku, nego cijeli događaj onako kako bismo i mi voljeli da nam netko napravi. Konačna ocjena svih sudionika, dobivena u anonimnoj anketi, čista je petica (prosjek 4,89), i to je najbolji dokaz da smo uspjeli. Naravno da uvijek može bolje i potrudit ćemo se iduće godine poboljšati neke stvari.

Nekoliko je posebnosti i asocijacija koje se prepričavaju danima i po kojima se naša utrka može otprve izdvojiti i prepoznati. Primjerice pucanj turopoljskog topa na startu i zalijevanje vatrogasnim šmrkom na cilju. Jedna od posebnosti je i nenatjecateljska staza Hodalica, kojoj je cilj bio popularizirati boravak u prirodi i privući što više ljudi na brdsku rekreaciju. U početku su naši maratonci i sami bili skeptični oko ove ideje, ali na kraju je Hodalica s više od osamdeset finišera ispala najpopunjenija staza na trailu.

U pripremi i provedbi utrke, uz članove Maraton kluba Velike Gorica, sudjelovali su brojni volonteri koji inače nemaju veze s trčanjem.

– To je razlog više da im dvostruko zahvalimo na angažmanu i žrtvovanom vremenu. Naravno, ničega ne bi bilo bez naših partnera i sponzora koji su izravno ili posredno sudjelovali u izvedbi pojedinih segmenata ovog događaja – naglašavaju iz kluba.

U prvom redu to su Turistička zajednica Velike Gorice i Izletište Ključić brdo, a uz njih podršku su ovom događaju dali Medicinski centar Gorica, Plemenita općina Turopoljska, Coca-Cola, Carlsberg (Pan), Dis-Prom Hair & Beauty Care, Row Spirit by Martin Sinković, Milsing, Kera Term, APIS IT, AlCu Metali, DataStream, Urbani prostor, Navident centar dentalne medicine, Zajednica sportskih udruga zagrebačke županije, Zajednica sportskih udruga Grada Velike Gorice, Turopolka MartArt, Turopoljski štrukli cipov by Ivana, Mineral promet, Oružane snage RH, Odvjetnički ured Kristina Stepinac Terzić, Antun Čunčić iz DVD Novo Čiče (dečko sa šmrkom), DJ Watz…

– Hvala svima! – poručuju iz Maraton kluba.

Što se sportskog dijela utrke tiče, rezultati su na stranicama Stotinke, službenog mjeritelja vremena na najvećim hrvatskim utrkama, između ostalog i u KontinenTrail ligi, u kojoj bi se dogodine mogla naći i ova naša utrka.

Svi finišeri zaslužuju pohvalu i čestitanje, posebno zbog velike vrućine po kojoj je utrka održana. Osim članova MKVG, koji su postigli izvrsne rezutate, poseban naglasak zaslužuje Ivana Širić, prvakinja Hrvatske u trailu i hrvatska reprezentativka, koja se odazvala pozivu da dođe na utrku i rutinski je pobijedila na najdužoj stazi. No, još važnija od pobjede je njezina najava da se vraća i dogodine!

Rezultati utrke

Banderijalac (24km), muški:
1. Stjepan Leljak (AK Vrbovec),
2. Bojan Jurković (SRD315 Sjeverozapad),
3. Antonio Klarić (AK Sljeme)
4. Željko Presečki (ZBNB)
5. Nikola Smolić (AK Sljeme)

Banderijalac (24km), žene:
1. Ivana Širić (AK Plitvice),
2. Jasna Mikulić (MK Velika Gorica),
3. Vesela Brajković (TK Sisak).
4. Dijana Janžek (AK Zabok/Zagorje Adventure Team)
5. Željka Grbavac (Ind)

Podgutnica (16,5km), muški:
1. Bruno Škrinjarić (MK Velika Gorica)
2. Kruno Štriga (AK Zabok),
3. Matej Janjić (MK Velika Gorica)
4. Robert Zemljić (AK Fit)
5. Franjo Štefan (Adidas runner)

Podgutnica (16,5km), žene:
1. Marcela Cerovac (Ind)
2. Nina Sudarević (Vita Olimpica/AK Plitvice)
3. Renata Horvatek (MK Velika Gorica)
4. Kristina Terzić (MK Velika Gorica)
5. Željka Kaurić (AK Zabok)

Poculica (8km), muški:
1. Valentin Kovačević (Ind)
2. Darko Radić (MK Velika Gorica),
3. Martin Marčec (MK Velika Gorica)
4. Tomislav Babić (Ind)
5. Želimir Delač (MK Velika Gorica)

Poculica (8km), žene:
1. Irena Cerovac (Ind)
2. Sara Pavlak (Tilček team)
3. Ivana Novak (MK Velika Gorica)
4. Edita Grgić (MK Velika Gorica)
5. Alena Sokić (MK Velika Gorica)

Kao dugotrajni podsjetnik na 1. Turopoljsku trail utrku Ključić brdo, fotografije su snimili Darko Kovač, Krume Ivanovski, Antonia Martinović i Oliver Parabić.