Sport

Pioniri male… Ma veliki! Petorica iz “The generacije” u kockastom dresu

Izbornik U-15 reprezentacije Hrvatske Sreten Ćuk za ovu je akciju pozvao čak petoricu igrača pionirske momčadi HNK Gorice, koja i dalje drži prvo mjesto na tablici HNL-a u svom uzrastu. I koja bi u godinama koje slijede mogla promijeniti puno toga…

Objavljeno

prije 2 godine

17. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Otkad je HNK Gorica u eliti hrvatskog nogometa, a uskoro će završiti i šesta sezona u okruženju najboljih klubova u najpopularnijem sportu u državi, a nekoliko pitanja ciklički se ponavlja među zainteresiranim pukom. Jedno od njih je “kako je moguće da gorička nogometna priča ne privlači više pažnje””, a drugo bi moglo biti nešto u stilu “zašto u Gorici stalno dovode igrače sa strane, umjesto da priliku daju svojoj djeci?”

Ima u toj konkurenciji još ponekih pitanja, više ili manje logičnih, ali ova dva nekako su usko povezana. Da ima više domaćih igrača, klinaca koji su odrasli i stasali u ovom gradu, moguće je da bi bilo i više publike, više zainteresiranih, više “zakačenih” za Goricu… A opet, s druge strane, riječ je o procesu koji traje, koji se ne može realizirati preko noći. Naravno da u svakom klubu na svijetu imaju cilj iz omladinske škole izbacivati igrače za prvu momčad, naravno da to žele i u Gorici, ali proces je u tijeku…

Kažu da su potrebna dva olimpijska ciklusa ozbiljnog rada s djecom, dakle osam godina, da bi se stvorio ozbiljan seniorski nogometaš. Ako uzmemo u obzir da su se stvari u cijeloj ovog priči oko podizanja velikogoričkog nogometa na najvišu razinu događale u etapama, odnosno da je prvo bilo važno seniore uvesti u najviši rang, nakon čega je mogao slijediti pravi, potpuni zaokret prema omladinskoj školi, iz današnje perspektive sve izgleda kao da ide – po planu.

Nakon što su se seniori stabilizirali u okvirima HNL-a, slijedili su ih i juniori, koji su prvi uspjeli doći do prvoligaškog društva. Nakon toga, u sljedećem koraku, do 1. HNL došli su i kadeti, a zajedno s njima i pioniri, koji nas vraćaju korak ili dva unazad u ovoj priči. Na ona dva olimpijska ciklusa, na vrijeme potrebno da dječaci, kroz ozbiljan sustav, postanu ozbiljni nogometaši.

U trenucima kad su seniori dograbili najviši rang, naime, ti dječaci imali su devet godina. I krenuli raditi u okvirima jednog prvoligaškoga kluba, u uvjetima koji su se podignuli za razinu ili dvije. U posljednjih šest godina ti su klinci žestoko radili, preskakali gomile prepreka koje su putem nailazile, a u sklopu svega toga događala se i selekcija, kao normalan proces u svakom sportskom kolektivu. Oni koji nisu mogli pratiti zahtjeve su otpadali, a na njihova mjesta dolazili su neki drugi – bolji, talentiraniji, gladniji…

Pioniri Gorice doživjeli su samo jedan poraz ove sezone, imaju i 14 pobjeda te sedam remija… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lako se u tom cijelom kolopletu detalja moglo i pogriješiti, promašiti s procjenama, ali čini se da u školi nogometa HNK Gorice, pod vodstvom voditelja Marka Radanića, a posljednjih godina i uz značajan doprinos Slavka Perkovića, vrlo malo promašivali i griješili. Jer, šest godina poslije ti devetogodišnji klinci s početka seniorske prvoligaške avanture imaju 15 godina, igraju HNL za pionire i, znate to već vjerojatno, drže prvo mjesto! Ispred Hajduka, Dinama i Lokomotive, klubova s najboljim omladinskim školama u državi.

Trener Boris Trivunov i njegovi klinci isprva su smatrani senzacijom, zatim i hitom prvenstva, a četiri kola prije kraja sezone promovirali su sami sebe u najozbiljnije kandidate za naslov prvaka. Put je još dug, drugi Hajduk ima tri boda i jednu utakmicu manje, a Gorica mora u Lučko i Solin, dok doma dočekuje Varaždin i Rijeku, ali sezona je već sad, bez obzira na konačni ishod, fenomenalna!

A kad je već tako, nije posebno neobično što je Sreten Ćuk, izbornik hrvatske U-15 reprezentacije, odlučno zagrabio u goričko dvorište. I poslao pozivnice čak petorici igrača iz ove generacije.

Francis Echue, Luka Čolić, Juraj Frigan, Mihael Kelava i Elisandro Kožina našli su se tako u društvu najboljih nogometaša svoje generacije u državi, što je novi rekord, jer Gorica nikad nije imala petoricu reprezentativaca u jednoj selekciji. Njih četvorica, svi osim lakše ozlijeđenoga Kelave, nastupili su u pobjedi 2-1 protiv BiH u utorak, Echue je bio i strijelac, a drugu utakmicu s istim protivnikom igrat će u četvrtak.

Francis Chinedu Echue sin je Nigerijca iz Hrvatice, koji na treninge u Goricu svakodnevno stiže iz Prečkog, Luka Čolić je domaći dečko, Goričanin, kapetan pionira Gorice, Elisandro Kožina Aranha Pinheiro sin je Brazilca i Hrvatice, koji na treninge svakodnevno putuje iz svoje Pušće, dok je Mihael Kelava iz Donje Stubice ujedno i kapetan nacionalne momčadi. Ovu petorku reprezentativaca zatvara Juraj Frigan, Zelinjanin koji je u Turopolje stigao iz Dubrave.

I svi su oni ponos kluba, ali i ključna lica u goričkoj “The generaciji”. Odnosno, prvoj generacija koja bi trebala biti – ta! Kad prođe taj olimpijski ciklus, za dvije do tri godine, ovi će dečki biti juniori, vjerujemo u velikoj mjeri spremni zakucati na vrata seniorske momčadi, koju bi u godinama koje slijede mogli i nositi. Zajedno s talentiranim klincima koji su danas u juniorima, ali i kadetima, iz kojih je već i došao jedan igrač koji dolazi, debitant protiv Dinama Luka Vrzić.

Sve u svemu, u godinama koje slijede pitanja iz uvoda mogla bi se sve rjeđe ponavljati. Pogotovo ako se u Gorici uspiju oduprijeti ponudama većih klubova, koji već neko vrijeme traže način kako “oteti” ove talentirane klince. I zato je prvi zadatak vodstva kluba sačuvati ovu djecu u našem klubu. Ili, ako to već i ne bude moguće, barem dobro naplatiti rad i ulaganja.

Kotač se zavrtio, samo neka se okreće…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.