Nakon dva vezana poraza u prvenstvu, prvo od Osijeka, a zatim i Rijeke, nogometašima Gorice dobro je došla stanka koja je nakratko prekinula natjecanje u SuperSport HNL-u. Dok svoje odrađuju reprezentacije, trener Mario Carević dao je svojim igračima nešto odmora prije nego što ih je “nagazio” u drugom dijelu tjedna koji je okončan i jednom prijateljskom utakmicom. Već po običaju, putovalo se u Sloveniju, a minutažu su dobili igrači koji su dosad manje igrali.

U Športnom parku Radomlje tako su startali Žarkov na vratima, Josić, Gurlica i Čabraja u zadnjoj liniji, Trontelj, Bakić, Kučiš i Pelko u sredini te Fiolić i Gashi iza leđa najisturenijeg Ercega. U tom je sastavu Gorica odigrala vrlo dobru utakmicu, u kojoj je do vodstva došla u 32. minuti, kad je pogodio nogometa željni Ante Erceg.

U nastavku su Goričani posao dovršili u najvećoj mjeri zahvaljujući svojim raspoloženim napadačima, budući da je u 72. minuti pogodio i Čuić, koji je ušao s klupe u drugom poluvremenu, da bi posao deset minuta kasnije zaključio. Igrači Radomlja reagirali su tek nakon što su primili i taj treći gol, pa je samo minutu nakon Ercegova drugog jedini gol Radomlja zabio Vodopivec.

Sve u svemu, bila je to uspješna provjera, u kojoj je stigla i pobjeda, što nije ključno, ali je svakako važno nakon ta dva vezana poraza. Tijekom sljedećeg tjedna sve će misli biti usmjerene prema novom izazovu, prema četvrtoj domaćoj utakmici zaredom, ovoga puta protiv Varaždina. Tom će utakmicom biti zatvoreno deseto kolo, prvo u drugome krugu prvenstva, budući da je Varaždin u Gorici na rasporedu u nedjelju u 18.15 sati.

Košarkaši Gorice su u 01. kolu Prve lige u novoj sezoni 2025./2026. izgubili od momčadi Ribola Kaštela rezultatom 79:89, u Gradskoj sportskoj dvorani (subota, 11.10.2025.).

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Utakmica je u prve dvije četvrtine bila izjednačena i neposredno pred odlazak na veliki odmor domaći su došli do prednosti (40:35). U nastavku u 25. minuti Gorica je još imala prednost (52:48), ali su do isteka treće četvrtine gosti okrenuli rezultat u svoju korist (59:65).

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sredinom zaključne dionice Kaštela su imali 11 poena prednosti (67:78) i bez suvišne dramatike zaključili su utakmicu s deset poena viška (79:89). Pet od šest strijelaca Kaštela bilo je dvoznamenkasto, uvjerljivo najbolji igrač utakmice bio je Ivo Zukanović s 20 poena, 14 skokova i 10 asistencija! Karlo Vidović 19,  kapetan Josip Vidović 16 poena (5 asista), Mario Delaš 14 (4 skoka, 5 asista), Jakov Sanader 13 (4 asista) i Krešimir Elez 9 poena i 5 skokova.

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.10.2025. Prva liga-01.kolo: KK Gorica-KK Ribola Kaštela 79:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kod domaćih dvoznamenkasti su bili: Borna Dramalija 18 poena (5 asista, 3s), kapetan Ante Mašić 13 poena (11/11slobodna bacanja) i Kristijan Šutalo 12.

Galerija fotografija

Prva liga 2025./2026., 01.kolo

KK Gorica – KK Ribola Kaštela 79:89 (24:23, 16:12, 19:30, 20:24)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 80. Subota, 11.10.2025., 16 sati. Suci: Jelena Tomić, Goran Rogić, Ma Maesano Krapinec. Delegat: Tomislav Ercegović.

GORICA: Ivanković 4, Pavlic 6, Dramalija 18, Turić 9, Mašić (cap.) 13, Validžić 5, Šutalo 12, Bljajić, Miloloža 2, Ninić, Kuzmić 6, Gluhak 4. Trener: Damir Miljković.

RIBOLA KAŠTELA: J.Vidović (cap.) 15, Roso, Sanader 12, K.Vidović 19, Nazor, Delaš 14, Zukanović 20, Zebić, Čerina, Elez 9. Trener: Toni Biočić.

Prošlog vikenda, 4. i 5. listopada, u Rijeci je održan Croatia Open, najjači međunarodni karate turnir u Hrvatskoj, na kojem je nastupilo oko 1500 natjecatelja iz 22 države. Turnir je ujedno i jedan od ključnih bodovnih kriterija za odlazak na Europsko prvenstvo koje će se u veljači 2026. održati na Cipru. Karate klub Velika Gorica nastupio je s ekipom kadeta i juniora, a u konkurenciji ponajboljih europskih karatista osvojene su dvije brončane medalje, a osvojili su ih Katja Braica i Nikola Huzjak.

Katja Braica (juniorke -59 kg) do bronce je stigla nakon pet zahtjevnih mečeva. Na putu do postolja svladala je predstavnice Slovačke, Bugarske i dvije hrvatske natjecateljice, dok je u polufinalu zaustavljena od karatistice iz Slovenije.

Nikola Huzjak (juniori +76 kg) ponovio je isti uspjeh. Nakon pobjede protiv Slovaka, u drugom kolu ga je zaustavio crnogorski borac, kasniji pobjednik kategorije. U repasažu Huzjak pobjeđuje Talijana te u odlučujućem meču i hrvatske protivnike, čime osvaja broncu.

Zanimljivo je da su upravo Braica i Huzjak bili jedini hrvatski predstavnici koji su se u svojim kategorijama popeli na postolje, osiguravši pritom vrijedne bodove za nacionalni poredak.

Blizu medalje bio je i Vito Hulina (juniori -68 kg), koji je nakon nekoliko pobjeda stigao do polufinala. U borbi za broncu poražen je tijesnom odlukom sudaca te je završio na petom mjestu. Za klub su još nastupili Mia Čunčić (kadetkinje -47 kg), Franka Jerkin (kadetkinje -54 kg), Ema Jukić (juniorke -48 kg) i Luka Lukačić (juniori -76 kg), no ovoga puta nisu uspjeli izboriti plasman među medaljaše.

Sljedeći izazov za velikogoričke karatiste bit će Kup Hrvatske u Zagrebu, nakon čega slijede preostali bodovni turniri koji će odlučiti tko će izboriti mjesto u reprezentaciji za Europsko prvenstvo na Cipru.

Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.

– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.

– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.

Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.

– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.

Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.

– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.

Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.

– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.

Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…

– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.

Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…

– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.

Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.

– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.

Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.

– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.

– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…

Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.

– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.

Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.

– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.

Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri

Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.

– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.

– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.

Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…

Nogometna dinastija Klafurić ide jako!

Sad već neko vrijeme, tamo u neposrednoj blizini Gradske dvorane, imamo priliku vidjeti lijepi bijeli balon. Riječ je, naravno, o novoj trenažnoj dvorani za velikogoričke sportaše, objektu koji će biti u formi balon-dvorane i trebao bi značajno poboljšati uvjete za rad svih gradskih sportskih udruga, pogotovo onih koje se bave košarkom, rukometom i odbojkom.

Prošetali smo do dvorane u nastajanju kako bismo vidjeli kako je stanje radova i prvi je dojam da posla još ima. O tome je, uostalom, na sjednici Gradskog vijeća govorio zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je prvi čovjek tog projekta.

– Kolega vijećnik Damir Slojšek i ja što smo prije tri, četiri godine pričali smo o ovome uz kavu, na neki način to smo i pokrenuli, a u ovom trenutku ušli smo u završnu fazu. Bit će to jedan od najvećih zatvorenih sportskih objekata na našem području, dužine preko 70 i širine 33 metra. Tu će biti jedno veliko rukometno igralište po dužini i tri košarkaška, odnosno odbojkaška igrališta poprečno – rekao je Karas i nastavio:

– Kad smo prije tri godine krenuli s tim, zamišljeno je da naše mlađe dobne kategorije imaju gdje trenirati, da ne moraju trenirati u 23 sata. Koncept je takav da se mogu spustiti pregrade, pa da čak tri sekcije mlađih dobnih kategorija istovremeno mogu biti u dvorani.

Govorilo se i ranije o nekim rokovima, koji su spletom okolnosti probijeni, ali sad je jasno da će naši sportaši vrlo brzo početi koristiti novu dvoranu.

– Balon je podignut, a sad se montira osam kontejnera za spremišta i svlačionice, a nakon toga dolazi postavljanje poda i opreme, koševa, golova i ostalog. U tijeku je postavljanje vodovodnog priključka, kad se to završi, radit će se i priključak sa ceste uz Gradsku dvoranu. Očekujemo da bi tijekom studenog, ovisno o tehničkom pregledu, sve moglo biti gotovo. Hoće li to biti sredinom ili krajem studenog, u ovom trenutku ne mogu reći, ali do kraja mjeseca bi moralo biti – kazao je Karas.