Kultura

Petra, kraljica Fašnika: ‘Izrađujem maske i po tri mjeseca, ako treba i noću…’

Ona je odgojiteljica u Dječjem vrtiću Žirek, majka dvoje djece i ludo kreativna zaljubljenica u fašnik. Vlastoručno izrađuje spektakularne maske, često i noću, nakon što djeca zaspu, ulaže nevjerojatnu energiju u cijelu priču. Ovo je priča o Petri Petak

Objavljeno

prije 7 godina

27. veljače 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Moja godina je podijeljena na rođendane, Božić i fašnik. A to posljednje je posebno važno, za fašnik su ti to projekti koji traju dva, tri mjeseca. Prvo treba u glavi smisliti što i kako, a onda se kreće u izradu…, počinje svoju neobičnu priču Petra Petak.

Ona je teta u vrtiću Žirek, nesuđena umjetnica i, slobodno to možemo reći, kraljica Turopoljskog fašnika! Barem kad je riječ o izradi maski za svoju, ali i “svoju” djecu.

– Maske sam počela raditi doma, za kćer, prvo neke haljinice, a onda sam nekako povukla i cure na poslu. Tako da smo redovno svake godine s djecom na malom, a s kolegicama na velikom fašniku. Pa još popodne sa svojom djecom… Tako da sam taj fašnički vikend na licu mjesta od jutra do sutra, od petka do nedjelje – sa smiješkom priča Petra, koja gotovo da već drhti u iščekivanju ovogodišnjeg Turopoljskog fašnika, koji će se održati ovog vikenda.

Planovi su već tu, izrada najvećeg dijela maski već je završena, a sve to Petra, njezina djeca i kolege rade sa smiješkom. Uz temeljnu postavku da je praktički sve moguće izraditi vlastitim rukama.

– Super mi je što moja djeca više ne govore ‘mama, ajmo nešto kupiti’, puno češće kažu ‘ajmo nešto napraviti’. Evo, sinu Franku sam napravila parkiralište za autiće od kartona, pa spuštalicu za autiće… – pokazuje nam Petra svoje radove po cijelome stanu pa nastavlja:

– Naravno, neke stvari moraš i kupiti, ali puno toga i sami izradimo. I klinci u vrtiću mi se već smiju… Kad se nešto potrga, znaju da ću ja odmah uzeti vruće ljepilo i to srediti. I onda govore jedan drugome: ‘Eto vidite da se ništa ne mora kupiti, sve se može napraviti’. To mi je poseban gušt, naučiti djecu da se i svojim rukama može puno toga stvoriti – priča Petra.

Ona je svojim rukama posljednjih godina stvorila cijeli niz čudesnih i impresivnih maski. Čak i oni koji ne vole fašničke ludorije, maskiranja općenito, moraju ostati impresionirani kad ona krene…

– Moj najveći uspjeh? Hm… Pa evo, prošle godine sam bila Einstein. Par godina me držalo da radim perike od vune. Ispadne to jako fora, izgleda kao iz crtića… Kći Noa bila je i Dorothy iz Kanzasa, i krpena lutka, i Crvenkapica… S tim perikama je stvarno izgledalo kao da je lik došetao iz crtića. A ja sam prije dvije godine bila Petar Grašo, tad sam od vune radila bradu. Ode tu dosta vremena, oko perike ima sigurno dva tjedna posla. Prvo treba sašiti kapu, prošiti je na mašini, pa pomalo izvlačiti kosu, koju treba i iščešljavati… Da, traje dosta, ali to mi je baš gušt – priča nam Petra dok “običan” čovjek razmišlja kako majka dvoje djece sve to stigne, uspije uskladiti, kako sve to uspije izvesti.

– Naučila sam da google zna sve, kao i Pinterest. Otvoriš to i tražiš ideje. Sve radim nakon što klinci odu spavati. Znači, moje vrijeme za rad je iza 22 sata, pa sve do dva, tri ujutro, do kad već treba. Cure mi se znaju smijati na poslu, govoriti: ‘Nisi normalna, opet nisi spavala!’ Ali mene to psihički opušta. Nekome je fora izaći van, otići na kavu, a meni je ovo opuštanje… Tako koristim slobodno vrijeme. Sve radim u dnevnom boravku, na stolu, na podu, na malom stoliću… – upućuje nas Petra u svoj svijet, poseban i razigran.

Nije sve to ni jeftino, koliko god se puno toga svodi na recikliranje, korištenje materijala koji su za mnogi smeće. Za nju nisu, za nju su sirovina za izradu malih umjetničkih djela.

– Dugo sam sve te kartone skupljala okolo, nabavljala kutije, žicala, reciklirala, ali sad sam ih već počela i kupovati. Tako je ipak maska čvršća i kompaktnija. Točnije, muž mi ih je išao kupiti, toliko sam ga izludila da mi pronađe kartone da ih je na kraju odlučio kupiti, ha, ha.

Prošle godine izradila je, po želji sina Franka, napravila Munjevitog Jurića od kartona, koji je cijelu obitelj odveo na izlet.

– Da, s Munjevitim Jurićem je Franko pobijedio na fašniku u Supernovi, a nagrada je bila put u Legoland za cijelu obitelj. Mom suprugu Željku do tad je sve to s maskama pomalo išlo na živce, pogotovo zato što je u vrijeme fašnika morao preuzimati dobar dio kućanskih obaveza, ali kad je Franko dobio tu nagradu, odjedanput mu je sve to postalo fora. Pa sad i sam pita što mi treba za fašnik, gdje sve moramo ići… – smije se Petra.

I kao dijete se voljela maskirati, a kad je dobila svoju djecu, imala je vrlo jasan cilj.

– Kako sam uvijek zazirala od bilo kakvih javnih nastupa, čak i kad bih odgovarala u školi, pred razredom, nikako nisam željela da se dogodi i mojoj djeci. Željela sam da izgube taj strah, a najbolji način je izaći pred ljude s maskom. Kći Noa krenula je na fašnik već s dvije godine, prve i druge godine bila je sramežljiva, a poslije je počela i sama forsirati. Danas više nema problem ako je u centru pažnje, što mi je jako važno, da je dijete slobodno. Tako je bilo i sa sinom Frankom, on je bio puno sramežljiviji, a sad je to već potpuno drukčije – tvrdi Petra.

Istim vrijednostima, kad je riječ o fašniku, ući i svoju djecu doma, i svoju djecu u vrtiću.

– Nikada djecu nisam motivirala time da bi trebali pobijediti, niti sam ja natjecateljski tip. Bez obzira na skromne nagrade na Turopoljskom fašniku, oni uvijek dobiju nagradu od mame i tate. S klincima u vrtiću sakupljamo plastične boce i za njih dobijemo povratnu naknadu koju stavljamo u kasicu, koju smo, naravno, zajedno izradili, i za nastup na Fašniku dogovor je da ćemo poslije skupa na sladoled ili pizzu sa novcem koji su sakupili. Ima djece koju roditelji i odgojitelji motiviraju pobjedom pa djeca budu razočarana i plaču ako ne pobijede, što je tužno. Ja djecu učim da budu sretni samim time što su bili toliko hrabri i odlučili stati pred tolike ljude i izvesti svoju točku – objašnjava Petra.

11.02.2018. Velika Gorica – Mali fašnik. Foto: David Jolić/Cityportal.hr

A opet, naravno da je lijepo i pobijediti. Što se njezinoj djeci, velikim dijelom zahvaljujući njezinom trudu, često događa.

– Pa da. Noa je pobijedila nekih pet, šest puta, Franko dvaput… Uvijek dobiju medalju, budu među najboljima. Prošle godine pobijedili smo i s našim predškolcima. Napravili smo veliki vremenski stroj. Tata, koji radi s metalom, napravio mi je željezni okvir s kotačima, a ja sam ostalo napravila od kartona, uključujući i zupčanik koji je pokretao sat. Kazaljke su išle unatrag, jer ipak putujemo kroz vrijeme… Imali smo i ogromnu cijev, za koju smo roditelje tražili da nam donesu sav materijal koji imaju, iz toga su izlazile kuglice… Ove godine će djeca biti veseli mornari. U izradi je brod od kartona od dva metra, koji radimo u vrtiću. Djeca su oduševljena… Zamišljeno je da dolazimo brodom, pa nađu kartu s blagom i traže blago po pozornici, a blago su zapravo instrumenti. Od kartona sam izradila violinu i harmoniku… – nabraja Petra i doista se učini da svim tim čudima nema kraja.

– Ali stvarno volim raditi takve stvari! Još od osnovne škole. Išla sam u Kumičić i došla na likovnu grupu kod Mire Vilus. To bi trajalo sat vremena, a ja bi s još nekoliko cura znala ostati i cijelu popodnevnu smjenu… Da, oduzme to puno vremena, potroši se i novca, ali ne žalim. Djeca uživaju, ja uživam… I poanta nije samo maskiranje nego izrada rekvizita i kostima, nego to što sve radimo zajednički – završila je svoju priču simpatična Petra.

Povezane teme:hotnews maske Petra Petak Turopoljski fašnik

Kultura

“Nevidljive jednakosti” u Galženici! Studenti VERN-a otvorili jesenski Štoos u kvartu

Sedam mladih autora predstavilo svoje radove o temi rada i radništva.

Objavljeno

prije 1 dan

7. listopada 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Ana Vuko

Jesenski ciklus programa Štoos u kvartu započeo je u petak, 3. listopada, u Galženici izložbom “Nevidljive jednakosti”. U suradnji Štoos teatra, Sveučilišta Vern i Gradske knjižnice Velika Gorica predstavljeno je sedam studentskih radova koji se bave temom rada i radništva. Izložba ostaje otvorena do 15. listopada 2025. u prostoru Knjižnice Galženica.

Autori radova su studenti preddiplomskog studija transmedijske dramaturgije s Vern-a, koji su svatko na svoj način pristupili pitanju što danas znači raditi i stvarati u fizičkom, virtualnom i duhovnom svijetu.

Foto: Ana Vuko

“Studentski radovi odražavaju poglede na različita poimanjima rada u teoriji i praksi fizičkog, virtualnog i duhovnog svijeta. Razmatrao se odnos čovjeka i stroja, novi trend zamjene ljudskog inovativnog i umnog rada mogućnostima umjetne inteligencije, uz pitanje što je to kvalitetan rad i kojim parametrima se može izmjeriti ljudski trud”, pojasnila je Mentorica Martina Granić.

U izlogu knjižnice posjetitelji mogu vidjeti razne radove koji otvaraju širok raspon tema, od osobnih priča do promišljanja o suvremenom radnom okruženju. Uz to, iz Štoos teatara najavljuju jedno posebno gostovanje krajem mjeseca.

“Krajem listopada, točnije od 26. do 28. 10. u našem će gradu boraviti umjetnici iz Francuske koji će tri dana živjeti u javnom prostoru grada. Riječ je o međunarodnoj suradnji između Francuske, Hrvatske i Bugarske, te prvi ovakav projekt u našem gradu, a sam program dio je i Dana Europske baštine Ministarstva kulture”, rekla je Ana Katulić.

Nastavite čitati

Kultura

“Urbana utopija na periferiji” – Izložba koja otkriva kako je naselje iz kukuruzišta izraslo u urbani simbol grada

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje.

Objavljeno

prije 1 tjedan

29. rujna 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

U petak, 3. listopada 2025. u 19 sati, u Galeriji Galženica otvara se izložba “Galženica: urbana utopija na periferiji”. Povodom 50 godina od početka izgradnje naselja Galženica III i 45 godina rada Doma kulture Galženica, kustosica Antonia Vodanović predstavit će interdisciplinarni projekt koji povezuje povijest arhitekture, medijsku reprezentaciju i osobna sjećanja stanovnika. Izložba će biti otvorena do 21. studenoga.

Izložba donosi priču o razvoju Galženice, nekadašnjeg kukuruzišta koje se sedamdesetih godina pretvorilo u plansko radničko naselje. Kroz arhivske materijale, novinske članke, fotografije i umjetničke radove, posjetitelji će vidjeti kako je iz jednog poljoprivrednog kraja izrastao urbani prostor osmišljen “po mjeri čovjeka”.

Autorica izložbe i voditeljica istraživanja je viša kustosica Antonia Vodanović, a u stvaranju projekta sudjelovali su povjesničari umjetnosti, studenti etnologije i kulturne antropologije te suvremeni umjetnici. Dizajn postava potpisuje Nikola Križanac.

Izložba je podijeljena u dvije cjeline. Gornja etaža fokusira se na medijsku sliku Galženice kroz novinske članke, oglase, karikature i dokumentarne fotografije, dok donji dio posjetiteljima približava osobne priče arhitekata, urbanista i stanovnika. Preko 200 arhivskih članaka i brojni vizualni materijali prikazuju kako se u javnosti oblikovala slika o naselju i njegovim ljudima.

U sklopu izložbe bit će predstavljeni i novi radovi mladih umjetnika, fotografska serija “Kamen temeljac” Ivana Buvinića te konceptualni rad “Outsourcing” Ivana Gundića u suradnji sa Zlatkom Majsecom. Izložba uključuje i videodokumentaciju kolektivnog performansa Božene Končić Badurine iz 2013. godine te dokumentarne fotografije Renata Glogovčana iz 2003.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u znaku PK Barbara i Mažoretkinja Dubrovčan

Objavljeno

prije 1 tjedan

29. rujna 2025.

Objavio/la

David Jolić

Otvoreno Europsko prvenstvo mažoretkinja i 9.Mediteranski kup u organizaciji Europske asocijacije mažoret timova (EMTA), Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Turističke zajednice Grada Novigrada-Cittanove održano je u Istri (Novigrad-Cittanova, 25.-28.09.2025.godine), u Gradskoj sportskoj dvorani.