Gorica je u 24. kolu Prve lige pobijedila KK Bosco iz Zagreba rezultatom 92:89 (22:23, 14:21, 27:24, 30:21) zahvaljujući vrlo dobroj igri u zaključnoj četvrtini. Momčad domaćih bila je favorit u ovoj utakmici, ali to se nije dalo zamijetiti u prve dvije dionice i dobrim dijelom u trećoj četvrtini.

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kada je sredinom 3. četvrtine na semaforu svijetlilo 41:58 izgledalo je da je Gorica posve na gubitničkoj poziciji, ali je poslije minute odmora i do kraja četvrtine minus od 17 poena skinut na podnošljivih -5. Sredinom zadnje četvrtine Gorica je prešla u vodstvo i u zanimljivoj završnici ipak zabilježila očekivanu pobjedu.

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U redovima Gorice najefikasniji su bili Borna Dramalija sa 26 i Ante Mašić s 23 poena. Odličan je bio kreator preokreta Kristijan Validžić sa 17 poena i 10 skokova, dvoznamenkasti učinak imao je i Lovro Došen s 14 poena, 7 skokova i 5 asistencija.

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.04.2025. Prva liga-24.kolo: KK Gorica-KK Bosco(Zagreb) 92:89. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dvoznamenkasti kod Bosca: Daniel Pavičić 28 poena (6s, 6as), Ante Krapić 16 poena (6s, 3as), Zvonimir Kujundžić 16 (4s) i Bruno Bubalo 12 poena i 9 asistencija.

Galerija fotografija

Najbolju sportašicu Zagrebačke županije u prošloj godini ima Samobor, najboljeg sportaša Sv. Ivan Zelina, najbolju ekipu Dugo Selo, a najbolju momčad Zaprešić. One glavne, najzvučnije nagrade na županijskoj dodjeli najboljih u sportu pravilo su se rasporedile po cijeloj županiji, pri čemu se lako može primjetiti kako su sve četiri i ovom prilikom zaobišle najveći grad u županiji, našu Veliku Goricu. Velika satisfakcija stigla je kod dodjele nagrada najboljima u parasportu, jer tu je naš grad apsolutno dominantan…

U konkurenciji za najbolju ekipu godine bile su stolnotenisačice Jaske, karatistice Samobora, hokejašice Zeline, mlade rukometašice Ivanića, odbojkašice iz Zaprešića te nogometašice Gorice, a nagradu su dobile rukometašice Dugog Sela ’55.

Strijelci iz našeg SD Gorda bili su nominirani za najbolji momčad godine, zajedno s rukometašima Ivanića i Rudara iz Ruda, atletičarima iz Jaske, hokejašima iz Zeline i ribolovcima iz Rakitja te Auto Klubom Dugo Selo, a najboljima su na kraju zasluženo i očekivano proglašeni kuglači Zaprešića, deseterostruki prvaci Hrvatske.

U lovu na titulu najbolje sportašice županije svoje je argumente imala velikogorička badmintonašica Jelena Buchberger, kao i rukometašica Josipa Bebek (ŽRK Dugo Selo ’55), strijelkinja Iva Popović Gecan (SK Ivanić), Paola Matić iz kickboxinga (KK Jastreb), kartingašica Dora Ravenščak (Sveta Nedjelja), hokejašica Helena Buzjak (HK Zelina), svjetska prvakinja u powerliftinu Andrea Petrek (PK Wild Hogs) te Tonka Žitković iz Konjičkoga kluba Trajbar Team. Ponovno očekivano i zasluženo, sportašicom godine proglašena je karatistica Sadea Bećirović, članica KK Samobora.

Velikogorički sportaš godine Hrvoje Ceković bio je naš adut u utrci za sportaša godine, no ta je nagrada drugi put u posljednje tri godine otišla u ruke Alena Nokaja, prvaka Hrvatske u savate boksu i člana SK Čigra iz Sv. Ivana Zeline. U konkurenciji su bili još iz Ivan Đodan iz zaprešićkog taekwondoa, hrvač Domenik Andreić iz Vrbovca, ribolovac Matija Kraševac iz Rakitja, biciklist Fran Bošnjak iz Samobora, strijelac Josip Glasnović iz Jaske, automobilist Florian Blažutić iz Dugog Sela te Borna Grmuša iz Kickboxing kluba Ivanić.

Velika Gorica ponosila se u trenucima kad su svoje nagrade dobivali parasportašica godine Mirjana Lučić i najbolji parasportaš u 2024. godini Velimir Šandor, a njihov i naš klub USPON proglašen je najboljim parasportskim klubom. I Mirjana, i Velimir, i USPON tako su nastavili svoj niz velikih i važnih priznanja, i to već poslovično dominantno, jer prave konkurencije ovo društvo ni nema u županijskim okvirima.

Svoje priznanje dobio je ovom prilikom i Anri Targuš iz našeg hrvačkoga kluba, jedan od “zaslužnih sportskih kolektiva” bili su i pioniri HNK Gorice, senzacionalni prvaci Hrvatske iz prošle sezone. Igrač našega prvoligaša Lovro Lojen nagrađen je kao jedna od nada godine, naš kao i Mia Čunčić iz Karate kluba Velika Gorica u ženskoj konkurenciji.

Nagradu za promociju Zagrebačke županije dobili su braća Sinković, osvajači olimpijskog zlata u Parizu, budući da je Martin već godinama stanovnik naše županije, odnosno Strmca i Samobora. Kao izvrstan domaćin pokazala se Rugvica, a sve zajedno poslužilo je kao uvijek dobrodošlo okupljanje županijskog sporta.

Foto: Igor Đuran/01portal

Da bismo tamo nešto uzeli, morat ćemo biti na “milijun posto” svojih mogućnosti!

Tako je gostovanje u Varaždinu, kod jako dobrog protivnika, najavio trener Gorice Mario Carević, vjerujući i nadajući se da će njegova momčad odigrati bitno bolju utakmicu nego u porazu od Slaven Belupa i remiju s Lokomotivom u posljednja dva kola. Međutim, pokazalo se i ovoga puta da u nogometu nema previše egzaktnih pravila. Gorica, naime, nije bila ni blizu svog najboljeg izdanja, a kući se vratila s velikim i vrijednim bodom.

O preostala dva, koja su također bila na raspolaganju, nakon svega viđenog ne treba previše ni razmišljati, jer za ta dva žaliti mogu jedino Varaždinci. Koji su dominirali, napadali, bili puno bolja momčad od Gorice u ovih 90 minuta, ali i to je nogomet. Ponekad ti uzme, ponekad ti vrati, a Goričanima je ovoga puta vratio za sve što je išlo kontra njih u posljednje vrijeme. I zato ovaj bod ima poseban značaj i posebnu veličinu.

Jedinu pravu opasnost na ovoj utakmici Gorica je kreirala početkom nastavka preko Ante Ercega, koji je pucao iskosa, no Zelenika je to uspio zaustaviti. S druge strane, sve varaždinske šanse teško je i pobrojati, počevši već od prve minute, zaključno s velikim promašajem stopera Mladenovskog u završnici. Između toga smjestio se cijeli niz pokušaja domaćina, no Ivan Banić bio je u svom najboljem izdanju, nedvojbeno je zaslužio titulu igrača utakmice, a koliko je to bilo sadržajno predvečerje za njega govori i statistika: Varaždin je pucao 20 puta, Gorica samo pet puta…

Puno je manja razlika po pitanju udaraca u okvir vrata, Varaždin ih je imao četiri, a Gorica dva, no te će brojke ipak malo zavarati, jer cijeli gol iz izgledne pozicije nije promašio samo Mladenovski, nego i Vuk, i Mitrovski, i Mamić, a Duvnjak je zatresao stativu… Sasvim je to dovoljno situacija da ovaj remi bez problema možemo nazvati puno više sretnim nego spretnim.

Goričani su krenuli u svom već uobičajenom sustavu, sa trojicom ispred Banića, Bralićem, Krešićem i Krizmanićem, ponovno bez Mikanovića, s Majstorovićem desno te Sikošekom lijevo. Gusti i tehnički potkovani vezni red u sastavu Halilović, Pajaziti, Elezi, Ndockyt nije mogao pronaći način kako se nositi s Varaždincima, a samim time je i istureni Erceg bio poprilično odsječen u vrhu napada.

– Mislim da moramo biti presretni s ovim bodom, s obzirom na to da nismo odigrali dobru utakmicu. Varaždin je bio bolji protivnik, a mi smo radili jako puno neforsiranih pogrešaka u kontroliranom posjedu, u jednostavnom pasu, čime smo nudili prilike Varaždinu. Ne znam zašto je to tako, ali jednostavno nismo bili dobri – priznao je trener Carević, koji je mogao biti zadovoljan jedino činjenicom da je Gorica prvi put ove sezone uspjela ostati neporažena na dva uzastopna gostovanja.

– Tijekom svih 90 minuta griješili smo na sličan način. Vjerojatno tu ima i psihološkog momenta, budući da se borimo za ostanak, pa fali i samopouzdanja, ali u ovakvim situacijama se i postaje igrač. Kad je teško, treba preuzeti odgovornost i biti bolji. Ne mogu svojim momcima zamjeriti na angažmanu i želju, ali morat ćemo se ozbiljno resetirati, a čekaju nas i neke promjene, jer trojica igrača dobila su treći žuti karton, a i ozljeda Krešića nije bezazlena. Moramo dobro analizirati stvari i nešto promijeniti, jer moramo biti puno opasniji prema naprijed. Ponavljam, ovoga puta smo presretni zbog boda, Varaždin je bio bolji – zaključio je Carević.

Sljedećeg vikenda Gorica se vraća kući, prvi put nakon početka ožujka i onog ružnog poraza od Slaven Belupa, a posao koji čeka naše nogometaše ponovno će biti izuzetno zahtjevan. Stiže Istra 1961, još jedna momčad koja izgleda i igra puno bolje od Gorice…

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!