Pripreme za novu sezonu košarkaša Gorice bliže se svom vrhuncu, a putem se događa jako puno toga. U košarkaški koktel zamiješan od prijateljskih i utakmica regionalnoga kupa ubacio se i jedan turnir, na koji Goričani rado odlaze.

Destinacija je ovoga puta bilo Đakovo, ondje je igrao turnir pod nazivom “Zvonila su zvona katedrale naše”, a Gorica je poziv dobila iz vrlo prijateljskih razloga. U KK Đakovu, naime, trener prve momčadi je Miron Češkić, bivši trener, ali i tajnik KK Gorice, dečko koji je u našem gradu ostao upamćen isključivo po dobrome. Rado je viđen gost u Velikoj Gorici, rado on poziva u Đakovo svoje Goričane…

Uz domaćina Đakovo i našu Goricu, na turniru su sudjelovali i KK Novi Zagreb, kao i Marsonia iz Slavonskog Broda, koja je bila i protivnik sastava trenera Miljkovića u polufinalu. Coach Cici govorio je u najavi kako njegova momčad ide u Đakovo osvojiti ovaj turnir, ali zapelo je s tim planom već na prvom koraku.

Marsonia je plasman u finale izborila pobjedom 99-92, u utakmici u kojoj su napadi bili bolji nego obrane, pa je Gorica završila u borbi za treće mjesto. Tamo je sljedećeg dana čekao Novi Zagreb, kojeg su Goričani svladali rezultatom 93-73, bez većih komplikacija.

Ponovila je tako Gorica trećim mjestom prošlogodišnji rezultat, jer bio je ovo povratak na turnir u Đakovo drugu godinu zaredom, a prvo mjesto na kraju je osvojila Marsonia pobjedom 80-76 protiv Mironova Đakova.

Velikogorička delegacija kući se tako vratila s polovičnim rezultatskim uspjehom, ali nema dvojbe da je trener Cici Miljković i kroz ove dvije utakmice dobio nove spoznaje o mogućnostima svoje momčadi. Nova prilika za takvo nešto dolazi jako brzo, jer već u četvrtak Gorica igra polufinale kupa regije protiv KK Zagreba.

U Čakovcu je proteklog vikenda održano četvrto kolo Hrvatskog atletskog saveza sjever (HALS) za starije kategorije, na kojem je Maraton klub Velika Gorica nastupio s osam atletičara. Unatoč jakom natjecanju, članovi velikogoričkog kluba pokazali su napredak i donijeli kući niz odličnih rezultata.

Na sprinterskoj stazi posebno se istaknula Ema Gilja, koja je dionicu od 100 metara istrčala za 15,30 sekundi, što joj je donijelo novi osobni rekord, čak sekundu brže nego u prethodnom nastupu. U istoj disciplini debitirala je Tia W., ostvarivši rezultat 16,11 sekundi, dok je Vigo također upisao svoj prvi nastup na 100 metara s vremenom 15,79 sekundi, što je obećavajući početak.

Svoj osobni rekord popravila je i Una Lovrić, koja je stotku završila u 14,25 sekundi, za 24 stotinke brže nego ranije. U tehničkim disciplinama najbolji rezultat dana za klub ostvarila je Ana Trčak, koja je u vortexu bacila 49 metara i osvojila prvo mjesto, također uz novi osobni rekord.

U utrci na 600 metara istaknula se Iva Jurić, pobjednica svoje skupine s vremenom 1:56,95 i novim osobnim rekordom. Katarina Jurić utrku je završila za 2:09, što predstavlja solidan nastup i dobar temelj za daljnji napredak. Vita Plepelić, iako se vraća nakon ozljede, trčala je 1:58, samo sekundu sporije od svog najboljeg rezultata.

“Klub može biti zadovoljan ostvarenim rezultatima i napretkom svih atletičara”, poručuju iz Maraton kluba Velika Gorica.

Na Zvrniku u Buševcu odigran je mali derbi 8. kola Premier lige NSZŽ, gdje je domaći Polet s 2:0 nadvisio momčad iz Vrbovečke Dubrave, potvrdivši odličnu formu i preuzevši vrh ljestvice.
U prvom dijelu mreže su mirovale, a gosti su imali dvije izrazite prilike preko Martina Horvata, no njegov pokušaj prvo nije pronašao okvir gola, dok je drugi sjajno zaustavio vratar Matija Halilić.
U nastavku druga slika. Već u 51. minuti domaćin dolazi u vodstvo preko Lukasa Golubića, koji precizno pogađa donji lijevi kut s desetak metara. Točku na „i“ Polet je stavio u 71. minuti – Damir Matković je realizirao kazneni udarac koji je izborio Pavao Galović, oboren pred golom od strane vratara Banovića.
Pobjedom protiv Dubrave i zahvaljujući porazu Turopoljca u Maloj Buni (2:0), Polet je s 19 osvojenih bodova (6 pobjeda, 1 remi, 1 poraz) zasjeo na vrh prvenstvene ljestvice.

PREMIER LIGA NSZŽ, 8. kolo

POLET (B) – DUBRAVA 2:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Cikojević (Novaki). Pomoćnici: Jelečki i Trstenjak (oba iz Samobora).

STRIJELCI: 1:0 – L. Golubić (51), 2:0 – D. Matković (71 – 11 m).

POLET (B): Halilić, Šečić, D. Matković, B. Šestak, Kaurin (od 88. Janječić), Galović (od 88. Dolački), N. Šestak, Stuparić, L. Golubić (od 72. Karaula), Ivkić (od 82. Artuković), Debijađi. Trener: Josip Rožić.

DUBRAVA: Banović, Videc (od 73. Gašparac), L. Horvat, Novosel (od 82. Matleković), Umarov (od 53. Bradić), M. Horvat, Ravlić (od 53. Khudoyberdiev), Tarle, Ribić, Škarica (0d 46. Matejak), Štajdohar (od 82. Grgić). Trener: Igor Ćorković).

Živjela je vjera da nogometaši Gorice mogu nastaviti svoj niz, da je dobar trenutak za ugostiti rezultatski neuvjerljivi Osijek, time i nastaviti niz pobjeda, kreiran u Maksimiru i tjedan dana ranije na istome mjestu. Međutim, ništa od toga. Pokazale su se itekako točnima najave trenera Carevića da nam dolazi protivnik s velikim brojem jakih individualaca, momčad puno bolja od pozicije na tablici, jer Osječani su uspjeli odnijeti puni plijen…

Jedan od tih jakih individualaca, Arnel Jakupović, povukao je potez odluke u 35. minuti, na proigravanje Bugarina Šopova, koji je poslužio strijelca kao na pladnju. Goričkoj obrani popustila je koncentracija, nije mogao iščupati ni golman Matijaš, a taj se jedan trenutak pažnje pokazao i ključnim. Bila je to prva prava šansa Osijeka, koji je promašaje očito potrošio na nekim drugim, ranijim utakmicama.

Gorica je u najvećem dijelu utakmice držala loptu u svome posjedu, često i bez prave ideje kružila oko osječke zone, dok su gosti vrebali svoju šansu, pogotovo u drugom poluvremenu. Ipak, Osijek je u svemu tome bio čak i nešto opasniji, za nijansu je češće i ozbiljnije prijetio, no svoje je šanse propuštala i Gorica. Bakić je bio u dobroj poziciji u završnici prvog poluvremena, a tijekom drugog dijela Gorica je uglavnom dominirala.

Međutim, nije mogla zabiti, čak je tome bliže bio Osijek preko Tourea, no to je zaustavio Matijaš. Prijetio je u samom finišu i Jakupović, pokušavali nešto s druge strane Vrzić i Filipović… Sve u svemu, nije to bilo dovoljno za bilo što više od minimalnog poraza. Uzalud 60 posto posjeda, kad prema naprijed nema dovoljno ideje, ali ni konkretnosti. Naime, od ukupno osam goričkih pokušaja samo je jedan išao u okvir vrata.

Da stvar bude još malo gora, u sljedećoj utakmici trener Carević neće moći računati na Antu Ercega, koji je “izveo Antu Ercega”. Ušao je u igru u 63. minuti, prvi žuti karton dobio tri minute poslije, da bi u 77. zbog simuliranja dobio i drugi žuti, odnosno isključujući crveni. Dobivao je on i neobičnijih crvenih kartona u životu, ovog ćemo pamtiti po tih svega 14 minuta na terenu…

Za kraj, u jeku gorički napada, crveni karton dobio je i igrač Osijeka Luka Vrbančić, također zbog dva žuta, što će reći da je ovo bila utakmica u kojoj je bilo više crvenih kartona nego golova.

Dogodio se, eto, u drugoj utakmici i prvi poraz na novom travnjaku, kojeg će se intenzivno koristiti i u budućnosti. Sljedeće nedjelje stiže Rijeka, pa nakon reprezentativne stanke, ovim redom, i Varaždin, Hajduk, Lokomotiva, Vukovar, Istra te Dinamo. U sve te izazova Gorica kreće kao peta momčad prvenstva, s 11 bodova na kontu.

Bio je to županijski derbi, trebao je to biti i nogometni praznik za Kurilovčane, koji ne gostuju baš svaki dan u sredinama poput Zaprešića, na stadionima s prvoligaškim uvjetima. Trebao, ali nije bio…

Kurilovec je izgubio 2-1 od Inkera, u utakmici u kojoj je vodio, u kojoj su domaćinu dosuđena dva penala, pri čemu onaj prvi, uvjeravaju nas gosti, spada u rubriku “smiješan penal”, u utakmici u kojoj je Inker preokrenuo i pobijedio. Međutim, sve to palo je u debelu sjenu nakon što je do medija dospjelo sve ono što se događalo na marginama nogometa, ali i igrališta. U glavnim ulogama su trener Kurilovca Senad Harambašić i trener Inkera Bernard Gulić, ali sudionika ima još.

Naime, komunikacija dviju klupa tijekom utakmice bila je intenzivna, izgovaralo se tu štošta, da bi nastavak slijedio na odlasku sa stadiona. Žestoka svađa i razmjena teških riječi nastavljena je na parkiralištu, a navodno su padale i uvrede koje nisu samo teške nego – preteške! I jako, jako ružne, nepotrebne i neprihvatljive…

Sve skupa pretvorilo se u situaciju u kojoj je vrijedilo saslušati obje strane. Senad Harambašić ispričao je cijeli niz detalja, teško je i pobrojati što ga sve muči nepuna 24 sata poslije, a svoju je izjavu sažeo ovako:

– Teško je davati izjavu kad utakmica ima vannogometne konotacije kroz ponašanje aktera koji bi trebali biti u službi nogometne igre. Naime, nakon ove utakmice prvi put nisam pružio ruku treneru sa suparničke klupe zbog stalnog prozivanja mojih igrača tijekom utakmice i dobacivanja mojem pomoćniku na klupi do te mjere da mu je rekao “da će mu skinuti naočale”.

Nisam ostao miran ni ja. Šokantno je da nakon utakmice mene osobno vrijeđa na nacionalnoj razini i dopušta si dolazak među naše ljude i traži “pravdu” naguravanjem i prijetnjom.. Pa se pitam čemu je toliko uznemiren?! Pogledajte njihove kartone i pročitajte razloge… A izrečene su u obimu od nekih 30-ak posto. Kolegama trenerima iz naše lige već je jasno da vam je, nažalost, presuđeno već prije utakmice! Svi znamo da je sport satkan i od pobjeda i od poraza, ali granica ipak mora postojati.

Čestitam na hrabroj utakmici našoj ekipi i nadam se zaboravu ovakvih aktera! – rekao je trener Kurilovca.

Prema svim tvrdnjama iz kurilovečke delegacije, posebno je problematična bila rečenica “idi tamo svojim muslimanima”, koju je Gulić navodno uputio Harambašiću, a na to je Senad i mislio kad je govorio o vrijeđanju na nacionalnoj osnovi…

Kako je za svaku svađu potrebno dvoje, tako i svaka svađa ima dva različita pogleda na uzroke, povode i njezin tijek. Kontaktirali smo, naravno, i trenera Gulića, koji ima bitno drukčije viđenje cijelog incidenta.

– Njih je tamo bilo deset, a ja sam bio sam. I sad vi možete vjerovati ili meni ili njima – javio se Gulić i ispričao svoju stranu priče.

– Da, bilo je tenzija, ali bude ih na svakoj utakmici, to je normalno. Ne znam zašto se sve to toliko preuveličava, čak do mjere da se mene proglašava nekakvim rasistom. Mogu potvrditi da je na parkingu došlo do verbalnog sukoba, svašta smo tu izgovorili jedni drugima, ali to o čemu se piše sigurno nisam! Nisam spominjao nikakve muslimane u negativnom kontekstu, rekao sam samo: “Daj odi tamo doma svojima!” Kako to nekome može biti vrijeđanje na nacionalnoj osnovi?

Puno je toga Bernard Gulić izgovarao u dahu, očito je da se strasti nisu do kraja smirile ni nakon prespavane noći, prepričavajući situacije i na terenu i na parkiralištu, pri čemu se gomila detalja razlikuje u odnosu na kurilovečku verziju. Pravu istinu, naravno, znaju samo sudionici nemilog događaja.

– Mogao bih vam nabrajati toliko teških uvreda koje su mi uputili, ali reći ću samo da im to nikad neću zaboraviti. To sam i rekao Senadu na odlasku sa stadiona, i tu je došlo do tog verbalnog sukoba. Uključio se i predsjednik Kurilovca, stvarno jesmo razmijenili teške riječi, ali sve što su oni meni izgovorili ne mogu ni ponoviti. I zato, ponavljam, to im nikad neću zaboraviti – rekao je Gulić.

Vjerovati možemo, dakle, ili jednoj ili drugoj verziji, njemu jednome s jedne ili njima desetorici s druge strane, a nadati se možemo da se takve stvari neće ponavljati. Ni na terenu, ni tamo negdje iza kulisa, ni na parkingu.