Povodom obilježavanja Svjetskog dana glasa, Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica organizira stručnu radionicu pod nazivom „Prevencija poremećaja glasa“, namijenjenu odgojno-obrazovnim djelatnicima.

Radionica je usmjerena na odgojitelje, učitelje te nastavnike osnovnih i srednjih škola, koji u svakodnevnom radu intenzivno koriste glas te su izloženi povećanom riziku od njegovih oštećenja.

Edukaciju će voditi logopedinja Vanja Uzelac, stručna suradnica Centra, a održat će se u srijedu, 15. travnja 2026. godine s početkom u 17 sati.

Sudjelovanje je besplatno, no broj mjesta je ograničen. Zainteresirani se mogu prijaviti putem elektroničke pošte na adresu [email protected], najkasnije do 14. travnja 2026. godine.

Gradska knjižnica Velika Gorica objavila je popis najčitanijih knjiga u ožujku u Središnjem odjelu za odrasle, otkrivajući što su Goričani najviše posuđivali proteklog mjeseca.

Ovo je pet najčitanijih knjiga u ožujku:

• Ubojiti um – Angela Marsons
• Oni koje nitko ne posjećuje – Valerie Perrin
• Kos kos kupina – Tamta Melashvili
• Ljubav usred pepela – Mesu Andrews
• U najmračnijem kutu – Elizabeth Haynes

Zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša uputio je na Veliku subotu uskrsnu čestitku u kojoj je poručio da Uskrs donosi mir koji je danas prijeko potreban Hrvatskoj, Europi i svijetu pogođenom ratovima. Istaknuo je kako Kristov mir nije samo želja ili simbolična poruka, nego “dar Božje pobjede” nad grijehom i smrću, koje vidi kao temelj svakog nemira.

Kako piše N1, naglasio je da Kristov mir nije samo lijepa poruka, nego dar koji pobjeđuje grijeh i smrt, koje je nazvao glavnim uzrokom nemira među ljudima. Kutleša je rekao i da je velika zabluda današnjeg vremena tražiti mir bez Boga, jer bez Boga, smatra, ne nestaje ono što potiče sukobe.

Pozvao je vjernike, ali i sve ljude dobre volje, da u drugima vide čovjeka, a ne neprijatelja, te da obitelji budu mjesta mira i praštanja. Poručio je i da Crkva treba biti otvorena za sve koji pate, bez obzira odakle dolaze.

Na kraju je istaknuo da pravi mir traži hrabrost – priznati pogreške, oprostiti i prekinuti mržnju. Zaključio je porukom da zlo i smrt nemaju posljednju riječ jer je Krist uskrsnuo.

Veliki petak je dan kada se vjernici prisjećaju Isusove muke i smrti na križu. Za razliku od Uskrsa koji donosi radost, Veliki petak ima potpuno drugačiji, mirniji i ozbiljniji ton. Štoviše, mnogi ga doživljavaju kao dan tišine, posta i dubokog promišljanja.

Diljem svijeta, pa tako i kod nas, Veliki petak često počinje okupljanjem vjernika na pobožnosti Križnog puta, najčešće u prijepodnevnim satima. U mnogim župama taj običaj se održava u crkvi ili na otvorenom, a vjernici prolaze postaje koje simboliziraju Isusov put prema križu.  U 15 sati, kada se prema predaji smatra da je Isus preminuo na križu, vjernici se okupljaju na obredima Velikog petka. Na taj dan u Katoličkoj Crkvi nema mise, što je jedinstveno u cijeloj godini. Umjesto mise održava se poseban obred koji uključuje čitanje Svetog pisma, navještaj muke, klanjanje križu te svetu pričest.

Oltar je ogoljen, bez cvijeća, svijećnjaka i ukrasa. Time se simbolično pokazuje Isusova patnja i poniženje, ali i naglašava ozbiljnost dana. Sve djeluje jednostavno i tiho.

Veliki petak je i dan posta i nemrsa. Kod katolika je post obvezan za osobe od 18 do 60 godina, dok je nemrs obvezan za sve vjernike starije od 14 godina. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso, dok post znači da se osoba jednom u danu može najesti do sita, a još dva puta pojesti nešto lagano. U praksi to najčešće znači skromniji obrok i jednostavniju prehranu, bez pretjerivanja.

Posebno prepoznatljiv običaj u našem kraju je čuvanje Božjeg groba. Ta se tradicija zadržala do danas u brojnim župama. U nekim mjestima stražu uz simbolični Kristov grob drže članovi dobrovoljnih vatrogasnih društava ili turopoljski plemenitaši, odjeveni u svečane odore. Također, zvona bi utihnula od Velikog četvrtka do Velike subote.

Razgovarala: Gianna Kotroman

Uskrs se u Hrvatskoj uglavnom veže uz blagoslov hrane, obiteljski stol i pisanice, ali običaji povezani s najvećim kršćanskim blagdanom puno su širi i raznolikiji nego što mnogi misle. Dok se u Turopolju Vuzem i danas slavi mirno i skromno, na Filipinima se tisuće ljudi okupljaju u velikim procesijama, a u Francuskoj se blagdanski stol ne može zamisliti bez čokolade u obliku zeca.

Kako izgleda Uskrs u njihovim krajevima, ispričali su Tiffany, Filipinka udana u Novo Čiče, Michel, Francuz koji živi u Zagrebu, te Snježana Dijanežević, predsjednica Etno udruge Kurilovec.

Za početak krenimo “od doma”. Predsjednica Etno udruge Kurilovec Snježana Dijanežević podsjeća da se u Turopolju Vuzem tradicionalno slavi tiho i skromno, ali s puno emocije i povezanosti s obitelji.

“Sve započinje na Cvjetnicu uz blagoslov grančica drenka, kao znak snage i zdravlja, pa se i danas kaže smo zdravi kao dren. Ovdje se isto jedan lijep običaj, umivanje u vodi s cvijećem jer se vjerovalo da takva voda donosi svježinu, zdravlje i ljepotu tijekom cijele godine. I danas se trudimo te male stvari sačuvati”, priča nam Snježana.

Priznaje da joj je pomalo žao što se sve češće umjesto domaćih grančica drenka pojavljuju maslinove.

“Kod mene doma svake godine napravimo buket od drenka, imele i bršljana koji potom nosimo u crkvu. To je jedan mali, ali jako lijep način da ostanemo povezani s tradicijom jer moram priznati da mi je pomalo žao što se sve češće vide maslinove grančice, a manje naš domaći drenek. Ne kažem to zato što jedno ne valja, nego zato što ono naše, ono turopoljsko ne ode u zaborav”, objašnjava.

Neizostavne su i pisanice, obojene prirodnim bojama i ukrašene starim motivima, a ono što je neizostavno je blagoslov hrane.

“Na uskrsno jutro nosimo hranu na blagoslov, u košaricu u kojoj nosimo šunku, kruh, jaja, hren i kolače. Nakon mise obitelj se okuplja za stolom u miru, radosti i zajedništvu jer tu je zapravo duh Uskrsa. Možda danas živimo brže nego nekad, ali vjerujem da se upravo u tim malim običajima, skriva ono najvažnije, a to je osjećaj pripadnosti, toplina doma i zajedništvo. Zato čuvajmo ono naše turopoljsko i prenosimo ga dalje od srca srcu jer dok čuvamo naše običaje, čuvamo i dio sebe”.

U Francuskoj, običaji su slični kao i kod nas. “U Francuskoj za Veliki petak jedemo ribu, ništa mesno. Za Uskrs farbamo jaja, jedemo čokoladice u obliku zeca, kokoši, janjetinu i šunku”, priča nam Michel Forissier Francuz iz Saint Etiennea, koji već 25 godina živi u Zagrebu.

Tiffany Barišić kaže kako se na Filipinima Uskrs doživljava vrlo snažno, a pripreme počinju već Pepelnicom, kao i u Hrvatskoj. Petkom se ne jede meso sve do Uskrsa, a vjernici redovito sudjeluju u križnom putu.

“Imamo Cvjetnicu baš kao i ovdje u Hrvatskoj. Za Veliki petak se održava velika procesija muke Isusove gdje se tisuće ljudi iz zajednice okupljaju i sudjeluju. Hoda se u velikoj povorci s prijateljima i obitelji nakon mise. Moja obitelj i ja smo redovito sudjelovali u tome”, govori Tiffany.

Uz to, na Veliki petak priprema se i posebno tradicionalno jelo.

“To je nešto poput slatke juhe, napravljene od ljepljive riže, voća poput banana, slatkog krumpira, šarenih tapioka i kokosovog mlijeka, sve kuhano zajedno. Dio je tradicije pripremati i jesti ovo jelo tijekom dana”, objašnjava nam.

Na sam Uskrs, slijedi tzv. Sugat procesija.

“Kada dođe Uskrs, ljudi se bude rano kako bi prisustvovali Sugat procesiji. To je susret, prikaz na Uskrsnu nedjelju gdje anđeo, uklanja crni veo s kipa Djevice Marije što simbolizira kraj njezine žalosti. Nakon toga se slavi misa, a ljudi ostatak dana slave odlaskom na plažu ili ostanu doma uz hranu i karaoke. U mojoj obitelji obično prvo imamo roštilj pa odemo na kupanje”.

Kad govori o Hrvatskoj, kaže da su joj se najviše svidjeli običaji blagoslova hrane i natjecanje u tucanju jajima.