Turopoljski lug je kroz čitavu povijest bio gospodarski značajan za sve stanovnike ovog područja. Naš kraj je oduvijek poznat po bogatstvu hrastovih šuma, sirovine od koje desetljećima nastaju reprezentativni primjeri drvene gradnje. Hrast je sagradio kuće, čardake, kapele. Znalo se reći kako nas prati od kolijevke, pa do groba.

Foto: Kurija Modić- Bedeković u Donjoj Lomnici, biser drvene arhitekture Turopolja s početka 19. stoljeća, građena od hrastovih planjki iz Turopoljskog luga/G.Kiš, Cityportal.hr

Osim zbog drva, turopoljska je Magna Silva – Velika šuma, značajna i za uzgoj turopoljske svinje, autohtone pasmine domaće svinje, koja je zbog svoje otpornosti na vremenske uvjete i pogodna za uzgoj u šumi na otvorenom, a prehranjuje se upravo plodom hrasta lužnjaka i kitnjaka – žirom.

Foto: Turopoljske svinje na ispaši u lugu, arhivska fotografija/POT

Običaj godišnjeg obilaska šume i provjere plodnosti žira, Žirovina, potječe još iz srednjeg vijeka kada je Plemenita opčina turopoljska bila jako gospodarsko upravno središte koja je upravljala sa čak pet tisuća hektara turopoljske šume hrasta lužnjaka.

– Taj hrast nas prati od rođenja do groba, kolijevka je bila napravljena od hrastovine, kao i križ na grobu. Hrast daje i jako bitan plod, žir, kojeg su jeli naši turopoljski pajceki dok su išli u šumu na ispašu. Nakon svetog Bartola, Žirna komisija Plemenite opčine turopoljske bi odlazila u Turopoljski lug da provjeri jel’ žir natepel, koliko ga ima. Prije sto let klima je bila drugačija i bio je dobar urod. Kad bi komisija odredila i cijenu ispaše, to se javno obznanilo, nakon čega je slijedila fešta, jer žira je bilo za sve. Zato je naša Plemenita opčina turopoljska prije 30 godina pokrenula Žirovinsko spravišće kako bi se ta tradicija nastavila – podsjetio je i ove godine Juraj pl.Odrčić, župan Plemenite općine turopoljske (POT).

Foto: Plodova hrasta lužnjaka, žira, nekada je bilo za sve, danas su rijetka pojava/POT

No, već dugo godina žira ne da nema za sve, nego ga se nađe tek pod kojim hrastom u lugu ili u Vukomeričkim goricama. Stoga je u ovogodišnje Izvješće o rodnosti žira hrasta i bukvice bukve na području POT-a, šumarnik Damir pl. Brebrić, uvrstio i upozorenje, ali i svojevrsni vapaj šume, koji poznaju samo istinski stručnjaci i ljubitelji iste, za hitnom akcijom spašavanja naše prekrasne šume, stoga ga prenosimo u cijelosti.

– Ovogodišnje Izvješće o rodnosti žira na hrastu lužnjaku (Quercus robur) i hrastu kitnjaku (Quercus petrea) te bukvice na bukvi (Fagus sylvatica) biti će jako kratko. U izvješćima iz prijašnjih godina upozoravali smo, utvrđivali što bi nam se moglo dogoditi u godinama koje dolaze na urod sjemena hrasta, bukve. Ukazivali da naše šume, okolina, općenito priroda, sve teže podnosi naš maćehinski odnos prema njoj. Ništa se ne događa.

Ljudi gledaju samo sebe, a prirodu s kojom i u kojoj bi trebali živjeti i uživati, gotovo nitko ne vidi njezin vapaj za pomoć, a kada uništimo prirodne resurse onda neće biti ni nas, nećemo imati uvjete za život koje tako lako uništavamo. Šume, naša pluća, polako odumiru. Prije osamdesetak godina nismo reagirali na nestajanje brijesta (Ulmus) kao vrste, danas nedovoljno reagiramo na nestajanje druge po kvaliteti vrste drveta, a to je jasen (Fraxinus).

Foto: Damir pl. Brebrić, šumarnik POT-a, podnio je Izvješće o rodnosti žira i bukvice/G.Kiš, Cityportal.hr

Bukva nekada vrlo otporna vrsta, rasprostranjena i u nizinama i planinama, pokazuje iste simptome ugroženosti. Hrast pati već godinama radi klimatskih promjena koje su nastale najvećim dijelom krivnjom čovjeka, kojem je važnija sva moderna tehnologija, glad za nečim nepotrebno novim, a u tome svemu ne primjećuje da nam se urušava temelj Života, priroda. Svjedoci smo zadnjih godina klimatskih promjena. Štete i razaranja koje one donose, velikim dijelom je čovjek kriv jer ne pazi na svoje Šume. Počnimo se bro mijenjati, svakim danom sve manje su nam šanse da to popravimo.

I opet izvješće o rodnosti žira ispalo predugačko, a trebalo je pisati samo ovo. Žira hrasta lužnjaka i kitnjaka na području Plemenite općine turopoljske u 2023. godini nema osim na pojedinačnim stablima u Turopoljskom lugu, te pokoje stablo u Vukomeričkim goricama. Bukvice bukve ove godine nema, a kako bukva sve teže podnosi klimu i nas koji sa njome gospodarimo prognoze za nju nisu optimistične. Moramo se mijenjati i odlučiti što nam je važnije u životu, priroda ili pretjerana nepotrebna tehnologija – poručio je u svom izvješću šumarnik Plemenite opčine turopoljske, Damir pl. Brebrić.

Turopoljski lug ravničarsko, šumovito područje između Velike Gorice i Siska, uz desnu obalu rijeke Odre zadnjih je 20 godina zaštićeno kao značajni krajobraz ukupne površine 3.403,56 hektara.

Dosadašnja istraživanja pokazala su kako se ovo područje odlikuje velikom raznolikošću staništa, a time i bogatstvom biljnih i životinjskih vrsta, od kojih je većina zaštićena Zakonom o zaštiti prirode, a pojedine su zaštićene i na europskoj razini. Zabilježeno je 48 različitih stanišnih tipova, 358 biljnih svojti, 133 vrsta kornjaša, 60 vrsta pauka, 73 vrste danjih leptira, 23 vrste vretenaca, 13 vrsta vodozemaca, 9 vrsta gmazova, 23 vrste riba i 33 vrste sisavaca. Ova staništa se osobito ističu brojnošću i raznolikošću vrsta ptica, kojih je zabilježeno više od 200 vrsta.

Foto: Vrata od Krča, Turopoljski lug/Zagrebačka županija