Povežite se s nama

Sport

Pancirov: Volim da je sve po mome, ali nisam tako krut kao što ljudi misle…

Trener Kurilovca Marko Pancirov zasad drži savršen učinak na klupi kluba s Udarnika. Predstavljamo čovjeka koji je ugodno iznenadio nogometno Turopolje, čovjek koji hladno kaže: “Zato i radim, da bih pobjeđivao…”

Objavljeno

na

Dok u trećeplasiranoj Gorici odmaraju ili, eventualno, igraju za reprezentacije – bravo za Babeca, Špikića i Krizmanića, sva trojica sudjelovala su u pobjedi 3-2 protiv Švicarske na Euru U-21! – u nižim ligama događaju se promjene. I to, kao i uvijek u životu, uključuje i uspone i padove. U ovoj priči usponi se odnose na trećeligaško društvo, a jedan mali pad u tijeku je u četvrtom rangu.

Lukavec je prezimio na vrhu 4. HNL Središte, ali u proljetna tri kola nije uspio nikoga pobijediti! Prvo je remizirao na Ravnicama (1-1), pa šokantno izgubio kod Save Rugvice (2-4), da bi u ovom kolu “nulom” s Odrom dao priliku Ravnicama da se odvoje na dva boda na prvome mjestu. Izgubio je tako turopoljski nogomet svog u tom trenutku jedinog ligaškog lidera, u bilo kojem rangu, no tu je uskočio – Kurilovec! Za mnoge prilično iznenađujuće, ali Kurilovčani melju sve pred sobom u nastavku sezone, unatoč odlasku dugovječnog trenera Perice Vidaka i petorice važnih igrača. I ispunili su prazninu, sad su oni jedini turopoljski ligaški lider!

Niz je zasad stao na četiri pobjede, padali su redom Vrbovec, Ponikve, Trešnjevka i u subotu Segesta (2-1), tablica kaže da Kurilovec ima tri boda više od drugoplasiranog Jaruna, a ispod svega stoji potpis Marka Pancirova.

– Ne, nisam iznenađen ovime što se događa. Zato i radim, da bih pobjeđivao – sa smiješkom kaže 43-godišnji Pancirov, iznimno zadovoljan što je razuvjerio sve skeptike koji su sumnjali da može na ovakav način nastaviti posao svog prethodnika.

A još je zadovoljniji, kaže, što je uspio relativno brzo pridobiti svlačionicu, kojoj je teško pao odlazak Perice Vidaka. Danas su takve misli sve više samo i isključivo prošlost, jer stvarno je toliko dobra, da bolja ne može biti. Marko Pancirov napravio je posao. A tek je krenuo…

Prošlog ljeta s Mraclinom se borio i izborio za ulazak iz pete u šestu ligu i usporedno vodio kadete HNK Gorice, u predbožićno vrijeme se rastao s Mraclinom, pa s novom godinom dobio povjerenje čelnika Kurilovca.

– Stanje u klubu je, jednom rječju, zaista ok. Imam sve razloge biti zadovoljan sam onim što sam zatekao dolaskom u NK Kurilovec, na Udarnik. Igrački kadar je dobar, bez obzira na odlazak Matoša, Čunčića, Pavlaka, Tominca i Althalera. Da, napustili su nas igrači koji su bili nositelji igre Kurilovca, no ja to od početka nisam vidio kao problem. Logično je da nakon fantastičnih rezultata na jesen nekima dođu ponude i da promjene sredinu. Cijelo vrjeme govorim da sam uvjeren kako u Kurilovcu i bez njih ima dovoljno kvalitete da nastavimo u sličnom ritmu. Teško je uoči početka proljetnog dijela sezone bilo reći hoćemo li moći baš ponoviti jesenske rezultate, ali zasad ide jako dobro. Svakako ima materijala, vjerujem da se ovdje može iskristalizirati momčad za visoke domete – ambiciozan je Pancirov.

Nakon dvije i pol sezone s jednim trenerom, prvom sljedećem bilo je posebno važno zadobiti igrače, kako u svlačionici, tako i na terenu, kroz kudikamo drukčije zahtjeve.

– Iskreno, u početku me malo brinulo kako će me igrači prihvatiti, budući da su bili jako povezani s prethodnim trenerom, i baš zato me veseli što su me prihvatili jako dobro. Kratko sam ovdje i teško je odmah preslikati svoje želje na teren, i dalje ne igramo u potpunosti onako kako bih ja želio, no veseli me gard momčadi, ponašanje i radne navike… Sve je to na izuzetno visokom nivou i na tome temeljim optimizam za nastavak sezone – ističe Pancirov, koji će se u sljedećem kolu sudariti s čovjekom kojeg je naslijedio.

Foto: David Jolić

Marko Pancirov i Kurilovec u subotu od 16.30 sati gostuju kod Perice Vidaka i Lučkog.

– Sigurno da je Perica Vidak napravio sjajne stvari ovdje, o tome najbolje govore rezultati, ali ne volim baš komentirati kolege. Reći ću samo da je gospodin Vidak mojoj momčadi ugradio neke navike koje su bitne za daljnji razvoj i u nekim stvarima mi je zaista olakšao. Međutim, neke stvari sam i mijenjao, imam svoj stil i svoje ideje – kaže Pancirov.

Iako je u nogometnom Turopolju već desetljećima poznato ime, nikad se o Marku Pancirovu nije pričalo kao ovih dana. Oni koji su upućeniji kažu da spada u trenere koje je najlakše opisati kao stroge, autoritativne, ne osobito sklone kompromisima. Tako nekako i djeluje gledajući sa strane, kao da s njim nema šale…

– Svjestan sam ja tog svog garda, jasno mi je da kod mnogih ostavljam takav dojam, ali svi koji me poznaju znaju da sam zapravo potpuno drukčiji. Nisam baš toliko krut… Iako, činjenica je da volim raditi, volim sve isplanirati u detalje, a na neki način sam i egoist, budući da volim kad je sve po mome. Međutim, mislim da to tako i treba biti. I u sportu i u životu stvari najbolje funkcioniraju kad je jasno tko je vođa – uvjeren je trener Kurilovca.

Čisto nogometno gledano, Marka Pancirova možda najbolje opisuje odgovor na pitanje kojeg trenera posebno cijeni.

– Nenada Bjelicu! Volim da moja momčad igra, da se kroz igru pokušava doći do šanse, ali volim i dinamiku u igri, pritisak, agresiju, brzu tranziciju, okomitost… Tu vidim dosta sličnost s njegovim stilom.

A ako odemo za još razinu, dvije ili tri prema gore, najlakše će se pronaći u onome što želi Jürgen Klopp.

– Da, to je nekakav ideal. Uostalom, na prvom sastanku sam rekao igračima: ‘Želim da budemo Liverpool iz Kurilovca!’ Zasad samo imamo crvene dresove kao oni, a za dalje ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti, ha, ha – dobro je raspoložen Pancirov.

Ove godine navršit će se 20 godina otkako se bavi trenerskim. Kao igrač odrastao je doma, u Velikoj Mlaki, u danas ugašenom Napretku prošao je cijelu školu pa zaigrao za prvu momčad u slavnim danima 1. B lige, a poslije je igrao i za Inker Zaprešić, pa Polet iz Buševca, Gradiće, Udarnik i na kraju za Meštricu. Bio je prvo veznjak, pa u najvećem dijelu karijere stoper, no cijelo je to vrijeme znao gdje će završiti.

– Još kao kadet, pa poslije i junior, išao sam s najmlađim kategorijama na njihove utakmice, oduvijek me zanimao taj trenerski dio posla, a prvu licencu završio sam 2001. godine. Kao igrač nisam o tome razmišljao sto posto, uživao sam u samom igranju, ali slušao sam trenere, upijao sve ono što rade, i kroz to skupljao iskustvo, čak i neke ideje koje će mi poslije pomoći… Trenerski sam stasao u omladinskoj školi HNK Gorice, a dodatno se izgradio kao trener i kao čovjek kroz dvije godine u Hrvatskom dragovoljcu, sredini u kojoj je u to vrijeme bilo jako teško raditi. Odlaskom u Mraclin želio sam zakoračiti u seniorski nogomet, a vjerujem da sam upravo zbog toga dobio i ovu priliku u Kurilovcu – vrti film svoje nogometne priče Pancirov, koji je Mraclin preuzeo na 12. mjesto u šestom rangu natjecanja.

– U sljedeće dvije godine izborili smo promociju u viši rang, a momčad sam ostavio na poziciji koja vodi prema još jednom skoku u ligu više. Uživao sam raditi s tim ljudima, Mraclin će za mene zauvijek ostati jedna jako lijepa priča – ističe Pancirov.

Sad je Mraclin prošlost, a Kurilovec sadašnjost i budućnost. Trener Pancirov skočio je za dva ranga, suočava se s novim izazovima, ali dovoljno je optimističan i samouvjeren da se odmah složi s planom koji kaže: njegov Mraclin ide u četvrtu ligu, Lukavec skače u treću, a njegov Kurilovec u drugu! I njegova Gorica u Europu…

– E, to je fantastičan plan! Želim Mraclinu da uspije, da ode tamo gdje sam ga i ja želio vidjeti, svim ostalim našim klubovima također, a Kurilovec… Ha, ne igra se za drugo mjesto! – završio je Pancirov.

‘Nije normalno da Velika Mlaka nema klub’

Kao čovjeku koji je odrastao u Velikoj Mlaki, kako životno, tako i nogometno, Marko Pancirov teško podnosi činjenicu da jedno takvo mjesto već godinama nema svoj nogometni klub, još od gašenja čuvenog NK Napretka, koji se kasnije zvao i Velika Mlaka.

– Za mene to nije normalno – uvodno će na tu temu kazati aktualni trener Kurilovca.

– To nije normalno u prvom redu zato što je Velika Mlaka jedno zaista veliko mjesto, zato što je spojena je s Velikim Poljem, koje ubrzano raste i tu je jako velika baza djece – nastavio je Pancirov.

Nogomet se u Mlaki igra, ali…

– Tereni u Velikoj Mlaki pod ingerencijom su HNK Gorice i ta djeca igraju i treniraju kao članovi Gorice, no ipak mislim da bi se u budućnosti trebalo razmisliti o tome da Velika Mlaka opet dobije klub. To je moja životna želja, nadam se da ću to doživjeti i ako se dogodi, nadam se da ću biti uključen u tu priču. Ipak sam najljepše trenutke u životu doživio na tom igralištu, fenomenalne uspomene, i volio bih da se to vrati.

Sport

Velika Gorica obilježava Hrvatski olimpijski dan, 18 klubova predstavlja svoj rad

Sportski klubovi iz Velike Gorice i okolice okupit će se u srijedu i demonstrirati svoje vještine.

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica i ove godine sudjeluje u obilježavanju Hrvatskog olimpijskog dana. Manifestacija će se održati u srijedu, 17. rujna 2025., na prostoru vanjskog igrališta osnovnih škola Eugena Kvaternika i Jurja Habdelića. Organizator je Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice.

Program započinje u 10:15 sati upoznavanjem nazočnih s važnosti obilježavanja Hrvatskog olimpijskog dana, nakon čega slijedi službeno otvorenje. U nastavku, od 10:30 do 12:15 sati, 18 klubova članica Zajednice sportskih udruga prezentirat će svoj rad na poligonima i kroz demonstracije sportova kojima se bave.

Među sudionicima su košarkaški, rukometni, odbojkaški, hrvački, judo i karate klubovi, kao i plesni te cheerleading klubovi. Predstavit će se i teniski te maraton klub, a program završava u 12:30 sati nakon interaktivnog uključivanja učenika u sportske aktivnosti.

Nastavite čitati

Sport

Črnko objavio odlazak: ‘To je to! Da sam pisao scenarij, ne bih ga bolje napisao…’

Nenad Črnko, čovjek koji je na čelu HNK Gorice bio od njezina osnutka 2009. godine, završava svoju predsjedničku eru. Emotivnom objavom osvrnuo se na razdoblje iza nas, razdoblje koje ćemo dugo pamtiti…

Objavljeno

na

Objavio/la

Sve je ove nedjelje navečer na Maksimiru prštalo od emocija. Negativnih ako se pita domaće navijače, najpozitivnijih mogućih kod svih onih koji vole HNK Goricu. Dinamo je pao u vlastitom dvorištu, dogodilo se konačno i to, osmijesi se nisu skidali s lica društva iz goričke delegacije, a jedan čovjek u svemu tome se isticao. Kad smo već kod emocija, bila je ovo večer u kojoj su “pomele” i njega, čovjeka koji ih inače ne voli pokazivati…

Nenad Črnko, o njemu je riječ, posljednji je put pratio jednu utakmicu kao predsjednik HNK Gorice, kluba čiji je i tata i mama, kluba koji je njegov životni projekt. Kluba kojeg nikad ne bi bilo u ovakvom obliku da nije bilo njega, takvog kakav jest. Uporan, spretan, okretan, tvrdoglav, prilagodljiv i, prije i iznad svega, iznimno sposoban. Prošlo je više od 16 godina otkad je HNK Gorica krenula kao novi projekt, prošlo ih je već više od sedam otkad je njegov klub čvrsto pozicioniran u društvu najboljih, a sad je tome došao kraj. Na savršen način.

Emocije su se mogle osjetiti, gotovo opipati, čak i u jednoj večernjoj objavi na društvenim mrežama…

“Trebala je ova objava osvanuti tek koji dan kasnije, ali netko je gore htio da sve završi baš onako kako treba i da ova večer ostane kruna jednog razdoblja od punih 30 godina, koliko sam proveo na čelu kluba. Gorica će kroz koji dan i službeno postati športsko dioničko društvo, a završetkom preoblikovanja ispisuje se i posljednja stranica sa kojom i ja slijedom navedenih okolnosti napuštam funkciju predsjednika kluba”, napisao je Črnko.

“U svojoj povijesti nikad klub kojem sam bio na čelu nije ispao u niži stupanj natjecanja, a danas sam, onako tiho, pred utakmicu s Dinamom konstatirao da je ovo jedini klub i stadion u velikih sedam godina HNL-a na kojem nismo ostvarili pobjedu u službenoj utakmici. Netko je to gore čuo i pomogao da napravimo i taj posljednji korak, a da moj odlazak sa čela kluba koji je u svakom segmentu ispunio moj život dobije i baš tu zvjezdicu koja se sanja u karijerama mnogih. I to je to. Hvala svima koji su me trpjeli svih ovih godina, bilo je suza, znoja i osmjeha na licu, ali…. i, kad sve zbrojim na kraju – vrijedilo je.”

Črnko računa dvostruko, jer doista je na čelu kluba puna tri desetljeća. Njegov Polet iz Buševca te je 2009. godine preoblikovan u ovo što imamo danas, u klub koji je, ili bi trebao biti, ponos grada.

“Hvala navijačima, gradu, županiji, svim prijateljima kluba, sponzorima, medijima koji su nas zdušno pratili, sportskim prijateljima u cijeloj Hrvatskoj i van naših granica, mojim članovima Izvršnog odbora i Skupštini kluba, a najviše hvala radnoj zajednici, trenerima, akademiji, seniorima i ženskom nogometnom klubu, koji su najzaslužniji što je Gorica danas, baš ovakva, ponosna! Čestitke igračima i treneru na prekrasnoj večeri i nečem što će doista ostati kao pečat za cijeli život”, stoji u nastavku emotivne objave.

Črnko je sam shvatio u kakvom trenutku živimo, koliko je teško i zahtjevno voditi klub na ovoj razini bez privatnoga kapitala, i zato je dao sve od sebe da pronađe novo rješenje, svježi kapital i čovjeka koji će ga zamijeniti na čelu kluba.

“Novom vlasniku Gorice i budućem predsjedniku kluba Iliji Karamatiću želim da Gorica nastavi uzlaznom putanjom i u godinama koje su pred nama. Moju podršku će imati i uvjeren sam da će Gorica biti još bolja. Da sam mogao pripremiti scenarij svog odlaska sa mjesta predsjednika, vjerujte da ne bih to složio bolje od ovog. Uvijek sam govorio da je u sportu najvažnije vjerovati i to se i danas potvrdilo. Hvala svima još jednom!”, zaključio je Črnko.

Bit će, naravno, još vremena za uspomene, bit će i novih zaduženja za njega u sklopu ove drukčije Gorice koja dolazi, ali jedna čudesna era u povijesti turopoljskog nogometa ovime je završila…

Nastavite čitati

Sport

Carević: Jako smo željeli ovu pobjedu, zaslužili smo ovakvu nagradu!

Malo smo odstupili od svog načina igre, pretpostavljali smo kako će Dinamo igrati, ali najvažnije je da smo bili hrabri. Moramo raditi i dalje, nećemo se zadovoljiti jednom pobjedom, rekao je trener Gorice nakon povijesne pobjede

Objavljeno

na

Objavio/la

Slavlje je na maksimirskom travnjaku bilo žestoko i emotivno, preselilo se to koji trenutak kasnije u i svlačionicu, ali trener Gorice Mario Carević pred kamere je došao miran i staložen. Kao da nije upravo ispisana povijest, kao da iza njega nije ostala najveća pobjeda u i dalje mladoj trenerskoj karijeri.

– Drago mi je što smo pobijedili, pogotovo zato što Gorica nikad u povijesti nije uspjela pobijediti Dinamo na Maksimiru – počeo je Carević svoje izlaganje, pa se okrenuo analizi na temu “Kako smo srušili Dinamo”.

– Mislim da smo u prvom poluvremenu stvarno bili odlični. Dobro smo se branili u 4-2-3-1, dobro smo iskakali u zonski presing, i tu smo limitirali Dinamo. Ostavljali smo njihova krila, igrače koji rade razliku, u situacijama jedan na jedan, a to smo stvarno dobro kontrolirali. Jako dobro smo i izlazili iz pritiska s loptom, na taj način smo stvorili tri-četiri stvarno dobre šanse, možda smo mogli i ranije otići na dva gola prednosti – govorio je Carević i nastavio:

– Kasnije smo malo pali i time nisam zadovoljan. Pogotovo nakon što je Dinamo ostao s igračem manje. Moja ideja je bila da ih malo umirimo posjedom, ali to je već i pitanje psihologije. Uz to, dosta smo se istrošili do tog trenutka, i zato je Dinamo uzeo kontrolu, a mi smo se branili. Kad se sve zbroji, mislim da smo na kraju zasluženo pobijedili.

Vrlo kratko je Gorica imala dva gola viška, tu vrstu sigurnosti, jer Kulenović je pogodio odmah po ulasku, desetak minuta nakon Tronteljeva gola za 2-0. Samim time tenzije nisu nestajale sve do posljednje sekunde.

– Uvijek tu postoji strah da ti zaluta nekakav centaršut, pogotovo nakon što su nas opteretili s tri napadača, Bakrarom, Kulenovićem i Beljom, ali svaka čast i Filipoviću, i Lešu… Dobro, neću sad nabrajati pojedinačno, jer generalno smo ih jako dobro kontrolirali. Svjesno smo puštali neke kanale, neke pozicije, jer Dinamu ne možeš sve ni zatvoriti, ali važnije je da smo bili hrabri, što me posebno veseli. Baš smo željeli ovu pobjedu i na kraju smo nagrađeni – s razlogom je ponosan trener Gorice.

U prvih pet kola Gorica je uzela pet bodova, u ovom šestom ogromna tri, pa učinak nakon šest gostovanja kaže da je na kontu osam bodova. A sad slijedi čak devet utakmica na domaćem travnjaku zaredom.

– Da, igrali smo prvih šest u gostima, ali to ne znači da ćemo sad kad se vratimo doma pobjeđivati po inerciji. I dalje idemo igrati svoju igru. Ovoga puta smo malo odstupili od toga, stavili smo malo dinamičnije igrače… Mi smo momčad koja nema klasična krila, igramo na drukčiji način, tražimo kemiju unutar momčadi. Izašli smo s Tronteljom i Bakićem na krilima, s bekom i veznim igračem, ali obojica imaju dinamiku, dobri su u presingu, i zato smo bili toliko dobri – rekao je Carević, nesvjesno se ponovno vrativši na maksimirski podvig.

– Veseli me što smo dobro izlazili u kontranapade, pogotovo u prvom poluvremenu, dok u drugom nisam bio zadovoljan. Inače mi nismo tranzicijska momčad, ni blizu, ali ovaj put smo malo odstupili od toga. Pretpostavljali smo da će Dinamo kontrolirati ritam, znali smo da moramo biti dobri u tom srednjem bloku, a to smo i napravili.

Prva domaća utakmica bit će ogled sa Slaven Belupom.

– Slaven Belupo se digao u formi, igra dobro, a mi ćemo se malo odmoriti i krenuti pripremati tu prvu domaću utakmicu nakon šest kola. Nekad zna biti opasna prva sljedeća utakmica nakon što pobijediš favorite, protivnike poput Dinama i Hajduka, zna tu doći do pretjeranog zadovoljstva. Moramo kroz tjedan dizati tenziju, trenirati i raditi, pa dočekati tu utakmicu spremni. Mi smo kompletno nova momčad, na dobrom smo putu, ali ne treba se zadovoljavati samo s jednom pobjedom – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Spektakularna noć na Maksimiru: Gorica srušila Dinamo i ispisala povijest!!!

Konačno se dogodilo, konačno je Gorica pobijedila Dinamo na Maksimiru! Završilo je 2-1 nakon doktorskog rada Marija Carevića, fenomenalnih golova Poza i Trontelja, nakon stotinu i nešto minuta nogometa… Bravo, bravo, bravo!

Objavljeno

na

Objavio/la

Više od sedam godina i cijeli turobni niz utakmica trajala je serija u kojoj je Gorici nedostajala samo jedna stvar – pobjeda na Maksimiru. Mijenjale su se generacije, igrači, treneri i sportski direktori, Gorica je slavila i na Poljudu, i na Rujevici, i na svim ostalim stadionima u državi, ali ovdje, u Maksimir, nikad. Sve do ove nedjelje, sve do noći koju će svi koje vole Goricu još jako dugo pamtiti! Briljantna, velika utakmica “ponosa grada”, briljantna i velika pobjeda koja će ući u povijesne knjige!

Pa, krenimo redom…

Gorica je na Dinamo krenula s Matijašem na golu, s Perićem, Filipovićem i Lešom ispred njega, s Tronteljom i Čabrajom na bokovima i s veznim redom nakrcanim Pozom, Kaveljem, Bakićem i Prširom, koji su nizali kilometre iza leđa najisturenijeg Čuića. I vidjelo se od prve sekunde da je trener Carević sve pripremio do detalja. Otvaranje igre s trojicom, branjenje sa četvoricom u zadnjoj liniji, planirani načini na koji se izlazi u kontranapade…

Dinamo je bio sterilan u napadu, Goričani su maksimalno otupili sve oštrice modrih napada, a s druge strane – prijetili! Prvo Čuić, zatim i Bakić zadali su posla golmanu Nevistiću, koji u 21. minuti nije imao odgovor na ono što su kreirali Goričani. Sjajni Žan Trontelj nekako je završio na lijevoj strani napada, poslao loptu u sredinu, a tamo je Iker Pozo sjajno naciljao malu mrežicu Dinamova gola! Gorica vodi 1-0, šok na Maksimiru.

Imao je i Dinamo nakon toga neke svoje situacije, ali nastavila je i Gorica prijetiti, slagati jako dobre kombinacije u brzim izlascima prema naprijed, pa je lako moglo već do poluvremena to vodstvo biti i uvjerljivije. Prširov udarac glavom otišao je malo iznad gola, Čuić se borio i “tukao” sa stoperima Dinama, Bakić donosio ogromnu energiju, a društvo iz defenzive je blistalo. I standardno odlični Filipović i Leš, ali i Stefan Perić, koji je odigrao uvjerljivo najbolju utakmicu otkad je došao u Goricu.

Dinamo na sve to nije imao pravi odgovor, pa je trener Kovačević na poluvremenu napravio čak tri promjene. Carević, naravno, nije imao razloga bilo što mijenjati, jer prvo poluvrijeme u Maksimiru bilo je – fenomenalno!

Sljedeći cilj bio je ne primiti gol na otvaranju drugog poluvremena, što se Gorici dogodilo u posljednje četiri utakmice (?!). I ne samo da su Carevićevi igrači u tome uspjeli, nego su već u 47. minuti – opet zabili! Akcija je ponovno bila kao po špagi, lopta je došla lijevo do Čuića, koji je dao povratnu u sredinu, gdje je Pršir elegantno propustio, a Žan Trontelj fantastično naciljao za velikih, ogromnih 2-0.

I opet je morao reagirati Kovačević, sad je uveo Kulenovića, a on mu je uzvratio povjerenje nakon samo nekoliko sekundi. Ubacivanje iz kornera u 57. minuti išlo je na prvu stativu, točnije na rub peterca, a Kulenović je glavom uspio to nekako proslijediti u bliži kut.

Dinamo je nakon gola za smanjenje zaostatka krenuo još jače, još energičnije, ali samo tri minute kasnije novi važan trenutak. Luka Stojković je kopačkom po glavi zahvatio Ikera Poza, odmah se primio za glavu, pa dobio žuti karton. Međutim, sudac Pavlešić dobio je očekivani poziv iz VAR sobe, otišao je pogledati tu situaciju i donio pravu odluku – nije žuti, nego crveni karton!

Donijelo je to još malo samopouzdanja Goričanima, koji su koristili svaku priliku da “razvuku” Dinamovu koncepciju, ali naravno da su puno vremena proveli i u defenzivi, iako s igračem više. Međutim, nije Dinamo mogao doći do pravih šansi, iako je opasnosti bilo, jer s druge strane ipak je protivnik koji na ovom stadionu nikad ranije nije pao…

Ove nedjelje navečer, eto, ipak je pao! Nakon kao vječnost dugih devet minuta nadoknade, nakon utakmice za pamćenje!

Dinamo je doživio prvi poraz ove sezone, Gorica je slavila na Maksimiru i drugi put ove sezone, Gorica je ispisala povijest. Tisuću puta bravo za sve igrače, od prvog do posljednjeg, tisuću puta bravo za trenera Carevića i njegov stožer, ovo je večer koja će ući u klupske anale!!!

Nastavite čitati

Sport

Polet zasluženo slavio, Lukavec bez šanse na Zvrniku

Objavljeno

na

Objavio/la

Polet iz Buševca upisao je uvjerljivu pobjedu na domaćem Zvrniku svladavši Lukavec s visokih 4:0. Ovim slavljem momčad trenera Josipa Rožića zasjela je na drugo mjesto tablice, zahvaljujući gol-razlici koju je značajno popravila upravo protiv Lukavčana. Isti broj bodova imaju i poraženi Lukavec te vrbovečka Dubrava, dok je Turopoljac iz Kuča na vrhu s tri boda više. Sam susret krenuo je burno, domaći su u uvodu promašili dvije izgledne prilike, a već u 8. minuti poveli su golom Brune Šestaka, koji je nakon kornera dočekao loptu na drugoj strani i snažnim udarcem pogodio mrežu za 1:0. Nedugo zatim gosti ostaju s igračem manje, u 11. minuti Tomo Grdenić kao posljednji igrač ruši u gol-prilici upravo Brunu Šestaka te zarađuje izravni crveni karton i rano završava utakmicu.
S brojčanom prednošću Polet je nastavio dominirati, a na 2:0 povisio je Luka Kaurin u 31. minuti, kada je na ubačaj Šečića glavom poslao loptu iza leđa vratara Lučana. U drugom poluvremenu domaći su nastavili u istom ritmu. Već u 49. minuti Josip Raković preciznim udarcem s dvanaestak metara povećava prednost na 3:0, a konačnih 4:0 postavlja Pavao Galović u 65. minuti, pogodivši malu mrežicu suprotnog kuta s desne strane.
Sve u svemu, Polet je potpuno zasluženo stigao do uvjerljive pobjede koja je, s obzirom na broj stvorenih prilika, mogla biti i izraženija.

PREMIER NSZŽ , 5. kolo

POLET (B) – LUKAVEC 4:0

BUŠEVEC. SRC Zvrnik. Gledatelja 100. Sudac: Jantolek (Velika Gorica). Pomoćnici: Krznarić i Matić.

STRIJELCI: 1:0 – B. Šestak (8), 2:0 – Kaurin (31), 3:0 – Raković (49), 4:0 – Galović (65).

POLET (B): Halilić, Šečić, Matković (od 58. Jušić), B. Šestak (od 58. Galović), Kaurin, N. Šestak, Raković (od 72. Janječić), Stuparić (od 72. Debijađi), Golubić, Smolković, Ivkić (od 72. Artuković). Trener: Josip Rožić.

LUKAVEC: Lučan, Marijan Grdenić, T. Grdenić, Marko Grdenić, Mihalinčić (od 48. Hladni), Tuka, Prosenjak, Guduraš (od 73. Skorin), Vukadin, Bogadi, Karavla. Trener: Darko Stanilović.

Nastavite čitati

Reporter 452 - 28.08.2025.

Facebook

Izdvojeno