Sport

Pancirov: Volim da je sve po mome, ali nisam tako krut kao što ljudi misle…

Trener Kurilovca Marko Pancirov zasad drži savršen učinak na klupi kluba s Udarnika. Predstavljamo čovjeka koji je ugodno iznenadio nogometno Turopolje, čovjek koji hladno kaže: “Zato i radim, da bih pobjeđivao…”

Objavljeno

prije 5 godina

29. ožujka 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok u trećeplasiranoj Gorici odmaraju ili, eventualno, igraju za reprezentacije – bravo za Babeca, Špikića i Krizmanića, sva trojica sudjelovala su u pobjedi 3-2 protiv Švicarske na Euru U-21! – u nižim ligama događaju se promjene. I to, kao i uvijek u životu, uključuje i uspone i padove. U ovoj priči usponi se odnose na trećeligaško društvo, a jedan mali pad u tijeku je u četvrtom rangu.

Lukavec je prezimio na vrhu 4. HNL Središte, ali u proljetna tri kola nije uspio nikoga pobijediti! Prvo je remizirao na Ravnicama (1-1), pa šokantno izgubio kod Save Rugvice (2-4), da bi u ovom kolu “nulom” s Odrom dao priliku Ravnicama da se odvoje na dva boda na prvome mjestu. Izgubio je tako turopoljski nogomet svog u tom trenutku jedinog ligaškog lidera, u bilo kojem rangu, no tu je uskočio – Kurilovec! Za mnoge prilično iznenađujuće, ali Kurilovčani melju sve pred sobom u nastavku sezone, unatoč odlasku dugovječnog trenera Perice Vidaka i petorice važnih igrača. I ispunili su prazninu, sad su oni jedini turopoljski ligaški lider!

Niz je zasad stao na četiri pobjede, padali su redom Vrbovec, Ponikve, Trešnjevka i u subotu Segesta (2-1), tablica kaže da Kurilovec ima tri boda više od drugoplasiranog Jaruna, a ispod svega stoji potpis Marka Pancirova.

– Ne, nisam iznenađen ovime što se događa. Zato i radim, da bih pobjeđivao – sa smiješkom kaže 43-godišnji Pancirov, iznimno zadovoljan što je razuvjerio sve skeptike koji su sumnjali da može na ovakav način nastaviti posao svog prethodnika.

A još je zadovoljniji, kaže, što je uspio relativno brzo pridobiti svlačionicu, kojoj je teško pao odlazak Perice Vidaka. Danas su takve misli sve više samo i isključivo prošlost, jer stvarno je toliko dobra, da bolja ne može biti. Marko Pancirov napravio je posao. A tek je krenuo…

Prošlog ljeta s Mraclinom se borio i izborio za ulazak iz pete u šestu ligu i usporedno vodio kadete HNK Gorice, u predbožićno vrijeme se rastao s Mraclinom, pa s novom godinom dobio povjerenje čelnika Kurilovca.

– Stanje u klubu je, jednom rječju, zaista ok. Imam sve razloge biti zadovoljan sam onim što sam zatekao dolaskom u NK Kurilovec, na Udarnik. Igrački kadar je dobar, bez obzira na odlazak Matoša, Čunčića, Pavlaka, Tominca i Althalera. Da, napustili su nas igrači koji su bili nositelji igre Kurilovca, no ja to od početka nisam vidio kao problem. Logično je da nakon fantastičnih rezultata na jesen nekima dođu ponude i da promjene sredinu. Cijelo vrjeme govorim da sam uvjeren kako u Kurilovcu i bez njih ima dovoljno kvalitete da nastavimo u sličnom ritmu. Teško je uoči početka proljetnog dijela sezone bilo reći hoćemo li moći baš ponoviti jesenske rezultate, ali zasad ide jako dobro. Svakako ima materijala, vjerujem da se ovdje može iskristalizirati momčad za visoke domete – ambiciozan je Pancirov.

Nakon dvije i pol sezone s jednim trenerom, prvom sljedećem bilo je posebno važno zadobiti igrače, kako u svlačionici, tako i na terenu, kroz kudikamo drukčije zahtjeve.

– Iskreno, u početku me malo brinulo kako će me igrači prihvatiti, budući da su bili jako povezani s prethodnim trenerom, i baš zato me veseli što su me prihvatili jako dobro. Kratko sam ovdje i teško je odmah preslikati svoje želje na teren, i dalje ne igramo u potpunosti onako kako bih ja želio, no veseli me gard momčadi, ponašanje i radne navike… Sve je to na izuzetno visokom nivou i na tome temeljim optimizam za nastavak sezone – ističe Pancirov, koji će se u sljedećem kolu sudariti s čovjekom kojeg je naslijedio.

Foto: David Jolić

Marko Pancirov i Kurilovec u subotu od 16.30 sati gostuju kod Perice Vidaka i Lučkog.

– Sigurno da je Perica Vidak napravio sjajne stvari ovdje, o tome najbolje govore rezultati, ali ne volim baš komentirati kolege. Reći ću samo da je gospodin Vidak mojoj momčadi ugradio neke navike koje su bitne za daljnji razvoj i u nekim stvarima mi je zaista olakšao. Međutim, neke stvari sam i mijenjao, imam svoj stil i svoje ideje – kaže Pancirov.

Iako je u nogometnom Turopolju već desetljećima poznato ime, nikad se o Marku Pancirovu nije pričalo kao ovih dana. Oni koji su upućeniji kažu da spada u trenere koje je najlakše opisati kao stroge, autoritativne, ne osobito sklone kompromisima. Tako nekako i djeluje gledajući sa strane, kao da s njim nema šale…

– Svjestan sam ja tog svog garda, jasno mi je da kod mnogih ostavljam takav dojam, ali svi koji me poznaju znaju da sam zapravo potpuno drukčiji. Nisam baš toliko krut… Iako, činjenica je da volim raditi, volim sve isplanirati u detalje, a na neki način sam i egoist, budući da volim kad je sve po mome. Međutim, mislim da to tako i treba biti. I u sportu i u životu stvari najbolje funkcioniraju kad je jasno tko je vođa – uvjeren je trener Kurilovca.

Čisto nogometno gledano, Marka Pancirova možda najbolje opisuje odgovor na pitanje kojeg trenera posebno cijeni.

– Nenada Bjelicu! Volim da moja momčad igra, da se kroz igru pokušava doći do šanse, ali volim i dinamiku u igri, pritisak, agresiju, brzu tranziciju, okomitost… Tu vidim dosta sličnost s njegovim stilom.

A ako odemo za još razinu, dvije ili tri prema gore, najlakše će se pronaći u onome što želi Jürgen Klopp.

– Da, to je nekakav ideal. Uostalom, na prvom sastanku sam rekao igračima: ‘Želim da budemo Liverpool iz Kurilovca!’ Zasad samo imamo crvene dresove kao oni, a za dalje ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti, ha, ha – dobro je raspoložen Pancirov.

Ove godine navršit će se 20 godina otkako se bavi trenerskim. Kao igrač odrastao je doma, u Velikoj Mlaki, u danas ugašenom Napretku prošao je cijelu školu pa zaigrao za prvu momčad u slavnim danima 1. B lige, a poslije je igrao i za Inker Zaprešić, pa Polet iz Buševca, Gradiće, Udarnik i na kraju za Meštricu. Bio je prvo veznjak, pa u najvećem dijelu karijere stoper, no cijelo je to vrijeme znao gdje će završiti.

– Još kao kadet, pa poslije i junior, išao sam s najmlađim kategorijama na njihove utakmice, oduvijek me zanimao taj trenerski dio posla, a prvu licencu završio sam 2001. godine. Kao igrač nisam o tome razmišljao sto posto, uživao sam u samom igranju, ali slušao sam trenere, upijao sve ono što rade, i kroz to skupljao iskustvo, čak i neke ideje koje će mi poslije pomoći… Trenerski sam stasao u omladinskoj školi HNK Gorice, a dodatno se izgradio kao trener i kao čovjek kroz dvije godine u Hrvatskom dragovoljcu, sredini u kojoj je u to vrijeme bilo jako teško raditi. Odlaskom u Mraclin želio sam zakoračiti u seniorski nogomet, a vjerujem da sam upravo zbog toga dobio i ovu priliku u Kurilovcu – vrti film svoje nogometne priče Pancirov, koji je Mraclin preuzeo na 12. mjesto u šestom rangu natjecanja.

– U sljedeće dvije godine izborili smo promociju u viši rang, a momčad sam ostavio na poziciji koja vodi prema još jednom skoku u ligu više. Uživao sam raditi s tim ljudima, Mraclin će za mene zauvijek ostati jedna jako lijepa priča – ističe Pancirov.

Sad je Mraclin prošlost, a Kurilovec sadašnjost i budućnost. Trener Pancirov skočio je za dva ranga, suočava se s novim izazovima, ali dovoljno je optimističan i samouvjeren da se odmah složi s planom koji kaže: njegov Mraclin ide u četvrtu ligu, Lukavec skače u treću, a njegov Kurilovec u drugu! I njegova Gorica u Europu…

– E, to je fantastičan plan! Želim Mraclinu da uspije, da ode tamo gdje sam ga i ja želio vidjeti, svim ostalim našim klubovima također, a Kurilovec… Ha, ne igra se za drugo mjesto! – završio je Pancirov.

‘Nije normalno da Velika Mlaka nema klub’

Kao čovjeku koji je odrastao u Velikoj Mlaki, kako životno, tako i nogometno, Marko Pancirov teško podnosi činjenicu da jedno takvo mjesto već godinama nema svoj nogometni klub, još od gašenja čuvenog NK Napretka, koji se kasnije zvao i Velika Mlaka.

– Za mene to nije normalno – uvodno će na tu temu kazati aktualni trener Kurilovca.

– To nije normalno u prvom redu zato što je Velika Mlaka jedno zaista veliko mjesto, zato što je spojena je s Velikim Poljem, koje ubrzano raste i tu je jako velika baza djece – nastavio je Pancirov.

Nogomet se u Mlaki igra, ali…

– Tereni u Velikoj Mlaki pod ingerencijom su HNK Gorice i ta djeca igraju i treniraju kao članovi Gorice, no ipak mislim da bi se u budućnosti trebalo razmisliti o tome da Velika Mlaka opet dobije klub. To je moja životna želja, nadam se da ću to doživjeti i ako se dogodi, nadam se da ću biti uključen u tu priču. Ipak sam najljepše trenutke u životu doživio na tom igralištu, fenomenalne uspomene, i volio bih da se to vrati.

Povezane teme:hotnews Marko Pancirov Nk Kurilovec

Sport

Kobre prebrze za Mraclin

Objavljeno

prije 36 minuta

30. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.

IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo

MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.

Strijelci: 0:1 – Husnjak (3), 0:2 – Čakarun (57), 0:3 – Kelava (73), 1:3 – Hajduk (90).

MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.

KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.

Nastavite čitati

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 10 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 10 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 10 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 17 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.