Povežite se s nama

Sport

Pancirov: Volim da je sve po mome, ali nisam tako krut kao što ljudi misle…

Trener Kurilovca Marko Pancirov zasad drži savršen učinak na klupi kluba s Udarnika. Predstavljamo čovjeka koji je ugodno iznenadio nogometno Turopolje, čovjek koji hladno kaže: “Zato i radim, da bih pobjeđivao…”

Objavljeno

na

Dok u trećeplasiranoj Gorici odmaraju ili, eventualno, igraju za reprezentacije – bravo za Babeca, Špikića i Krizmanića, sva trojica sudjelovala su u pobjedi 3-2 protiv Švicarske na Euru U-21! – u nižim ligama događaju se promjene. I to, kao i uvijek u životu, uključuje i uspone i padove. U ovoj priči usponi se odnose na trećeligaško društvo, a jedan mali pad u tijeku je u četvrtom rangu.

Lukavec je prezimio na vrhu 4. HNL Središte, ali u proljetna tri kola nije uspio nikoga pobijediti! Prvo je remizirao na Ravnicama (1-1), pa šokantno izgubio kod Save Rugvice (2-4), da bi u ovom kolu “nulom” s Odrom dao priliku Ravnicama da se odvoje na dva boda na prvome mjestu. Izgubio je tako turopoljski nogomet svog u tom trenutku jedinog ligaškog lidera, u bilo kojem rangu, no tu je uskočio – Kurilovec! Za mnoge prilično iznenađujuće, ali Kurilovčani melju sve pred sobom u nastavku sezone, unatoč odlasku dugovječnog trenera Perice Vidaka i petorice važnih igrača. I ispunili su prazninu, sad su oni jedini turopoljski ligaški lider!

Niz je zasad stao na četiri pobjede, padali su redom Vrbovec, Ponikve, Trešnjevka i u subotu Segesta (2-1), tablica kaže da Kurilovec ima tri boda više od drugoplasiranog Jaruna, a ispod svega stoji potpis Marka Pancirova.

– Ne, nisam iznenađen ovime što se događa. Zato i radim, da bih pobjeđivao – sa smiješkom kaže 43-godišnji Pancirov, iznimno zadovoljan što je razuvjerio sve skeptike koji su sumnjali da može na ovakav način nastaviti posao svog prethodnika.

A još je zadovoljniji, kaže, što je uspio relativno brzo pridobiti svlačionicu, kojoj je teško pao odlazak Perice Vidaka. Danas su takve misli sve više samo i isključivo prošlost, jer stvarno je toliko dobra, da bolja ne može biti. Marko Pancirov napravio je posao. A tek je krenuo…

Prošlog ljeta s Mraclinom se borio i izborio za ulazak iz pete u šestu ligu i usporedno vodio kadete HNK Gorice, u predbožićno vrijeme se rastao s Mraclinom, pa s novom godinom dobio povjerenje čelnika Kurilovca.

– Stanje u klubu je, jednom rječju, zaista ok. Imam sve razloge biti zadovoljan sam onim što sam zatekao dolaskom u NK Kurilovec, na Udarnik. Igrački kadar je dobar, bez obzira na odlazak Matoša, Čunčića, Pavlaka, Tominca i Althalera. Da, napustili su nas igrači koji su bili nositelji igre Kurilovca, no ja to od početka nisam vidio kao problem. Logično je da nakon fantastičnih rezultata na jesen nekima dođu ponude i da promjene sredinu. Cijelo vrjeme govorim da sam uvjeren kako u Kurilovcu i bez njih ima dovoljno kvalitete da nastavimo u sličnom ritmu. Teško je uoči početka proljetnog dijela sezone bilo reći hoćemo li moći baš ponoviti jesenske rezultate, ali zasad ide jako dobro. Svakako ima materijala, vjerujem da se ovdje može iskristalizirati momčad za visoke domete – ambiciozan je Pancirov.

Nakon dvije i pol sezone s jednim trenerom, prvom sljedećem bilo je posebno važno zadobiti igrače, kako u svlačionici, tako i na terenu, kroz kudikamo drukčije zahtjeve.

– Iskreno, u početku me malo brinulo kako će me igrači prihvatiti, budući da su bili jako povezani s prethodnim trenerom, i baš zato me veseli što su me prihvatili jako dobro. Kratko sam ovdje i teško je odmah preslikati svoje želje na teren, i dalje ne igramo u potpunosti onako kako bih ja želio, no veseli me gard momčadi, ponašanje i radne navike… Sve je to na izuzetno visokom nivou i na tome temeljim optimizam za nastavak sezone – ističe Pancirov, koji će se u sljedećem kolu sudariti s čovjekom kojeg je naslijedio.

Foto: David Jolić

Marko Pancirov i Kurilovec u subotu od 16.30 sati gostuju kod Perice Vidaka i Lučkog.

– Sigurno da je Perica Vidak napravio sjajne stvari ovdje, o tome najbolje govore rezultati, ali ne volim baš komentirati kolege. Reći ću samo da je gospodin Vidak mojoj momčadi ugradio neke navike koje su bitne za daljnji razvoj i u nekim stvarima mi je zaista olakšao. Međutim, neke stvari sam i mijenjao, imam svoj stil i svoje ideje – kaže Pancirov.

Iako je u nogometnom Turopolju već desetljećima poznato ime, nikad se o Marku Pancirovu nije pričalo kao ovih dana. Oni koji su upućeniji kažu da spada u trenere koje je najlakše opisati kao stroge, autoritativne, ne osobito sklone kompromisima. Tako nekako i djeluje gledajući sa strane, kao da s njim nema šale…

– Svjestan sam ja tog svog garda, jasno mi je da kod mnogih ostavljam takav dojam, ali svi koji me poznaju znaju da sam zapravo potpuno drukčiji. Nisam baš toliko krut… Iako, činjenica je da volim raditi, volim sve isplanirati u detalje, a na neki način sam i egoist, budući da volim kad je sve po mome. Međutim, mislim da to tako i treba biti. I u sportu i u životu stvari najbolje funkcioniraju kad je jasno tko je vođa – uvjeren je trener Kurilovca.

Čisto nogometno gledano, Marka Pancirova možda najbolje opisuje odgovor na pitanje kojeg trenera posebno cijeni.

– Nenada Bjelicu! Volim da moja momčad igra, da se kroz igru pokušava doći do šanse, ali volim i dinamiku u igri, pritisak, agresiju, brzu tranziciju, okomitost… Tu vidim dosta sličnost s njegovim stilom.

A ako odemo za još razinu, dvije ili tri prema gore, najlakše će se pronaći u onome što želi Jürgen Klopp.

– Da, to je nekakav ideal. Uostalom, na prvom sastanku sam rekao igračima: ‘Želim da budemo Liverpool iz Kurilovca!’ Zasad samo imamo crvene dresove kao oni, a za dalje ćemo vidjeti hoćemo li uspjeti, ha, ha – dobro je raspoložen Pancirov.

Ove godine navršit će se 20 godina otkako se bavi trenerskim. Kao igrač odrastao je doma, u Velikoj Mlaki, u danas ugašenom Napretku prošao je cijelu školu pa zaigrao za prvu momčad u slavnim danima 1. B lige, a poslije je igrao i za Inker Zaprešić, pa Polet iz Buševca, Gradiće, Udarnik i na kraju za Meštricu. Bio je prvo veznjak, pa u najvećem dijelu karijere stoper, no cijelo je to vrijeme znao gdje će završiti.

– Još kao kadet, pa poslije i junior, išao sam s najmlađim kategorijama na njihove utakmice, oduvijek me zanimao taj trenerski dio posla, a prvu licencu završio sam 2001. godine. Kao igrač nisam o tome razmišljao sto posto, uživao sam u samom igranju, ali slušao sam trenere, upijao sve ono što rade, i kroz to skupljao iskustvo, čak i neke ideje koje će mi poslije pomoći… Trenerski sam stasao u omladinskoj školi HNK Gorice, a dodatno se izgradio kao trener i kao čovjek kroz dvije godine u Hrvatskom dragovoljcu, sredini u kojoj je u to vrijeme bilo jako teško raditi. Odlaskom u Mraclin želio sam zakoračiti u seniorski nogomet, a vjerujem da sam upravo zbog toga dobio i ovu priliku u Kurilovcu – vrti film svoje nogometne priče Pancirov, koji je Mraclin preuzeo na 12. mjesto u šestom rangu natjecanja.

– U sljedeće dvije godine izborili smo promociju u viši rang, a momčad sam ostavio na poziciji koja vodi prema još jednom skoku u ligu više. Uživao sam raditi s tim ljudima, Mraclin će za mene zauvijek ostati jedna jako lijepa priča – ističe Pancirov.

Sad je Mraclin prošlost, a Kurilovec sadašnjost i budućnost. Trener Pancirov skočio je za dva ranga, suočava se s novim izazovima, ali dovoljno je optimističan i samouvjeren da se odmah složi s planom koji kaže: njegov Mraclin ide u četvrtu ligu, Lukavec skače u treću, a njegov Kurilovec u drugu! I njegova Gorica u Europu…

– E, to je fantastičan plan! Želim Mraclinu da uspije, da ode tamo gdje sam ga i ja želio vidjeti, svim ostalim našim klubovima također, a Kurilovec… Ha, ne igra se za drugo mjesto! – završio je Pancirov.

‘Nije normalno da Velika Mlaka nema klub’

Kao čovjeku koji je odrastao u Velikoj Mlaki, kako životno, tako i nogometno, Marko Pancirov teško podnosi činjenicu da jedno takvo mjesto već godinama nema svoj nogometni klub, još od gašenja čuvenog NK Napretka, koji se kasnije zvao i Velika Mlaka.

– Za mene to nije normalno – uvodno će na tu temu kazati aktualni trener Kurilovca.

– To nije normalno u prvom redu zato što je Velika Mlaka jedno zaista veliko mjesto, zato što je spojena je s Velikim Poljem, koje ubrzano raste i tu je jako velika baza djece – nastavio je Pancirov.

Nogomet se u Mlaki igra, ali…

– Tereni u Velikoj Mlaki pod ingerencijom su HNK Gorice i ta djeca igraju i treniraju kao članovi Gorice, no ipak mislim da bi se u budućnosti trebalo razmisliti o tome da Velika Mlaka opet dobije klub. To je moja životna želja, nadam se da ću to doživjeti i ako se dogodi, nadam se da ću biti uključen u tu priču. Ipak sam najljepše trenutke u životu doživio na tom igralištu, fenomenalne uspomene, i volio bih da se to vrati.

CityLIGHTS

FOTO Dvije medalje za Hrvatsku drugog dana na Svjetskom prvenstvu u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu završeno je finalnim nastupima u pet kategorija jučer (nedjelja, 23.11.2025.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugog dana sjajne plesne manifestacije predstavnici Hrvatske osvojili su dvije medalje, srebrnu i brončanu. U konkurenciji najmlađih srebrnu medalju osvojio je par Paula Jakovac / Nola Radošević, a brončanu seniorke Showgirls iz Velike Gorice.

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizator velike internacionalne manifestacije bio je Sportski plesni klub VEGA (Tomislav Odžić – predsjednik, glavni trener, koreograf) pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija.

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Plesači su se natjecali u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjivao je brojni međunarodni sudački žiri.

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu (finale-drugi dan). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Interes za reprezentativnu plesnu manifestaciju bio je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su na popunjenoj tribini prvenstvo ispratili do završetka. Organizacija dvodnevne plesne manifestacije bila je za svaku pohvalu.

Galerija fotografija

Finalni rezultati – nedjelja, 23.11.2025.

Djeca 1. Stella Burgi / Stanislav Filipas (Švicarska), 2. Paula Jakovac / Nola Radošević (Hrvatska), 3. Avrora Stiahlyk / Makay Kabashniy (Ukrajina).

Juniori: 1. Anna Nahovitsyna / Illia Pivovar (Ukrajina), 2. Ladina Wolkensinger / Emil Pallmann (Švicarska), 3. Adelaida Kushka / Oleksandr Lyashenko (Ukrajina).

Seniori: 1. Lola Pap / Balint Bence Radics (Mađarska), 2. Alicja Skowronek / Mateusz Gwiazda (Poljska), 3. Regina Gonczol / Kristof Radnai (Mađarska).

Formacije – main class: 1. G United (Njemačka), 2. Remastered (Njemačka), 3. Dance Evolution (Ukrajina).

Formacije – seniorke: 1. Party Team (Mađarska), 2. The Szupergirls (Mađarska), 3. Showgirls (Hrvatska).

Nastavite čitati

Sport

Velikogoričke taekwondašice među europskom elitom – Izborile plasman na Grand Prix u Sarajevu

Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić među 16 najboljih u Europi.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Croatia Openu, održanom 15. i 16. studenoga u Zagrebu, taekwondašice Taekwondo kluba Velika Gorica nastupile su u konkurenciji više od 800 sportaša iz četrdesetak država. Najveći uspjeh ostvarile su juniorke Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić, koje su osigurile nastup na finalnom juniorskom Grand Prix-u u Sarajevu, prestižnom turniru za 16 najboljih natjecateljica u Europi u svakoj kategoriji.

Prvog dana natjecanja nastupile su juniorke Lana Horvat, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić. Horvat je zaustavljena u prvom kolu u tijesnoj borbi sa španjolskom predstavnicom. Habijančić je stigla do četvrtfinala, gdje ju je pobijedila sportašica iz Južne Koreje, što joj je donijelo peto mjesto.

Kajfeš je ostvarila pobjedu u četvrtfinalu protiv hrvatske natjecateljice, a potom izgubila polufinale od Korejke te osvojila broncu. Zanimljivo je da su sve protivnice koje su pobijedile Velikogoričanke na kraju osvojile turnir, čime se dodatno vidi koliko je ždrijeb bio zahtjevan.

Drugog dana nastupile su juniorke Lana Gavrilov i Katarina Bačurin, koje su se prvi put okušale u juniorskoj konkurenciji te su poražene u uvodnim borbama, ali su pokazale kvalitetu. Seniorsku kategoriju predstavljala je Sara Prpić, koja je prošla prvo kolo, no u četvrtfinalu izgubila od Talijanke, kasnije pobjednice turnira,  i završila na petom mjestu.

“Finalni Grand Prix je pozivni turnir za 16 najboljih natjecatelja sa WTE rang liste po kategoriji te je time još veći, a možemo reći i povijesni rezultat za naš klub, te velika promidžba za naš grad. Ponosni smo na naše cure”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!

Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!

Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!

Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.

Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…

– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.

Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!

Nastavite čitati

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

na

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

na

Objavio/la

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno