Sport

Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’

Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…

Objavljeno

prije 1 godina

8. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.

I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…

– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.

– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:

– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.

Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.

– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.

– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.

Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.

– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:

– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.

Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.

– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.

Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.

– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.

Pa idemo onda na Goricu…

– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:

– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.

Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.

– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.

A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.

– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.

Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.

– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.

– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.

Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.

– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.

Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

prije 5 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Sport

Gorica u Varaždinu: ‘Baš su dobri! Moramo tamo biti na milijun posto…’

Nogometaši Gorice u petak u 18 sati gostuju u Varaždinu, na otvaranju prvoga kola četvrtoga kruga prvenstva. U momčad se vraća Ante Erceg, a osnovni cilj je prvi put u sezoni povezati dva gostovanja bez poraza…

Objavljeno

prije 7 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ako je netko u posljednje vrijeme upitao nekog igrača Gorice ono mladenačko “di se izlazi petkom”, velika je vjerojatnost da je odgovor glasio: “Izlazi se iz presinga!” Goričani su se, naime, pretplatili na HNL petke u posljednjih mjesec dana, počevši od onih 0-3 doma sa Slaven Belupo, nastavno na to i onih 1-1 kod Lokomotive minulog petka, zaključno s gostovanjem kod Varaždina ovoga petka…

Riječ je o terminu u koji najčešće upadaju utakmice “drugog razreda zanimljivosti”, pa se klubove iz velike četvortke bitne rijeđe može vidjeti u programu petkom, ali ne postoji tu razlog za pomisliti da tu netko podcjenjuje važnost utakmica našega kluba. Jednostavno se tako posložilo, o čemu će najviše reći podatak da je Gorica u prvih 25 kola u petak igrala samo tri puta. Pa još tri puta u ova zadnja tri.

Uglavnom, Gorica će od utakmice do utakmice imati punih tjedan dana. Sasvim dovoljno za kvalitetnu pripremu za iznimno zahtjevnu utakmicu, koja kreće u petak u 18 sati. S druge strane bit će momčad koja je na istome mjestu prije koji dan nadigrala Dinamo.

– Da, spremni smo – kaže uvodno trener Mario Carević.

– Imali smo normalan tjedan, već dan nakon remija kod Lokomotive potpuno smo se okrenuli sljedećoj utakmici, jer znamo da nas čeka jako dobar protivnik. Vidjelo se to jako dobro i u prošlom kolu protiv Dinama, iznimno su dobra momčad. Znamo da love Europu, imaju ogroman motiv, ali imamo i mi ogroman motiv, iako se mi, nažalost, borimo za nešto drugo. Izgubili su dosta igrača, ali to se uopće ne osjeti, imaju dobre mehanizme, jasnu ideju i morat ćemo biti na “milijun posto” da uzmemo tamo nešto – svjestan je strateg Gorice.

Gorica je ove sezone uzela samo dva od mogućih 39 bodova na gostovanjima, daleko je najlošiji gost u ligi, a Varaždin je doma izgubio samo dvije od 13 utakmica cijele sezone

– Imamo neke ideje, radili smo stvari za koje mislimo da će nam pružiti šansu. Ja vjerujem da možemo biti jako opasni ako se nametnemo, ali moramo popraviti neke stvari, pogotovo iz prošle utakmice. Moramo donositi malo bolje odluke. Suočio sam igrače sa situacijama, a bilo ih je jako puno, u kojima smo s boljom reakcijom mogli doći u izglednu situaciji. Međutim, ili smo donosili pogrešne odluke, ili tehnička obrada nije bila na nivou. Tu moramo biti bolji, igrači su toga svjesni, radili smo baš na tome i nadam se da ćemo već u ovoj utakmici pokazati da smo to iskorigirali – optimističan je Carević.

Optimizam će i biti potreban, jer dug je još put do kraja. Gostovanje u Varaždinu bit će otvaranje posljednje, četvrte četvrtine prvenstva, ali planovi se ne vežu za tako duga i kompleksna razdoblja.

– Ne gledam toliko daleko. Jednostavno, moramo biti živi i zdravi, da nema puno izostanaka… Momci treniraju dobro, ali moramo ostati motivirani i fokusirani u svakoj sljedećoj utakmici. Već sam rekao da ova momčad može svakome uzeti bodove, ali samo ako bude na nivou što se tiče tih elementarnih stvari poput fokusa i motivacije. Napadački gledano, imamo širok roster, različite profile igrača i s tom kombinacijom možemo biti uspješni na duži period – zaključio je Carević.

U kadar se vraća Ante Erceg, koji je ovoga puta odradio žute kartone, a spreman i dalje neće biti Dino Mikanović. Nažalost, i dalje nema pravih pomaka po pitanju Jurice Pršira, kapetana i dalje nema na treningu zbog problema s leđima… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Banić – Bralić, Krešić, Krizmanić – Majstorović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Ndockyt – Erceg

Nastavite čitati

Sport

Kreću radovi na kampu HNS-a! Zna se i točan datum za prve lopate i bagere…

Nakon brojnih propalih pokušaja gradnje kampa HNS-a u prošlosti, postojale su sumnje i po pitanju onoga u Velikoj Gorici. Međutim, dvojbi tu više nema, gradnja kampa u našem gradu kreće idućeg petka!

Objavljeno

prije 8 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošao je točno 21 mjesec od tog 3. srpnja 2023. godine, dana kad je premijer Plenković došao u Veliku Goricu potpisati ugovor o darovanju zemljišta za nacionalni nogometni kamp u našem gradu. Bio je to korak koji je dao određene garancije kako ova priča o kampu HNS-a neće završiti kao sve one prethodne, na slučajeve koji su doveli do toga da ni ovoga puta ne vjeruju da će se takvo nešto dogoditi.

Cijeli proces, kao dodatna hrana za skeptike, išao je svojim uobičajenim tijekom, koji se zna činiti sporijim… No išao je korak po korak, od natječaja do natječaja, od žalbenog roka do žalbenog roka, od odabira jednog izvođača za jedan, pa onda i drugog za drugi dio radova… A onda je ovog četvrtka stigla poruka koja se čekala.

“Kamp HNS-a, početak radova, petak, 11. travnja, u 9 sati!”

Dolaze bageri, kreću pripremni radovi, ali naravno da će prije svega doći i ljudi u odijelima, oni koji stoje iza svega ovoga. Zasad nije poznato hoće li nam ponovno u goste doći premijer, samo koji dan nakon što je ovdje okupio gradonačelnike velikih gradova, ali puno važnije od toga je da se pojave lopate, bageri, ljudi koji će se baciti na posao.

Posljednje najave govorile su o početku radova tijekom travnja, to će se i dogoditi, a za sve nas ovo je jako dobra vijest. Baš kao i za hrvatski nogomet, koji će za nekih godinu i pol dana dobiti svoje centralno mjesto. Baš ovdje, baš u našem gradu, što će trebati samo znati pametno iskoristiti, izvući što više benefita iz cijele priče.

U prvoj fazi kamp će dobiti tri terena i upravnu zgradu sa skladištem, u drugoj će se raditi još jedan teren i dvorana za reprezentacije u momčadskim sportovima, a štošta bi se moglo događati i u bližoj okolici kampa.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Lomnica ‘petardom’ izbacila Gradiće iz Kupa

Objavljeno

prije 9 sati

3. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica se pobjedom 5:1 protiv Gradića plasirala u slijedeće kolo Kupa Grada Velike Gorice 2025. Domaći su u početnoj fazi susreta došli u vodstvo pogotkom Leona Garvanovića, koji je nakon ubačaja Josipa Grdenića s desne strane loptu pospremio u bliži kut za 1:0. Iza toga Lomnica je još dva puta ozbiljno zaprijetila, ali izostala je realizacija.