Sport
Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’
Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…
Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.
I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…
– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.
– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:
– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.
Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.
– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.
– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.
Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.
– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:
– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.
Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.
– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.
Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.
– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.
Pa idemo onda na Goricu…
– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:
– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.
Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.
– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.
A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.
– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.
Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.
– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.
– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.
Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.
– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.
Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.
Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 09. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (31.01.2026.).
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Mraclin je u konkurenciji mlađih pionira iznenađujuće visoko (5:0) pobijedio prvoplasiranu Goricu kojoj je to bio prvi poraz. Drugoplasirana Buna je također poražena, izgubila je minimalno (0:1) od Poleta.
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Nastavak Lige je u subotu, 07. veljače 2026. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 09. kolo
Mlađi pioniri – 09.kolo (31.01.2026.): Kurilovec – Velika Mlaka 1947 0:12, Mraclin – Gorica 5:0, Polet – Buna 1:0, Vatrogasac – Ban Jelačić 4:3, Mladost –Gradići 2:4. Poredak: 1. Gorica (9 8 0 1 50:9 24), 2. Velika Mlaka 1947 (9 7 0 2 35:12 21), 3. Buna (9 7 0 2 23:8 21), 4. Mraclin (9 6 0 3 34:16 18), 5. Gradići (9 5 0 4 21:19 15), 6. Polet (9 5 0 4 15:26 15), 7. Vatrogasac (9 4 1 4 22:23 13), 8. Kurilovec (9 1 1 7 9:38 4), 9. Ban Jelačić (9 1 0 8 9:39 3), 10. Mladost (9 0 2 7 6:31 2).
Pioniri – 08. kolo (31.01.2026.): Ban Jelačić 1 – Vatrogasac 4:1, Kurilovec – Mraclin 1:2, Lomnica – Mladost 0:3, Buna – Ban Jelačić 2 5:0. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (8 7 1 0 25:4 22), 2. Kurilovec (8 6 0 2 26:6 18), 3. Mraclin (8 5 1 2 11:6 16), 4. Buna (8 3 3 2 13:9 12), 5. Vatrogasac (8 4 0 4 19:18 12), 6. Mladost (8 2 0 6 8:13 6), 7. Lomnica (8 2 0 6 7:32 6), 8. Ban Jelačić 2 (8 0 1 7 2:23 1).
Početnici ”zlatna liga” (31.01.2026.): Klas – Ban Jelačić 0:1, Buna – Gradići 0:1, Lukavec – Velika Mlaka 1947 2:1, Mraclin – Gorica 2:1. Početnici ”srebrna liga” (31.01.2026.): Kurilovec – Mladost 0:5, Polet – Vatrogasac 1:1, Dinamo Hidrel – Gorica 03 4:3.
Prstići – 09. kolo (31.01.2026.): Klas – Velika Mlaka 1947 2:5, Kurilovec – Graići 0:2, Lukavec – Gorica 0:13, Mladost – Dinamo Hidrel 1:2, Polet – Buna 1:4, Turopolje – Vatrogasac 0:3. Poredak: 1. Vatrogasac (9 9 0 0 67:2 27), 2. Gorica (9 8 0 1 63:4 24), 3. Buna (9 7 1 1 30:12 22), 4. Dinamo Hidrel (9 5 1 3 27:20 16), 5. Turopolje (9 5 1 3 15:17 16), 6. Velika Mlaka 1947 (9 4 1 4 24:19 13), 7. Gradići (9 4 0 5 15:32 12), 8. Polet (9 2 1 6 14:23 7), 9. Kurilovec (9 2 1 6 13:30 7), 10. Klas (9 2 0 7 12:34 6), 11. Mladost (9 1 1 7 6:35 4), 12. Lukavec (9 1 1 7 5:63 4).
HOTNEWS
Grad za sport dodijelio više od 2 milijuna eura
“Svako dijete mora kvalitetno upotpuniti svoje slobodne vrijeme, o čemu ovisi njihovo fizičko i mentalno zdravlje.”
U predvečerje 2. veljače snažni reflektori ponovno su obasjali Staru Grabu, označivši početak priprema nogometaša Mraclina za proljetni dio sezone. Na sportskom objektu okupila se seniorska momčad zajedno s upravom kluba i novim trenerom Markom Pancirovom. Na uvodnom sastanku igračima su se obratili predsjednik kluba Miro Iličić i sportski direktor Luka Cvetnić, koji su istaknuli ciljeve i očekivanja u nastavku prvenstva. Naglašena je važnost zajedništva, discipline i kvalitetnog rada tijekom pripremnog razdoblja. Na kraju se okupljenima obratio novi trener Marko Pancirov, koji je detaljno predstavio plan i program priprema za proljetni dio prvenstva, čiji početak slijedi za nešto više od mjesec dana.
Jesenski dio sezone seniorske momčadi Mraclina u IV. NL Središte Zagreb nije ispunio očekivanja. Nakon 15 odigranih kola igrači su sezonu zaključili na 10. mjestu ljestvice sa skromnih 16 osvojenih bodova. Klub je po završetku polusezone napustio trener Saša Sabljak, koji je prihvatio novi angažman u inozemstvu.
Uprava kluba brzo je reagirala te za novog trenera imenovala Marka Pancirova, koji u Mraclin dolazi iz višerangiranog Samobora. Pancirovu je ovo drugi mandat na klupi Mraclina, a pred njim su jasni ciljevi – podizanje rezultata u proljetnom dijelu prvenstva te slaganje momčadi za iduću sezonu.
– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a veže nas i zajednička povijest. Znao sam gdje dolazim, jer smo još u jesen 2018. zajedno započeli uzlet kluba – istaknuo je Pancirov.
Novi trener podsjetio je i na značajan napredak kluba u posljednjim godinama.
– Igrači znaju što Mraclin predstavlja – znaju za slogu, entuzijazam i ambiciju koja vlada u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti, volim odane igrače koji se znaju podmetnuti – zaključio je Pancirov.
Novopridošli igrači: Dominik Smolković (Polet Buševec) Nikola Kos (Gradići), Fran Krilić (Velika Mlaka 1947) i Luka Roginić (Kurilovec). Karlo Strunje proljetni dio prvenstva propustiti će zbog poslovnih obaveza, a Marin Sudar otišao je u Posavec.
Pripremne utakmice: Mraclin – Ban Jelačić (V) 7.2., Mraclin – Kralj Tomislav 11.2., Mraclin – Špansko 14.2., Mraclin – Polet (SK) 21.2., Mraclin – Sava (S) 27.2. i Mraclin – Tomislav Radnik (Sveti Ivan Žabno) 28.2.
Igrački kadar: Karlo Matejčić (vratar), Ivan Zagorac (vratar), Toni Borovac, Jurica Brdek, Bruno Dandić, Josip Domitrović, Marko Đurašić, Matej Godinić, Igor Hajduk, Dominik Hodalin, Ivan Jančić, Ivan Kaurin, Nikola Kos, Fran Krilić, David Marjanović, Domagoj Matić, Marko Paradžik, Adrian Manuel Perić, Ivan Rajić, Marko Rakas, Luka Roginić, Dominik Smolković, Josip Tokić.
Sport
Polet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
Trener Josip Rožić u ponedjeljak će okupiti igrače Poleta iz Buševca na pripremama za proljeće prepuno izazova: Buševčani su na vrhu tablice, ali konkurenti su i brojni i ozbiljni, a bilo je i promjena u igračkom kadru…
Na završetak njezine kalendarske verzije još ćemo malo morati pričekati, ali nogometna zima polako je došla svome kraju. Na najvišoj razini vratili smo se u đir odmah iza Nove godine, prvi niželigaši krenuli su sredinom siječnja, a svi ostali kreću početkom veljače. Ovog ponedjeljka tako će krenuti Mraclin, naš jedini predstavnik u 4. NL, ali i Polet iz obližnjeg Buševca, klub s najvećim šansama da se sljedeće sezone pridruži susjedima u višem rangu.
Jesen u županijskoj Premier ligi za Buševčane je bila iznimno uspješna, okončali su je na vrhu tablice, pa je logična želja i ambicija da se na tome mjestu ostane sve do kraja.
– Iskreno, ova dugačka zimska pauza za nas je bila izrazito lijepa, jer svaki put kad pogledamo tablicu, vidimo da smo na samom vrhu. Sjajan je to osjećaj, lijepo je biti jesenski prvak i na tome još jednom čestitke našim dečkima, ali to ujedno znači i da nas čeka vrlo zanimljivo proljeće – kaže uvodno trener Joža Rožić, potpisnik ovog uspjeha.
I nije teško složiti se s njim, jer pogled na tablicu otkriva da je Polet prvi sa 32 osvojena boda, ali isti taj pogled će otkriti i da je opasna gužva odmah iza buševečkih leđa. Drugi Kloštar i treća Sutla-Laduč imaju samo bod manje, četvrta Lonja i peta Dubrava su na dva boda manje… A kad je pet vodećih klubova u pet bodova, show je zagarantiran.
– Liga je velika, broji 18 klubova, puno je utakmica pred nama i puno bodova u igri do kraja. Kako će biti zanimljivo u borbi za ostanak, još će zanimljivije biti u toj borbi za sam vrh poretka. Bodovne razlike su male, nitko se nije odvojio kao prijašnjih par sezona, a sve to skupa dokaz je koliko je ovakva liga zanimljiva. Pogotovo za naše, turopoljske klubove – kaže trener Joža.
Josip Rožić uspješno vodi Polet prema ostvarenju klupskih ambicija, no dug je još put pred Buševčanima… Foto: Vitomir Štuban
Kad je riječ o ambicijama, tajni nema.
– Naše ambicije su iste kakve su bile i u jesenskom dijelu sezone. Prvi cilj je osigurati što prije ostanak u ligi, a mislim da smo jako blizu tog cilja. A ostali ciljevi… Oni su uvijek isti u Poletu. Želimo boriti se za što bolji plasman, pa i za sam vrh ako je to moguće. Kao što sam rekao i prije početka prvenstva, Kloštar i Sutla-Laduč su u ovoj ligi daleko najambiciozniji po mnogim stvarima, čak bih rekao da po tim nekim stvarima spadaju i u sami vrh višeg ranga, ali na nama je da razmišljamo samo o sebi. I da napravimo sve da budemo konkurentni kroz proljetni dio – ističe Rožić.
A da bi borba za titulu bila moguća, valja se dobro pripremiti, počevši od ovog ponedjeljka.
– Pripremni period odradit ćemo u pet tjedana prije samog početka prvenstva. Trenirat ćemo tri do četiri puta u tjednu i odraditi četiri pripremne utakmice, protiv Posavca, Bune i Topuskog, plus kup utakmica 1. ožujka. Moguća je i još koja utakmica u tjednu, ali to će ovisiti o vremenskim prilikama i vjerujem da neće utjecati na naš plan priprema – govori trener Rožić.
Odmah na startu proljetnog dijela sezone Polet ide na teško gostovanje u Kloštar Ivanić, kod prvih pratitelja… Foto: Vitomir Štuban
Klub su tijekom zime napustila tri igrača, uključujući i Dominika Smolkovića, koji je otišao u Mraclin, no tu su i dva nova igrača.
– Da, zasad imamo dva nova igrača, odnosno dva povratnika. Iz Lomnice nam je došao Bruno Jušić, a iz Gradića Luka Komšić, ali nadam se dolasku još jednog ili dvojice igrača kroz pripremni period pred nama – govori Joža i zaključuje:
– Iskreno, mišljenja sam da su nam trenutačno najveća pojačanja oni iz unutarnjih redova. To su igrači koji su kroz jesenski dio imali velikih problema s ozljedama i još nekim obavezama. Najveća želja za proljetni dio nam je da nas zaobiđu ozljede što je više moguće, jer time će i sama konkurencija unutar momčadi biti jača.
Proljeće će odmah krenuti vatreno, jer već u prvom kolu, 7. ožujka, Polet ide u Kloštar Ivanić, kod jednog od brojnih ozbiljnih rivala…
Sport
Kakav igrač! Kako je jedan Španjolac procvjetao u srcu Turopolja…
Španjolac Iker Pozo po kriterijima SofaScorea trenutačno je treći igrač cijele lige! Protiv Hajduka je bio junak pobjede, autor poteza odluke, a po svemu viđenom ove sezone on je – megapojačanje!
Kad je prvog dana srpnja prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s HNK Goricom, 24-godišnji Španjolac Iker Pozo La Rosa bio je utjelovljenje fraze “dolazak na mala vrata”. Čak nije došao ni sam, nego u paru s Antom Kaveljem, suigračem u Šibeniku, koji je malo prije toga ispao iz lige! Nogometna javnost upoznala je Poza kroz nastupe u dresu Šibenika, ali malo je bilo onih koji su vjerovali da 173 centimetra visoki veznjak može biti ono što je postao…
Mario Carević, međutim, znao je koga je dobio.
Danas je Iker Pozo jedan od najboljih igrača Gorice! Ako ne i najbolji. Po statističkim pokazateljima on je i jedan od najboljih veznih igrača lige, a posljednja vijest je da je heroj pobjede protiv Hajduka. Ne samo zbog gola za pobjedu, nego zbog svega što je odigrao, zbog načina na koji je dirigirao goričkom igrom u oba smjera, zbog cjelokupne partije koju je pružio…
– Hajduk je za četiri puta manje novca mogao imati Poza, a na kraju su doveli Huga Guillamona. A ja tvrdim da je Pozo četiri puta bolji igrač od Guillamona! – rekao je televizijski analitičar Joško Jeličić u epopeji o Ikeru.
– Da sam na ovoj utakmici vidio samo njegovo dodavanje za Fiolića, koji je tu morao bolje reagirati i zabiti, vidio bih dovoljno! Bravo, majstore – dodao je oduševljeni Jeličić.
S analitičarom Joškom slaže se i SofaScore, po čijim je kriterijima Pozo također igrač utakmice, i to s ocjenom 9.0! Izuzev Matijaša (8.4), prvi sljedeći je Filipović sa 7.7… Gledajući prosječne ocjene za cijelu sezonu, Iker Pozo u ovom je trenutku treći igrač lige s prosječnom ocjenom 7.31, odmah iza Adriana Jagušića (7.52) i Sergija Domingueza (7.35). Gol protiv Hajduka bio mu je četvrti u sezoni, ima i tri asistencije, a po oduzetim loptama je drugi igrač lige.
Sve u svemu – megapojačanje!
Iker Pozo bio je čovjek odluke u utakmici protiv Hajduka, za konačnih 1-0 pogodio je u 44. minuti… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Jako puno Gorici je u defenzivi donio Jakov Filipović, uz aut-liniju je ponajbolji desni bek lige Žan Trontelj, u sredini jako dobru sezonu igra i Ante Kavelj, ali teško da bi se itko usudio proturječiti argumentu da je upravo Pozo najveće od svih pojačanja pristiglih prošlog ljeta. Bila je to velika rekonstrukcija momčadi, otišlo je 25 igrača, došlo 12 novih, a među njima je dosad najviše pokazao upravo on. Igrač koji razgrađuje i gradi istovremeno, fajter i šmeker u istom paketu, majstor koji bi dobro došao i klubovima na višim razinama…
A tu negdje dolazimo i do problema. Interes za Ikera Poza navodno je sve intenzivniji, povezuje ga se u nekim pričama čak i s Dinamom, što će reći da postoji opasnost da Gorica izgubi svog ponajboljeg pojedinca. Prijelazni rok u HNL-u traje do 17. veljače, vremena za eventualni transfer ima dovoljno, ali pitanje je ima li smisla puštati toliko važnog igrača. Ne bude li, naravno, u pitanju ozbiljan novac za odštetu… Pozo ima ugovor do ljeta 2027. godine, bilo bi sjajno da ga odradi barem do ljeta.
Zasad sve izgleda kao da je ta opcija najrealnija i da će dečko rođen prije 25 godina u španjolskom gradiću Fuengiroli i dalje biti stanovnik Velike Gorice. Svoju nogometnu priču počeo je u omladinskom pogonu velikog Real Madrida, zajedno s bratom Joseom s 12 godina otišao je u Manchester City, gdje je bio do U-23 momčadi, pa krenuo dalje, preko nizozemskog drugoligaša Eindhovena, Rijeke i Šibenika, sve do Turopolja. U kojem, srećom po navijače Gorice, igra nogomet života.
Neka potraje…
-
Sportprije 5 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 5 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Gospodarstvoprije 5 danaFortenova sprema prodaju PIK Vrbovca? Oglasila se i stranica Halo, inspektore
-
Sportprije 5 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!