Sport
Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’
Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…
Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.
I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…
– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.
– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:
– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.
Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.
– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.
– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.
Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.
– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:
– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.
Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.
– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.
Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.
– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.
Pa idemo onda na Goricu…
– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:
– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.
Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.
– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.
A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.
– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.
Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.
– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.
– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.
Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.
– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.
Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.
GNK Dinamo (Zagreb) je pobjednik Međunarodnog juniorskog U19 turnira 25. Trofej Turopolja 2025., u finalnoj utakmici pobijedio je rezultatom 4:1 Slaven Belupo (Koprivnica).
Velika Gorica, 26.07.2025. GNK Dinamo pobjednik 25. Trofeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.07.2025. GNK Dinamo pobjednik 25. Trofeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.07.2025. GNK Dinamo pobjednik 25. Trofeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 26.07.2025. GNK Dinamo pobjednik 25. Trofeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr
HNK Gorica je u susretu za 3. mjesto bila bolja s 2:0 od NK Maribor, oba gola postignuta su u završnici utakmice.
Galerija fotografija
25.međunarodni turnir Trofej Turopolja 2025.
Finale GNK Dinamo (Zagreb) – NK Slaven Belupo (Koprivnica) 4:1 (2:0).
Za 3. mjesto HNK Gorica – NK Maribor 2:0.
Najbolji igrač: Patrik Horvat (Dinamo). Najbolji vratar: Teo Kolar (Slaven Belupo). Najbolji strijelac: Patrik Horvat (Dinamo).
Sport
Utočište na Koševu: Zekić i Sarajevo okupili trojicu bivših Goričana
Ivan Banić, Slavko Bralić i Agon Elezi dijelili su svlačionicu prošle sezone u Gorici, a sad će je dijeliti na stadionu Asim Ferhatović Hase, domu FK Sarajeva, kojeg vodi ambiciozni Zoran Zekić
“Ima neka tajna veza…” tekst je koji je još tamo sredinom sedamdesetih u Sarajevu smislio Goran Bregović, a pjevao njegov čuveni sarajevski bend Bijelo dugme. “Ima neka tajna veza…” pjeva se i tijekom ovog prijelaznog roka u istom tom Sarajevu, gotovo pet desetljeća poslije, ali ovoga puta to se ne odnosi na sidro koje lađu čuva nego na FK Sarajevo i NK Goricu.
Ulogu idejnog kreatora ove nogometne verzije čuvene pjesme preuzeo je Zoran Zekić, samo nešto manje šarmantan od Brege u najboljim danima, trenutačno trener Sarajeva. Klub s Koševa ima ambiciju, na stadionu Asim Ferhatović Hase žele vratiti titulu u svoje vitrine, a na tom putu vjeruju u doprinos nekolicine igrača Gorice.
Ako se manemo romantike s dozom dramatike, vjerojatno je točno da tu nema nikakve tajne veze, nego prije svega logike. Zoran Zekić mogao je u svim mogućim medijima vidjeti popis igrača koji žele napustiti Goricu, kao i onih koje Gorica više ne želi zadržati, i sasvim je logično da je u tom društvu vidio cijeli niz potencijalnih pojačanja. Nije poznato je li možda poželio još nekoga s te liste, nije ni to nemoguće, ali brojka se zasad zaustavila na trojici igrača.
Počelo je s Ivanom Banićem, koji je dugo čekao povratnu informaciju s Poljuda, a kad je nije dočekao, okrenuo se drugim opcijama. FK Sarajevo pokazalo se kao najbolja moguća u tom trenutku.
– U Gorici sam se afirmirao na prvoligaškoj sceni i proživio toliko lijepih trenutaka, ali nakon više od pet godina odlučio sam potražiti novi izazov. Gorica je nudila novi trogodišnji ugovor, ali nismo se dogovorili. Znao sam da odlazim iz kluba i prije kraja prvenstva, a na kraju sam odabrao Sarajevo. Privukla me njihova odlučnost da me dovedu. Od Uprave kluba do trenera Zekića, svi su iskazali veliku želju za mojim dolaskom na Koševo, a kad je tako, odmah čovjek dobije sigurnost da je povukao pravi potez – kazao je Banić.
Odmah se Bane i priključio pripremama novoga kluba, na koje je ubrzo stigao i njegov lanjski suigrač iz Gorice. Slavko Bralić prvo se vratio u Celje, iz kojeg je došao na posudbu odraditi svoj drugi gorički mandat, a zatim je i on prihvatio poziv Sarajeva. Međutim, na tome nije i stalo, jer koji dan kasnije društvo s Koševa priključio se i Agon Elezi, još jedan igrač koji je u Gorici bio na posudbi, i to iz njemačkog Bochuma. U našem klubu nisu ga zadržali, u Sarajevu su u tome prepoznali priliku…
I kompletirali gorički trojac u svojim redovima. Banić, Bralić i Elezi dio su značajnih promjena u rosteru Sarajeva, jer novi igrači Zekićeve momčadi su i dojučerašnji dokapetan Dinama Stefan Ristovski, kao i hrvatski napadač Mihael Mlinarić te Grigore Turda (FC Buzau), Ljubomir Pejović (Mladost Donja Gorica) i Rafail Mamas (AEL Limassol), a navodno dolazi i desni bek talijanskog Coma Peter Kovačik.
Zeka ide jako, vjerujući da je “berba” u Turopolju kvalitetan dio ovog prijelaznog roka. Sudeći prema debiju, pobjedi 2-1 u kvalifikacijama Konferencijske lige protiv rumunjske Craiove, čini se da će tako i biti…
Sport
Carević: Treba nam još nekolicina pojačanja
Nakon slovenskog dijela priprema, deset dana prije nego što će Gorica otvoriti novu sezonu HNL-a gostovanjem u Varaždinu, trener Mario Carević analizirao je učinjeno i detektirao probleme koje momčad ima…
Desetodnevna slovenska avantura nogometaša Gorice je završila, momčad trenera Marija Carevića iz pokrajine Gorenjska vratila se u Turopolje, a za kraj ovog dijela priprema stigao je hladan tuš. U obliku obilne kiše, koja je padala cijelo prvo poluvrijeme, ali i u obliku 3-1 poraza od slovenskog drugoligaša Triglava.
– U svakom slučaju je ružno kad se izgubi, ali ovoga puta smo stvarno sami sebi zabili tri gola. To su utakmice koje se događaju, zadnji je dan priprema i igrači su malo izgubili fokus. Nažalost je tako, iako se to ne bi smjelo događati. Međutim, bilo je i dosta pozitivnih stvari… – analizirao je trener Carević utakmicu u kojoj je Gorica primala golove nakon zaista nevjerojatnih pogrešaka braniča i golmana.
– Imamo još dosta dana do te prve utakmice i sigurno ćemo se dizati. Ono što moramo shvatiti je da jednostavno moramo biti puno bolji, pogotovo u fazi obrane, u preuzimanju odgovornosti, u koncentraciji, u duelu, u drugim loptama… Jer koliko god težiš stilu igre kojem mi težimo, toga uvijek ima. Uvijek ćeš morati doći na drugu loptu, biti agresivan na tijelo protivnika u duelu. O tome stalno govorim igračima i u tom smislu se moramo podići – smatra Carević, svjestan da još neke stvari moraju biti bolje.
– Neke igrače koji su nam jako bitni, ponajbolji u našem rosteru, moramo još fizički podići na razinu prve lige, jer nisu u optimalnom stanju. Ukratko, imamo mi tu još posla, ali ja sam pozitivan i mislim da će to biti dobro.
U Kranjskoj Gori, podno Julijskih Alpa, Goričani su imali idealne uvjete za rad, pa će trener na kraju biti zadovoljan.
– Što se tiče uvjeta, tereni su bili savršeni, hotel i hrana također, čak i temperatura… Poželio bih se svake godine vratiti ovdje, sve je bilo na najvišem mogućem nivou – počeo je Carević i nastavio:
– Što se tiče samih priprema, mislim da smo ih dobro odradili. Nismo imali puno ozljeda, samo nekih manjih problema, što me veseli, budući da nemamo širok kadar. Otišlo je puno igrača i mi smo još u situaciji da moramo dovesti nekolicinu igrača, na nekim pozicijama pojačanja, a na nekim alternative. U hodu se dižemo, pripremamo… Očekujemo da to bude i puno bolje, ali ne mogu biti nezahvalan, jer ide to u dobrom smjeru.
Jasno je da su pojačanja potrebna u zadnjoj liniji, ali i na još nekima.
– Neću konkretno pozicijama, ali mi u klubu znamo što tražimo. Ponavljam, na nekim pozicijama tražimo pojačanja, tu moramo biti malo bolji, a na nekim pozicijama moramo imati alternativu, jer to daje i bolji trening, konkurenciju unutar momčadi, a samim time i bolju izvedbu. Mislim da su igrači svjesni nekih problema u današnjoj utakmici, kao i jučerašnjoj, bez obzira na to što smo pobijedili. Ni to nije bilo na nivou prve lige. Itekako sam svjestan, a to pokušavam prenijeti i na igrače, da nas čekaju puno bolji protivnici u HNL-u, puno bolji ritam i veći intenzitet. U ovom trenutku smo blizu, ali nismo još na tom nivou. Moramo raditi i napredovati, ništa drugo.
Neće Gorici biti lako na otvaranju sezone, jer povezat će čak šest gostovanja, a svaki početak je težak čak i u puno pogodnijim uvjetima od tih.
– Izazov je svaka utakmica, ne trebamo to tako gledati. OK, igramo šest utakmica zaredom u gostima, ali ne zanima me to. Moramo biti fokusirani na sebe, ispravljati pogreške, stvari koje nisu dobre, težiti onome što je dobro, da napravimo nekakvu prepoznatljivost u igri. A opet, ove neke banalne, elementarne nogometne stvari, koje nisu na dobrom nivou, moramo ispoštivati. Bez toga sve što napravimo dobro pada u vodu. Moramo napraviti i bolju pripremu, ali mislim da će to stvarno biti dobro.
Kad se Gorica konačno vrati kući, igrat će na travnjaku puno kvalitetnijem od dosadašnjeg.
– Naš teren je na kraju prošle sezone i na početku priprema bio savršen. Međutim, znamo da je drenaža bila loša i da bi to nakon prve kiše bilo užasno. Hvala Bogu da smo našli sredstva i došli u mogućnost promijeniti teren, što će biti bolje za nas, ali i za sve naše protivnike – misli trener Gorice, koji je svjestan da se vrijeme ne može kupiti i da će vremena trebati još malo da se stvari poslože kako treba.
– Spomenuli smo koliko je bilo odlazaka, a istovremeno je došlo i jako puno novih igrača. Ne može to u ovom trenutku biti idealno, ali veseli me kad pokažemo kojim putem idemo. Kad u pripremne utakmice prenesemo ideje s treninga, tu pričamo o fazi napada, to me veseli. Iz svega toga će se izroditi nekakva nadogradnja u hodu i mislim da će to biti dobro. Međutim, ne smijemo biti neodgovorni u fazi obrane, u prekidima… Puno utakmica lomi se na takvim detaljima, na faul, na odbijenu loptu, na prekid akcije ili nešto četvrto. To su sitnice koje napominjem, ali to je nogomet – zaključio je Carević.
Na redu su dva dana odmora, igrači će tijekom vikenda uživati u predahu od napornih treninga, a onda od ponedjeljka kreću završne pripreme za Varaždin, kod kojeg se gostuje 4. kolovoza.
Sport
Sad je i službeno: Škrinjarić preuzima Jelačić, vraća se Smok, stižu dva golmana
Iz Vukovine su i službeno potvrdili kako će njihovu seniorsku momčad iduće sezone voditi Tomislav Škrinjarić, koji će u kadru imati i dva nova golmana, dva oporavljena igrača i jednog povratnika u Jelačić
Sport
Banovi imaju novog trenera: U Vukovinu stiže Tomislav Škrinjarić!
Službene potvrde još nema, ali nema ni previše dvojbi – novi trener Bana Jelačića bit će dugogodišnji voditelj omladinske škole Mraclina, dvaput i trener prve momčadi Mraclina i ponajbolji igrač veteranske lige
-
HOTNEWSprije 5 danaKonzum odgovorio: Zatvaranje prodavaonica u Turopolju i Ščitarjevu rezultat je poslovne odluke
-
HOTNEWSprije 4 danaAčkar obišao 1,2 milijuna eura vrijedne radove na Gradskom stadionu
-
Vijestiprije 5 danaSvečani vojni mimohod za 30 godina “Oluje” donosi spektakl na kopnu, moru i nebu
-
Sportprije 3 danaVelika Mlaka misli ozbiljno! ‘Pa ovo su pojačanja i za puno više lige…’