Sport

Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’

Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…

Objavljeno

prije 2 godine

8. veljače 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.

I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…

– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.

– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:

– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.

Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.

– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.

– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.

Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.

– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:

– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.

Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.

– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.

Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.

– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.

Pa idemo onda na Goricu…

– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:

– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.

Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.

– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.

A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.

– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.

Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.

– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.

– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.

Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.

– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.

Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.

Sport

Milka otišao od Klafa! ‘Idemo svatko svojim putem…’

Damir Milanović više nije prvi asistent Deana Klafurića u Širokom Brijegu. Dugogodišnji suradnici okončali su zajedničku eru nakon više od pet godina. Milka će svoj put nastaviti nekim drugim smjerom…

Objavljeno

prije 6 sati

19. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Koliko dugo rade zajedno, koliko su povezani na sve načine, na prvu je zvučalo kao prvoaprilska šala. Ispalo je da nije, jer daleko smo odmaknuli od aprila, ušli smo već u drugu polovicu kolovoza, a njegova devetnaestoga dana došla je vijest koja je pošteno iznenadila velikogoričke nogometne krugove…

Damir Milanović Milka napustio je stožer Širokog Brijega i okončao svoju suradnju s Deanom Klafurićem!

Milku je kao svoga asistenta Klaf prvi put angažirao za posao na Cipru, gdje su prijatelji još iz igračkih dana proveli vrlo intenzivo zajedničko razdoblje. Tamo ih je, naime, zadesila korona, pa je druženja bilo koliko hoćeš… U Slaven Belupo Milka nije išao s Klafom, ali zato jest i u Velež, i u mađarski Honved, i sad u Široki. Preuzeli su posao prošle zime, uspješno okončali prošlu sezonu, solidno ušli i u novu, a onda – iznenađenje!

I objava kluba puna emocija i respekta.

“NK Široki Brijeg i prvi pomoćni trener, Damir Milanović, dogovorili su sporazumni raskid suradnje. Želimo se iskreno zahvaliti Damiru na izuzetnoj posvećenosti, stručnosti i profesionalizmu koje je nesebično davao klubu. S puno poštovanja i zahvalnosti, želimo ti puno sreće i uspjeha u tvojoj budućoj karijeru i životnim izazovima”, stajalo je u jednom neobičnom oproštaju.

Ne događa se, naime, često da ovakve fotografije s ispisanom riječi “hvala” dobiju samo pomoćnici, ali ovoga puta se tako dogodilo. Zašto i kako je to toga došlo najbolje će objasniti onaj koji je otišao. Milka se, naravno, javio na poziv iz njegova grada.

– Razlog rastanka je to što je Klaf donio odluku da sam ja prerastao ovaj nivo i da mi je vrijeme da idem svojim putem, bilo samostalno ili u nekom drugom stožeru, koji preferira drukčiji nogomet, da osjeća da me guši i sputava, a ne bi želio da je to tako. Kad mi je to prezentirao na takav način, ja sam prihvatio raskid ugovora i to je to. Idemo svaki svojim putem – objasnio je ukratko Milka.

Za širu priču bit će vremena ovih dana, kad ponovno bude doma, u svom goričkom điru. Nikakve svađe, dakle, ovdje nema, Milka i Klaf ostaju prijatelji, oni su i kumovi, ali trenerskim poslom odsad će se baviti svatko na svoj način. I navijati jedan za drugoga.

Nastavite čitati

Sport

Udarnik krenuo s pripremama, došlo pojačanje na crtu!

Rukometašice Udarnika u ponedjeljak su krenule s pripremama za novu sezonu, koju će otvoriti u drugoj polovici rujna gostovanjem u Samoboru, iz kojeg je u Veliku Goricu stiglo rješenje za kritičnu poziciju

Objavljeno

prije 7 sati

19. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dugo je u Gradskoj dvorani vladala tišina, još tamo od sredine lipnja utihnuli su udarci lopte u parket, ali ovog ponedjeljka navečer i tome je došao kraj. S pripremama su, naime, krenule rukometašice Udarnika, perjanice velikogoričkog ženskog rukometa. Trenerica Ljiljana Ivaci dočekala je djevojke sa širokim osmijehom, svojim zaštitnim znakom, a nakon toplih pozdrava došao je red i na ostatak planiranog rasporeda.

“Seniorke i djevojke 2008./09.godišta započele sa pripremama za novu sezonu pod vodstvom trenerice Ljiljane Ivaci. Prije samog početka održan je kratki sastanak na kojem su predsjednik kluba Josip Mučnjak i zamjenik predsjednika Damir Slojšek pozdravili cure i zaželjeli im sreću i pripreme bez ozljeda te sezonu s puno uspjeha!”, objavili su iz kluba.

Odmah nakon dobrih želja došlo je vrijeme i za prvi trening, na kojem se nisu pojavile sad već bivše igračice Udarnika Luna Gojak i Dorotea Kontrec. Međutim, bilo je tu i novih lica. Kući se, u svoj klub, vratila Karla Brakus, djevojka koja je bila važan dio “klase 2002”, generacije koja je triput izborila državnu završnicu. Stigle su i Ema Bičanić iz Dugog Sela te Anica Jaki iz Križevaca, a uoči početka priprema riješeno je i važno pitanje novog pivota.

Nova igračica Udarnika postala je Lorena Belanić, koja u Veliku Goricu dolazi nakon što je igrala za Samobor. Iskustvo iz 2. HRL Zapad ima, a u tom je okruženju dosad pokazivala kvalitetu koja bi mogla jako dobro doći Udarniku…

Prvenstvo će Udarnik otvoriti upravo protiv Samobora, i to 20. ili 21. rujna. Do tad, vrijeme je za rad.

Nastavite čitati

Sport

Cunda na Olićevu popisu! ‘Nakon svega što sam prošao, ovo je poseban osjećaj…’

Josip Cundeković, 18-godišnjak iz Velike Mlake, ove je zime napustio HNK Goricu i potražio sreću na drugoj adresi. Osam mjeseci poslije prvi je golman drugoligaša Dubrave Tim Kabel, ali i U-21 reprezentativac…

Objavljeno

prije 15 sati

19. kolovoza 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekih desetak dana ranije iz kluba su mi rekli da su zvali iz stožera U-21 reprezentacije, da su tražili neke moje utakmice kako bi ih analitičari reprezentacije pogledali. Priznajem, već tad mi nije bilo svejedno, ali nakon toga je sve utihnulo, a ja sam nastavio raditi, trenirati…, kaže Josip Cundeković, 18-godišnjak iz Velike Mlake, na počeku svoje “kockaste” priče.

Točnije, na početku ove posljednje etape njegove reprezentativne priče, jer Cunda je bio reprezentativac u kategoriji U-15, zatim i U-16 selekcije, da bi u proljeće 2023. otišao na Europsko prvenstvo sa U-17 reprezentacijom, pod vodstvom Roberta Jarnija. Ta njegova priča o kockastom tu je negdje zapela, da bi nastavak stigao ovog ponedjeljka, objavom popisa izbornika U-21 reprezentacije Ivice Olića.

– Nitko mi ništa nije javio, tek kad je izbornik objavio popis saznao sam da sam unutra! Znam gdje sam bio, naravno, taman sam doma sjedio za stolom i ručao s bratom, usput nešto i skrolao po Instagramu, i tad sam ugledao svoje ime… – prepričava Josip.

Poznat mu je taj osjećaj iz ranije faze njegove mlade karijere, zna kako je biti odabran, ali ovo je ipak malo posebnije…

– Je, osjećaj je baš poseban. Bio sam u reprezentacijama, uvijek je to odličan osjećaj, znati da te prate, gledaju i cijene, ali ovo je ipak nešto drugo, ovo je korak do A reprezentacije… Puno toga mi je prošlo kroz glavu u tim trenucima, pogotovo s obzirom na sve što sam prolazio, na neka teška razdoblja koja su iza mene – govori ponosni Josip, uvodeći nas tako u drugi dio ove priče.

Mali Cunda počeo je u svojoj Velikoj Mlaki i bio je dio matičnoga kluba sve dok se on nije – raspao. Omladinski pogon preuzela je Gorica, a selidbu na Gradski stadion Josip je dočekao 2017. godine.

– I od tad pa sve do ove zime bio sam u Gorici – kaže Josip, koji se na tom prijelazu iz 2024. u 2025. godinu našao na prekretnici.

– Gorica mi je kao klub jako puno dala. Ljudi su se stvarno brinuli o meni, davali mi podršku, podupirali me kad bih odlazio reprezentaciju, pa sam sudjelovao i na tom Euru U-17… Međutim, sve se promijenilo u jesen 2023. Bio sam ulazni junior, plan je bio da branim za starije godište u juniorskom HNL-u, a tako je i bilo u prve tri utakmice. Uoči četvrte su me maknuli s gola – priča svoju priču Josip i nastavlja:

– Tad je sportski direktor bio Mario Brkljača, kojem sam se zamjerio, kako su mi rekli, “zbog nekih mojih postupaka na terenu”. Tvrdili su da unosim nervozu u momčad, da ne djelujem pozitivno na suigrače… Uz sve to, netko je čuo kako sam sebi mrmljam nešto u bradu, kako u ljutnji kritiziram i sebe i svoje suigrače, nakon čega mi je rečeno da se moram svima ispričati. Uz to, rekli su mi i da sam taj tjedan dobio poziv u U-20 reprezentaciju, ali da me neće pustiti…

Nakon svega, golman koji je već kao 15-godišnjak branio i za seniorsku momčad u nekim prijateljskim utakmicama završio je u juniorima “dvojci”, u svom godištu.

– Tu sezonu sam branio za juniore II, a sljedeće sezone, kad je moje godište igralo juniorski HNL, ostao sam prvi golman. Iako mi je istekao ugovor, krenuo u sezonu normalno, bio sam u dobroj formi, svi su bili zadovoljni, a četiri-pet utakmica prije kraja jeseni maknuli me s gola. Rekli su mi da žele dati priliku drugom golmanu, da i on brani, ali da sam ja od zime opet prvi golman. Složio sam se s time, drugi golman stao je na gol do kraja polusezone, ali na zimu nije bilo po dogovoru. Mene su otpisali, njega su poslali na pripreme sa seniorima, pa sam ja odlučio uzeti papire – kaže Cundeković.

Rastanak od kluba u kojem je proveo gotovo pola života bio je težak, emotivan, ali rodila se u svemu tome i ozbiljna količina motiva. Cilj je od prve sekunde bio pokazati ljudima iz Gorice da su pogriješili u procjeni, a ubrzo se pronašao i klub zainteresiran za mladog reprezentativnoga golmana.

– Dubrava Tim Kabel je trebala golmana, točnije drugoga golmana, i ja sam prihvatio tu opciju. Plan je bio raditi dalje tijekom proljeća, možd uloviti i poneku priliku, pa da od početka ove sezone stanem na gol. Međutim, već u prvoj utakmici ozlijedio se kolega Tin Šarkanj, ja sam stao na gol i ostao na njemu do kraja polusezone!

Stigao je u međuvremenu i poziv za U-20 reprezentaciju, počela je i nova sezona, u kojoj je Josip ostao prvi golman, a sad evo i dosad najprestižnijeg trenutka, poziva za U-21 selekciju. Sa 18 godina. Velika čast, velika stvar, ali i novi dokaz da Cunda ima kvalitetu.

– Ciljevi za budućnost? Želim nastaviti raditi kao i do sad, svaki dan i na svakom treningu, pada kroz neki budući period, nekim svojim putem, kako je već zapisano, dođem do Liga petica. Konkretno, san je zaigrati u Barceloni… Ali dobro, idem polako, korak po korak, raditi i dalje i biti spreman za sve što slijedi – zaključio je Josip.

Hrvatska U-21 reprezentacija okupit će se 1. rujna, u Zagrebu će se pripremati sve do 7. rujna, kad će krenuti na put za Tursku. U Trabzonu će protiv domaćina prvu utakmicu kvalifikacija za Euro igrati 9. rujna, a za ovu akciju izbornik Olić pozvao je Cundekovića i još 22 igrača.

VRATARI:
Anthony Jacob Pavlešić (NK Rudeš), Toni Silić (HNK Hajduk), Josip Cundeković (Dubrava Tim Kabel)

BRANIČI:
Dominik Prpić (FC Porto), Moreno Živković (GNK Dinamo), Branimir Mlačić (HNK Hajduk), Teo Barišić (Lyon), Šimun Hrgović (HNK Hajduk), Domagoj Bukvić (NK Osijek), Luka Vušković (Tottenham)

VEZNI IGRAČI:
Luka Vrbančić (NK Osijek), Fabijan Krivak (NK Lokomotiva), Adriano Jagušić (NK Slaven Belupo), Luka Tunjić (Fortuna Sittard), Lovro Zvonarek (Grasshopper Club Zürich), Šimun Mikolčić (NK Osijek), Patrice Čović (SV Werder Bremen)

NAPADAČI:
Mate Antunović (NK Varaždin), Fran Topić (GNK Dinamo), Filip Živković (NK Osijek), Roko Brajković (HNK Hajduk), Marin Šotiček (FC Basel 1893), Bruno Durdov (HNK Hajduk)

Pretpozive za ovu akciju dobila su čak desetorica igrača, a među njima je i jedan igrač Gorice, mladi Splićanin Ante Kavelj, kao i jedan bivši igrač Gorice, trenutačno uzdanica Rijeke Gabriel Rukavina.

Nastavite čitati

Sport

FOTO OK Velika Gorica krenula s pripremama za novu sezonu

Objavljeno

prije 18 sati

19. kolovoza 2025.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkašice Velike Gorice pod vodstvom trenera Dražena Uzelca započele su s pripremama za novu sezonu 2025./2026. jučer (ponedjeljak, 18.08.2025., početak u 21 sat) u Gradskoj sportskoj dvorani.