Sport
Panadić: Ćiro mi je jedanput rekao ‘Šine, ti si mi najveći zajeb u životu…’
Andrej Panadić učinio se idealnim sugovornikom na godišnjicu smrti Ćire Blaževića, ali bila je to i prilika da se s 54-godišnjim trenerom, trenutačno bez angažmana, pretresu i sve druge nogometne teme…
Prošla je prva godina od odlaska Ćire Blaževića, čovjeka poznatog po sintagmi “ako ikad umrem”, kojom je znao počinjati rečenice… Prije točno godinu dana dogodilo se i to, otišao je veliki Ćiro, a s njime i jedan poseban duh koji je zahvaljujući njegovu liku i djelu činio hrvatsku nogometnu stvarnost. I teško je i dalje shvatiti i prihvatiti da ga više nema, da je to bilo to od trenera svih trenera, a samim time ga se i lijepo sjetiti, odvrtiti film nekih prošlih vremena.
I baš zato, logičnim se činilo okrenuti broj Andreja Panadića (54) i dogovoriti kavu u njegovu omiljenom goričkom kafiću. I prisjetiti se Ćire, koji je imao snažan utjecaj na njegov nogometni put, ali i popričati o još koječemu…
– Ćiro je legenda! – počeo je svoje prisjećanje Andrej, koji je nakon velike i lijepe igračke karijere postao Ćirin kolega, trener koji traži svoj put na svoj način.
– Iskustva s njim su zaista sjajna. Znao me i psovati, i galamiti… Bio mi je u Dinamu i trener i predsjednik kluba, tako da anegdota ima mali milijun. Teško mi je nešto i izdvojiti, ali kad malo razmislim, mogu se sjetiti jedne situacije s treninga u Dinamu. Znate i sami da je Ćiro jako volio medije, tako je oduvijek bilo. I tako mi imamo jedan trening na Hitrec Kacijanu, radimo nekakva križanja sa završnicom, a ja kao stoper deset puta zaredom nabacivanjem pogodim igrača u trepavicu. I taman ulaze novinari na tribine, meni dolazi lopta, odskoči od grbe na terenu i pređe mi preko noge, a on krene galamiti, psovati… I sad ga ja u čudu gledam, odmahnem rukom, gunđam sebi u bradu da sam deset centaršuteva pogodio, a sad radi problem, i prolazim pokraj njega. Ćiro dođe do mene i šapne mi: “Šine, samo tako nastavi…” To je bio show za novinare. I obožavao sam taj njegov šmekerski karakter, to što je uvijek znao što reći u kojem trenutku – pričao je Panadić u jednom dahu pa nastavio:
– Obožavao sam s njim raditi jer je bio zaista nevjerojatan motivator. Zahvaljujući tim njegovim metodama, prije nekih utakmica znao sam se doslovno tresti od uzbuđenja i želje da utakmica što prije utakmica krene. Svega je tu bilo. Bacao je u zid one svoje falš satove, pa ti poslije donose cvijeće… A sve je često završavalo na njegovim “slasnim” psovkama. Mnogi su ga se i bojali, a oni koji nisu, jako su ga respektirali. Osobno, jako sam ga volio. Kad bismo se sreli, izljubio bi me kao sina.
Nakon njegova odlaska iz Dinama, više se nisu sretali u klubovima, a nisu ni u reprezentaciji. Vodila se u to doba polemika na tu temu, čudili su se mnogi zašto igrač velikog HSV-a, koji se u Ligi prvaka obračunava s tipovima kao što su David Trezeguet ili Giovanne Elber, nema mjesta u reprezentaciji. I trajalo je svih ovih godina mišljenje da se Panadić ljutio na Ćiru, da mu je zamjerao to ignoriranje.
– Ma kakvi, kakvo zamjeranje… – demantirat će to odmah Andrej.
– Imao je neke druge ideje, neke svoje izbore. Da, vjerujem da sam zaslužio više, ali nisam se nikad ljutio na njega zbog toga. Imao sam svoj put, njega sam se držao, a godinama poslije, kad smo se sreli, rekao mi je: “Šine, ti si mi najveći zajeb u životu! Oprosti mi zbog toga.” I tad sam mu rekao da mu ništa ne zamjeram. Kažem, vjerujem da sam zaslužio sam biti bliže reprezentacije, ali nisam tip koji će nekome nešto zamjerati. Zadovoljan sam svojom karijerom, pa igrao sam i tu Ligu prvaka, prošao dobre klubove.
Sasvim konkretno, kao igrač je nakon Dinama prošao njemačke klubove Chemnitzer, Uerdingen i HSV, zatim i austrijski Sturm, pa za kraj japansku Nagoyu Grampus. Trenersku priču započeo je nekoliko stotina metara od svoje kuće, u tadašnjem Radniku, pa prošao LASK iz Linza, pulsku Istru, slovensko Krško i Rudar Velenje, a posljednji angažman imao je prošle sezone u kosovskom Ferizaju. Od tad je bez posla, s dovoljno vremena za usavršavanje.
– Kako imam jako puno vremena, tako se jako puno educiram, radim na sebi, pratim trendove u nogometu… Svaki trenutak koristima za gledanje utakmica, u mom slučaju to znači četiri-pet utakmica dnevno. Moja žena ludi zbog toga, ali što da joj radim… Ona ima svoj kat, ja svoj, pa kad se iznerviram ili naljutim zbog nečega što vidim u svemu tome, znam od gore čuti uputu: “Andrej, mijenjaj program!” – sa smiješkom priča Andrej i dodaje:
– Radim na tome da nađem posao koji će me zadovoljiti kao trenera i čovjeka. To ne znači da se mora raditi o nekakvom velikom klubu, nego u prvom redu klub koji ima nekakvu ideju i strategiju, nekakav cilj i ambiciju.
Kosovska epizoda, kaže, ostala mu je u prekrasnom sjećanju.
– Na Kosovu je bilo sjajno, fantastično! Bio sam u Ferizaju, nekadašnjem Uroševcu, i napravili smo jako dobar posao. Za to što smo izveli trebalo je imati i znanja i sreće, ali i jako puno raditi. To je sredina u kojoj se malo drukčije gledalo na profesionalni nogomet, ali istovremeno je to i izuzetno talentirana nacija, iznimno srdačni ljudi, cijelo okruženje… Prihvatili su me zaista sjajno, radili smo jako dobro, no veliki je problem bio što sam klub preuzeo na posljednjem mjestu, a tamo mogu iz lige s deset klubova ispasti čak tri kluba. Dva ispadaju izravno, a treći od dna ide u kvalifikacije, u kojima smo i mi završili. Na kraju smo ispali u, recimo to tako, sumnjivim okolnostima, ali unatoč tome su ljudi iz kluba željeli da ostanem. Bili su jako zadovoljni, nudili su mi novi ugovor, znali su da smo radili dobar posao, ali odlučio sam vratiti se doma.
Između svega ostaloga, pažljivo prati i HNL.
– Naravno da pratim, pogledam gotovo svaku utakmicu, pogotovo moja dva kluba, Goricu i Dinamo – kaže Panadić.
Pa idemo onda na Goricu…
– Žao mi je zbog ovog trenutačnog pada, jer Gorica je imala sve u svojim rukama. Krenuli su u sezonu sjajno, ali važno je u svemu tome biti i realan u ciljevima. Sopić je prvo spasio klub od gotovo sigurnog ispadanja, posložio sve kako treba i dobro krenuo, otišao za boljom ponudom, ali i nakon toga je bilo jako dobro. Zašto je krenuo pad? Ima to vjerojatno veze i s ozljedama, jer širina je jako bitna, pogotovo kad se uspoređuješ s konkurentima za te visoke pozicije, ali u svakom slučaju se Gorica dovela u nezgodnu situaciju. Povezao si neke poraze, a sad imaš još dvije izuzetno teške utakmice, Rijeku pa Osijek – govori Andrej i odmah nastavlja:
– Situacija je nezahvalna, ali i dalje vjerujem da Gorica ima jako dobrih igrača, od ovih iskusnih, pa sve do mlađih. Maloču, Mrzljaka, Štigleca i ekipu znam i sresti na kavi, malo popričati, vidim da oni sve to drže pod kontrolom, a s druge strane tu su i igrači kao što su Pršir i Mitrović, po meni jako kvalitetni dečki. E sad, za što je to dovoljno, pogotovo kad krenu izostanci, drugo je pitanje. Gorica nema manevarski prostor kao drugi pretendenti na europska mjesta, a to se vidi i osjeti u situacijama poput ove. Ima tu puno pozitivnih stvari. Vidi se što se želi, što se radi, kakav se stil gradi, ali sve to ponekad i ne prolazi. Tako to ide u nogometu.
Kao ni ljudi iz kluba i oko njega, Andrej Panadić ne vidi razloga za paniku.
– Nema tu nikakve drame, Gorica se može držati na svom nivou, a ciljeve je ponekad možda i bolje “zamračiti”, držati ih za sebe. Priče o Europi su lijepe, ali ne treba letjeti. Nije slučajno da je Gorica u prvom dijelu sezone završila tamo gdje jest, nitko im ništa nije poklonio, ali nogomet je varljiv – svjestan je jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad imalo.
A kad je već riječ o našem kraju, o okruženju, o pozornosti koju klub ima, pomalo će i iznenaditi razmišljanjem.
– Iskreno, nisam nezadovoljan. Prvo, medijski je klub jako dobro popraćen, pogotovo na ovoj našoj, lokalnoj razini. U smislu klupskog PR-a napravljen je ogroman iskorak, radi se jako dobro, ali ipak je teško očekivati da će Gorica puniti stadion iz kola u kolo. To je nemoguće. A opet, interes raste, vidim i čujem da se priča o Gorici sve više po kafićima, sve je više ima i u medijima, sve utakmice se prenose… Klub je jako dobro vođen od strane predsjednika i ljudi oko njega, organizacija je jako dobra i sviđa mi se kompletna slika kluba. Vjerujem da će se to i dalje dizati, to su ljudi s dobrom energijom, uključujući i sportskog direktora Brkljaču, kojem nije lako, ali vjerujem da će sve to skupa ići samo prema naprijed.
Dugo je Panadić bio uvjerljivo najbolji izdanak nogometnog Turopolja, bez praktički ikakve konkurencije, ali danas to više nije tako, jer danas imamo i Marcela Brozovića, i Antu Budimira… A to ga iznimno veseli.
– Ponosan sam na obojicu! Broz je naš Goričanin, ali nije prošao goričku nogometnu školu, dok je Ante druga priča. Njega sam i vodio sa sobom u austrijski LASK sa 17 godina, imao je tamo priliku igrati i protiv Real Madrida, a dok smo zajedno bili u Radniku, radio sam s njim individualno. Oduševljen sam načinom na koji Ante igra, njegovim srcem, pristupom. On nikad ne odustaje, a takva žrtva, toliki rad za druge, za momčad, danas se rijetko viđa – kaže Andrej pa se okreće novom uvjerljivo najuspješnijem nogometnom izdanku našega kraja.
– Uživam gledati Broza, on je baš veliki igrač, a to što je otišao u Saudijsku Arabiju smatram dobrim potezom. Dobio je ponudu koju je nemoguće odbiti, otišao u neki drugi nogometni svijet, ali za njega se ne moramo bojati, on će svoje uvijek isporučiti. I vjerujem da će se vratiti u Europu, opet otići u dobar klub, kao što vjerujem i da će mu karijera još dugo trajati.
Morali smo se, naravno, dotaknuti i njegova drugog kluba. U Dinamu se formirao kao igrač, iz Dinama je krenuo, Dinamo je uvijek nešto posebno. I logično da s posebnom pozornošću prati sve što se događa u klubu iz Maksimira.
– Moramo imati na umu da se tu dogodilo jako puno promjena, i to u kratkom razdoblju, u zadnjih pola godine ili godinu dana. Kad je tako, teško može baš sve klapati. Mijenja se struktura kluba, ima puno previranja u vođenju, a dok god je tako, to se preslikava i na teren. Igrači nisu imuni na sve te stvari, imaju i oni svoje strahove i brige, sve to su jako delikantne stvari. I onda se uvlači nesigurnost, gubi se samopouzdanje… S druge strane, promijenila su se tri trenera u posljednje vrijeme, svatko ima svoj stil, svoju ideju i viziju, mijenjaju se tu i uloge igrača, a sve je to jako bitno – zaključio je Panada.
Kad se diktafon ugasio, odradili smo i neke druge teme, dotaknuli se života u Japanu, samim time i Dinamove zvijezde u usponu Takura Kaneka, prevrtjeli sjećanja na velikog Ivicu Osima, pretresli promjene koje donosi novo nogometno vrijeme, razloge zbog kojih je toliko malo kao trener radio u hrvatskom nogometu… Pa shvatili da je vrijeme za rastanak, uz želju da što prije treniranje zamjeni educiranje. Priliku strpljivo čeka, zaslužio je da je i dočeka.
Obrazovanje
Klinci iz Kvaternika osvojili županiju: Nitko ne igra graničar bolje od njih!
Velikogorička škola prava je sila u graničaru za učenike četvrtih razreda. Dominacija uspostavljena prethodnih godina potvrđena je i ovoga puta, kad je OŠ Eugena Kvaternika još jedanput izborila državno natjecanje
Obrazovanje
“Vrtko” krenuo uz podgutnicu: Udarnik dovodi rukomet u naše vrtiće
U ime Grada Velike Gorice sporazum o ulasku ŽRK Udarnika u projekt “Vrtko”, kojim će se rukomet približavati najmlađima, potpisao je prikladno odjeveni predsjednik Udarnika Josip Mučnjak
Sport
Peti put za Jenkija: Sjećanje na prijatelja i promocija košarke u jednom
U subotu i nedjelju u Gradskoj dvorani će se igrati Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki, u čast dugogodišnjeg trenera mladih velikogoričkih košarkaša. Turnir će imati i međunarodni karakter…
Sport
Još Rijeka pa – kreće tržnica: Gorica bi mogla ostati bez cijelog veznog reda?!
Nakon što u nedjelju u 17.45 sati odigraju svoju posljednju utakmicu u ovoj godini, nogometaši Gorice otići će na odmor, a stvari će se zakuhati u uredima i na telefonskim linijama. Priče i pričice već su krenule…
Još samo 90 minuta nogometa ostalo je igračima Gorice u ovoj kalendarskoj godini, ali tih posljednjih 90 minuta bit će ozbiljan izazov. Goričani, naime, u nedjelju u 17.45 sati, gostuju kod prvaka Rijeke na Rujevici i bit će to ne samo posljednja utakmica godine za igrače obje momčadi, nego i u kompletnom svijetu HNL-a.
A kad nogomet utihne, kreće tržnica. Tako to ide u nogometu, pauze između dvije polusezonu u pravilu služe za pripremanje igrača i momčadi, ali i promjene u kadru. One su, jasno, uvijek dvosmjerne, nema tog prijelaznog roka i toga kluba koji će nekoga dovesti, a s nekima se rastati, pa će to vrijediti i za Goricu u prvim danima 2026. godine.
Pojačanja je realno očekivati, poneku prinovu još realnije, ali u tom smjeru zasad nema priča i najava. Sportski sektor kluba ne komunicira svoje planove prema javnosti, to je odabir koji vrijedi već neko vrijeme, pa ćemo morati pričekati da vidimo kakvi će se potezi povlačiti u ovom smjeru. Potreba za pojačanjima uvijek postoji, navijači i simpatizeri kluba, svi oni koji malo pažljivije prate Goricu, vjerojatno bi i sami mogli navesti poziciju ili dvije na kojima bi se stvari mogle unaprijeđivati, ali odlučivat će oni koji su za to zaduženi.
Pritom će, kao i uvijek, puno ovisiti i o prometu u suprotnom smjeru. Odlazaka će također neminovno biti i jedino je pitanje koliko će ih biti i kakvog će biti profila. Odlazit će oni koji su nezadovoljni minutažom i/li statusom, ali i oni koji su zanimljivi tržištu. U ovom prvoj skupini mogli bi biti neki mlađi igrači, koji će minute možda tražiti i na posudbama, a minutažom i ulogom teško mogu biti zadovoljni i igrači poput jako malo korištenog Ante Ercega, još manje korištenog Vanje Pelka, možda i Jakova Gurilice…
S druge strane, iz većih i moćnijih klubova postoji i ozbiljan interes za igrače Gorice, pogotovo one koji su nosili klupske ambicije tijekom ove jeseni. Pojavljuju se tako kuloarske priče koje spominju moguće odluke praktički cijelog veznog reda koji je iznio ovu polusezonu. Riječ je o trojici igrača koji su i zabijali, i gradili, i branili, a to su karakteristike koje se traže, pogotovo s obzirom na to da su sva trojica u prvoj polovici dvadesetih ili su u te godine tek ušli.
Kapetan Jurica Pršir, po mnogim procjenama najbolji igrač Gorice, jedan je od ozbiljnih kandidata za odlazak. Ne samo zato što je svojim igrama pokazao da apsolutno može funkcionirati i na višim razinama nogometa, nego i zbog – ugovora. Naime, Jura je s Goricom vezan do ljeta, što znači da će na kraju sezone moći birati klub kao slobodan igrač. Posljednja šansa da klub barem nešto uprihodi na svom najboljem igraču je ova zima, a interesa ima.
Priča se na sve strane o želji Hajduka da oplemeni svoj vezni red takvim igračem, ali iz drugih se izvora može doznati i da ta kombinacija nije jedina aktualna. Splićani su definitivno zainteresirani, trener Gonzalo Garcia ima jako dobro mišljenje o desetki “ponosa grada”, ali priliku ovdje vide i drugi klubovi iz HNL-a, kao i nekolicina njih iz inozemstva. Prema svemu sudeći, u ovom je trenutku izvjesno jedino da Pršir neće produžiti ugovor s Goricom i da će potražiti novi izazov. Ove zime ili na ljeto, doznat ćemo tijekom siječnja.
Ozbiljne opcije navodno ima i Ante Kavelj, 20-godišnji veznjak koji je od prve sekunde ove sezone čvrsto zgrabio svoje mjesto u prvih 11 i pokazao da dobre partije u dresu Šibenika prošle sezone definitivno nisu bile slučajnost. Štoviše, Kavelj je u ovoj sezoni dodatno iskoračio, nizao je kilometre, ulazio u duele, ali i zabijao golove, što ga je dovelo i do U-21 reprezentacije. Kako tvrde neki izvori, sve viđeno posebno je zapelo za oko jednom francuskom prvoligašu, pa nije nemoguće da i mladi Splićanin nakon samo pola sezone završi svoju goričku eru.
Ante Kavelj i Iker Pozo s Juricom Prširom čine standardni vezni red, a sva trojica su i zanimljiva tržištu… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Iz Šibenika je ovog ljeta u Goricu stigao i Iker Pozo, još jedan igrač koji bi se vrlo lako mogao naći u izlogu. Španjolcu je 25 godina, baš kao i Prširu, više ne spada među mlade igrače, ali iza njega je fenomenalna polusezona. O tome će najviše reći podatak da je po bodovanju SofaScore treći najbolji igrač HNL-a, odmah iza Adriana Jagušića i Tonija Fruka! Zanimljiv potencijal pokazivao je u svojim šibenskim godinama, a konačna potvrda vrijednosti stigla je ove jeseni u Turopolju, što skauti većih klubova jako dobro znaju.
Tko će od njih otići, hoće li itko, pitanje je od milijun dolara, ali čim priče krenu… Za Goricu bi, naravno, bilo jako loše da odu sva trojica, jer to bi značilo da treba graditi potpuno novi vezni red, koji je i temelj ove momčadi, no tu će važan detalj biti i cifre koje će se eventualno zavrtjeti. Bude li nula dovoljno, moglo bi biti i transfera…
Prije svega toga, naravno, idemo odraditi to gostovanje na Rujevici. I uzeti nešto, za još mirniji zimski san.
-
Sportprije 6 danaFOTO Šćitarjevo pobjednik 5. Super malonogometne lige VG 2025
-
Obrazovanjeprije 3 danaSTIPENDIJE GRADA Podršku je dobilo ukupno 70 učenika i studenata
-
Vijestiprije 6 danaStiglo Betlehemsko svjetlo mira u Vukovinu, krštena i mala Lucija
-
HOTNEWSprije 3 danaOd petka nova benzinska u gradu!