Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Pobjeda za kraj! Rezultat bolji od igre na oproštaju od sezone

Nogometaši Gorice rezultatom 2-0 pobijedili su Istru 1961 u posljednjoj utakmici sezone i stigli do sedmoga mjesta u konačnom poretku. Do teško izborene pobjede Goričane su poveli strijelci Pršir i Soldo

Objavljeno

na

Objavio/la

Korak po korak, i tako 36 puta, nogometaši Gorice došli su do kraja svoje šeste prvoligaške sezone. Od nje su se oprostili pobjedom u utakmici u kojoj nisu blistali niti oduševili, ali u utakmici u kojoj su napravili sve što je bilo potrebno da dođu do posljednja ovosezonska tri boda, preskoče svog današnjeg protivnika i zauzmu sedmo mjesto na koncu jedne turbulentne i u svakom smislu zahtjevne sezone.

– Na kraju, kad sve zbrojimo, zaslužena pobjeda i zasluženo izboreno sedmo mjesto. Znali smo da nas čeka izuzetno teška utakmica protiv jako dobre Istre. U prvom poluvremenu svjesno smo prepustili posjed protivniku i tu moram čestitati svojim igračima što su se držali dogovora, budući da nam Istra u tih prvih 45 minuta nije napravila neke ozbiljne situacije. U drugom poluvremenu dogovorili smo se da krenemo malo više, da se dignemo, pokušamo napraviti pritisak, što nam je uspjelo tek nakon isključenja Čuića. Nakon toga smo zasluženo zabili golove, zasluženo pobijedili i zasluženo završili na sedmome mjestu – analizirao je svoju devetu utakmicu na klupi Gorice trener Rajko Vidović.

Kako se sezona bližila kraju, problema u kadru bilo je sve više, da bi se uoči ove posljednje utakmice Vidović našao u situaciji da ne može ni izbliza popuniti klupu. Uz onih 11 igrača koji su započeli susret, u zapisniku su se tako našla još i dva rezervna vratara te samo petorica igrača, među kojima su bila i tri juniora. Nesvakidašnja situacija, trenutak u kojem je zapravo najbolja vijest da je sezona gotova, ali i takva Gorica pronašla je način kako doći do svoje jedanaeste pobjede u sezoni.

Dominirala je Istra u prvom dijelu, stvarala i neke opasne situacije pred golom Bože Radoševića, dva-tri puta ozbiljno zaprijetila, no gorička mreža ostala je netaknuta. S druge strane terena sve se svelo na jedan relativno bezopasan pokušaj Ante Mateja Jurića, pa je tih 0-0 zapravo bilo najbolje što se Gorici moglo dogoditi.

Već na otvaranju nastavka, u 50. minuti, Istra je uspjela i zabiti, učinio je to Mateo Lisica, ali intervencija iz VAR sobe dovela je do pregledavanja cijele te situacije, a onda i do poništavanja gola. U začetku akcije, naime, nije dosuđen očigledan prekršaj na Majstoroviću, što je sudac Erceg i sam shvatio nakon što je vidio snimku, pa je rezultat ostao nepromijenjen.

Novi ključni trenutak dogodio se u 66. minuti, kad je Mario Čuić startao na kapetana Gorice Filipa Mrzljaka i dobio drugi žuti karton, što je potpuno preokrenulo utakmicu. Gorica je konačno došla do daha, postala puno opasnija, a povela je iz prve prave prilike na utakmici. Jurić je lijepim dodavanjem pronašao Juricu Pršira u kaznenom prostoru, a on je iz okreta naciljao i pogodio mrežu Istre za vodstvo domaćeg sastava i veselje nekoliko stotina gledatelja okupljenih na tribinama Gradskog stadiona.

Nije Istra bila bezopasna ni nakon toga, ni s igračem manje, no Gorica je i dalje uspješno čuvala svoju mrežu, da bi nekoliko sekundi uoči posljednjeg sučeva zvižduka priču zaključio Marko Soldo. Veznjak Dinama na posudbi u Turopolju, od nove sezone igrač Osijeka, zaključio je svoju jednosezonsku epizodu u Gorici golom za konačnih 2-0 i tako uljepšao kompletan dojam.

– Igra nije bila na nekom nivou, ali tri boda su tu. Sezona je završena na najbolji mogući način, uzeli smo to sedmo mjesto i to je u cijeloj priči najvažnije. Hvala svima u klubu na prilici i na dobroj sezoni za mladog igrača poput mene, želim Gorici da u svakoj sljedećoj sezoni bude u što je moguće boljoj poziciji – pozdravio se Soldo i zaključio sezonu.

Sljedeće pitanje je “što sad?”, a odgovor na njega ćemo pričekati još neko vrijeme. Problema ima, poteškoća ima, planova i ideja također, ali za početak je najvažnije dobro se odmoriti. I što spremniji ući u sedmu prvoligašku sezonu, bogatiji za sva iskustva stečena u sezoni iza nas…

Nastavite čitati

Sport

Dinamo Hidrel i Ostrna u Novom Čiču igraju u subotu, u nedjelju na Dinamovu proslavu titule

Udar groma napravio štetu na infrastrukturi Hidrela, navijačka skupina raste iz dana u dan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Zajednički dogovor će biti realiziran. Umjesto u nedjelju, Dinamo Hidrel i Ostrna će svoju prvenstvenu utakmicu 24. kola 1. županijske lige jug u Novom Čiču igrati u subotu 25. svibnja od 17.30. Razlog promjene termina iz nedjelje? Nije svadba, nije rođendan, svi su zdravi hvala Bogu, pa što je onda? Ide se na proslavu šampionima i osvajačima kup natjecanja Dinamu u Zagreb! Iz Ostrne su poručili: ‘Mi idemo, vi u Čiču ste također Dinamovci, red je da se pohodi Maksimir? Istina.

Spomenimo da nova navijačka skupina Dinama Hidrel brojem raste iz dana i dan. Pjevalo se i složno navijalo i na gostovanju u Maloj Buni (2-2) a iz kluba su najavili konkretnu podršku. Na blagdan Tijelova i praznik Dana državnosti u četvrtak 30. svibnja, Hidrel organizira memorijalni turnir Franjo Milanščak Gira za mlade igrače. Više o tome sredinom idućeg tjedna.

Nastavite čitati

Sport

Još 90 minuta i kraj: ‘Istra je u sjajnoj formi, ali želimo pobjedom završiti sezonu!’

Nogometaši Gorice u petak od 18 sati otvaraju posljednje kolo SuperSport HNL-a domaćim ogledom s Istrom 1961, utakmicom kojom će trener zatvoriti jedan krug, a dio igrača odraditi oproštaj od našega kluba

Objavljeno

na

Objavio/la

I šesta prvoligaška sezona u povijesti HNK Gorice došla je do svoga finiša, do posljednjeg čina jedne nogometne predstave koju ćemo pamtiti po kolopletu događaja i emocija, po dobrim i lošim trenucima koji su se smijenjivali, po promjenima na klupi i u ambicijama… Nakon svega, preostalo je još samo ovih posljednjih 90 minuta, još samo ogled s Istrom 1961 na domaćem terenu.

– Spremni smo, naporno smo radili i pripremali se za tu zadnju utakmicu u sezoni. Znamo da nas čeka jako zahtjevna utakmica, Istra se u posljednje vrijeme prezentira kao jedna od najboljih momčadi u ligi, imaju fantastične rezultate… Bit će to sve samo ne lagana utakmica, ali mi ćemo učiniti sve kako bismo sezonu zaključili na najbolji mogući način. Pokušat ćemo pobijediti i uhvatiti to sedmo mjesto – kaže trener Rajko Vidović u iščekivanju spuštanja zavjese na još jednu prvenstvenu kampanju.

Najviše što Gorica može uloviti u toj zadnjoj utakmici je sedmo mjesto, a pobjeda u tom zadnjem ispitu barem bi malo popravila ne baš osobit dojam koji je ostao nakon svega. S druge strane, Istra bi pobjedom došla do šestoga mjesta, do kojeg Gorica više ne može.

– Sigurno Istra ima svoje planove, ali imamo i mi svoje. Željeli smo uloviti šesto mjesto, u čemu nismo uspjeli nakon serije slabijih rezultata, iako bih ja rekao da su rezultati bili lošiji nego naše prezentacije na terenu. Ostalo nam je tih zadnjih 90 minuta, sve znamo o protivniku, u koliko su dobroj formi i ritmu, da igraju odličan nogomet, ali mi ćemo sa svoje strane učiniti sve da ih zaustavimo – istaknuo je Vidović i dodao:

– U momčadi je dobra atmosfera, vlada stvarno dobro raspoloženje, a u kadar nam se vraća kapetan Mrzljak. Šteta što nema Mitrovića i još nekih igrača, ali bez obzira na to ćemo ići na pobjedu, pokušati uzeti to sedmo mjesto i završiti sezonu što je bolje moguće.

Trener Rajko ovom će utakmicom i zatvoriti jedan krug, jer dosad je vodio Goricu protiv svih momčadi u ligi osim protiv Istre. Uoči ogleda s ovim protivnikom u Puli dogovorio je svoj dolazak u Turopolje, ali bilo je to samo uhodavanje za sve što je slijedilo u posljednjem krugu prvenstva…

– Tu sam utakmicu gledao s tribine, Mujdža i Krnjić dobro su odradili posao, a sa tih sljedećih osam utakmica, generalno gledajući situaciju i stanje u momčadi, činjenicu da smo dali priliku velikom broju mladih igrača, da je bilo dosta ozljeda, mogu biti napola zadovoljan. Pokazali smo korektan, dobar nogomet protiv najjačih protivnika, iako je u tim utakmicama u ovim okolnostima bilo teško očekivati nešto puno više. Podbačajem bih označio samo poraz u Koprivnici protiv Slaven Belupa, tu smo bili dobri i imali dosta situacija da riješimo utakmicu, ali dogodila se i ona ozljeda Đekića, utjecalo je i to sigurno, i na kraju smo izgubili nezasluženo uvjerljivo. To mi je jedina utakmica u kojoj vidim minuse, a sve ostalo je na razini realnosti. Uspijemo li pobijediti Istru u petak, bit ću zadovoljan – analizira Vidović.

I ovoga puta nedostajat će mu značajan broj igrača, ponovno će priliku dobiti dio mladih igrača, pa će sve skupa definitivno poslužiti i kao posljednji dio priprema za novu sezonu. Prije nego što te pripreme, u svakom smislu, stvarno i započnu.

– Predsjednik, sportski direktor i ja u svakodnevnim smo razgovorima, imamo svoje zamisli i ideje, imamo i neka imena, ali ajmo to ipak ostaviti za razdoblje kad završi sezona. U svakom slučaju, nema straha za Goricu – zaključio je trener Vidović.

Gorica i Istra 1961 kreću u petak od 18 sati, ova će utakmica otvoriti posljednje kolo prvenstva, bilo bi lijepo da dekor bude odgovarajući, sa što više ljudi na tribinama…

Nastavite čitati

Sport

Košarkaši ostali bez trenera i tajnika: Miron Češkić se vraća kući…

Uspješni mladi trener košarkaša Gorice neće nastaviti s radom u našem klubu. Odlučio je vratiti se u rodno Đakovo i nastaviti nekim drugim putem, a Gorica će morati tražiti novog trenera, novog tajnika, nove igrače…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je završila sezona, prva u drugom rangu nakon niza uspješnih godina u elitnom razredu natjecanja, u svijetu košarkaškoga kluba Gorica očekivale su se određene promjene. Nagađalo se u gradskim košarkaškim pričama o promjeni na mjestu predsjednika, budući da se Duško Radović očito umorio nakon razdoblja u kojem je vodio klub kroz najbolje, ali i ne baš toliko dobre dane u životu kluba, a taj se umor najbolje očitovao u činjenici da prvi čovjek kluba nije dolazio ni na utakmice seniorske momčadi… Međutim, nakon sastanka s ljudima iz Upravnog odbora stigla je odluka kako Radović ostaje predsjednik.

Prema dostupnim informacijama, u rad i funkcioniranje kluba puno aktivnije bi se trebao uključiti upravo ljudi iz UO-a, svatko sa svojim zaduženjima, a za očekivati je i neke promjene u smjeru kojim će klub ići. Naglasak bi, kako se može doznati, trebao biti na radu s mlađim kategorijama, kojima se posljednjih godina najčešće nije pridavalo dovoljno pozornosti, ali sve to nisu i jedine promjene koje će se dogoditi.

Naime, ovih se dana može doznati kako prvu momčad Gorice više neće voditi sjajni mladi trener Miron Češkić!

Bivši prvoligaški igrač, dugogodišnji trener i diplomirani kineziolog Miron oduševio je odrađenim poslom u sezoni za nas, iako je na njezinu početku plan bio potpuno drukčiji od onoga u što se sve skupa razvilo. Češkić je prošlog ljeta, naime, došao u KK Goricu kao novi tajnik, prvi operativac kluba, čovjek koji se trebao baviti svime što se događa uz rub parketa, organizacijskim dijelom u prvom redu. Međutim, nakon što je tek postavljeni trener Neven Nikolić odlučio napustiti klub samo nekoliko dana uoči početka sezone, vrući krumpir preuzeo je upravo 34-godišnji Đakovčanin Miron.

Momčad koju su tog ljeta napustili gotovo svi nositelji igre, koja je značajno promijenjena i pomlađena, praktički nitko nije vidio u gornjem dijelu tablice Prve muške lige, a taj je dojam dodatno osnažen nakon odlaska trenera neposredno uoči prve prvenstvene utakmice. A onda se, mimo svih očekivanja, dogodila sezona u kojoj se moglo uživati, sezona u kojoj je Gorica redala pobjede i na kraju došla do polufinala doigravanja. Pri čemu je, svim problemima unatoč, Miron Češkić držao svlačionicu na okupu, izvlačio od igrača i puno više nego što je to možda bilo realno.

Ostao je Miron cijelo vrijeme, da ne bi bilo zabune, i tajnik kluba, pa se cijele ove teške sezone bavio i organizacijom putovanja, nabavkom opreme i dogovaranjem svakog detalja vezanog za funkcioniranje kluba, a uz to i uspješno vodio momčad na treninzima i utakmicama. Dogovarao bi redare, suce, brisače parketa, spikera, odlazio kupovati bandaže, pa se posvećivao taktičkoj pripremi za utakmicu… I nema nikakve dvojbe da je svojim angažmanom zadužio velikogoričku košarku.

Međutim, dalje više nije išlo. Budući da se značajnije i obuhvatnije promjene u funkcioniranju kluba nisu dogodile, da se nisu stvorili uvjeti za neke nove iskorake, Miron Češkić odlučio je krenuti drugim putem. Još će nekoliko dana biti stanovnik Velike Gorice, a onda će se vratiti kući, u svoje Đakovo, i tamo nastaviti graditi svoj put. Čeka ga posao u struci, a i u lokalnom klubu, u kojem je i krenuo kao klinac, jedva čekaju da im se priključi ovako kvalitetan i perspektivan trener.

Gorica će, s druge strane, imati za kim žaliti, a ujedno će i morati u potragu za novim trenerom, ali i novim tajnikom. Nema puno ljudi koji su u stanju obnašati obje funkcije, raditi ih na razini na kojoj ih je radio Češkić, pa sve govori da će se tražiti dvoje novih ljudi. Jedan za vođenje prve momčadi, drugi za operativno vođenje kluba…

Uz sve to, svoje goričke epizode završit će i neki od trenera koji su dosad radili s omladinskim pogonom, a kad se sve zbroji, jasno je da KK Goricu čeka sadržajno ljeto, da će se u novu sezonu ući s novim snagama. Jer, uz sve ostale, promjene se očekuju i u igračkom kadru.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin uvjerljivo do tri boda iz Vukovine

Objavljeno

na

Objavio/la

Na inicijativu  iz Vukovine utakmica 27. kola, Jelačić protiv Mraclina, odigrana je u srijedu, zbog obveza vukovinskog kluba prema turniru mladeži na svom travnjaku u subotu. Mraclin je opravdao ulogu favorita na utakmici, momčad je bila puno opasnija , čvrsta i odlučna, diktirali su igru i pogađali u mrežu suparnika (pokazana visoka efikasnost, čak osam golova u dvije utakmice protiv Vrbovca i Jelačića). Na suprotnoj strani blijedo izdanje domaćeg Jelačića, samo s dvije prave prilike na utakmici. Prije vodstva Mraclin je promašio dva zicera, Matić i Domitrović nisu bili precizni iz blizine. Jednu loptu u 20. minuti, koju su domaći loše izbili iz svog kaznenog prostora prihvatio je Domitrović ispremio u gol za vodstvo. Do kraja poluvremena priliku za Mraclin još nije iskoristio Grižić, a za domaće Hrženjak, oba puta su golmani bili na nivou. Vrlo rano je Mraclin u drugom dijelu podebljao vodstvo, već u 56. minuti iz jedne kontre Dianežević pogađa prečku, a na odbijenu loptu utrčava Godinić i glavom je šalje iza leđa domaćeg vratara Buđaka. Igrači Mraclina su do kraja susreta držali igru pod kontrolom i na koncu je kroz šumu nogu u domaćem šesnaestercu pogodio Dianežević u domaća vrata za 0:3.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B , 27. kolo

BAN JELAČIĆ – MRACLIN 0:3

VUKOVINA. Igralište Jelačića. Gledatelja 70.
Sudac: Huzjak (Velika Gorica). Pomoćnici: Škof (Sv. Ivan Zelina) i Jukić (Farkaševac).

STRIJELCI: 0:1 – J. Domitrović (20), 0:2 – Godinić (56), 0:3 – Dianežević (89).

BAN JELAČIĆ: Buđak, Rovišan, Landeka (od 60. Song), Bubalo, Maslač, Artuković (od 60. M. Memić), Hrženjak (od 60. Nezirović), Harambašić, Nikić, Klasnić, Ivanković (od 88. N. Memić). TRENER: Hrvoje Jančetić.

MRACLIN: Dražić, Marjanović, J. Domitrović, Rajič, Grižić (od 54. Kaurin), Godinić, Rakas (od 54. Smolković), Borovac, Dianežević, Matić (od 64. I. Kos), Sudar. TRENER: Tomislav Škrinjarić.

Nastavite čitati

Reporter 437 - 23.05.2024.

Facebook

Izdvojeno