Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

“Dan D” i velika prilika: Treba proći Mirona i evo Gorice na završnici Kupa…

Košarkaši Gorice u srijedu u 19 sati igraju možda i najvažniju utakmicu ove sezone: u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekuju Đakovo, a ulog je plasman na završni turnir Kupa

Objavljeno

na

Objavio/la

Ždrijeb je ovoga puta , realno gledajući, bio naklonjen košarkašima Gorice. Dobro, trebalo je doći i do ove faze, trebalo je osvojiti svoju regiju kroz uvod u sezonu, izboriti mjesto među 16 najboljih, a onda je na red došao komadić sreće…

Goričani će tako u srijedu od 19 sati u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekati Đakovo, klub iz svoga ranga, protivnika kojeg su nedavno pobijedili u gostima. Drugim riječima, prilika za plasman na završni turnir Kupa teško je mogao biti prohodniji. A opet…

– Ovoga puta možemo očekivati potpuno drukčiju utakmicu od te nedavne. I za Đakovo je ovo velika prilika, i oni su u prošlom kolu pobijedili, u dobrom su ritmu, a u jednoj utakmici sve je moguće. Naša pobjeda u Đakovu je završena priča, na to se nikako ne smijemo upecati. Moramo biti još bolji, još pametniji i još hrabriji da bismo pobijedili – svjestan je trener Damir Miljković Cici.

Vjetar i leđa sigurno će dati i pobjeda u gostima kod Jazina Arbanasa za vikend, no sve će trebati zaraditi ove srijede, označene kao svojevrsni “dan D” ove generacije.

– Ne znam koliko je “dan D”, ali znam da imamo jako lijepu priliku. I da možemo ispisati jako lijepu stranicu nove povijesti kluba. Ja se samo nadam da ćemo biti dobri, željni dokazivanja. I da ćemo dati sve od sebe. Hoćemo li i pobijediti, tek ćemo vidjeti, ali sigurno je da ćemo biti motivirani, hrabri i odlučni, u nadi da će to biti dovoljno za uspjeh – zaključio je trener Gorice.

S druge strane bit će mu košarkaši prijatelj Miron Češkić, bivši trener i tajnik Gorice, čovjek koji je ostavio isključivo pozitivan trag u goričkom sportu. Ovoga puta, ipak, nećemo mu poželjeti sreću…

Nastavite čitati

Sport

‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’

Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, u subotu je okončao prvenstvenu jesen, a u ponedjeljak je stigla vijest koja je ionako povijesni trenutak učinila još malo posebnijim. Kurilovec ide u goste Dinamu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedna noć je prespavana, dojmovi su se malo slegli, ali Kurilovec na Maksimiru i dalje je vruća priča. Nevjerojatna utakmica očekuje Kurilovčane, apsolutno najveća u nešto manje od osam desetljeća klupske povijesti. Bila bi takva koga god da je ždrijeb donio, jer riječ je o četvrtfinalu Kupa Hrvatske, o nikad ranije dosegnutim visinama, ali ovako je još slađe.

Kurilovec gostuje kod Dinama na Maksimiru… I dalje zvuči nestvarno.

– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – zadovoljan je trener Senad Harambašić.

Neki su u Kurilovcu priželjkivali Goricu, jer to bi značilo da će jedan naš klub sigurno igrati u polufinalu, drugi su sanjali istrčati na Poljud, vjerojatno pred najmanje desetak tisuća gledatelja, ali dominirala je jedna želja.

– Kad bi analizirali ždrijeb, sve što smo i koga smo mogli dobiti, zapravo nam je najveća želja bila da igramo doma, pred našim navijačima. Tu bi imali barem nekakvu osnovu za osjećati se malo ugodnije. Ovako, kad idete Dinamu na Maksimir… Mislim da je za nas to u ovom trenutku finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način – ne dvoji trener Senad.

I sve je to lijepo, doživljaj će biti top, ali nemojte sumnjati da Coach Harambašić već razmišlja kako napakostiti Dinamu na terenu, da već secira sve detalje…

– Prije svega sam uzeo kalendar svih Dinamovih utakmica, nadajući se da će Dinamo proći u Europi, da će i krajem veljače igrati Europsku ligu, ali i znajući da tri dana poslije idu na Poljud. S obzirom na rotacije igrača, kojih će morati biti, naravno da se čovjek tu nekako stavlja u poziciju da možda i postoji šansa da se mi barem malo pokažemo u što pozitivnijem izdanju – pažljivo bira riječi Senad, potpuno svjestan da će ovo biti sudar dvaju nogometnih svjetova.

– Tko god ide u Maksimir, čak i kad pričamo o svijetu HNL-a, zna da za bilo kakav uspjeh mora imati i sreće, a pogotovo to vrijedi za nas, za jednog četvrtoligaša. Naravno da nas sve to i motivira, jer znamo i da će tu utakmicu pratiti velik broj naših ljudi. Nadam se da će na utakmici biti cijela naša nogometna škola, uz njih i još veliki broj naših ljudi, pa ako ih još smjeste na jug, moglo bi biti zanimljivo. Vjerujem da bi se tu moglo skupiti i do 500-tinjak naših ljudi… Bit će, naravno, i domaćih navijača, tako da se nadamo jednoj lijepoj atmosferi, da ćemo doživjeti nešto što do sad nismo imali prilike.

Kurilovčani su povijest ispisali 5. studenog pobjedom nad Istrom, a sad se opet piše povijest… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Uspije li Kurilovec izbaciti iz Kupa Dinamo u Maksimiru, bit će to daleko najveća senzacija u povijesti ovoga natjecanja, ali taj detalj neće sputati kurilovečki duh. Pa će Zdenko Sovina u televizijske kamere sa smiješkom otkriti:

– Uoči ždrijeba imali smo tri želje: prva je Dinamo u četvrtfinalu, druga Hajduk u polufinalu, a treća Gorica u finalu!

U prijevodu, Kurilovec je na tri utakmice od trofeja.

– Odličan je plan – sa smiješkom kaže i trener Senad, uz dodatak:

– Možemo mi pričati što god hoćemo, sve do onog trenutka kad utakmica počne. A onda će igrači na terenu najbolje osjetiti što je Dinamo i koliko se mi s njima možemo nositi, odnosno što možemo napraviti da se prezentiramo u što ljepšem svjetlu.

U ljepuškastom svjetlu prezentirao se Kurilovec i cijele ove jeseni, koja je okončana s 2-2 protiv Tigra iz Svete Nedelje. Igralo se u Rakitju, bio je to gorički trenerski obračun, Senad s jedne i Damir Grlić Cico s druge strane, a na kraju je svakome pripao po bod. I Kurilovec je jesen zaključio na šestome mjestu 3. NL Centar.

– Našu polusezonu pratilo je i dosta okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Imamo u rosteru 24 igrača, ali morali smo se jako puno “krpati” zbog velikog broja ozljeda i suspenzija, tako da smo i kod Cice došli s prepolovljenim igračkim kadrom. Unatoč tome, sustav koji smo stvorili omogućio nam je da do kraja ostanemo postojani, koncentrirani i fokusirani da izvučemo najviše što smo mogli u ovom trenutku – kazao je Senad i dodao:

– Utakmica je bila živopisna, vratili smo se od minus dva do iksa, a pritom je kod rezultata 2-2 imamo i mi situacija za otići u pobjedu, odnosno izgubiti… Na kraju ne znam tko je koga više grlio, ja Cicu ili on mene, jer smo na kraju svi bili zadovoljni što smo po nešto uzeli, odnosno svatko po bod.

I to je bilo to od kurilovečke nogometne jeseni. Ostaje još samo u petak odraditi domjenak, pa slijedi kratki rastanak i punjenje baterija. Neophodno punjenje baterija, jer pred Kurilovčanima je izazovno proljeće… Koje će tog 4. ožujka imati i svoj Dan D!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Hrvatski rukometni klub Gorica – provodi program ”Loptom preko granice”

Objavljeno

na

Objavio/la

Hrvatski rukometni klub Gorica iz Velike Gorice provodi sportsko-edukativni i preventivni program ”Loptom preko granice”, sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, s jasnim ciljem da djeci i mladima omogući međunarodno sportsko iskustvo, unaprijedi njihove socijalne i timske vještine te potakne fairplay i odgovorno ponašanje.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Program (od 01. listopada do 31. prosinca 2025.) je potpuno besplatan i namijenjen je djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju. Kroz pripremne treninge, prijateljske utakmice i edukativne radionice – od fair playa, komunikacije i poštovanja protivnika do sigurnosti u sportu – mladi sportaši uče kako se ponašati na terenu i izvan njega.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Vrhunac programa je sudjelovanje na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Slovenija), od 19. do 21. prosinca, gdje djeca razvijaju sportske, emocionalne i socijalne kompetencije u stvarnom međunarodnom okruženju. Program ”Loptom preko granice” stvara novu generaciju mladih sportaša koji igraju hrabro, odgovorno i s poštovanjem – jer rukomet je više od igre, on je prilika za rast. (Tekst i foto: HRK Gorica)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica uvjerljiva u konkurenciji mlađih pionira, Ban Jelačić 1 vodeći kod pionira

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 03. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (06.12.2025.).

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon tri kola u konkurenciji mlađih pionira četiri ekipe imaju maksimalnih 9 bodova, prva je Gorica zbog uvjerljivo najbolje gol-razlike, slijede Mraclin, Velika Mlaka 1947 i Buna.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić 1 je vodeći u konkurenciji pionira sa 7 bodova, slijede Mraclin i Kurilovec sa po 6 bodova.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Četvrto kolo je na rasporedu u subotu, 13.12.2025. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 03. kolo

Mlađi pioniri03.kolo (06.12.2025.):  Mraclin – Kurilovec 6:1, Polet – Gradići 1:2, Vatrogasac – Gorica 1:6, Ban Jelačić – Buna 0:3, Velika Mlaka 1947 –Mladost 2:0.  Poredak: 1. Gorica (3 3 0 0 26:2 9), 2. Mraclin (3 3 0 0 17:4 9), 3. Velika Mlaka 1947 (3 3 0 0 11:0 9), 4. Buna (3 3 0 0 10:1 9), 5. Gradići (3 2 0 1 6:7 6), 6. Mladost (3 0 1 2 0:4 1), 7. Kurilovec (3 0 1 2 2:12 1), 8. Vatrogasac (3 0 0 3 3:16 0), 9. Ban Jelačić (3 0 0 3 0:13 0), 10. Polet (3 0 0 3 2:18 0).

Pioniri03. kolo (06.12.2025.): Buna – Ban Jelačić 2 0:0, Kurilovec – Ban Jelačić 1 0:1, Lomnica – Vatrogasac 1:5, Mladost – Mraclin 0:1.  Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (3 2 1 0 6:2 7), 2. Mraclin (3 2 0 1 5:2 6), 3. Kurilovec (3 2 0 1 5:3 6), 4. Mladost (3 1 0 2 5:4 3), 5. Lomnica (3 1 0 2 5:11 3), 6. Buna (3 0 2 1 3:6 2), 7. Ban Jelačić 2 (3 0 1 2 0:6 1).

Prstići – 03. kolo (06.12.2025.) Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 4:3, Gorica – Buna 5:1, Gradići – Vatrogasac 0:8, Klas – Turopolje 1:2, Kurilovec – Polet 2:2, Lukavec – Mladost 2:2.

Početnici B – 03. kolo: Klas – Buna 4:0, Kurilovec – Vatrogasac 0:1, Lukavec – Mraclin 1:1, Gorica 03 slobodni.

Početnici A – 03. kolo: Gorica – Ban Jelačić 5:1, Gradići – Velika Mlaka 1947 2:1, Mladost Polet 2:1, Dinamo Hidrel slobodni.

Nastavite čitati

Sport

Sjajni rezultati za Taekwondo klub Velika Gorica: Europska bronca i dva državna odličja u istom vikendu

U Sarajevu i Zadru natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica zaključile su sezonu uz vrijedne rezultate, od europske brončane medalje do novih državnih odličja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Europskom finalnom Grand Prixu u Sarajevo te na seniorskom Prvenstvu Hrvatske u Zadar, sportašice Taekwondo kluba Velika Gorica ostvarile su zapažene rezultate. Od 3. do 6. prosinca 2025. na elitnom turniru u BiH nastupile su Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić, dok su 6. prosinca na državnoj smotri u Zadru medalje osvojile Lana Gavrilov i Katarina Bačurin. Sve četiri natjecateljice ušle su među najbolje u svojim kategorijama, a Habijančić je pritom izborila i broncu na jednom od najjačih europskih turnira.

Bronca na najjačem juniorskom natjecanju u Europi

Europski finalni Grand Prix za juniore i kadete, turnir najvišeg ranga (E10) na kojem nastupa samo 16 najboljih u svakoj kategoriji, okupio je 550 natjecatelja iz više od 35 država. Za Veliku Goricu nastupile su Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) i Dora Habijančić (-63 kg), obje među najboljim europskim juniorkama zahvaljujući rezultatima tijekom cijele sezone.

Kajfeš, koja je tek u prvoj juniorskoj godini, zaustavljena je u osmini finala od predstavnice Češke te je turnir završila na devetom mjestu. Time je osvojila i nove bodove na rang listi, čime je potvrđen njezin ulazak u europsku elitu.

Habijančić, u svojoj posljednjoj juniorskoj sezoni, imala je znatno zahtjevniji put. U četvrtfinalu je svladala hrvatsku reprezentativku Natali Tadić, petoplasiranu s Europskog prvenstva, i plasirala se u polufinale. Ondje ju je čekala prva nositeljica i aktualna europska prvakinja Vanja Rankov, kojoj je pružila vrlo tijesan otpor, ali bez prolaska dalje.

Kako se na Grand Prixu dodjeljuje samo jedna bronca, Habijančić je morala odraditi još jednu borbu, protiv Anje Hrgić, brončane s Europskog prvenstva. U tom je meču dominirala i uvjerljivo slavila 2:0 u rundama, osvojivši brončanu medalju i novčanu nagradu. Osim što je stala na postolje uz europsku prvakinju i viceprvakinju, ovim je rezultatom prikupila ključne bodove te ušla u TOP 10 WTE rang liste, čime je osigurala i razvojni program Hrvatskog olimpijskog odbora.

Habijančić sada slijedi nova obaveza – u sastavu reprezentacije putuje na Europsko prvenstvo za mlađe seniore (U21), koje se održava u Prištini, od 10. do 14. prosinca, gdje će nastupiti u kategoriji -67 kg.

Dvije medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske

Drugi dio uspješnog vikenda stigao je iz Zadra, gdje je održano seniorsko Prvenstvo Hrvatske. Taekwondo klub Velika Gorica nastupio je s dvjema juniorkama, Lanom Gavrilov i Katarinom Bačurin.

Gavrilov je u kategoriji -49 kg nakon polufinalnog poraza osvojila brončanu medalju, dok je njezina protivnica kasnije postala državna prvakinja. Bačurin je u svom polufinalu pobijedila predstavnicu Osijeka, no u finalu je poražena od natjecateljice iz Bjelovara te osvojila srebro.

Ovim medaljama klub je nastavio kontinuitet osvajanja odličja na svim državnim prvenstvima na kojima je nastupio tijekom godine.

U samo nekoliko dana velkogoričke taekwondašice ostvarile su rezultate na koje klub, grad i cijela sportska zajednica mogu biti ponosni. . Dok sezona završava uspješno, za neke natjecateljice već počinju novi izazovi i to na međunarodnoj razini.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno