Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Moja županija

Deset godina nakon prve medalje, Velimir opet na prijemu u Županiji – “To je znak da ono što radimo ima smisla…”

Šandoru je uručena prigodna nagrada Županije u povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u paraatletici u New Delhiju.

Objavljeno

na

U povodu osvajanja brončane medalje u bacanju diska u kategoriji F52 na Svjetskom prvenstvu u paraatletici koje se održalo u glavnom gradu Indije New Delhiju, hrvatski parasportaš Velimir Šandor pozvan je u Zagrebačku županiju na prijem, gdje ga je s prigodnom nagradom dočekao zamjenik župana Ervin Kolarec. 

-Izuzetno mi je drago da danas opet možemo u Zagrebačkoj županiji ugostiti sjajnog čovjeka i vrhunskog sportaša. Osvajanjem ove brončane medalje na Svjetskom prvenstvu ponovno ti se otvara put prema Paraolimpijskim igrama i to onima u Los Angelesu 2028. godine i na to smo iskreno ponosni – poručio je  Kolarec i dodao kako je Zagrebačka županija rebalansom Proračuna povećala izdavanja za javne potrebe u sportu za 220 tisuća eura. 

Inače, sredstva su rebalansom Proračuna povećana i Parasportskom savezu Zagrebačke županije, a u planu je i povećanje u idućoj godini. Velimir je član Paraatletskog kluba „Uspon“ iz Velike Gorice i najbolji parasportaš naše županije.

-Kad dođem na prijem, to znači da smo sve odradili dobro i da sve uloženo ima smisla. Deset godina nakon moje prve medalje i mog prvog prijema u Zagrebačkoj županiji ponovno smo tu. Početkom godine nisam se ni nadao ovoj medalji, s obzirom na ozljedu ramena koju vučem još od 2022. godine. Međutim, pokazalo se da s novim konceptom treninga, fizioterapijom i sa godinama iskustva možemo i dalje daleko bacati disk – rekao je Šandor i zahvalio Županiji na pomoći parasportašima. 

Šandora je u Indiju pratio trener Ivan Čengić koji s njim trenira već dugi niz godina. 

Darko Matić, predsjednik Parasportskog saveza Zagrebačke županije, istaknuo je kako je ovo osma Šandorova medalja među koje se ubraja i ona brončana paraolimpijska. 

-Naš Savez u ovom trenutku okuplja 12 članica, osnovan je 2008. godine, a prijelomna godina u našem radu bila je 2014. godina kad nas je Županija prepoznala kao odgovornu organizaciju i od tada nas izdvojeno financira – podsjetio je Matić. 

Foto: Zagrebačka županija

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Goričanke dobile najvažniju utakmicu, sutkinja isključila trenera Biljana!

Nogometašice Gorice pobijedile su Split 2-0 u utakmici sedmoga kola Magenta lige, uz dva gola Andreje Šćukanec-Hopinski. Napravile su tako djevojke trenera Biljana veliki korak prema izbjegavanju sedmog mjesta…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nekoliko je dobrih vijesti stiglo ovih dana za velikogorički ženski nogomet. Prvo, Dinamo je u derbiju pobijedio Hajduk i zasjeo na prvo mjesto ljestvice u Magenta ligi nakon prve polovice prvog dijela prvenstva. Za turopoljski nogomet to je dobra vijest jer je do učinka od šest pobjeda i jednog remija Dinamo poveo naš Stefan Rajić, bivši trener Jelačića i nogometašica Gorice… Drugo i nama kudikamo važnije, nogometašice Gorice, koje vodi Marko Biljan, pobijedile su Split i pokazale da su za klasu iznad izravnih konkurentkinja.

Na sve to naslonila se i vijest da nogometašice Istre nisu otputovale na gostovanje u Osijek, čime su došle na korak od diskvalifikacije iz natjecanja, a sve to upućuje na to da nitko od preostalih sedam klubova ne mora strahovati od ispadanja. Goričankama je tako sad važno jedino izbjeći sedmu poziciju i doigravanje za ostanak, a veliki korak u tom smjeru napravili su pobjedom protiv Splita.

Junakinja utakmice bila je Andreja Šćukanec-Hopinski, koja je prvi gol zabila u završnici prvog poluvremena, a drugi u 84. minuti ogleda obilježenog dominacijom Gorice i – velikom nervozom?! Sutkinja Sabina Bolić, najblaže moguće rečeno, nije imala svoj dan, a to je u velikoj mjeri utjecalo i na reakcije s klupe, ali i na samom terenu.

S jedne strane nije bilo reakcije na neke grube startove na igračice Gorice, a s druge su se dijelili žuti kartoni za benigne prigovore… Kako je sve to izgledalo možda će najbolje objasniti eksplozija poslovično mirnog, pristojnog i staloženog Marka Biljana početkom nastavka. Prvi žuti dobio je u 49. minuti, a malo potom i drugi, odnosno isključujući crveni!

Važno je pritom možda istaknuti da je Marko Biljan čovjek koji nikad ranije u svojoj trenerskoj karijeri nije dobio ne crveni, nego žuti karton?! Ovoga puta dobio ih je dva u dvije minute… Uz njega, zbog prigovora je “požutio” i trener golmana Tihomir Pereković, a sve to događalo se pri rezultatu 1-0.

A opet, ni unatoč svemu tome drame nije bilo. Gorica je bila za klasu ili dvije bolja od protivnika, stvarala je prilike, imala nekoliko čistih zicera, ali realizacija nije bila na dovoljno visokoj razini da bi ova pobjeda bila i puno uvjerljivija. A lako je mogla biti, budući da Splićanke praktički nisu ni ozbiljno došle pred gorički kazneni prostor, a kamoli imale nekakvu (polu)priliku.

Goričanke su tako nakon pet uvodnih poraza upisale dvije uzastopne pobjede, a sad opet slijedi serija težih izazova. Prva sljedeća prilika ujedno djeluje i kao najbolja, budući da se ide u goste Osijeku. Nije to više ona ekipa koju smo gledali posljednjih godina, Gorica će tu ima čemu nadati, pogotovo s obzirom na to da je Osijek u Velikoj Gorici, porazu 1-2 unatoč, bio potpuno nadigran…

Nastavite čitati

Sport

Ovdje su se rađali i “Bilić Boysi”… Hrvatska U-21 ponovno je doma u Velikoj Gorici

Hrvatska U-21 reprezentacija na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici igrat će drugu utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Ukrajine. Akcija kreće u utorak u 18 sati, a ulaz za gledatelje je – besplatan

Objavljeno

na

Objavio/la

U vrijeme kad je Slaven Bilić bio izbornik, a Luka Modrić, Eduardo, Ćorluka, Kranjčer i ostatak društva nositelji kvalitete u rosteru, hrvatska U-21 reprezentacija svom je dom pronašla u – Velikoj Gorici. U srcu Turopolja voljeli su biti smješteni, trenirati, ali i igrati svoje utakmice, uključujući i one najvažnije…

Prošlo je od tad gotovo cijelih 20 godina, promijenio se i svijet, i naš stadion, i naš klub, i Luka Modrić, a u utorak poslijepodne ponovno će upravo Velika Gorica biti dom U-21 reprezentacije. Izbornik je danas Ivica Olić, kvalitetu nose igrači poput Lovre Zvonareka, Adriana Jagušića, Fabijana Krivaka i ostalih, među kojima su i po jedan naš dečko i naš igrač.

Naime, u utorak od 18 sati na vršnjake iz Ukrajine krenut će i igrač Gorice Ante Kavelj, ali i bivši igrač Gorice, danas golman Dubrave Tim Kabel Josip Cundeković. Priključio se ovom društvu prije dva dana i Luka Vušković, vjerojatno i najjače ime u kadru izbornika Olića, a svi oni imaju zajednički cilj srušiti Ukrajinu. U nogometnom, ne u ruskom smislu…

– Ovo je drugi ciklus, u kojem smo imali sedam dana za pripremu utakmice, što nam je omogućilo dovoljno vremena za trening i taktičke pripreme. Gledali smo Ukrajinu uživo u Sloveniji protiv Mađarske i dobili puno realniju sliku nego nakon njihove prve utakmice s Litvom. Imaju kvalitetu, zasluženo su bili u prvoj jakosnoj skupini, vidi se da imaju glavu i rep. Vodi ih španjolski trener, prepoznaje se sustav 4-3-3 i jako su dobro uigrani. Očekujem tešku utakmicu, ali isto tako vjerujem da imamo bolju momčad i da ćemo to potvrditi na terenu – rekao je izbornik Olić.

Dan uoči utakmice na novom travnjaku našeg stadiona treninge su isplanirali i jedni i drugi, a u utorak od 18 sati krenut će žestoka borba za bodove. Bit će to nastavak nogometne ponude visoke razine u našem gradu u posljednje vrijeme, budući da je Gorica nanizala tri domaće utakmice, da će ih nanizati još šest, a sad će još igrati i buduće zvijezde hrvatskog i ukrajinskog nogometa.

Da stvar bude još bolja, ulaznice za ovu utakmicu neće se naplaćivati, ulaz je besplatan, a to je prilika koju ljubitelji nogometa u našem gradu ne bi smjeli propustiti.

Nastavite čitati

Sport

Čudesni niz Udarnika traje i dalje: Četiri utakmice, četiri pobjede, a dojam za pet!

Rukometašice Udarnika pobijedile su Karlovac 36-20 na svom parketu i nastavile savršeni niz na početku nove sezone. Četiri utakmice, četiri pobjede, gol-razlika impresivnih +43… I veliki izazov u sljedećem kolu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Skromno, tiho i bez velikih najava u novu sezonu 2. HRL Zapad ušle su rukometašice Udarnika, na čelu s njihovom trenericom Ljiljanom Ivaci. Pojačanja nisu bila pretjerano zvučna, barem ne na prvu, a ni priče o ambicijama nisu bile glasne i glamurozne… Međutim, Ljilja i njezine cure izgledaju krenule su – boli glava!

Nakon prve dvije pobjede u sezoni bilo je top, uz puno razloga za zadovoljstvo, pogotovo zato što su obje bile uvjerljive, dvocifrene po pitanju razlike. Prva koja nije bila takva stigla je u trećem kolu, na jednom malo drukčijem gostovanju, jer taj je put do Raba, na kojem je Senia bila domaćin, bio “prvo gostovanje trajektom u povijesti kluba”. Ujedno, bila je to i treća pobjeda u tri utakmice.

Da bi se niz mogao nastaviti i ovoga vikenda, u prvoj sljedećoj domaćoj utakmici, dao je naslutiti i položaj gošći iz Karlovca na tablici, ali i Udarnikova forma. Međutim, da će to biti baš ovako uvjerljivo, da će niz nastaviti impresivnom pobjedom od čak 16 golova razlike… E, to je već – wow!

Karlovac je ozbiljno u utakmici bio otprilike četiri uvodne minute, jer već u 11. minuti Udarnik je imao pet golova viška, da bi do predaha prednost narasla na ogromnih 17-9. Praktički identičnu sliku gledali smo i nastavku, kad je Udarnik stekao novih osam golova prednosti, pa je sve završilo s tih zastrašujućih 36-20.

Karla Brakus postigla je osam golova i još jedanput pokazala koliko je značajno pojačanje za ovu ekipu Udarnika. Isto vrijedi i za Lorenu Belanić, koja je bila precizna sedam puta, šest komada zabila je Katarina Gujić, a po triput su precizne bile Iva Žerdin i Leona Lilić.

Za ekipu koja nakon četiri kola ima savršen učinak u bodovima i gol-razliku +43 (?!) najveći dosadašnji izazov slijedi idućeg vikenda, u petoj rundi prvenstva. Udarnik, naime, ide u goste kod Trešnjevke, koja je nanizala tri pobjede u posljednja tri kola. Jednu manje od sjajnog Udarnika!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Izravnali račune točno u podne: Pobjeda Gorice kao uvertira za svadbu!

Rukometaši Gorice došli su do vrijedne pobjede 29-27 u gostima kod Bjelin Spačve u Vinkovcima. Ceković je zabio sedam golova, Mlakar i Neralić po pet, Solariček četiri… Sorić je skupio deset obrana

Objavljeno

na

Objavio/la

Zbog jedne svadbe u Vinkovcima, fešte na kojoj su naumili sudjelovati brojni igrači Bjelin Spačve, početak utakmice između toga kluba i Gorice ove je subote zakazan – točno u podne. Plan domaćina, u njihovu idealnom scenariju, bio je “odraditi” Goricu, pa se posvetiti nekim drugim oblicima zadovoljstva prikladnim slavonskim svadbama, ali zapelo je s tim planom već na startu…

Goričani se nisu morali razbuđivati u ovom neobičnom terminu, budući da su na nogama bili od vrlo ranih jutarnjih sati, a tako je nekako i krenulo. Povela je Gorica 3-1, no tad je došlo do malog zastoja. Bjelin Spačva preuzela je kontrolu, otišla na velikih 13-9 osam minuta prije kraja poluvremena, da bi se do odlaska na odmor stvari ipak značajno preokrenule. Goričani su napravili seriju 6-1 i na predah otišli s prednošću od jednoga gola.

Drama i preokreti tu su tek počeli, jer otišla je Gorica na početku nastavka na tri gola prednosti, da bi nova serija Vinkovčana ponovno donijela preokret i vodstvo domaćina. I onda, baš kao i u prvom poluvremenu, odluka pada u posljednjih osam minuta… Gorica je baš na toj udaljenosti od sirene povela 26-25, a šest minuta prije kraja bilo je 27-27. U tom su trenutku gorička vrata zaključana, prolaza više nije bilo, a veliku i vrijednu pobjedu donijeli su Grubišić i Neralić, za konačnih 29-27.

Bila je ovo utakmica u kojoj su se Goričani, osim za bodove, borili i za vraćanje nekih starih dugova, jer upravo su porazom od 14 razlike u Vinkovcima, na istome ovome mjestu, prošle sezone ostali bez plasmana u Ligu prvaka. Nisu to sasvim sigurno zaboravili, motiv je morao biti posebno naglašen, a to je na kraju i dovelo do jako važne pobjede, kojoj je Gorica zadržala drugo mjesto u skupini A.

Standings provided by Sofascore

U sljedećem kolu Gorici dolazi Trogir, igrat će se u subotu od 18.30 sati, a time će biti završen i prva polovica uvodnog dijela prvenstva. Drugim riječima, Gorica će doći na pola puta od plasmana u Ligu za prvaka…

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno