Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

prije 6 godina

27. svibnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

FOTO Odbojkaši Gorice osmom pobjedom do drugog mjesta

Objavljeno

prije 20 sati

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkaši Gorice su u 13. kolu Prve lige u odličnoj utakmici pobijedili momčad MOK Čazma maksimalnim rezultatom 3:0 te tako zabilježili 4. uzastopnu pobjedu u nastavku prvenstva i plasman na 2. mjesto prvenstvene ljestvice.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rezultat je u prva dva seta bio izjednačen, prednost je prelazila s jedne na drugu stranu i nije bila veća od jednog odnosno dva poena. Domaći su bili mirniji u završnici i oba seta riješili u svoju korist.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treći set Gorica je bez neizvjesnosti glatko riješila od početka do kraja za maksimalnu 3:0 pobjedu. Četvrtom pobjedom u nizu u nastavku prvenstva domaći su trenutačno na drugom mjestu prvenstvene ljestvice. Utakmica je ukupno trajala 74 minute, poeni 75:61.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica (13 8 5 26:21 16) je sa 16 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu. U idućem 14. kolu igra doma protiv MOK Željezničar (Osijek).

Galerija fotografija

Prva liga seniori 2025./2026., 13. kolo

OK Gorica – MOK Čazma 3:0 (25:22, 25:22, 25:17)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 30. Subota, 14.02.2026., početak u 20:30 sati. Suci: Josipa Jugo i Ilija Gvozden. Delegat: Predrag Dilberović. Zapisničarka: Marta Tomljanović. Granične sutkinje: Ana Gašparac i Sara Brcković.

GORICA: Bruno Slavica, Matej Martić, Petar Rendulić (L2), Mandić Baranović (L1), Noa Horvat, Ivan Čičak, Vito Zirdum, Matija Klasnić, Luka Mačvanin, Tin Devald, Luka Petrović, Patrik Vidaković, Matej Šakota (cap.), Gabrijel Cindrić. Trener: Gašpar Škorić Budimir.

ČAZMA: Krešimir Donđivić (cap.), Adam Ivanetić, Adrijan Brajković, Matija Molnar, Dejan Karapandža, Luka Ivanetić, Tibor Jančić, Marko Sandalj, Josip Mihekovec, Josip Pirak (L). Trener: Juro Bijelić. Pomoćni trener: Mario Premuž.

Poredak: 1. HAOK Mladost II (12 11 1 35:14 22), 2. OK Gorica (13 8 5 26:21 16), 3. OK Zadar (12 7 5 27:21 14), 4. OK Ribola Kaštela II (13 7 6 26:23 14), 5. MOK Željezničar (13 7 6 24:22 14), 6. MOK Čazma (13 6 7 26:25 12), 7. MOK Mursa-Osijek II (13 6 7 23:29 12), 8. OK Split (12 5 7 24:25 10), 9. MOK Rijeka II (12 5 7 18:26 10), 10. Zrinski Nuštar (13 1 12 13:36 2).

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda vrijedi duplo: ‘Vukovar je dobar i opasan, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Vukovar na svom stadionu, u utakmici koja se igra za – šest bodova. Pobjedom bi Gorica otišla na velikih plus sedam, porazom bi Vukovar došao na minus jedan…

Objavljeno

prije 21 sat

15. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Traume iz prošlog vikenda i dalje su žive, ostaje u sjećanju onaj bizaran poraz od Lokomotive (0-3) i katastrofalna izvedba suca Zdenka Lovrića, ali nema vremena za plakanje. Ako ga je i bilo, sad ga zaista više nema, jer ove nedjelje od 15 sati na travnjak Gradskog stadiona nogometaši Gorice i Vukovara borit će se za iznimno važne bodove. Radni tjedan bio je dobar, ali…

– Nebitan je tjedan, bitna je prva sljedeća utakmica, da u njoj vidim reakciju momčadi. Sve što se događa kroz tjedan zna biti i zavaravanje, čovjek se lažno hrabri pa ne bude dobro, a zna biti i obrnuto – kaže uvodno trener Carević, koji neće moći s klupe voditi ogled protiv Vukovara zahvaljujući isključenju protiv Lokosa.

– Svjesni smo kakvu smo utakmicu odigrali protiv Lokomotive, ali rekao bih da nam se dogodilo sve najgore što se može dogoditi u jednoj utakmici. I nadam se da smo ispucali tu nesreću – ističe Carević i dodaje:

– Svaki trener mora paziti na milijardu stvari, i psihološki i na svaki drugi način, ali nećemo se na to vraćati. Mi smo tu utakmicu zaboravili… Bili smo živi do samoga kraja, da smo iskoristili sve što smo trebali iskoristiti vjerojatno bismo pobijedili ili igrali neriješeno, ali nismo to uspjeli, a u nogometu uvijek postoji razlog zašto nismo. Moramo promijeniti neke detalje u igri i vjerujem da će se sve opet okrenuti na pozitivu, da će voda doći na naš mlin.

Gorica u ovom trenutku na osmome mjestu ima četiri boda više od Vukovara, što će reći da u jednom raspletu u nedjelju predvečer može otići na plus sedam, u drugom može ostati na tih plus četiri, a u trećem Vukovar može prići na samo minus jedan…

– Momci su svjesni važnosti utakmice, znamo da nam stiže suparnik koji je dobar, koji ima odlične pojedince prema naprijed i morat ćemo uložiti maksimalan trud, ali i minimalizirati individualne pogreške koje su nam se događale. Moramo biti i malo pragmatičniji u nekim situacijama, jer kad je nešto ‘škakljivo’, ne moraš biti dopadljiv, ne moraš igrati lijepo. Igrači osjećaju momente kad moramo biti pragmatični, a kad moramo igrati svoju igru, od koje sigurno nećemo odstupati, budući da nam ona donosi velik broj situacija za gol i izrazitih šansi… – govori trener Gorice i nastavlja:

– Moramo popraviti realizaciju, ali odstupiti od naše igre u fazi napada sasvim sigurno nećemo. U fazi obrane moramo biti bolji, stabilniji i čvršći u duelu, moramo uzimati puno više tih drugih lopti. To su neke generalne nogometne stvari, ali za mene su to ključne stvari. Na kojem god nivou bili, ja kao trener i oni kao igrači, ti segmenti će biti najvažniji. Očekujem da podignemo dozu agresivnosti, da podignemo broj duela i osvojenih drugih lopti, ali i da zadržimo dobre stvari u fazi napada, jer to nas dovodi u situacije za gol.

Podloga za građenje optimizma postoji, ali postoji i barem nekoliko razloga za oprez.

– Igrači su svjesni svih tih stvari, puno komuniciramo kroz video analizu, treninge i individualne razgovore, i ja sam uvjeren da ćemo biti pravi, da ćemo odigrati jednu mušku utakmicu, kvalitetnu, i da ćemo ostvariti pozitivan rezultat – odlučan je Carević.

Protiv Vukovara je Gorica ove sezone odigrala dvije utakmice bez pobjednika, ona u Vinkovcima završila je 2-2, a ona u Velikoj Gorici 1-1. Momčad Silvija Čabraje danas je nešto drukčija nego što je bila jesenas, rekli bismo i bolja, pa će i Gorica morati biti bolja želi li do silno važnih bodova.

– Vukovar ima dva-tri pojedinca koji rade razliku, koji su jako opasni po gol, razigrani su i živi prema gore, dobri u tranziciji, u presingu, a otraga su se stabilizirali u ovom prijelaznom roku. Bit će to sigurno tvrda utakmica, koja će lomiti na detaljima, a mi na to moramo biti spremni. Moramo znati na što obratiti pozornost u fazi obrane, na koji način ih možemo ugroziti u napadu, a ja se nadam da ćemo taj plan provesti u djelo i da će to biti dobro – zaključio je Carević.

Zahvaljujući sucu Zdenku Lovriću, Vukovar će osim trenera propustiti i kapetan Jurica Pršir, koji je u Maksimiru dobio četvrti žuti karton, a bit će zanimljivo i vidjeti hoće li na vratima ostati Davor Matijaš, koji nije blistao protiv Lokomotive, kao i hoće li biti još nekih promjena.

MOGUĆIH POČETNIH 11
Matijaš (Žarkov) – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pavičić, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup USPON-a na memorijalnom turniru – zlato, srebro i bronca idu u Goricu

Objavljeno

prije 22 sata

15. veljače 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Velikogorički Parastolnoteniski klub USPON nastupio je jučer na I. memorijalnom turniru “Srećko Žigman Žiga”, u organizaciji Zagrebačkog parasportskog saveza i PSTK Uriho.

Najsjajnije odličje za USPON osvojio je Marko Vračan, koji je u kategoriji stojećih seniora stigao do zlata. U konkurenciji stojećih seniorki Lorena Rinčić osvojila je srebrnu medalju, dok je Sara Điković turnir završila s broncom.

Uz osvajače medalja, za klub su nastupili i Mario Jelekovac te novi članovi Ivana Novak i David Strbac, ali nažalost, ovoga puta nisu uspjeli proći skupinu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

prije 24 sata

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).