Sport
Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…
Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…
To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.
Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.
– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.
– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.
On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.
– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.
Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.
– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.
Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja
Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.
– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.
Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.
– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.
Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.
– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…
Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.
– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.
– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.
Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.
– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.
Sport
Hajduk u Gorici: ‘Bit ćemo pod pritiskom, ali bit će i situacija kakve mi volimo…’
Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati na svom stadionu dočekuju Hajduk, koji će ponovno napuniti tribine, a igrači trenera Carevića u takvom će okruženju pokušati doći do prve pobjede nakon pet utakmica
Nakon što je potpisao novi ugovor s HNK Goricom i tako dobio punu podršku da nastavi raditi najbolje što može, trener Mario Carević posvetio se posljednjim pripremama za dolazak Hajduka u Veliku Goricu. Prošle sezone Goričani su Splićanima “uzeli” pet bodova u srcu Turopolja, ispalo je na kraju da su remijem 1-1 u završnici prvenstva doslovno bili kobni za Hajdukove šampionske ambicije, no ove sezone bijeli s Poljuda dvaput su bili bolji od Gorice, u drugom kolu na Poljudu, u desetom na Gradskom stadionu.
Novi sudar s Hajdukom stiže u nezgodnom trenutku, jer Splićani moraju nadoknađivati propušteno u porazu od Istre u prvom kolu proljeća, a ni Goričani nisu u dobrom ritmu što se tiče rezultata. Poraz od Varaždina (1-2) bio je peta uzastopna prvenstvena utakmica bez pobjede, Gorica je u tih pet utakmica uzela samo jedan bod.
– Izgubili smo utakmicu s Varaždinom, iako bih čak rekao da smo u dobrom dijelu igrali odlično. To je ono što jako boli jer način na koji smo izgubili mi najviše smeta. No, nema vremena za plakanje i dobro je da sljedeća utakmica dolazi brzo – kaže trener Carević i nastavlja:
– Nadam se kako ćemo zadržati dobre stvari iz dvoboja protiv Varaždina, a treba nam i bolja realizacija, pa i da nas malo poljubi sreća da situacije koje imamo bolje koristimo. U obrani moramo minimalizirati individualne pogreške, a pogotovo protiv Hajduka, koji će to kažnjavati. Igrači su svjesni situacija koje nisu bile dobre i koje moramo ispraviti da bismo došli do pozitivnog rezultata.
Između Varaždina i Hajduka dobio je Car i dva nova igrača, no teško je vjerovati da će Francuz Theo Epailly i Nigerijac Wisdom Aondowase Sule u ovakvoj utakmici značajniju priliku, budući da su se tek priključili momčadi.
– Theo Epailly igra krilne pozicije, izuzetno je dobar ‘jedan na jedan‘, hitar je i dobar u tranziciji. Nadam se kako će nam donijeti ono što nam je nedostajalo u prvom dijelu sezone, ali nije spreman još za prve minute u dresu Gorice. Sule je igrač koji zna zadržati loptu, zna napasti dubinu i on je dobar u tranziciji. Bio je u ritmu utakmica u Sloveniji i njemu će trebati manje vremena za prilagodbu – vjeruje Carević.
Na ogledu s Varaždinom u ponedjeljak na tribinama Gradskog stadiona skupilo se tek nešto više od stotinjak gledatelja, no u subotu u 15 sati atmosfera će biti potpuno drukčija. I ponovno gostujuća…
– Iz naše perspektive ovakve utakmice su najlakše za igrati, u smislu da ne treba posebna motivacija. Bit će pun stadion, igraš protiv dobrog protivnika i ide se do kraja. Ono što moramo popraviti su te nekakve generalne, banalne stvari u igri. Moramo biti dosta čvršći, pogotovo protiv Hajduka i njegove prednje linije, koja je stalno u presingu, od Rebića i Šege do Pukštasa i Almene. Morat ćemo imati brža rješenja u izlasku, biti aktivniji na ‘druge lopte‘, koristiti puno više tijelo i dobivati više duela. Čeka nas takva utakmica u kojoj će nas Hajduk staviti pod pritisak, ali moramo u tim situacijama znati reagirati – ističe Carević i dodaje:
– Bit će sigurno i situacija kakve ja volim. Kad smo mirni u organizaciji, imamo stvarno dobre mehanizme igre. Iz takve organizacije smo protiv Varaždina ulazili u konkretne šanse i to želimo zadržati i pokušati biti još bolji. Nadam se da ćemo biti odlučniji u tim situacijama i tako napraviti željeni rezultat.
MOGUĆIH PRVIH 11 ZA HAJDUK
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Bakić – Čuić
Dan uoči utakmice iz kluba su objavili i nekoliko uputa za navijače:
Sport
Careviću novi ugovor: ‘Kontinuitet na klupi ključan je za razvoj momčadi’
Produženje ugovora dolazi kao potvrda povjerenja u stručni stožer i smjer u kojem se razvija momčad, objasnili su iz HNK Gorice odluku da produže ugovor s trenerom do ljeta 2027. godine
-
Vijestiprije 5 danaEKSKLUZIVNO Naša sugrađanka iz Clevelanda – “Ljudi paničare, trgovine su prazne”
-
Sportprije 2 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 2 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Sportprije 2 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!