Sport
Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…
Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…
To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.
Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.
– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.
– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.
On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.
– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.
Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.
– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.
Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja
Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.
– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.
Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.
– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.
Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.
– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…
Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.
– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.
– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.
Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.
– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.
Revijalna utakmica između NK Klas-veterani i reprezentacije veterana Zagrebačkog nogometnog saveza (ZNS) odigrana je jučer (petak, 09.05.2026., početak u 20:30 sati.) na igralištu ŠRC Mičevec u Mičevcu.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmica je odigrana povodom nove rasvjete na igralištu i tom prigodom su osobama koje su zaslužne za realizaciju ovog projekta uručeni prigodni odnosno simbolični darovi.
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mičevec, 08.05.2026. Revijalna utakmica veterana: NK Klas (veterani) – ZNS (reprezentacija veterana). Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret je odigran u trajanju 2×35 minuta.
Galerija fotografija
KLAS: Dražen Špoljarić (v), Tomislav Bedeković, Branko Pavlica, Igor Barukčić, Robert Štrauber, Nikola Furić, Vlado Majić, Renato Furić, Deni Bektaši, Domagoj Bedeković, Vedran Hlevnjak, Danijel Devčić, Damir Kotarski (v), Antonio Klenović, Marko Bedeković, Tomislav Posavac, Luka Kulušić, Manu Devedžić, Vlado Haluga.
ZNS (reprezentacija): Goran Grba (v), Miro Mikulić, Igor Čagalj, Dalibor Vučić, Zoran Kutleša, Domagoj Abramović, Dario Skoko, Antonio Maričević, Milan Milošević, Siniša Ferenček, Filip Gelo, Dražen Sitnik, Gabrijel Glasnović, Hrvoje Gelo, Mladen Marković, Toni Raković, Jurica Podvorac, Danijel Borovac, Ante Karlović (cap.).
Direktor reprezentacije: Jerko Leko. Izbornik: Dalibor Vučić.
Meštrica je u 26. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila Jamnicu rezultatom 4:1, s tri gola Božidara Karamatića i jednim Marka Tolja. Domaća momčad nije od početka djelovala uvjerljivo kao u prethodnim utakmicama, akcije nisu bile hitre i činilo se da su igrači umorni.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ipak, domaći su došli u vodstvo pogotkom Tolja, koji je s dvadesetak metara s desne strane zabio loptu u suprotne rašlje za 1:0. Jamnica je igrala otvoreno, igru im je uspješno vodio kapetan Silvestar Grčević, ali dvije povoljne prigode nisu iskoristili.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su bili neoprezni u svom kaznenom prostoru u 53. minuti i Karabatić je pogodio praznu mrežu za 2:0. Desetak minuta kasnije na suprotnoj strani sličnu situaciju iskoristio je Potesak i smanjio na 2:1. Jamnica je igrala posve otvoreno uvjerena da može doći do izjednačenja.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve njihove nade srušio je Karamatić eurogolom u 72. minuti, kada je s lijeve strane projektilom pogodio suprotne rašlje za 3:1! Pet minuta kasnije Karabatić je još jednom, skoro sa istog mjesta, ponovio svoju maestralnu daljinsku majstoriju i povisio na – 4:1!! Dva eurogola u samo pet minuta, to se rijetko događa.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U 23. minuti ozlijedio se Marco Ban, u sprintu je stao na loptu i srušio se, čini se teža ozljeda koljena. Iznesen je s igrališta, Hitna pomoć odvezla ga je u bolnicu na pregled.
Gornja Lomnica, 08.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-26.kolo: NK Metrica-NK Jamnica 4:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Meštrica (26 10 0 16 49:78 30) je s 30 bodova na 12. mjestu prvenstvene ljestvice, a Jamnica (16 10 2 14 56:60 32) je s 32 boda na 10. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2025./2026., 26. kolo
NK Meštrica – NK Jamnica (Pisarovina) 4:1 (1:0)
Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Meštrica. Gledatelja: 40. Petak, 08.05.2026., 18 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Tihomir Sopić i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: 1:0 – Tolj (17), 2:0 – Karamatić (53), 2:1 – Potesak (62), 3:1 – Karamatić (77), 4:1 – Karamatić (82).
MEŠTRICA: Budimir, Ban (od 23. Božić), Šebek (od 79. Radovanac), Štuban (cap.), Tolj (od 67. Krajina), Karamatić, Rukavina, Kovačević, Meter, Gaši, Zorić (od 83. Jeftić). Trener: Mario Meter.
JAMNICA: Šetek, Grčević, L.Špišić (od 58. Skender), Čačković, Grebenić, Mihaljević (od 84. Mikša), D.Špišić, Mioković, Lolić, Potesak, Vujanić. Trener: Marko Kovačić.
Sport
Samo Nexe paze! ‘Imamo mentalitet pobjednika, neće im biti lako…’
Rukometaši Gorice predahnuli su nakon posljednje utakmice Lige za prvaka, ali pred njima je i konačna nagrada: polufinale Kupa protiv Nexea, pa razigravanje za treće mjesto u ligi protiv Nexea…
Neće puno pretjerati onaj tko ovih dana ustvrdi da rukomet u Velikoj Gorici trenutačno živi svoje možda i najljepše dane. Bilo je sjajnih generacija i dobrih rezultata i ranije, ali ovo je trenutak u kojem rukometaši Gorice u tri dana osiguraju prvo Final Four kupa, pobjedom protiv favoriziranih Sesveta u gostima, a zatim i potvrde četvrto mjesto u Ligi za prvaka, sigurnom domaćom pobjedom protiv Trogira.
Preostalo je tako samo u zadnjem kolu ovog dijela sezone odraditi domaći sraz sa Sesvetama, koje su također imale svoju računicu. Završilo je na kraju 35-35, pred punim tribinama naše Gradske dvorane, uz rukomet koji se isplati gledati.
– Imala je ova utakmica dosta velik značaj i za nas i za Sesvete – kaže Marin Sorić, golman Gorice, jedan od ključnih ljudi u ovoj priči.
– Mi smo željeli jednu jako dobru sezonu privesti kraju na najbolji način, s pozitivnim rezultatom, a Sesvećani su se borili za svoj povijesni uspjeh, drugo mjesto u prvenstvu i razigravanje sa Zagrebom. To se moglo i osjetiti, utakmica je od početka bila dosta žustra i tvrda. Mi smo u prvom poluvremenu držali vodstvo, na odmor otišli s dva razlike, ali do kraja je bilo gusto i na kraju smo i jedni i drugi sretno i spretno uzeli taj bod. Kad se sve zbroji, možda je to i najpravedniji rezultat, iako kod nas ostaje mala žal za tim drugim bodom, jer željeli smo domaćim navijačima priuštiti tu pobjedu protiv renomiranog protivnika. Sesvetama je na kraju taj bod bio dovoljan, a mi ćemo s Nexeom u razigravanje za treće mjesto. Krećemo s nulte pozicije, pa tko bude bolji!
Ovaj remi s trenutačno drugom momčadi u državi dogodio se bez “četiri i pol” važna igrača na raspolaganju, jer nije bilo ni Grubišića ni Neralića, nije igrao ni Malin, kao ni kapetan Ceković, kojeg je odmijenio Maksimilijan Jurić.
– Baš su nas pred kraj sezone napale ozljede, vjerojatno i od umora i potrošenosti. Uz ta četiri izostanka, još je i crveni karton u 35. minuti dobio Mlakar, jedino preostalo lijevo krilo… Ali eto, mi ostali uspjeli smo se posložiti, koliko god bilo teško i zahtjevno. Dvorana je bila puna, nismo baš ni na to naviknuti, ali pokazali smo da smo postali jedna ozbiljna momčad. Podrška je stizala i s klupe i s tribina, a to nam je puno značilo – kaže Maks i dodaje:
– Prošle sezone nam je nešto falilo u najvažnijim utakmicama, možda i iskustvo, možda i malo tog pobjedničkog mentaliteta, ali ove sezone to smo definitivno preokrenuli. Uz dolazak novih igrača, poput Karaule, koji nam je baš pravi vođa, zajedno s Cekovićem, napravili smo pravi korak naprijed. Uspjesima koje postižemo i koje ćemo nadam se još postizati do kraja sezone, pokazali smo da smo pravi.
Često kroz glavu prođe ta prošla sezone, u kojoj je Liga za prvaka pobjegla na gotovo nevjerojatan način, nakon dva poraza od -14 u dvije ključne utakmice, i to nakon fenomenalnog otvaranja sezone.
– Bilo je to dosta traumatično iskustvo, iako smo u prvom dijelu te prošle sezone igrali stvarno fantastično. Nisam nikad igrao u klubu koji je u prvih desetak utakmica sve pobjeđivao po deset razlike u prosjeku, ali na kraju je splet nesretnih okolnosti doveo do po nas jako lošeg raspleta. U bitnim utakmicama smo podbacili i na kraju ispali za jedan gol… Ali radili smo dalje, a ova sezona je pokazala da se svaki trud isplati. Za sad smo sve ciljeve ostvarili. Osigurali smo plasman u Europu, plasirali smo se na završni turnir kupa, a sad se idemo potući i za to treće mjesto – najavljuje Marin Sorić, inženjer elektrotehnike među goričkim vratnicama.
Ima Sora i objašnjenje za ovako uspješnu sezonu…
– Vođeni smo od vrhunskog trenera, velika zasluga za sve ovo ide Mateju Miškoviću, koji nas je posložio i napravio od nas pobjednike. U svaku utakmicu, tko god bio na suprotnoj strani, ulazimo bez respekta i s jedinim ciljem da osvojimo dva boda. Kako trener to postiže? On više govori djelima nego riječima. Naravno da nas i nabrije i motivira, ali nešto drugo je još važnije. Kad u bilo kojem poslu, pa tako i u sportu, svaka osoba zna što radi u kojem trenutku, uspjeh ne može izostati. Možemo mi izgubiti utakmicu, ali put je ispravan i to će u konačnici doći na vidjelo. Svakim treningom, svakom videoanalizom, svaki od nas napreduje i ide korak po korak prema gore. Dobrim radom i dobrim rezultatima napunili smo se i samopouzdanjem, a posljedično i pobjedničkim mentalitetom, koji nam je prošle sezone falio. Izvukli smo pouke i ove sezone smo u svakoj važnoj utakmici bili na razini i izborili ono što smo željeli.
Nakon remija sa Sesvetama dobili su naši rukometaši tri slobodna dana, a od četvrtka se krenulo s pripremama za Festival rukometa u Poreču, koji je na rasporedu od 21. do 24. svibnja. Gorica i Nexe na rasporedu su u petak, 22. svibnja, s početkom u 19.30 sati.
– Pobijedili smo već Nexe ove sezone. Ne kažem da će se to stalno ponavljati, Nexe je i dalje jedna vrhunska europska momčad, koja je pobijedila i veliki Kiel u Našicama, pa u Njemačkoj ispala tek na sedmerce, ali svakako ćemo pokušati zapapriti im što je više moguće. Pokušat ćemo biti na tragu onoga što smo odigrali u pobjedi protiv njih u Velikoj Gorici, ali i u dobrom dijelu utakmice u Našicama. Vidimo svoju šansu, koja možda nije velika, ali bogami nije ni mala! Dat ćemo sve od sebe da im što više zakompliciramo situaciju i da izborimo finale ako bude ikako moguće – obećao je Sorić, a nadovezao se suigrač Jurić:
– Igramo na neutralnom terenu i vjerujem da su i oni svjesni da im neće biti lako. Pogotovo s obzirom na spoznaju da su nedavno izgubili od nas, i to vrlo uvjerljivo. Na kraju smo dobili sedam razlike, a krenuli smo u utakmicu s 0-6, što jako dobro pokazuje da nikad ne treba odustati. Igrali smo sedam na šest, brzo se vratili, nastavili tim tempom, igrali agresivnu obranu, puno se rotirali… I to je pravi put. Imamo šanse, želimo se dokazati na takvoj sceni i napravit ćemo sve da izborimo to finale sa Zagrebom. Čisto da ne igramo baš samo s Nexeom do kraja sezone, ha, ha…
Plan ne zvuči loše. Kad je već Nexe u polufinalu Kupa, pa onda i u razigravanju za treće mjesto, u utrci do šest bodova (trenutačno je 2-2), ne bi bilo loše malo to “razbiti” jednim povijesnim uspjehom.
Sport
Suze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan
Vjerni navijač HNK Gorice Branimir Kuhar proslavio je 80. rođendan, a tim povodom u klubu su mu pripremili malo iznenađenje, koje mu je predao predsjednik kluba Ilija Karamatić
Nogometaši Gorice možda nemaju navijače koji su posebno brojni, a dijelom i baš zato posebnu pozornost zaslužuju oni koji su tu, koji pokušavaju biti podrška klubu iz svoga grada. Dobro su to poznata lica, ljudi koji su sa svojim miljenicima proputovali cijelu Hrvatsku, a u samu srž te specifične navijačke priče smjestio se jedan poseban lik.
Branimir Kuhar ostavio je iza sebe cijelih osam desetljeća, došlo je vrijeme i za okrugli rođendan, a to je bila prilika koju u klubu nisu propustili.
“Bio je to posebno emotivan dan za naš klub i za jednog našeg vjernog navijača. Predsjednik Ilija Karamatić uručio je dres s potpisima svih igrača Branimiru Kuharu povodom njegovog 80. rođendana.
Uvijek uz teren, na svakoj utakmici i svakom treningu prve momčadi HNK Gorica. Svojom vedrinom, pristupačnošću i neizmjernom ljubavlju prema klubu postao je neizostavan dio naše sportske obitelji. Jer klub čine ljudi poput njega – vjerni, predani i srcem uz Goricu.
Sretan 80. rođendan, Branimire!”, objavili su iz kluba.
Lijepa je to gesta, Branimiru je puno značilo, a svima zajedno ostaje nam nadati se da će nešto slično osjećati i generacije koje dolaze…
Sport
Velikogorički hrvači putuju u Poreč – prvo Europsko prvenstvo, zatim Svjetska serija
HK Velika Gorica 1991 šalje četiri mlada reprezentativca na Europsko prvenstvo, a zatim i seniora Matu Filipovića u Svjetsku seriju hrvanja na pijesku.
-
HOTNEWSprije 3 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 4 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
Vijestiprije 3 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Priča iz kvartaprije 4 danaLegenda o RVG-u: ‘I najveće zvijezde radije su dolazile k nama nego na HRT…’