Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Klinac koji jako puno obećava: Mihael Kelava potpisao ugovor s Goricom!

Talentirani ofenzivac iz Donje Stubice, 16-godišnji Mihael Kelava, potpisao je prvi profesionalni ugovor, koji će ga s HNK Goricom vezati do ljeta 2028. godine. Riječ je o ekstra talentu, kapetanu U-17 reprezentacije…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su preuzeli konce po pitanju sadašnjosti, novi ljudi na čelu HNK Gorice, predvođeni vlasnikom kluba Ilijom Karamatićem i njegovim prvim suradnikom za sportska pitanja Boštjanom Blažinčičem, okrenuli su se i budućnosti. Dok se slažu planovi za najavljeni klupski kamp, u kojem će nogometna škola imati puno bolje uvjete od dosadašnjih, već sad je trenutak da se beru plodovi dugogodišnjeg dobrog rada u klubu kojeg su preuzeli.

Prvi profesionalni ugovor tako je još ljetos potpisao Stjepan Kučiš, a prije nekoliko tjedana to su učinili i 18-godišnji Luka Vrzić te dvije godine mlađi Juraj Frigan, kao prvi predstavnik “klase 2009” s potpisanim ugovorom. Njegovim stopama očekivano je sad krenuo i drugi istaknuti igrač iz te generacije, sjajni ofenzivac Mihael Kelava.

“Novi profesionalac u našim redovima! S ponosom predstavljamo Mihaela Kelavu (2009.), mladog nogometaša koji je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor s HNK Goricom!

Mihael je prošao put od Donje Stubice i Zagorca iz Krapine do naše Akademije, gdje je zasjao kao jedan od ključnih igrača generacije 2009., koja je osvojila prvenstvo Hrvatske 2023./2024. Postigao je 16 golova, ponio titulu najkorisnijeg igrača lige i bio drugi strijelac sezone!

Član je i mladih selekcija Hrvatske (U-15, U-16, U-17), a njegov talent i predanost donose mu svijetlu budućnost. Dobrodošao, Mihaele – budućnost je tvoja!”, objavljeno je na klupskim društvenim mrežama, koje su doživjele ozbiljne promjene u funkcioniranju službenim dolaskom novih vlasnika.

Dobra je to vijest za HNK Goricu, jer potpis ugovora s talentiranim Kelavom samo je najava svega onoga što bi trebalo slijediti u njegovoj nogometnoj priči. Riječ je o dečku kojeg su prepoznali i u klub doveli Slavko Perković i Marko Radanić, vodeći ljudi Nogometne škole, a u posljednje dvije i pol godine njegov je napredak konstantan. Iako je tek izlazni kadet, Kelava zajedno s Friganom, Chineduom i Kožinom Pinheirom već igra juniorski HNL, u konkurenciji dvije godine starijih igrača, i tu se snalazi jako dobro.

Uz to, Kelava je kapetan reprezentacije u svom uzrastu, jedan od najvećih talenata u državi među igračima rođenima 2009. godine, dečko koji ima i dribling, i udarac, i kreaciju… Samim time, bit će jako zanimljivo vidjeti koji su sljedeći koraci kluba po pitanju ovog talentiranog klinca. Frigan je na kraju prošle sezone debitirao za prvu momčad, nije nemoguće da uskoro u Carevićevom kadru vidimo i Kelavu…

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički parasportaši osvojili pet zlata na Memorijalu “Ante Ćavar”

Mladi sportaši iz Velike Gorice ostvarili zapažene rezultate na 4. Parasportskim igrama mladih, natječući se u boćanju, plivanju i stolnom tenisu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parasportski savez grada Velike Gorice

Na 4. Parasportskim igrama mladih, Memorijalu “Ante Ćavar”, održanom u Slavonskom Brodu, predstavnici Parasportskog saveza grada Velike Gorice ostvarili su izvrsne rezultate. Mladi sportaši natjecali su se u boćanju, plivanju i stolnom tenisu, a kući se vraćaju s impresivnim brojem medalja, među njima i pet zlatnih.

U disciplini boćanja posebno su se istaknuli članovi Boccia kluba Marijan Dobrinčić. Mia Mičanović osvojila je zlato, dok su Lana Mičanović i Mateo Celčić osvojili srebrne medalje.

Plivački dio natjecanja obilježila je Iva Rinčić, koja je u potpunosti dominirala u bazenu. Osvojila je dva zlata, na 50 metara slobodno i 50 metara leđno.

Izvrsne vijesti stigle su i iz stolnoteniskog dijela natjecanja. U kategoriji juniorki Lana Artić osvojila je prvo mjesto, Lorena Rinčić bila je druga, a Sara Diković treća, čime su Velikogoričanke zauzele cijelo pobjedničko postolje. U konkurenciji juniora Antonio Plepelić osvojio je broncu, a u kategoriji 11 treće mjesto pripalo je Matku Šostarecu.

 

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u finiš – Postavljen novi rekord na 4 kilometra

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljska liga cestovnog trčanja ulazi u samu završnicu. Jučer je održano 19. kolo, a trkači su još jednom pokazali izvrsnu formu pred veliko finale koje je na rasporedu idući utorak. Svečanost proglašenja pobjednika zakazana je za petak, 24. listopada.

U ženskoj konkurenciji na kraćoj stazi od četiri kilometra briljirala je Pia Teskera, koja je došla do ukupne pobjede s vremenom od 14 minuta i 30 sekundi, postavivši pritom novi rekord staze. U muškoj konkurenciji najbrži je bio Slavko Parlov s rezultatom 14:44. Na dugoj stazi od osam kilometara slavio je Vedran Planinšek, istrčavši trasu za točno 30 minuta, dok je u ženskoj kategoriji pobjedu odnijela Jasna Mikulić.

Do kraja lige preostalo je još jedno kolo, koje će odrediti konačni poredak trkača. Organizatori najavljuju završno okupljanje i svečanu dodjelu nagrada u petak, kada će biti proglašeni pobjednici ovogodišnjeg izdanja Turopoljske lige cestovnog trčanja. Kompletni rezultati dostupni su na web stranici kluba.

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice s pobjedom: Zvijezde iz budućnosti, stalna opasnost i jedan gol odluke

Hrvatska U-21 reprezentacija pobijedila je vršnjake iz Ukrajine 1-0 na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici. Vrijedna tri boda Hrvatskoj je donio Lukas Grgić, a lijepo je bilo gledati i Luku Vuškovića, kao i još neke…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kasno poslijepodne ovog je utorka u Velikoj Gorici taman prelazilo iz ugodnog u prohladno u trenucima kad se nogometna Velika Gorica okupila na tribinama Gradskog stadiona. Besplatan ulaz bio je dovoljno dobar mamac da se zapadna tribina lijepo popuni na ogledu U-21 reprezentacija Hrvatske i Ukrajine.

Gomila djece, razigrane, vesele i odjevene u dresove svojih junaka iz A reprezentacije, gledala je neke nove klince hrvatskog nogometa, a tu se imalo što vidjeti. Luka Vušković je dominirao do te mjere da je već sad jasno da je novi gorički travnjak gazila buduća zvijezda svjetskog nogometa, Leon Grgić pokazao je da ima potencijal da izraste u ozbiljnog napadača, Adriano Jagušić, Luka Vrbančić i Fabijan Krivac potvrdili su ono što smo o njima već znali s travnjaka HNL-a, jednako kao i Šimun Hrgović, a bili su tu i stoper Porta Dominik Prprić, bek Lyona Teo Barišić, krilo Basela Marin Šotiček…

Ukratko, u Velikoj Gorici je kvalifikacijske bodove u borbi za Euro tražila budućnost hrvatskog nogometa. Na zadovoljstvo okupljenih, u tome je selekcija koju vodi Ivica Olić i uspjela, Ukrajina je pala s minimalnih 1-0, golom Leona Grgića, napadača Sturma, ali generalno je Hrvatska odigrala jako dobru utakmicu.

– S obzirom da nam je ovo druga utakmica u skupini, vratio bih se na prvu utakmicu protiv Turske u kojoj smo remizirali gdje smo bili dobri, a uzeli samo bod. Dobro smo igrali, mučili smo se da bismo dali gol, ali smo zasluženo pobijedili i kvalitetnija smo momčad. Zadovoljni smo, ova tri boda bila su nam važna zbog ekipe i samopouzdanja. Dobra igra ne znači ništa bez rezultata. Ovog puta je bilo samo 1-0, ali me raduje da nismo primili gol. Moramo raditi na realizaciji – rekao je izbornik Ivica Olić, koji se osvrnuo i na nastup strijelca jedinoga gola.

– Grgić je talentirani napadač, dobro odrađuje svoj posao u oba pravca. Nalazi se u duelima, prima puno udaraca, mlad je dečko i vjerujem da će imati sjajnu karijeru ako ovako nastavi – rekao je Olić, zadovoljan načinom na koji se razvija ovaj kadar.

– Nećemo pretjerivati, ali nam je ova utakmica potvrdila da imamo momčad i da smo se pojačali, imamo Tea Barišića na desnoj strani, Grgića u napadu, Pavlešića na golu. Krasi nas zajedništvo i to je bitno, kvaliteta je neupitna i stalna smo opasnost za protivnika – zaključio je Olić.

Nastavite čitati

HOTNEWS

PONOS GRADA Šandoru i Lučić uručene nagrade za osvojene bronce

“Sva ta natjecanja prije 10 godina bila su nam samo san.¨”

Objavljeno

na

Velikogoričanin koji pomiče granice, osvajač svjetskih medalja, parasportaš Velimir Šandor vratio se sa Svjetskog prvenstva iz Indije, gdje je u bacanju diska u kategoriji F52 osvojio brončanu medalju. Za njim nimalo ne zaostaje parastolnotenisačica Mirjana Lučić koja je iz Brazila donijela također broncu, ali i zlato u mješovitim parovima s Bornom Zohilom, čime su pokazali da su  među najjačim parovima svijeta.

Na njihovom duhu, upornosti i rezultatima kojima stalno dokazuju da granice ne postoje, čestitao im je i nagradu uručio gradonačelnik Krešimir Ačkar i resorna pročelnica Lana Krunić Lukinić.

-Od srca čestitam i Velimiru ali i njegovom treneru Ivanu Čengiću koji je najuspješniji trener u paraolimpijskim sportovima u Republici Hrvatskoj, ali i našoj Mirjani na iznimnom rezultatu. Sada ste nas već navikli na medalje, a ove brončane medalje za nas imaju zlatni sjaj. To je velika promocija sporta ali i Velike Gorice, a vaš je trud i odricanje vrijedno divljenja – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar i obećao daljnju podršku Grada u natjecanjima.

Podsjetio je kako su izdvajanja unazad 10 godina za Parasportski savez povećana i do 500 posto.

Paraportaši su svojim rezultatima podigli nivo parasporta u našem gradu, istaknula je predsjednica Prasportskog saveza Grada Velike Gorice, parastolnotenisačica Mirjana Lučić.

-Sva ta natjecanja su nam prije bila samo san. Naš uporan rad s našim trenerima i uz podršku koju smo dobili od Grada, natjerali su nas da dajemo još više od onoga što smo u tom trenutku mislili da možemo. Konkurencija je stravično velika i zato su ovi rezultati poput Velimirovog – ogromni. Nadamo se da ćemo otići u Los Angeles – dodala je Lučić.

Velimir je član Atletskog kluba osoba s invaliditetom „Uspon“, a prvi prijem u Gradu Velimir je imao prije točno 10 godina.

Tada je, kako se prisjetio, nije ni sanjao da će za jedno desetljeće opet biti na istome mjestu.

-Cilj mi je bio Tokio, što sam tada smatrao realnim. No, poslije s epokazalo da i dalje daleko bacam. Malo me muči rame, ozljeda iz 2022. Godine, i zato sam bio lud prije odlaska u Indiju. Rekao sam da ne idem nigdje, ali ispostavilo se da sam bio u krivu, medalja je tu. Sad je na redu Europsko prvenstvo iduće godine i idemo godinu po godinu jer vjerujem da je natjecanje u Los Angelesu dostižno. Ako sve ostane sa zdravljem dobro i budem dalje konkurentan – sve je moguće – rekao je Šandor.

Foto: Matea Brenčić/Cityportal

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno