Povežite se s nama

Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

na

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Klaf se rastao sa Širokim: ‘Hvala na profesionalnosti, radu i zalaganju!’

Dean Klafurić više nije trener NK Širokog Brijega, s kojim se sporazumno razišao nakon velikih promjena u upravi kluba. Kad riješi sve formalnosti, Klaf će se vratiti kući i čekati novu priliku…

Objavljeno

na

Objavio/la

Čudnovati su trenerski putevi. Bit će tu na trenutke i ponešto glamura, uživanja u nogometu i poslu, ali i izazova u svakom smislu. Ona rečenica “treneri uvijek moraju imati spakirane kofere” na ovim je prostorima odavno prestala biti fraza i pretvorila se u čisti fakt. Nikad ne znaš što će se dogoditi sutra, nikad ne znaš kakvu će odluku donijeti oni koji donose odluke…

Dean Klafurić, jedan od najboljih trenera koje je turopoljski kraj ikad imao, savršeno se uklapa u tu priču. Kad je u predbožićno vrijeme iz Širokog Brijega otišao kući, svojoj Maji i dečki, teško je mogao zamisliti da će jedva 20-ak dana poslije biti – bivši trener Širokog Brijega! Ostavio je momčad u miru sredine tablice, što je s obzirom na sve okolnosti ocijenjeno kao zadovoljavajući rezultat, a ostavio je i cijeli klub u nešto drukčijem obliku od onog u kojem ga je našao.

I svejedno – postao je bivši.

“NK Široki Brijeg i šef stručnog stožera Dean Klafurić postigli su sporazumni raskid ugovora. Tijekom svog mandata, Klafurić je pokazao profesionalnost, predanost radu i maksimalno zalaganje.

Klub se ovim putem zahvaljuje treneru Klafuriću na dosadašnjem radu, profesionalnosti i doprinosu te mu želi puno sreće i uspjeha u nastavku trenerske karijere. NK Široki Brijeg želi mu sve najbolje u budućim sportskim izazovima”, stoji u klupskoj objavi koja se pojavila prvog dana priprema.

U svome mandatu na klupi Širokog Brijega Klaf je upisao 17 pobjeda, 12 remija i 14 poraza, a prošle sezone klub je iz dramatične borbe za opstanak dovukao do petoga mjesta i finala Kupa. Međutim, svi ti uspjesi i dobre stvari koje je napravio u zadnjih godinu dana pali su u drugi plan nakon što su iz uprave kluba otišli ljudi koji su Klafurića doveli u Hercegovinu.

Klub se našao u ozbiljnim organizacijskim problemima, koji su se nadovezali i na one financijske prirode, pa je tijekom praznika bilo sve više dvojbi kako su dani odmicali. Na kraju je očito pronađeno rješenje koje se može prevesti kao sporazumni raskid, a tko će iz toga više profitirati, tek ćemo vidjeti. Klafurić ima ozbiljno ime na trenerskoj sceni, novi izazovi nedvojbeno ga čekaju, a svojim putem ide i Široki Brijeg. Prema nekim informacijama, kandidat za Klafurićeva nasljednika je Rajko Vidović, još jedan bivši trener Gorice.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin krenuo u akciju: Vratio se šahist Kos, doletio i Krilić

Novi igrači NK Mraclina postali su Nikola Kos (17) i Fran Krilić (20), a u narednim danima i tjednima možemo očekivati i nova pojačanja, pri čemu će sad u fokusu biti nešto iskusniji igrači

Objavljeno

na

Objavio/la

Čim je jesenski dio sezone završio, bilo je jasno da će za upravu NK Mraclina ovo biti aktivna zima. I iz svlačionice, i od trenera, i od ljudi iz kluba mogla se čuti jedna i jedina poruka: trebaju nam pojačanja! Posljednju utakmicu jeseni Mraclin je, naime, odigrao sa samo 13 igrača, a i dobar dio od tih 13 je “pokrpan” za tu priliku, što je bio posljednji u nizu znakova da kadar kojim raspolaže trener Saša Sabljak vapi za osvježenjima, ali i dodatnom kvalitetom.

I jedno i drugo mogla bi donijeti prva dva igrača koja su stigla na Grabu ove zime. Službena objava tek se čeka, ali više nema nikakvih dvojbi da će novi igrači NK Mraclina biti 17-godišnji napadač Nikola Kos i 20-godišnji krilni igrač Fran Krilić. Prvi se zapravo vraća u Mraclin, u kojem je proveo dobar dio omladinskog staža, a posljednja destinacija bili su mu Gradići, dok se drugi u turopoljski kraj vraća nakon kraće epizode u Samoboru, kod trenera Marka Pancirova.

Priča Nikole Kosa već je ispričana, poseban je to mladić koji je talentiran za nogomet, što je ponovno potvrdio i sa osam golova u dresu Gradića u jesenskom dijelu sezone, što je za jednog klinca od 17 godina ozbiljna brojka, ali možda je čak i talentiraniji u – šahu! Nema od toga dugo, prošle su tek nešto više od tri godine otkad je Nikola postao i prvak Hrvatske u brzopoteznom šahu, kojim se u to doba bavio i više nego rekreativno. A opet, ekstremno uspješno. Međutim, nogomet je bio i ostao prvi izbor i najveća ljubav, a povratak u Mraclin možda će poslužiti i kao uzletna pista za još veće stvari u budućnosti…

Slično vrijedi i za Frana Krilića, 20-godišnjega klinca koji je jesen iza nas odigrao u redovima NK Velike Mlake 1947. Već u prvim utakmicama pokazao je da ima kvalitetu i za rang ili dva više, što i nije osobito čudilo, s obzirom da je iz viših rangova i došao. Naime, nakon što je prošao sustav HNK Gorice u omladinskim kategorijama, igrao je za Trnje, Segestu i Samobor, da bi se prošlog ljeta skrasio u Velikoj Mlaki. Postigao je sedam golova u 14 nastupa u prvoj polovici sezone u Premier ligi, a sad će se okušati u petom rangu.

Riješit će Kos i Krilić svojim dolaskom dio problema koje trener Sabljak ima s mlađim igračima, a nakon njih možemo očekivati i dva do tri iskusnija igrača dokazane kvalitete. U Mraclinu aktivno rade na tome, ali na tom putu nailaze i na brojne zapreke koje će valjati preskočiti. Vremena je još dovoljno, razgovori se vode, a mi pratimo i dalje čime će to agilna ekipa iz uprave razveseliti trenera Saleta…

Nastavite čitati

Sport

Pet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!

Nogometaši Kurilovca u pripreme za proljetni dio sezone krenut će 16. siječnja, nakon čega im slijedi šest tjedana ozbiljnog posla pod vodstvom trenera Harambašića. U mislima je, naravno, samo jedan datum…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!

Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.

Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.

– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.

U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.

– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.

– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.

Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.

– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.

Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…

Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.

Nastavite čitati

Sport

Kralj Pamplone: Opet ovacije za Antu Budimira, pao je još jedan rekord!

Ante Budimir i ranije je rušio rekorde svoga kluba, a u subotu je postao i stranac s najviše nastupa za Osasunu u stogodišnjoj povijesti. Ovacije je dobio u remiju protiv Athletic Bilbaa…

Objavljeno

na

Objavio/la

Igrala se 76. minuta utakmice između Osasune i Athletic Bilbaa, Raul Garcia bio je spreman za ulazak u igru, a na semaforu kojeg je podignuo četvrti sudac crvenim je bio ispisan broj 17. Kako je Ante Budimir krenuo koračati prema klupi, kompletan auditorij stadiona El Sadar u Pamploni ustao je sa svojih stolica i zapljeskao. Ne zbog onoga što je Ante napravio u tih 75 i nešto minuta, jer nije to bila partija za pamćenje, nego zbog svega onoga što Ante Budimir za njih jest.

Heroj. Idol. Kralj. Ljubimac najviše kategorije.

Uz sve to, dečko sa Cibljanice od subote je i rekorder kluba u novoj kategoriji. Remi (1-1) s gostima iz Baskije bio je njegov 198. nastup u dresu Osasune, što nikad ranije nije uspjelo jednom strancu. Dosad je rekord držao Iranac Javad Nekounam, a sad je na vrhu te liste naš Ante. Dugo je tražio svoje mjesto sreće, pronalazio ga je ranije i u Zaprešiću, i u Crotoneu, i na Mallorci, ali veza s Osasunom nešto je posebno. Traje od 2020. godine, a u posljednjih pet i pol godina postajala je samo sve snažnija i snažnija.

Budimir je danas, na šest godina udaljenosti od dolaska u grad na sjeveru Španjolske u kojem je živio i stvarao veliki Ernest Hemingway, apsolutno nogometna institucija u Pamploni. Navijači ga doslovno obožavaju, posvećuju mu stihove, pjevaju pjesme… Kažu svjedoci, ono što je Marko Livaja u Splitu, to je Ante Budimir u Pamploni.

Zaslužio je Ante takav status igrama, prezentacijama na terenu, ali i ponašanjem izvan terena. Poznata je priča kako je bolesnu susjedu vozio kod liječnika, zna se i da je počastio cijeli klub, od predsjednika do čistačice, nakon što je postao najbolji strijelac u povijesti kluba u La Ligi, a jako se cijeni i to što je često na treninzima mlađih kategorija, spreman pomoći djeci koja ga idoliziraju.

– Ne moramo mi njega tražiti da dođe jer on je taj koji želi sudjelovati. Dječaci i mladići su oduševljeni. Budi promatra akcije, sudjeluje u njima i govori im što i kad napraviti. Podučava ih kretanju u napadu, ‘fintama‘ i udarcima, uči ih kako interpretirati trenutke – kaže voditelj Osasunine akademije Francisco Punal Martinez.

Prošle sezone Budimir je igrao nogomet života, sa 21 golom u sezoni La Lige, što u stogodišnjoj povijesti nije uspjelo niti jednom igraču Osasune, a ne ide mu loše ni ove sezone. Doduše, imao je kratku stvaralačku pauzu tijekom jeseni, ali dogurao je do osam golova u 19 nastupa u prvenstvu i kupu, što nisu nimalo loše brojke. U posljednje dvije utakmice u 2025. godini zabio je tri gola, forma je u rastu i možemo očekivati nove vijesti o golovima Ante sa Ciblje u jednoj od najjačih liga svijeta…

Nastavite čitati

Sport

Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’

Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…

Objavljeno

na

Objavio/la

Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.

Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…

– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.

– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:

– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.

Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…

– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.

U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.

– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.

Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.

– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.

GORICA PRVOG DANA PRIPREMA

GOLMANI: Davor Matijaš, Darjan Žarkov, Fran Došen

BRANIČI: Jakov Filipović, Stefan Perić, Mateo Leš, Zvonimir Josić, Marijan Čabraja, Elvir Duraković

VEZNI IGRAČI: Jurica Pršir, Iker Pozo, Ante Kavelj, Domagoj Pavičić, Ivan Fiolić, Žan Trontelj, Ognjen Bakić, Luka Vrzić, Stjepan Kučiš

NAPADAČI: Ante Erceg, Filip Čuić, Vanja Pelko, Medin Gashi

NEDOSTAJU: Jakov Gurlica, Fran Kasumović

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno