Sport

Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…

Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…

Objavljeno

prije 5 godina

27. svibnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.

Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.

– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.

– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.

On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.

– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.

Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.

– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.

Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja

Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.

– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.

Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.

– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.

Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.

– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…

Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.

– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.

– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.

Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.

– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.

Sport

Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’

Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…

Objavljeno

prije 6 sati

9. listopada 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.

– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.

– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.

Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.

– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.

Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.

– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.

Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.

– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.

Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…

– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.

Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…

– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.

Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.

– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.

Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.

– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.

– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…

Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.

– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.

Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.

– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.

Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri

Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.

– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.

– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.

Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…

Nogometna dinastija Klafurić ide jako!

Nastavite čitati

Sport

Karas: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’

Dugo očekivana balon dvorana, koja je niknula u blizini Gradske dvorane, uskoro će otvoriti svoja vrata, no posla još ima. Manje od dva mjeseca dijeli nas od prvog treninga u novoj dvorani…

Objavljeno

prije 1 dan

8. listopada 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Sad već neko vrijeme, tamo u neposrednoj blizini Gradske dvorane, imamo priliku vidjeti lijepi bijeli balon. Riječ je, naravno, o novoj trenažnoj dvorani za velikogoričke sportaše, objektu koji će biti u formi balon-dvorane i trebao bi značajno poboljšati uvjete za rad svih gradskih sportskih udruga, pogotovo onih koje se bave košarkom, rukometom i odbojkom.

Prošetali smo do dvorane u nastajanju kako bismo vidjeli kako je stanje radova i prvi je dojam da posla još ima. O tome je, uostalom, na sjednici Gradskog vijeća govorio zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je prvi čovjek tog projekta.

– Kolega vijećnik Damir Slojšek i ja što smo prije tri, četiri godine pričali smo o ovome uz kavu, na neki način to smo i pokrenuli, a u ovom trenutku ušli smo u završnu fazu. Bit će to jedan od najvećih zatvorenih sportskih objekata na našem području, dužine preko 70 i širine 33 metra. Tu će biti jedno veliko rukometno igralište po dužini i tri košarkaška, odnosno odbojkaška igrališta poprečno – rekao je Karas i nastavio:

– Kad smo prije tri godine krenuli s tim, zamišljeno je da naše mlađe dobne kategorije imaju gdje trenirati, da ne moraju trenirati u 23 sata. Koncept je takav da se mogu spustiti pregrade, pa da čak tri sekcije mlađih dobnih kategorija istovremeno mogu biti u dvorani.

Govorilo se i ranije o nekim rokovima, koji su spletom okolnosti probijeni, ali sad je jasno da će naši sportaši vrlo brzo početi koristiti novu dvoranu.

– Balon je podignut, a sad se montira osam kontejnera za spremišta i svlačionice, a nakon toga dolazi postavljanje poda i opreme, koševa, golova i ostalog. U tijeku je postavljanje vodovodnog priključka, kad se to završi, radit će se i priključak sa ceste uz Gradsku dvoranu. Očekujemo da bi tijekom studenog, ovisno o tehničkom pregledu, sve moglo biti gotovo. Hoće li to biti sredinom ili krajem studenog, u ovom trenutku ne mogu reći, ali do kraja mjeseca bi moralo biti – kazao je Karas.

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh u Brazilu! Mirjana Lučić i Borna Zohil najbolji u Sao Paulu

Na ITTF World Para Elite turniru u Brazilu hrvatski parastolnotenisači osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima nakon niza impresivnih pobjeda.

Objavljeno

prije 2 dana

8. listopada 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Parastolnoteniski klub USPON/FB

Hrvatski parastolnotenisači Mirjana Lučić i Borna Zohil osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima (klasa XD17-20) na međunarodnom turniru ITTF World Para Elite održanom u Sao Paulu, Brazil. Ovo je još jedan od uspjeha Parastolnoteniskog kluba USPON, s obzirom na to da je Lučić nedavn osvojila broncu također u Brazilu.

Lučić i Zohil pokazali su izvanrednu formu tijekom cijelog natjecanja. U grupnoj fazi nisu izgubili nijedan set, a u četvrtfinalu su uvjerljivo svladali španjolski par Diaz/Migueles rezultatom 3:0. U polufinalu su, nakon izuzetno neizvjesnog meča, pobijedili brazilski par Guarnieri/Rauen s 3:2, čime su osigurali plasman u finale.

U odlučujućem susretu za zlato hrvatski su reprezentativci još jednom pokazali mirnoću i kvalitetu, svladavši španjolski par Cepas/Martinez također rezultatom 3:2.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka

Objavljeno

prije 2 dana

7. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Utakmicama 08. kola (03./06.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Dinamo je u derbiju kola golom Ante Cavrića (55′) kao gost s 1:0 pobijedio Kurilovec i prekinuo njegov niz od sedam uzastopnih pobjeda! Kurilovac je s utakmicom više i dva boda više zadržao vodeću poziciju.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1 Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je bio s 3:0 bolji od Velike Mlake i ostao na 2.mjestu ljestvice. VG Boys su pobijedili Posavec s 11:0(!), već u prvom poluvremenu bilo je 7:0 (4 gola Tomislava Škrinjarića). Vratar Boysa Gligorević obranio je u 2.poluvremenu kazneni udarac kojeg je izveo Avgustinović.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađenje je poraz Vatrogasca u Donjem Hruševcu, a glatka pobjeda Lekenika u susretu s Poletom samo je dodatno potvrdila slabu formu tima iz Buševca.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 09. kola je utakmica Dinamo – VG Boys u Novom Čiču.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 08.kolo

Rezultati 08. kola (03./06.10.2025.): Kurilovec – Dinamo (Novo Čiče) 0:1, VG Boys – Posavec (Orle) 11:0, Klas (Mičevec) – Velika Mlaka 1947 3:0, Lekenik – Polet (Buševec) 4:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Vatrogasac (Kobilić) 3:2, Gradići – Lukavec 0:3 (b.b.), Buna (Mala Buna) slobodni.

Poredak: 1. Kurilovec 21 (8 7 0 1 29:8), 2. Klas 19 (7 6 1 0 40:8), 3. VG Boys 18 (7 6 0 1 32:5), 4. Dinamo 18 (7 6 0 1 23:7), 5. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 6. Vatrogasac 12 (8 4 0 4 17:16), 7. Lekenik 12 (7 4 0 3 18:18), 8. Buna 9 (7 3 0 4 9:11), 9. Hruševec 6 (7 2 0 5 9:28), 10. Velika Mlaka 1947 6 (6 2 0 4 14:15), 11. Polet 3 (8 1 0 7 8:21), 12. Posavec 3 (7 1 0 6 4:37), 13. Gradići 0 (7 0 0 7 4:36).

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Mladići iz Gimnazije i djevojke iz Ekonomske škole pobjednici gradskog natjecanja u stolnom tenisu

Objavljeno

prije 2 dana

7. listopada 2025.

Objavio/la

David Jolić

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u stolnom tenisu održano je danas (utorak, 07.10.2025.) u organizaciji Srednje strukovne škole. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M), Ekonomske (ŠSD Bumbar, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž). Mečevi su igrani na tri dobivena seta.