Sport
Pad Dinama, 38 godina ranije: Kako su Keber i dečki živjeli s navijačima…
Mladen Župetić Keber (64), legenda velikogoričkog Radnika, prisjeća se veljače 1982., kad je na igralištu u Kolarevoj pao veliki Dinamo s Ćirom Blaževićem, ali i vremena kad je igrao u Dinamo, vozio suigrače u Mini Morrisu, pa kako je zavodio u Lomnici…
To da jedan gorički klub pobijedi zagrebački Dinamo nije stvar koja se događa baš svaki dan. Dogodila se u subotu, u prijateljskoj utakmici, nakon sedam uzastopnih neuspješnih pokušaja, Gorica je pobijedila 3-2 na Maksimiru i – svidjela se.
Dogodilo se to, isto to, i 38 i nešto godina ranije. Bio je 17. veljače 1982., vrijeme je to kad se klub zvao Radnik, a u Maksimiru se slagala momčad za legendu. I tad je utakmica bila prijateljska, uoči nastavka prvenstva, koje je Dinamo završio osvajanjem titule. Ćiro je svoje igrače doveo u staru Kolarevu i, naravno, izgubio 3-2.
– Rekao mi je Ćiro nakon te utakmice: ‘Ti si moja bola. Moraš se vratiti u Dinamo!’. Međutim, dva tjedna poslije u Dinamu je završio Deželić, koji je zabio treći gol na toj utakmici. I danas opravdano sumnjam da se Ćiro zabunio, da je želio dovesti mene, a doveo njega – kroz smijeh se te utakmice prisjeća velikan turopoljskog nogometa, dečko iz Rakarja, Mladen Župetić zvani Keber.
– Iskreno, bilo je tu dodatno motiva, itekako. Ipak su s druge strane bili moji prijatelji, dojučerašnji suigrači, baš sam ih želio pobijediti. I eto, uspio sam. Rekao sam svojim dečkima iz Radnika: ‘Dečki, nisu oni ništa bolji od nas, samo mogu više trčati’, i svi smo hrabro izašli na noge Dinamu. A nakon što smo ih pobijedili, još dugo u noć smo se družili svi zajedno – proširuje uspomenu gospon Župetić, danas vitalni 64-godišnjak.
On je zabio prvi gol, Stević drugi, Dinamo je izjednačio, da bi Deželić pogodio za pobjedu… Bilo je, kažu izvještaji, oko tri tisuće ljudi oko igrališta u Kolarevoj.
– To je bilo nešto posebno. Često se priča o toj čaroliji Kolareve, a ona je doista i postojala. Drugačiji je osjećaj igrati u toj atmosferi, pred nekoliko tisuća ljudi natiskanih na teren, nego ovako kao danas, uz atletsku stazu… Bio sam prvi kapetan koji je predvodio Radnik na novom stadionu, nakon Univerzijade, i odmah mi je bilo jasno da je to potpuno drukčija priča. Bilo bi sjajno kad bi se barem to moglo danas napraviti, približiti tribine terenu – kaže Keber.
Hitar kao metak u protivničkoj polovici, sjajan već kao klinac, brzo je primijećen od strane ljudi iz Dinama.
– Legendarni Zorko Srebrić me vidio i pozvao u Dinamo. Igrao sam na Kvarnerskoj rivijeri, zabio par golova i priključio se onom čuvenom ‘malom Ajaxu’, mladoj momčadi Dinama. Debitirao sam za prvu momčad protiv OFK Beograda, posebno pamtim kako sam zabijao Partizanu, a ukupno sam u Maksimiru proveo tri i pol godine. Bilo je to sjajno vrijeme, na treninge sam svojim Mini Morrisom vozio Vlaka, Tucaka i Čedu Jovićevića, družio se s Mlinarićem, Deverićem, Zajecom… A opet, uvijek je glavni za zafrkanciju bio Cico Kranjčar, on je bio vođa izvan terena – prisjeća se Keber svojih slavnih dana.
Na utakmicama Radnika bilo je između tri i četiri tisuće gledatelja
Imao je u to vrijeme u Dinamu, kako kaže, “direktorsku plaću”.
– To bi danas bilo, recimo, oko 20.000 kuna. Na mjesec dana otišao sam na Tuškanac, počeo izlaziti u Karaku i odjednom nisam imao prebijene pare! Sve ode za čas kad tako živiš. Odmah sam se vratio doma, u Rakarje, i odlučio tu sagraditi kuću. Zato sam i imao nešto veću plaću, jer nisam uzeo stan kao neki drugi igrači – priča nam Župetić.
Trener Dinama u to je vrijeme bio Mirko Bazić, potom i Rudi Belin, a Keber je teško dolazio do mjesta u udarnoj postavi. I poželio je otići u drugome smjeru.
– Sve sam dogovorio da odem u Graz, u Austriju, ali tad je vrijedilo ono pravilo da se ne može van prije 28. godine. Zato sam morao postati amater i otišao sam u Segestu. Međutim, kad smo ušli u drugu ligu, automatski smo postali poluprofesionalci i opet nisam mogao van! Tad sam se vratio u Radnik, želio sam igrati kao amater i zatim otići u inozemstvo, ali na kraju nisam otišao nigdje… Oženio sam se, dobio dijete i ostao u Radniku do kraja karijere – kaže Keber.
Suprugu je, priča dalje, upoznao na zabavi u Lomnici, pozvao je na ples, pristala je, a kasnije iste večeri dobila i pusu… Više na zabave nije imao potrebe ići.
– Kad sam vozio Mini Morrisa, mislim da su sve ženske htjele na vožnju, ha, ha… Ali ja sam imao svoju djevojku i to je bilo to. Išao sam i dalje na zabave, vozio ekipu, ali ja sam uvijek išao doma u 22 sata. Uostalom, dok sam bio u Dinamu, imali smo i kontrole, znali su nam dolaziti doma u provjeru. Nema toga, ne vjerujem nikome tko je tvrdio da može cijelu noć piti, a onda drugi dan igrati utakmicu. Dobro, možda ima i takvih, znam i ja priče o Baki Sliškoviću i takvima, ali to je onda valjda do genetike. Ja to nisam mogao – otvoreno je Keber, koji govori bez zadrške, prepun energije, baš kao nekad na igralištu, gore u vrhu napada…
Nogometno romantične bile su te osamdesete u Velikoj Gorici, u posljednjim godinama Kolareve, a kad su Keber i dečki iz centra grada preselili na novi stadion, počela je i jedna nova era. Ona je završila 2009., odlaskom Radnika u povijest, koju je počela stvarati HNK Gorica, danas uspješan prvoligaš.
– Odem povremeno na utakmice, ne mogu baš reći da sam redovan, ali odem. Živim blizu stadiona, čak i čujem kad padne gol, pa se znam zaletiti i na drugo poluvrijeme. I sviđa mi se kako klub funkcionira, vidi se da to Črnko jako dobro vodi, ali… – zastao je Keber, no odmah je bilo jasno da slijedi nastavak.
– Savjetovao bih mu da se malo više u klubu posvete omladinskoj školi. I našoj djeci, tu iz Turopolja. Znam da smo dio Europe, da se igrače mora dovoditi, kupovati i prodavati, ali ne smijemo zaboraviti na ovaj kraj. Uvijek je bilo igrača i u Vukovini, i u Kobiliću, i u Lukavcu… Evo, u naše vrijeme je devet igrača od prvih 11 Radnika bio iz Rakarja. I dvojica s Plesa. Znam, drugo je ovo vrijeme, ali važno je na to misliti, jer i toliki broj domaćih igrača sigurno je dio one čarolije koja je postajala na Kolarevoj.
Nogomet danas Keber prati i gleda, ali puno je više u jednom drugom sportu.
– Imam 40 goluba pismonoša, treniram ih i vodim na natjecanja! To me baš opušta, uživam zapaliti roštilj u dvorištu i dočekivati svoje golube na povratku u kaveze. Stalno treniramo, radimo na kondiciji, dobivaju i posebnu prehranu, miješa se desetak vrsta hrane, dodaju minerali… I svakog vikenda negdje putujemo, družimo se, natječemo i uživamo – završava priču Mladen Župetić.
Sport
Novi termin, ali i mjesto radnje: Gorica i Varaždin igrat će u – Velikoj Gorici!
Uzimajući u obzir stanje travnjaka u Varaždinu, ali i vremensku prognozu, donesena je odluka kako će Varaždin i Gorica svoju utakmicu 19. kola odigrati u ponedjeljak u 16 sati na našem Gradskom stadionu
Sport
Malo drukčije pripreme: ‘Živimo za ono što nas čeka, bit ćemo spremni kao nikad!’
Nogometaši Kurilovca odradili su prvi od planiranih šest tjedana priprema za nastavak sezone, pri čemu je svakodnevno glavna tema ono što će se dogoditi 4. ožujka u Maksimiru. U pripremi su i posebni dresovi…
Okovani minusima u zraku, nogometaši Kurilovca krenuli su s pripremama za izazovno proljeće prvog dana druge polovice siječnja, ali već od prve sekunde okupljanja udarna tema na Udarniku je ono što će se dogoditi četvrtog dana ožujka.
– Slijedi nam šest tjedana rada, sigurno ćemo se pripremiti bolje nego ikad, a sve sa ciljem da odradimo što bolji nastavak sezone i da se približimo vrhu što je više moguće – kaže Luka Sedlaček, pa istaknuo ono što je i potpuno logično:
– Naravno, posebna motivacija je i ta utakmica s Dinamom, jer za to se živi, za to se radi…
Od razgovora o Dinamu, koliko god ta utakmica i dalje bila relativno daleko, nitko ne može niti želi pobjeći. Kroz šalu se često provlače imena kao što su Josip Mišić, Ismael Bennacer ili Dion Drena Beljo, služi to kao svakodnevna motivacija, pri čemu nitko neće ni na trenutak podcijeniti izazov koji donosi prvo kolo proljeća, odnosno gostovanje kod Gaj Mača.
Fokus na tu spektakularnu utakmicu četvrtfinala Kupa u Maksimiru teško je izbjeći s obzirom na sve pripreme koje su u tijeku. Akcija aktiviranja navijača za ovo povijesno gostovanje već je u tijeku, bit će na maksimirskim tribinama kompletna omladinska škola, a u pripremi je i izrada posebne edicije dresova.
Na tim lijepim dresovima bit će, usput rečeno, i nešto prostora za propagandne poruke, a Kurilovčani ne bi imali ništa protiv da se netko od gospodarstvenika poželi i oglasiti na dresu u izravnom televizijskom prijenosu, pred očima cijele nacije…
Međutim, sve su to detalji koji će tek doći na red. Za sad je ključno što bolje se pripremiti, a tu glavnu riječ vodi “Mourinho s Udarnika”, poznatiji kao Senad Harambašić.
– Počeli smo 45 dana uoči nastavka prvenstva, a cilj je odraditi nekih 30-ak treninga i pet pripremnih utakmica. Napravit ćemo i jedan dobar teambuilding, te se adekvatno pripremiti na svim razinama za ono što nas čeka – kaže Senad.
Pojačanja nije dobio, vjerojatno ih neće ni dobiti, ali ni na trenutak neće kukati i žaliti se. Zadovoljan je što se u puni pogon vraćaju ozlijeđeni, što će kadar moći ozbiljno proširiti i osnažiti bez ikakvih aktivnosti na tržištu, a još zadovoljniji bi bio da su vremenske prilike nešto povoljnije. U ovakvoj situaciji jedino je rješenje za treninge dotrajali teren s umjetnom travom, dimenzija 60×40 metara, što je daleko od idealnih uvjeta, a dobro u lošem je to što su Kurilovčani na takve stvari i pojave već i naviknuti…
U subotu će “Senad Boysi”, bude li barem elementarnih uvjeta za to, malo izaći i na travnjak te odigrati međusobnu utakmicu. Tri dana poslije, u utorak, protivnik će na umjetnoj travi terena Pongračevo u Zagrebu biti trećeligaš Hrvatski dragovoljac, a iz ranga više dolazi i Bjelovar, kojem Kurilovčani u goste idu posljednjega dana siječnja.
Nakon dva okršaja s protivnicima iz višeg ranga uslijedit će dva sudara s klubovima iz nižeg ranga, pa je 4. veljače u planu utakmica protiv Zelengaja, a tri dana poslije protiv TOP Kerestinca, kojeg vodi bivši trener Lukavca Slaven Batovanja.
Kao svojevrsna “generalka” poslužit će dvoboj s Dugim Selom na Valentinovo, a tjedan dana poslije na red bi trebao doći planirani teambuilding, koji zasad nije baš do kraja isplaniran. I dalje se traži prava lokacija i odgovarajući protivnik za posljednje opuštanje uoči starta nogometnog proljeća. Na Udarniku se nadaju da će Gaj Mače pristati utakmicu 18. kola prebaciti s nedjelje na subotu, kako bi imali još dan više za pripremu za Dinamo, no takva odluka zasad nije donesena.
A kad prođe i to gostovanje, Kurilovec kreće “gorjeti” zbog onoga što slijedi te srijede, 4. ožujka…
Sport
Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića
Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima
Sport
Večer velikogoričkog sporta: Svi na istome mjestu, nagrade za najbolje
U dvorani Pučkog otvorenog učilišta u petak od 18 sati okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima, zajedno s gostima iz Grada, Županije, Ministarstva…
Sport
Lorena Rinčić ponovno proglašena mladom nadom hrvatskog paraolimpijskog sporta
Gorička stolnotenisačica, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je drugo priznanje Hrvatske paraolimpijskog odbora.
-
Sportprije 3 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
Vijestiprije 3 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
prometprije 4 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
HOTNEWSprije 6 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije