Povežite se s nama

CityLIGHTS

Pa zar i to rade vatrogasci?

Požar je bio na katu, a u prizemlju kuće u restoranu se upravo slavila djevojačka večer. Kad su došli, jedna je viknula: ‘Striperi!’ a cure su navalile na vatrogasce. Trebalo im je objasniti da su pravi vatrogasci i da neće biti skidanja!

Objavljeno

na

Kad građane pitate što rade vatrogasci, odgovor je u većini slučajeva isti – gase vatru. Poneki sugovornik se sjeti intervencija kod poplava ili spašavanja mačke sa stabla. No vatrogasci, kad govorimo o operativnom dijelu posla, interveniraju pri nesrećama u prometu, uklanjanju posljedica nevremena, sudjeluju u svim vrstama spašavanja, potragama,  itd.  Zapravo, vatrogasci rade gotovo sve za što dobiju dojavu ili zamolbu građana.

19.07.2017. Velika Gorica – Požar klima uređaja u Zagrebačkoj ulici. Foto: Čitateljica/Cityportal.hr

No u tom širokom spektru posla česte su pomalo čudne i nesvakidašnje intervencije, za koje će se obični građani upitati „Pa zar i to rade vatrogasci?“. U ovakve događaje spada spašavanje egzotičnih kućnih ljubimaca i domaćih životinja koje su se popele na visoke zgrade, stabla ili upale u bunare, jame i sl. Djeca u igri znaju zaglaviti u šahtu ili ogradi pa ih je potrebno osloboditi uz upotrebu hidrauličkih alata za spašavanje. Uklanjanje prstena s otečenog prsta još je jedna od intervencija koju rade vatrogasci.

Ovakve intervencije svakako ostaju u sjećanju vatrogascima i predmet su priča koje mladi vatrogasci slušaju kad se priključe vatrogasnim društvima.

Spašavanje životinja

Najviše neobičnih vatrogasnih intervencija povezano je sa spašavanjem životinja.

Tako je, na primjer, vatrogasac koji radi u operativnom dežurstvu JVPV Osijek, i koji je u svom radnom vijeku primio na tisuće različitih poziva,  pokleknuo pred jednim koji je glasio:

„ Iguana mi je pala s balkona zgrade na ulicu, molim vas pomozite„.

Kolega se našao u čudu, zapravo bio je siguran da je krivo razumio dojavitelja, jer se radilo o naselju u centru grada.

„Hoćete li ponoviti, molim vas, što vam je palo s balkona?„ –  reče operativni dežurni.

„Iguana„.

Kako je sve već pokrenuto oko izlaska dežurne ekipe vatrogasaca, nije više bilo vremena za dodatnu raspravu, stoga se kolega snašao i upisao u dojavnicu – „Papiga pala s balkona.“ Voditelj intervencije također se začudio kad je umjesto papige u naselju zatekao iguanu dugu 1,5 m.

Nestašni majmun

Već gotovo 30 godina, prva na listi neobičnih intervencija u Primorsko-goranskoj županiji jest ona u kojoj je glavna „zvijezda“ bio jedan nestašni majmun. Što se točno dogodilo, ispričao nam je Krunoslav Cuculić, zaposlenik JVP-a Rijeka – postaje Vežica:

“Sjećam se kao da je bilo danas. U prosincu 1988. godine dobili smo dojavu da je neki majmun viđen u krugu riječke bolnice te da je ušao na Odjel radiologije. Moj kolega vozač i ja, tada kao mladi vatrogasac, krenuli smo s „Yugićem“ na intervenciju u bolnicu. Na Odjelu radiologije bila je opća strka zbog nepozvanog „gosta“, jednog majmuna. Do našega dolaska djelatnici bolnice pokušali su ga uhvatiti, ali bezuspješno. Dežurnu je liječnicu izgrebao po rukama, a čistačicu i ugrizao pa je morala primiti injekciju tetanusa. Mi smo odmah ušli u čekaonicu u kojoj je bio zatvoren, nekako smo ga uspjeli stjerati u kut, bacili smo na njega neku plahtu i onda ga stavili u platnenu vreću, pa u još jednu, radi sigurnosti. Potom smo vreće zavezali, a „ulov“ prenijeli u naše vozilo. Na Odjelu su nam sestre u međuvremenu, u znak zahvalnosti, skuhale kavu. Međutim, prije negoli smo je uspjeli popiti, vani je opet nastala strka i vika. Majmun se, naime, uspio nekako izvući iz vreća i počeo  divljati po autu i skakati po volanu. Skučenost prostora u „Yugiću“ još ga je više razdražila, ali smo ga kolega i ja ipak uspjeli ponovno pokriti i staviti u vreće. U međuvremenu  je došao i veterinar koji mu je kroz vreću dao dvije injekcije za smirenje i odveo ga u veterinarsku stanicu. Naša je intervencija time završila, a kasnije smo doznali da se javio i vlasnik koji je došao po svojeg šestogodišnjeg ljubimca, majmuna Rezusa”, ispričao nam je Cuculić, smijući se i danas toj dogodovštini.

Foto: facebook DVD Turopolje

Na pitanje jesu li vatrogasci obučeni za takve neobične zadatke, Cuculić kaže: – Uza sve vježbe i treninge koje imamo, uz sav alat i tehniku, vatrogasna služba je takva da često moramo improvizirati, a situacije na terenu rješavamo domišljatošću, baš kao što je to bio slučaj i s „nestašnim“ Rezusom. Rješenje moramo brzo smisliti jer najčešće nema vremena za predugačke analize, razmišljanja i dvoumljenja.

31.08.2017. – Izbio požar između Petrovine i Lukavca. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Spašavaju zmije, gase plantaže marihuane

Tijekom ljeta sve učestalije postaju intervencije povezane sa zmijama. Naime, ljudi nas često zovu da im je zmija ušla u stan ili auto i traže našu pomoć. Dobro je kad ljudi paze kamo se zmija u stanu zavukla jer ako to ne znaju, mnogo duže pretražujemo stan, moramo micati namještaj pa to traje. Ljeti bude 15-ak takvih intervencija. Mi onda te zmije uhvatimo i pustimo na slobodu u prirodi, kaže Cuculić.

Javna vatrogasna postrojba Grada Zagreba godišnje u prosjeku odradi više od 3 000 intervencija. S obzirom na tako velik broj, za očekivati je da se tijekog radnog staža svaki vatrogasac nagledao stresnih i teških intervencija, ali srećom, i onih neobičnih pa čak i komičnih. „U neobičnim intervencijama, najčešće su one koje se tiču spašavanja životinja. Lovili smo tako iguane, lisice pa čak i majmuna koji je bio kućni ljubimac i koji je uspio vlasnicima pobjeći preko balkona i popeti se na vrh zgrade“, prisjeća se Siniša Jembrih, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba. Intervencija je uspješno okončana, a majmunčić je sretno vraćen vlasnicima.

31.08.2017. – Izbio požar između Petrovine i Lukavca. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Ponekad su u svojim spašavanjima vatrogasci nailazili i na kriminalne radnje. Primjerice, kod velikog požara u tvornici „Sljeme“ 2012. godine naišli su na plantažu marihuane. Nakon što su ugasili požar, pozvali su policiju. Jedna od veselijih intervencija bila je i ona kada su vatrogasci došli gasiti požar iznad restorana u Tkalčićevoj. Požar je bio na katu, a u prizemlju kuće u restoranu se upravo slavila djevojačka večer. Kad su došli, jedna je viknula: ‘Striperi!’ a cure su navalile na vatrogasce. Trebalo im je objasniti da su pravi vatrogasci i da neće biti skidanja.

„Sve su ove intervencije od vatrogasaca zahtijevale koncentarciju i prisebnost. No u konačnici, upravo ovakve intervencije rado pamtimo i rado ih se u razgovorima prisjećamo. A najsretniji smo onda kada znamo da smo spasili nečiji život ili imovinu.“

31.08.2017. – Izbio požar između Petrovine i Lukavca. Foto: Miljenko Milanović/Cityportal.hr

Vatrogasni je posao jako stresan, a neobične vatrogasne intervencije traže dodatnu spretnost i umješnost vatrogasaca u spašavanju. S druge strane, upravo te neobične vatrogasne intervencije su one koje se još danima, pa i godinama prepričavaju među kolegama u postrojbi. A smijeh je, kao što je i poznato, najbolji lijek za stres.

Nazovi 193 za hvatanje golubova?!

Među najneobičnije intervencije, odnosno pozive upućene vatrogascima spada i onaj koji su primili vežički vatrogasci, a od njih je zatraženo, ni manje ni više, nego hvatanje ptica – točnije golubova! Naime, prilikom otvorenja nekog vrtića u gradu, u sklopu protokola pušteni su golubovi iz kaveza. No, ti su golubovi, umjesto da se vrate u kavez, odletjeli na vrh obližnjeg drva. Organizatori su odmah pozvali vatrogasce koji su se, iako u velikom čudu, uputili na intervenciju. Međutim, kada su došli do stabla s golubovima i digli ljestve u visine, do krošnje, naravno da su golubovi odletjeli na drugo drvo. Za „gledatelje“ na zemlji to je bilo jako smiješno. Iako su pokazali mnogo dobre volje, vatrogasci su morali priznati „poraz“ te se neobavljena posla vratiti u postaju. Nasreću, nešto kasnije golubovi su se sami vratili u kavez.

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizator velike internacionalne manifestacije je Sportski plesni klub VEGA pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija. Plesači se natječu u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjuje međunarodni sudački žiri.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Interes za plesnu manifestaciju je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su posve ispunili tribinu u dvorani.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finale  Djeca 1. Emma Peto / Tamas Titusz Vajna (Mađarska), 2. Zlata Viesielova / Serafym Bosyi (Ukrajina), 3. Aliesia Riabova / Timofii Bohoslovskyi  (Ukrajina).

Juniori: 1. Natalia Krakowiak / MaciejBartkiewicz (Poljska) 107.70, 2. Antonia Šćepanović / Noa Lilih (Hrvatska) 107.68, 3. Vendula Bastova / Maxim Kolb (Češka) 104.36.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Obitelj Orao “kuha kavu” za mame poduzetnice

Osnaživanje i vrijedna tombola!

Objavljeno

na

Objavio/la

Centar za edukaciju i igru djece i odraslih ‘Obitelj Orao’ iz Velike Gorice poziva na “Besplatnu kavu za mame poduzetnice”.

Susret je namijenjen mamama poduzetnicama, kao i svim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, s ciljem pružanja prostora za međusobnu podršku, umrežavanje, razmjenu iskustava te poticaj za osobni i profesionalni razvoj.

Uz neformalno druženje, sudionice očekuje besplatna kava, čaj, prigodni zalogaji te sudjelovanje u tomboli koju su pripremili partneri (Stellaria Beauty Studio, EthnoTina, Vanea Design, IPB, Agristar i drugi).

Glavna nagrada tombole je Božićni domjenak za mame u organizaciji Centra Obitelj Orao.

Zašto je događaj važan za društvenu zajednicu?

U vremenu kada mnoge majke balansiraju poslovne i obiteljske obveze, ovakva okupljanja postaju iznimno vrijedna. Ona stvaraju prostor podrške, osnaživanja i poticanja ženskog poduzetništva, koje je važno za lokalni razvoj, ekonomsku nezavisnost žena i zdraviju društvenu strukturu.

Ovo je način promicanja solidarnosti, suradnje i aktivnog uključivanja majki u zajednicu, a pridružiti se možete 22. studenoga s početkom u 9 sati na adresi Trg kralja Petra Krešimira IV 7.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.

Objavljeno

na

Objavio/la

Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat  – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije… 

I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote. 

Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek. 

-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu. 

 

-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.  

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.  

-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici. 

Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.  

-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.  

-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite. 

Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.  

I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta. 

-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču. 

Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.  

Hvala vam Crveni nosovi! 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!

U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!

Objavljeno

na

Noć iza nas bila je neprospavana za velikogoričkog paraolimpijca Velimira Šandora, jer je dočekao trenutak da njegova supruga Ana u 3 sata i 3 minuta na svijet donese velikog dječaka – teškog 4 kilograma i 40 grama a dugačkog 55 centimetara.

Jutros smo nazvali ponosnog tatu da mu čestitamo…

-Sve je prošlo dobro, mama i beba su dobro i to je najvažnije. Iskreno, mislio sam da to ide puno brže, jer nisam bio siguran da li ću biti sa suprugom na porodu ili ne, ali kad sam sinoć došao u bolnicu k njoj, i kako je vrijeme odmicalo to sam sve više htio biti s njom do kraja. Znači, taj osjećaj, biti na porodu, primiti svoje dijete odmah u ruke, sve što sam u životu doživio – ovo je neusporedivo! – emotivno nam je ispričao Velimir.

Ime Jakob koje su mu roditelji odabrali je hebrejskog porijekla, a znači “pratilac” ili “onaj koji drži petu”, tako da će, vjerujemo, mališan u budućnosti biti vjeran pratitelj ponosnog oca – i njegovih, ali i vlastitih životnih postignuća.

Redakcija City radija, Cityportala i mječnika Reporter također je dugogodišnji pratilac Šandorovih uspjeha, kako sportskih, tako i osobnih, stoga se pridružujemo brojnim čestitarima povodom rođenja sina i nove uloge u životu…

Nek’ je živ i zdrav – lijep na mamu, moćan na tatu! 🙂

Nastavite čitati

CityLIGHTS

SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”

Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.

Objavljeno

na

Objavio/la

U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.  

Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada. 

-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program. 

Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju. 

-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole. 

Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima. 

-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić. 

I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama. 

 

No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž. 

-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje! 

-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja. 

Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”. 

(FOTO: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno