E, ovo je sad već smiješno… Dobro, nije, jer nikome tko navija za Goricu nema tu ništa ni najmanje zabavno, ali naprosto je preteško pronaći drugu riječ koja bi opisala sve ono što se uporno događa našem prvoligašu u okršajima s Dinamom. Smiješno. Bizarno. Nevjerojatno. Užasavajuće. Tragično. Nesretno. Birajte riječ sami. Možete usput i žestoko opsovati, jer, ponovit ćemo se djelomično, naprosto je preteško pronaći drugu odgovarajuću reakciju na svu ovu količinu peha, nesreće, spleta najgorih mogućih okolnosti…
Dakle, Gorica je u prethodnih 16 ogleda s Dinamom izgubila 15 puta. Događalo se to golom iz samog kuta igrališta, nakon što se lopta odbije od beka Gorice i u nevjerojatnom luku završi u golu. Događalo se to i u 97. minuti, golom stopera koji nikad ne zabija, događalo se i nakon stative za Goricu u zadnjoj sekundi, događalo se i nakon udarca s 30 metara koji dotakne braniča Gorice i promijeni smjer, a u subotu navečer dobili smo novu epizodu ove kriminalne serije. Zbog koje se čovjek zapita radi li se ovdje o nekoj vrsti neduhovite skrivene kamere…
Dinamo je, naime, ovoga puta prvi put na gol Gorice zapucao u 70. minuti?! Učinio je to Mislav Oršić, a to je sve do 92. minute ostao i jedini iole opasan pokušaj momčad koja je četiri dana ranije svladala Chelsea, smijenila Thomasa Tuchela, oduševila i Hrvatsku i Europu. Gorica je već do tad imala šest pokušaja, pri čemu su šanse Jurice Pršira i debitanta Nikole Vujnovića bile čiste, stopostotne, iz kategorije zicera. Naravno, u oba slučaja lopta je otišla negdje drugdje osim u mrežu.
Gorica je bila kompaktna, čvrsta, organizirana, iako u dobrom dijelu utakmice i očekivano defenzivna. Bila je i opasniji protivnik, konkretniji, ali na kraju se i tih 0-0 činilo kao solidan ishod. I prekid crnog niza poraza od Dinama, prekid niza od tri poraza u prvenstvu… A onda je, eto, došla ta 92. minuta.
Lopta se odbijala, pokušavali su Goričani to odbiti, izbiti, ali na kraju je završila kod Mislava Oršića, koji je pucao iz prve, a Ivanu Banića lopta se odbila od ruke i ušla u gol. Činilo se da se ovdje radilo o zaleđu, provjeravali su to i u VAR sobi, ali nakon rekordno brzih 15-20 sekundi javili su glavnom sucu kako je sve čisto. Jer, zašto ne bi bilo? Zašto bi jedanput, barem jedanput, mrvica sreće bila na strani Gorice…
Mislav Oršić donio je Dinamu, realno gledajući, apsolutno nezaslužena tri boda… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Gorčina ostaje nakon svega što smo vidjeli ove subotnje večeri, kao i toliko puta do sad nakon ogleda s najboljom hrvatskom momčadi. Koja je u nekoliko navrata Goricu svladala i lako, uvjerljivo, no previše je sad već utakmica koje spadaju u kategoriju užasnog peha, previše poraza koje je najlakše opisati nevjerojatnima, bizarnima, smiješnima.
I na kraju opet Gorica ostaje praznih ruku, na pet osvojenih bodova iz osam kola, na začelju tablice zajedno s Rijekom. I u sve ozbiljnijim problemima. Svi skupljaju bodove, a Gorica skuplja eventualno simpatije za prikazano. Kao i, recimo, ovoga puta. Vidjeli smo dobru taktičku postavku, vidjeli smo potpuno limitirani Dinamo, vidjeli smo i veliko pojačanje u liku Fulhamova Tyresea Francoisa, ali koga briga za sve to kad bodova opet nema. Odnosno, kad bodova i dalje nema.
Niz poraza sad je došao do četiri utakmice, nakon Istre, Slaven Belupa i Varaždina, “nula” je upisana i protiv Dinama, a u sljedećem kolu na Gradski stadion dolazi probuđeni Osijek. Pa onda posrnula Rijeka, pa se ide u Šibenik, pa stiže Hajduk. Sve u svemu, ne ide pa ne ide. Valjda će krenuti, valjda će se vratiti. Nekad, negdje.