Članovi Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Ogranak Velika Gorica boravili su od 11. do 13. listopada u Sinju i Hrvacama.

U sklopu programa „Rame uz rame“ koje financira Ministarstvo hrvatskih branitelja, u Veteranskom centru u Sinju održan je prvi dio aktivnosti u vidu stručnih i edukativnih predavanja, a tema edukacija bila je briga o vlastitom zdravlju i duhovno osnaživanje i važnost socijalizacije.

Drugi dio aktivnosti proveden je posjetom braniteljskoj zadruzi za avanturistički turizam Patriot u Hrvacama gdje je održana praktična edukativna radionica o dosadašnjem iskustvu u radu navedene zadruge s mogućnošću osnivanja sličnog oblika zadruge na području Velike Gorice.

Također su posjetili samostan Gospe Sinjske u kojem je održana duhovna obnova članova udruge, a i prisustvovali su Misnom slavlju proglašenja Crkve Čudotvorne Gospe Sinjske manjom bazilikom.

U Veteranskom centru za hrvatske branitelje, članove udruge posjetio je Ministar hrvatskih branitelja i Potpredsjednik vlade RH, general Tomo Medved.

U sklopu ovog trodnevnog boravka u Sinju, članovi udruge posjetili su Memorijalni centar Josip Jović u Aržanu, koji je ne samo spomen na njega nego i na sve hrvatske branitelje.

Treći dan u Sinju iskotistili su za obilazak te su posjetili Alkarske dvore s Muzejem Sinjske alke i Muzej Cetinske krajine. Na kraju su zapalili svijeće kod spomenika hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, gdje im se pridružio gradonačelnik Sinja Miro Bulj.

Nismo znali što točno možemo očekivati od potpuno izmijenjene momčadi KK Gorice u ovoj sezoni, jer predsezonske provjere nudile su nadu da to neće biti tako loše, ali brojni argumenti dali su za naznačiti da će biti teško. Ako je suditi po prvoj utakmici u prvenstvu Prve lige, drugog ranga hrvatske košarke, bit će jako, jako, jako teško…

Netko je nakon utakmice i poraza od zastrašujuća 42 koša razlike (?!) spomenuo onu priču o prvim mačićima koji se bacaju u vodu, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Ove mačiće kao da je netko krvnički zgrabio za šiju i svom snagom ih tresnuo u hladni ocean, bez ikakve šanse da se izvuku iz nevolje koja ih je snašla… Tako je nekako, naime, izgledao ogled zadarskih Jazina i Gorice u tri četvrtine, jer samo u onoj prvoj postojala je nekakva nada da se može izbjeći barem pristojan poraz.

Kad su početkom druge četvrtine Zadrani, u čijem su kadru i Karlo Uljarević i Pavle Marčinković, otišli na dvoznamenkastu prednost, gorički brod počeo je nepovratno tonuti u iste one maločas spomenute oceanske dubine. Razlika je samo rasla, rasla i rasla, sve do nije prerasla nimalo magičnu granicu od 40 poena. Pri čemu, treba i to istaknuti, u protivničkim redovima nije bilo pojedinca kojeg je bilo nemoguće zaustaviti. Bilo je tu, nažalost, više igrača za koje rješenja nije bilo, jer Uljarević i Marčinković zajedno su zabili samo tri koša, ali čak sedmorica domaćih košarkaša otišla su na dvoznamenkasti učinak.

Kod Gorice je, pak, prolaznu ocjenu zaslužio samo Leon Kalinić, koji je ubacio 17 koševa i tome dodao 15 skokova, ali ni on sam sigurno nije dobro spavao nakon ovako teškog poraza. Do deset poena uspio je doći i Matija Pavlic, na devet je ostao Jan Kroflin, na osam Frano Miloloža i Borna Dramalija… Sve skupa, puno premalo za zahtjeve ovoga ranga i nema nikakve dvojbe da je pred trenerom Damirom Miljkovićem još jako puno posla.

Sljedeći izazov je domaći ogled sa slavonskobrodskom Marsonijom na domaćem parketu, nadamo se u potpuno drukčijem izdanju.

Nepunih 15 mjeseci nakon što je napustio HNK Goricu, ali i Veliku Goricu, koja mu je dom bila više od četiri godine, “kući” se vraća Matthew Steenvoorden! Vijest je to koja je obradovala sve prijatelje našega prvoligaša, jer u klub se vraća odličan igrač, koji će sasvim sigurno biti kvalitetan dodatak goričkoj obrani, ali i jedan od najboljih tipova koji su prošli kroz goričku svlačionicu u ovim prvoligaškim godinama.

Nakon što je u prvome mandatu skupio 108 nastupa u goričkom dresu, ali i osvojio srca svih suigrača, ljudi iz kluba, ali i navijača, Mata je odlučio prihvatiti poziv iz dalekog Uzbekistana i okušati se u potpuno drukčijem nogometnom okruženju. Potpisao je za tamošnji Pakhtakor, s tom momčadi osvojio i naslov prvaka Uzbekistana, ali suradnja je potrajala samo do veljače ove godine. Tad je uslijedila epizoda u Maleziji, u klubu koji se zove Terrenganu, ali opet se pokazalo da nije baš tako jednostavno pronaći sredinu u kojoj će se čovjek smjestiti, udomaćiti i – uživati!

Budući da je to imao baš u Velikoj Gorici, jer ovdje je uživala i njegova supruga, ovdje im se rodilo i dijete, Matthew Rudolf Maria Steenvoorden, kako glasi njegovo puno ime, odlučio je vratiti se u poznato i ugodno okruženje. U klubu su ga jedva dočekali pozvati natrag, jer znaju što donosi i na terenu i izvan njega, a zgodan detalj pronalazimo i u tome što je njegova “četvorka” na dresu slobodna i dostupna. Bit će, čini se, kao da se ništa nije dogodilo…

A dogodilo se puno toga u posljednjih godinu dana, uključujući i nekoliko promjena trenera, zaključno s ovom koja slijedi. Ime novog trenera i dalje se čeka, sad već stvarno malo predugo, ali dostupne informacije kažu kako se na tome intenzivno radi i kako je stvar nadomak rješenja. Steen će tako krenuti doslovno do nule na svom povratku u Goricu, konkurencija za mjesto u momčadi bit će mu veliki prijatelj Krešo Krizmanić, kao i iskusni Maloča, pouzdani Leš te mladi Gurlica i Matković.

Dobro došao kući, Mata, baš je dobro vidjeti te opet… Sve će biti službeno čim se riješi sva papirologija, a to bi se trebalo dogoditi u sljedećih dan ili dva.

Sve što se može tražiti od jednog derbija u četvrtom rangu hrvatskog nogometa, ove su subote isporučili nogometaši Kurilovca i zagrebačkih Ravnica! Gosti su na naš Udarnik stigli sa savršenim učinkom, sa svih šest pobjeda iz prvih šest kola, ali bilo je unaprijed jasno da će “Mourinho iz Kurilovca”, silno motivirani Senad Harambašić, zajedno sa svojim igračima, biti najteža prepreka na koju su Ravnice dosad naišle.

To se i potvrdilo kroz vrlo kvalitetnih 90 minuta ove subote, kroz ogled u kojem su na visokoj razini bili i treneri Harambašić i Domagoj Kosić, i njihovi igrači, ali i suci, koji su zaslužili sve pohvale za svoju izvedbu. Na kraju, u junaka se prometnuo Luka Sedlaček, kurilovečka desetka pogodila je u 49. minuti, a bio je to i jedini gol u utakmici koja je i definitivno potvrdila da imamo razloga vjerovati u ovu momčad Kurilovca.

– Bila je to utakmica u kojoj su obje momčadi bile na izrazito visokoj razini po nogometnim elementima, želji za nadmudrivanjem i pokušajima da upravo oni budu bolji. Ravnice nisu iskoristile dvije izrazite prigode u prvom poluvremenu, a mi jednu. U nastavku smo mi dominirali, a do gola smo došli nakon sjajne asistencije Salihovića i egzekuciju Luke Sedlačeka – rekao je trener Harambašić i dodao:

– Zadovoljan sam i zato što je ovo bila jedna zaista korektna utakmica, sa samo jednim žutim kartonom i sa suđenjem koje spada za viši rang od treće lige. Sve u svemu, čestitam Ravnicama, sucima i svim akterima ove utakmice, posebno svojim igračima!

Bila je to peta pobjeda Kurilovca u uvodnih sedam kola, ni u jednoj od tih pet nije primljen gol, a četiri su završile pobjedom Kurilovca 1-0. I zato ono o “Mourinhu iz Kurilovca” itekako može stajati. Kurilovčani su dobro posloženi, dobro vođeni, imaju jasan plan i stil, a sve to donosi rezultat. Toliko dobar da je društvo s Udarnika na samo dva boda iza vodećih Ravnica, pa ostaje još veća žal za onih jedinim porazom u Petrinji, u suludim uvjetima, nakon dva vodstva od dva razlike…

– Mi smo i ovoga puta odigrali dobru utakmicu, ali igrali smo pravi derbi, protiv odlično posložene momčadi, koja igra jako dobar nogomet. Nemam što zamjeriti svojim igračima, došli smo po pobjedu i dali smo sve od sebe, ali nešto se pitalo i vrlo dobrog domaćina. Na kraju, oni su zabili, mi nismo uspjeli, ali vjerujem da su gledatelji mogli biti zadovoljni i tempom, i igrom, i prilikama, i zalaganjem. Dva odlična protivnika, odlični suci i štete je samo što teren nije bio malo bolji, pa da bude više golova – komentirao je trener Ravnica Domagoj Kosić.

A kad protivnički trener tako govori nakon poraza svoje momčadi, kad dijeli toliko komplimenata protivniku, zapravo je sve rekao…

U sljedećem kolu Kurilovec ide u Svetu Nedelju, na noge NK Tigru, koji trenutačno drži sedmo mjesto. Još jedan težak izazov, ali ponovit ćemo još jedanput, imamo razloga vjerovati u Senadov Kurilovec!

Nakon što su se pobjedom u derbiju protiv vinkovačke Spačve vratili u svoj ritam, rukometaše Gorice ovog je vikenda čekalo treće gostovanje ove sezone. Na prvom je sve išlo glatko u Karlovcu, na drugom se dogodio očekivani poraz u Našicama, a treće je donijelo putovanje u Varaždin, u dvoranu u kojoj se trener Gorice Matej Mišković osjeća kao doma…

Upravo je iz Varaždina, naime, Mišković u ožujku došao u Goricu i preuzeo momčad od Tome Mesarova, što će reći da je trener naših rukometaša jako dobro poznavao kadar protivnika. A to je svakako pomoglo, iako su Goričani i bez tog detalja bili favoriti u ovom susretu, budući da su u prvih pet kola pokazali da ove sezone zaista misle ozbiljno.

Upravo tako, ozbiljno i angažirano, istrčali su i na parket varaždinske dvorane, pri čemu je zagrijavanje motora potrajalo pune tri minute. Toliko je vremena prošlo do prvoga pogotka na utakmici, do gola Jakova Neralića, kojeg je slijedio i kapetan Hrvoje Ceković, da bi Varaždinci do svog prvoga gola došli tek nakon nepunih pet minuta igre.

Međutim, došlo je tu i do laganog kreativnog zastoja u napadu Gorice, pa su morale proći pune četiri minute do prvog sljededećega goričkoga gola, kojeg je postigao mladi pivot Matej Komljenović. Zabio je potom dvaput Juro Čakarić, a polovicom prvoga dijela “uključio” se i ponovno sjajni Jakov Dujić. Malo po malo, Gorica je nakon 25 minuta već imala šest golova razlike, nakon što je kompletirala seriju 6-1, i tu se već vidjelo da problema ni ovoga puta neće biti.

Na predah je Gorica otišla s pet golova viška, a golovi Grubišića, Čakarića i Cekovića u 39. minuti odveli su naše rukometaše na nedostižnih osam golova viška (15-23). Iznad toga Goričani do kraja više nisu uspjeli otići, ali važno je da su lakoćom kontrolirali utakmicu, držali sve konce u svojim rukama i mirno priveli susret kraju. Konačnih 27-31, plus četiri za Goricu, čak je i dobar rezultat za nemogućnu domaću momčad…

Blistao je i ovoga puta 20-godišnji Zadranin Jakov Dujić, koji je izravno sudjelovao u gotovo polovici goričkih golova (devet puta zabio, šest puta asistirao?!), a pratila su ga i poslovično rapucana krila Čakarić sa sedam i Ceković sa šest golova. Budući da je svatko dao svoj doprinos na oba kraja terena, nije smetala ni nešto skromnija šuterska večer Jakova Neralića (2-6), kao i Marina Lisca (2-4). Nije Varaždincima moglo pomoći ni 13 obrana njihovih vratara, u usporedbi sa sedam obrana Sorića i četiri Turčića.

Kod Varaždina efikasniji od ostalih Ivan Sršen sa šest i Tin Vrbanec sa pet golova.

Gorica tako nakon šest kola ima pet čistih i uvjerljivih pobjeda, u prosjeku sa sedam golova razlike, pri čemu posebno “zvoni” onih plus 18 protiv Čakovca, koji uz taj poraz ima i pet pobjeda! Za kraj prve runde Lige B domaćeg prvenstva preostalo je još dočekati kutinsku Moslavinu, predvođenu Goričaninom Ivanom Laljekom, a to će se dogoditi ove subote u Gradskoj sportskoj dvorani.

Gorica, dojam je, nema namjeru podizati nogu s gasa…