KUD Stari grad Lukavec organizira koncert tamburaških skupina pod nazivom „Tamburaški sastanak“, večeras u Društvenom domu Lukavec, s početkom u 20 sati.

Koncert je dobio naziv po istoimenoj skladbi Dragutina Hruze, a koja je nastala upravo kao simbol prijelaza tamburaške glazbe iz amaterskih folklornih krugova prema urbanoj, organiziranoj tradiciji s orkestrima i društvima što je ključno za daljnji razvoj tambura kao ozbiljne glazbene kategorije.

Na večerašnjem koncertu predstavit će se dječja skupina s narodnom skladbom iz Baranje, srednja skupina sa Zagonjskom polkom, za koju obradu potpisuje Josip Kaplan te će zajednički izvesti Oberštajer u obradi Ivana Gledeca.

Koncert se nastavlja s odraslom tamburaškom skupinom KUD-a, koja će za ovu priliku izvesti trinaest skladbi raznih žanrova. Bit će tu koncertne tamburaške glazbe, zabavnih melodija te folklorne glazbe s područja cijele Hrvatske.

Članovi Kuda pozivaju sve ljubitelje tamburaške glazbe i drage prijatelje na koncert koji je besplatan.

Na 4. sjednici Gradskog vijeća Grada Velike Gorice jednoglasno je usvojen Plan upravljanja destinacijom Velike Gorice – ključni strateški dokument kojim se određuje smjer razvoja turizma u nadolazećem četverogodišnjem razdoblju.

Plan je izrađen u skladu s Pravilnikom o metodologiji izrade plana upravljanja destinacijom i Smjernicama koje je propisalo Ministarstvo turizma i sporta te predstavlja zakonsku obvezu svih turističkih zajednica u Republici Hrvatskoj. Cilj uvođenja ovog plana je profesionalizacija upravljanja destinacijama, usklađivanje s nacionalnim politikama, jačanje održivosti i uvođenje jedinstvenih standarda planiranja.

Tijekom izrade dokumenta provedena je opsežna analiza postojećeg stanja – turističkog prometa, smještajnih kapaciteta, kulturne i prirodne baštine, infrastrukture, manifestacija, tržišnog pozicioniranja i turističkih proizvoda. Analizom su utvrđene glavne prednosti destinacije, poput snažnog kulturno–povijesnog identiteta Turopolja, arheološkog kompleksa Andautonije, zrakoplovne baštine i prirodnih resursa poput jezera Čiče, ali i izazovi, uključujući kratku duljinu boravka te potrebu za jačanjem interpretacije baštine, digitalizacije i rekreativne infrastrukture.

Plan definira viziju razvoja Velike Gorice kao održive, cjelogodišnje i dobro organizirane destinacije koja koristi svoje kulturne, prirodne i zrakoplovne posebnosti, te postavlja dva strateška cilja:

• Jačanje identiteta i turističke ponude kroz razvoj baštine, rekreacije, interpretacijskih sadržaja, manifestacijskog i eno-gastro turizma.
• Učinkovito upravljanje održivim razvojem turizma, uključujući koordinaciju dionika, digitalizaciju, edukacije i upravljanje kvalitetom.

U sklopu Plana definiran je set od 21 projekta, usklađenih s ciljevima i mjerama održivog razvoja. Od toga su tri projekta označena kao projekti posebnog značaja za destinaciju, jer ispunjavaju kriterije strateškog doprinosa, vrijednosti i spremnosti dokumentacije: Interpretacijski centar arheološkog parka Andautonija, Spomen park dr. Andrije Štampara u Mraclinu i Arboretum u perivoju Starog grada Lukavec.

Ostali projekti obuhvaćaju razvoj turističkih i interpretacijskih ruta, digitalnih alata, eno-gastro ponude, manifestacija, outdoor infrastrukture te sustava za upravljanje kvalitetom destinacije.

U pripremi Plana sudjelovali su brojni dionici: gradske upravne službe, Turistička zajednica, ustanove u kulturi, obrazovne i sportske institucije, komunalna i razvojna poduzeća, lokalne udruge, gospodarstvo te stručnjaci iz različitih područja. Proces izrade Plana proveden je uz stručnu i metodološku podršku tvrtke SPOT, specijalizirane za razvoj turističkih destinacija i turističko planiranje.

Ovime Velika Gorica dobiva jasan, usklađen i provediv strateški okvir koji omogućuje sustavno upravljanje destinacijom, planiranje razvoja temeljenog na podacima, unapređenje turističke ponude i povećanje konkurentnosti, uz istodobnu brigu o lokalnoj zajednici i očuvanju prostora.

Turistička zajednica grada Velike Gorice u idućim će mjesecima, u suradnji s Gradom i partnerima, započeti provedbu mjera i aktivnosti definiranih Planom.

Klasična gimnazija iz Slavonskog Broda pridružila se trendu s društvenih mreža “Dan bez ruksaka” – dan kada učenici u školu trebaju donijeti stvari u bilo čemu osim u ruksaku.

Da im je mašta „uigrana“ pokazuje video s TikToka s nevjerojatnim rješenjima za zamjenu transporta knjiga do škole i po školi; od bubnja veš mašine do akvarija!

Inače, Dan bez ruksaka ili ‘No BackPack Day’ već se godinama obilježava diljem Amerike, a lani su ga imali i požeški gimnazijalci.

Cilj je osvijestiti djecu da si mnogi učenici diljem svijeta  ne mogu priuštiti kupnju ruksaka ili školske torbe ili moraju pješačiti kilometrima do svoje škole noseći knjige i školski pribor u rukama ili u plastičnim vrećicama.

Osim toga, Dan bez ruksaka pokazuje i dječju inovativnost u odabiru predmeta u kojem će donijeti školski pribor u školu, što u konačnici rezultira s puno zabave na nastavi!

Dom zdravlja Velika Gorica otvorio je novu ordinaciju opće medicine dr. Barbare Čaić, a s tim su krenuli i upisi novih pacijenata. Upis se može obaviti osobno ili preko e-Građana, uz unaprijed određene termine.

Parnim datumima pacijenti se mogu upisati od 8 do 13 sati, dok su neparni datumi rezervirani za poslijepodnevni termin od 14 do 18 sati. Za upis je potrebno ponijeti zdravstvenu i osobnu iskaznicu.

Za one koji ne stignu fizički do ordinacije, tu je i opcija prijave putem sustava e-Građani.

“U art terapiji nisu bitne umjetničke vještine ili da se napravi dobra umjetnost, nego je bitno da dođe do emotivne transformacije i simboličke ekspresije, tako da potencijal izlječenja proizlazi kroz odnos sa samom umjetnosti koja se radi.” – započela je Gianni Kotroman priču o art terapiji Marina Bogdanić, modna dizajnerica, umjetnica i od ove godine studentica art terapije na Art School Barcelona – Metàfora, a odškrinula joj je vrata čudotvorne moći slikanja i svoj stvaralački svijet koji nastaje u njenom domu u Donjem Podotočju. 

A evo kako je od ilustracije došla do art terapije…

– Dugi niz godina sam se bavila s modnim dizajnom i nekako sam prešla u ilustracije i umjetnost kad je moja sestra rodila i to je krenulo s nekakvom idejom da napravim za nećaka nekakve ilustracije za zid kao ukras za sobu. I na svo oduševljenje sestre i njezinih prijateljica to se počelo širiti dalje. Znači, ljudi su vidjeli i rekli: ja bih to isto! Meni se to svidjelo, uživala sam u tim nekakvim malim životinjskim likovima i definirala sam svoj rad kao brend Baby Zoo Garden a teme su životinjice, printovi i ukrasi za dječje sobe, i to od klasičnih printova originala do wall stickera – ispričala je Marina, no kako kaže s vremenom je zavoljela apstraktnu umjetnost.  

Fluid art – igra bojama 

-Kroz vrijeme sam počela raditi fluid art i to je bilo u početku dosta neugodan osjećaj zato što se ne može kontrolirati u kojem će se smjeru raspršiti boja. Dakle, moraš prihvatiti da uživaš u samom procesu i kako se stvari mijenjaju kroz taj postupak. Zapravo shvatiš da je poanta svega u procesu, a ne u finalnom rezultatu. A kad se s vremenom “spraksaš” i taj finalni rezultat može isto ispasti fantastično! – priča Marina i objašnjava kako je to tehnika gdje se akrilne boje razrjeđuju sa posebnim medijumom koji razrjeđuje boju, no kvaliteta boje ostane ista i ne uništava pigment te se lijeva na platno na različite načine gdje nastaju razni efekti, poput igranja bojama. 

Fluid art by Gianna

Kad smo kod igranja, boje se raspršuju, tako da tu može pomoći fen, povlačenje nekakve mrežice, špahtle ili koluta za vrtnju. Zato je, naglasila je umjetnica, cijeli proces meditativan, od početka do kraja, čemu se uvjerila i naša Gianna kojoj je Marina povjerila jedno platno za osobnu kreaciju.↑

Špahtla umjesto kista 

-Volim jako slikanje sa špahtlom, a to bi se na engleskom reklo knifepainting ili slikanje nožem, i volim taj neki ekspresionistički i apstraktan stil slikanja s akrilnim bojama. Promjena alata je nekako izlazak iz komfort zone da se stvori nešto novo i prenese emocija na platno. 

Art School Barcelona – Metàfora je poznat po multidisciplinarnom pristupu i internacionalnoj zajednici  

Metàfora ima dobru reputaciju kao nezavisna i međunarodna škola a dio prakse je iskušati kako slikaju ljudi koji nemaju mogućnost slikati rukama. Dakle, ako nemaju ruke ili su nepokretni od vrata na dolje – koriste usta kako bi slikali s kistom. 

-I ono što me je fasciniralo, koliko je to zapravo teško, jer sat vremena slikanja takvog tipa ti ostavi žuljeve. Meni su barem nastali žuljevi na usnicama. Jako je teško kontrolirati pokrete, jer smo navikli na ruke. Isto tako, isprobavamo kako je slikati kistom ako si dešnjak, pa slikaš lijevom rukom i obrnuto. A sad zamislite držanje kista ustima. Divim se ljudima koji to rade i bez obzira na nedostatke koje imaju i dalje će uporno po tri četiri sata slikati, zato što im to pričinjava veliko zadovoljstvo i podiže im kvalitetu života na bolje. Ja inače studiram art terapiju koja je poput psihoterapije, način pomoći u rješavanju problema. Ali terapija kroz neverbalni rad umjetničkog karaktera – objašnjava Marina. 

Slikanje kao eksperiment 

-Slikanje ima toliko mogućnosti da da ljudi nisu svjesni različitih tehnika. Samo mislim da je bitno upustiti se, eksperimentirati. To je sve. Sa tim kad počneš mislim da je deset posto talenta, sve ostalo je rad i jednostavno samo treba početi raditi i prepustiti se tome – dodaje Marina i kako je rekla – možda ćeš i pogriješiti, možda ćeš pogriješiti i više puta, ali treba prihvatiti da je to OK jer otkrivaš nešto novo i nešto divno.  

-Recimo, kada organiziram radionice, dolaze mi ljudi koju kažu da nisu nikad slikali ili da su crtali još u osnovnoj školi…a onda, krenu i naprave Volkswagen Vintage kombi kao profesionalci, tako da i nastave to dalje jer shvate da im to pričinjava veliko zadovoljstvo i kao nekakva vrsta hobija. I to mi je baš najveći gušt – priznaje umjetnica. 

No, bez obzira koji materijal bio u pitanju, kolaž, slikarska tehnika, glina, miješanje plastelina, izrada 3D modela od žice ili bilo kakvih drugih materijala, najčešće koristi ljudima koji teško verbaliziraju neki problem, posebice ako je duboko ostavio traga u njima – podsjeća edukantica art terapije i objašnjava da jako puno naših problema nije na svjesnoj razini ili ih želimo možda potisnuti da bi se lakše nosili sa životom, da bi lakše funkcionirali, a kroz taj umjetnički rad nekako na jednostavan način i bez nekakvog pritiska dođe do toga da otpustimo nešto što nas muči ili da prihvatimo nešto što nam je teško.

Bilo da je riječ o bolesti, lošim životnim uvjetima ili o usamljenosti, sa art terapeutom postiže se samorefleksija i suočavanje s problemima. Na taj način osoba se izdiže iz toga, prihvaća to stanje i nastavlja dalje život u pozitivnim okvirima. 

Skriva li se u svima nama djelić slikarskog talenta?  

-Ima različitih vrsta umjetnosti i smatram da je svaka osoba umjetnik, samo treba otkriti kako je izraziti. Ja u svemu vidim umjetnost, kako vodimo život, kako radimo određene stvari. Recimo, kuhanje je isto jedan oblik umjetnosti i jedan oblik kreativnosti, tako da ima tu jako puno različitih područja gdje se možemo iskazati i otkriti taj talent – ohrabruje Marina sve čitatelje koji su uvjereni da su hodajući antitalenti…  

Marina u zanosu facepaintinga tijekom manifestacije Gastro Turopolja

Inače, Marina se bavi i facepaintingom a vodi i kreativne radionice crtanja i slikanja za djecu i odrasle, kao i kreativne animacije, a njezin moto je: U mojem svijetu nema “pogrešnih” crteža ni “nespretnih” poteza – postoji samo proces i trenutak kad se boja pretvori u priču. 

(Foto i priča: Gianna Kotroman, Marina Bogdanić)