Nije se bilo jednostavno ove sezone naviknuti na Goricu bez Josipa Mitrovića, igrača koji je godinama bio dio goričke svlačionice, ali i to se u nogometu brzo mijenja. I danas, pet mjeseci nakon što je otišao u Nizozemsku, djeluje tako daleko ono vrijeme kad je nosio dres Gorice s brojem 14, kad je bio miljenik goričkih navijača, kad je mijenjao pozicije, ali nikad pristup…
Ovoga ljeta postao je igrač Fortune Sittard, krenuo jako dobro, pa imao jednu “rupu” sredinom jeseni, da bi polusezonu ipak završio u jako dobrom ritmu, s puno minuta na terenu.
– Jako mi je lijepo, mogu reći da baš uživam. Nizozemska je jako dobro posložena država, ugodna za život, a i u nogometnom smislu sve je kako treba biti. Da, nešto manje sam igrao u jednoj fazi jeseni, uoči zadnje utakmice se i lakše ozlijedio, ali generalno mogu biti zadovoljan – javio se Mitar na poziv iz grada kojeg smatra svojim, iz kafića u kojem je uživao piti kavu.
– Što, opet se otvorio Mir?
I to je pitao, pa doznao da se kafić više tako ne zove, da Frane i Gabi više nisu u điru, da se stiglo i to promijeniti u ovih par mjeseci… A onda smo prešli na glavnu temu ovog telefonskog druženja. Dan ranije, naime, njegov bivši klub Gorica potpisala je njegovog dosadašnjeg suigrača Antu Ercega.
– Top pojačanje! – oduševljen je Josip kombinacijom koja se kreirala tim potpisom ugovora.
– Ante je stvarno ekstra igrač, za okvire HNL-a svakako jedan od onih koji mogu raditi razliku. Uvjeren sam da će jako dobro doći Gorici, bez obzira na to što ima 35 godina. Daleko je on još od bilo kakvoga kraja, ovdje je trenirao i radio na razini koja je viša i zahtjevnija od HNL-a i uopće ne dvojim da će Gorici jako puno donijeti. Žao mi je što i ovdje, u Nizozemskoj, nije dobio malo više prilika, siguran sam da bi i tu mogao jako dobro igrati, ali eto, tako se posložilo…
Nogometno gledano, u to zapravo nitko ni ne dvoji, Gorici pojačanja u napadačkoj liniji trebaju, pogotovo ovakvoga kalibra, no uz njegovo se ime uvijek veže i ona druga strana medalje. Erceg je temperamentan, u nekim klubovima znao je ispadati i incidentan, a posebno u sjećanju ostaje situacija u kojoj je sucu iščupao žuti karton iz ruke, bacio ga na pod i zaradio devet utakmica suspenzije…
– Vjeruj mi, on ni izbliza nije onakav kakvim ga javnost doživljava. Baš smo se zbližili u ovom kratkom razdoblju što smo bili zajedno, mogu reći da se radi o stvarno jako dobrom dečku, omiljenom među suigračima, jako dobrom za svlačionicu. Svi koji su oko kluba vrlo brzo će se uvjeriti da pravi Ante Erceg nema veze s onim kako ga ljudi sa strane doživljavaju – govori Mitar.
Neka tako i bude, jer informacije sa svih strana nude slične priče kao ova Mitrovićeva… U Goricu dolazi pravi igrač, ali i frajer sa stavom i gardom. Znalo je tijekom karijere to otići i u krivom smjeru, ali s 35 godina je tu već i podosta iskustva, a klub poput Gorice mogao bi za njega biti idealna sredina.