Sport

‘Otvaramo Muzej goričkog sporta, nosit će ime Davora Štubana’

U tijeku je prikupljanje građe, pa molimo sve naše sportaše da nam se jave i doniraju bilo što vezano uz turopoljski sport, od dresova, fotografija pa na dalje, apelirao je Goran Kovačić, predsjednik Zajednice sportskih udruga

Objavljeno

prije 5 godina

2. svibnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dani prolaze, tjedni također, nema previše vremena za osvrtanje, pa ne preostaje ništa drugo nego živjeti s nekim prazninama koje ostaju. Veliku prazninu u svijetu velikogoričkog sporta ostavio je tako i Davor Štuban svojim preranim odlaskom. Tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice od njezina osnutka, svih ovih 25 i nešto godina, preminuo je početkom ožujka, ali tuga ne prolazi…

– Nedostaje nam Davor, naravno da nedostaje. Svima u velikogoričkom sportu, jer bio je vrijedan i važan sportski djelatnik u našem gradu, a pogotovo nama koji smo svakodnevno radili s njim. Valjda deset godina s njim sam se svakodnevno barem čuo nekoliko puta, većinu tih dana smo se i viđali, družili, surađivali, naravno da je tuga itekako prisutna… – govori Goran Kovačić, predsjednik Zajednice i Davorov prijatelj.

Dok razgovaramo u novim prostorijama Zajednice, na adresi Gajeva 35, nekoliko koraka od nas u tijeku su radovi. Prostor se uređuje, prilagođava, ušminkava… Jer planovi su veliki. Donedavno je krovna gradska sportska udruga funkcionirala u prostoru na katu Gradske sportske dvorane, no ukazala se potreba za novim, većim prostorom, i to iz više razloga.

– U dosadašnjem prostoru jednosotavno je bilo preskučeno, nismo imali uvjete za sve što nam je potrebno i tražili smo novo rješenje. Kako je županijski i gradski nogometni savez nedavno izašao iz ovog prostora, došli smo do zaključka kako je ovo najbolje rješenje – objasnio je uvodno Goran Kovačić pa otkrio drugi razlog selidbe u veći, ljepši i funkcionalniji prostor:

– Krenuli smo u realizaciju projekta muzeja velikogoričkog, odnosno turopoljskog sporta! To je ideja koja postoji već nekoliko godina, a na njoj je najaktivnije radio Davor Štuban. Bila je to priča za koju je baš ‘zagrizao’, aktivno se dao u to, i zato smo odlučili da u ovom prostoru, u koji smo se uselili, otvorimo i taj muzej te ga nazovemo njegovim imenom. Zaslužio je to u svakom smislu, vjerujemo kako će se na taj način još dugo, dugo sačuvati uspomena na našeg Davora.

I doista, nije to nepoznata priča za sve one koji su uključeni u velikogorički sport na bilo koji način. Davor Štuban o tome je često govorio, radio planove, vrtio ideje, tražio ideje, savjete i podršku od mnogih aktera VG-sporta. Puno je toga ostavio sredini u kojoj je živio i radio, posljednji u nizu bio je “Leksikon velikogoričkog sporta”, ali realizaciju ovog projekta, u koji je uložio toliko energije, nije dočekao.

– Njegova prva ideja bila je naći poseban prostor za Muzej velikogoričkog sporta, dugo smo pokušavali pronaći odgovarajuće rješenje, ali takvog prostora kakav smo tražili naprosto nije bilo u gradu. Kako naši novi prostori imaju i podrumski dio, iskoristit ćemo sve skupa kako bismo na jednome mjestu imali radni, ali i muzejski prostor. Veći dio muzejske građe bit će u donjem dijelu, no dio ćemo izložiti i po našim uredima, oko radnih stolova, na zidovima… – objašnjava Kovačić.

Dio građe već je prikupljen, pa smo tako već u ovoj fazi imali priliku vidjeti kako su izgledali dresovi košarkaša Medije iz sredine 90-ih, i to onaj s brojem 6, kojeg je nosio Robert Troha, najznačajniji velikogorički košarkaš u ovih pedeset godina košarke u gradu. Tu je i dres rukometaša Gorice u kojem su početkom stoljeća izborili povijesni prvi ulazak u prvu ligu, tu su i rukavice u kojima je boksao Štef Bačurin, otac i trener našeg najboljeg boksača Ivice Bačurina, a u kolekciji je i reprezentativni dres naše Dore Krsnik u kojem je osvojila broncu na Europskom prvenstvu.

Tu je i cijela gomila starih fotografija, raznih publikacija i edicija, a sve to trebalo bi biti samo početak. Prikupljanje građe u punom je jeku, a svaka pomoć tu je itekako dobrodošla.

– Razgovarali smo već s brojnim našim sportašima, no malo je toga ostalo sačuvano, samo rijetki imaju nešto takvo u svojim kućnim kolekcijama. Neki su nam već donirali, pokušavamo doći i do dresova Azene iz najljepšeg razdoblja, ali naravno da ćemo rado prihvatiti svaki artikl, svaku stvar i svaku poveznicu s poviješću turopoljskog sporta – kazao je Kovačić pa pozvao ljude na suradnju:

– Tko god ima bilo što čemu bi moglo biti mjesto u našem muzeju, slobodno nam se može javiti u našim prostorima ili na naše kontakte. Tu govorimo o dresovima, majicama, ali i svemu drugome što je koristio netko od naših sportaša. To mogu biti i stare kopačke, tenisice, čarape, trenirke, ali i stare lajnalice za terene, navijačke šalove, fotografije, eventualno i video zapise… Baš sve dolazi u obzir. Vjerujemo da velik broj bivših goričkih sportaša ima negdje u ormarima ili na tavanima nešto takvo, a ti će se artefakti goričke sportske prošlosti puno bolje osjećati u našem muzeju – sa smiješkom kaže Kovačić.

Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti dresove Mraclina, Jelačića ili Dinamo Hidrela iz sedamdesetih ili osamdesetih, kapetansku traku legendarnog majstora iz povijesti vašeg seoskog kluba, loptu s kojom je igrao Ivan Šuker… Sve je dobrodošlo!

Osim što će biti kombinacija radnog i muzejskog prostora, u koji će moći dolaziti i mladi sportaši, imati i stručno vodstvo kroz muzejski postav, novi prostor Zajednice sportskih udruga bit će i mjesto okupljanja svih goričkih sportaša.

– U podrumskom dijelu imamo i veliku prostoriju u kojoj će klubovi moći održavati svoje skupštine, sastanke, a zamisao je upravo ta da se ovdje okupljamo. Nismo se ovdje preselili zbog nas nekoliko koji će tu svakodnevno raditi, nego zbog svih naših sportaša, svi oni ovime dobivaju mjesto na kojem mogu dobiti svu moguću pomoć – zaključuje Kovačić.

Rezultatski, velikogorički sport živi predivne aktualne trenutke, najljepše u svojoj povijesti, a što se sve događalo kroz tu povijest moći će se saznati upravo ovdje. U Muzeju velikogoričkog sporta Davor Štuban.

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 7 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 20 sati

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.