Dani prolaze, tjedni također, nema previše vremena za osvrtanje, pa ne preostaje ništa drugo nego živjeti s nekim prazninama koje ostaju. Veliku prazninu u svijetu velikogoričkog sporta ostavio je tako i Davor Štuban svojim preranim odlaskom. Tajnik Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice od njezina osnutka, svih ovih 25 i nešto godina, preminuo je početkom ožujka, ali tuga ne prolazi…

– Nedostaje nam Davor, naravno da nedostaje. Svima u velikogoričkom sportu, jer bio je vrijedan i važan sportski djelatnik u našem gradu, a pogotovo nama koji smo svakodnevno radili s njim. Valjda deset godina s njim sam se svakodnevno barem čuo nekoliko puta, većinu tih dana smo se i viđali, družili, surađivali, naravno da je tuga itekako prisutna… – govori Goran Kovačić, predsjednik Zajednice i Davorov prijatelj.

Dok razgovaramo u novim prostorijama Zajednice, na adresi Gajeva 35, nekoliko koraka od nas u tijeku su radovi. Prostor se uređuje, prilagođava, ušminkava… Jer planovi su veliki. Donedavno je krovna gradska sportska udruga funkcionirala u prostoru na katu Gradske sportske dvorane, no ukazala se potreba za novim, većim prostorom, i to iz više razloga.

– U dosadašnjem prostoru jednosotavno je bilo preskučeno, nismo imali uvjete za sve što nam je potrebno i tražili smo novo rješenje. Kako je županijski i gradski nogometni savez nedavno izašao iz ovog prostora, došli smo do zaključka kako je ovo najbolje rješenje – objasnio je uvodno Goran Kovačić pa otkrio drugi razlog selidbe u veći, ljepši i funkcionalniji prostor:

– Krenuli smo u realizaciju projekta muzeja velikogoričkog, odnosno turopoljskog sporta! To je ideja koja postoji već nekoliko godina, a na njoj je najaktivnije radio Davor Štuban. Bila je to priča za koju je baš ‘zagrizao’, aktivno se dao u to, i zato smo odlučili da u ovom prostoru, u koji smo se uselili, otvorimo i taj muzej te ga nazovemo njegovim imenom. Zaslužio je to u svakom smislu, vjerujemo kako će se na taj način još dugo, dugo sačuvati uspomena na našeg Davora.

I doista, nije to nepoznata priča za sve one koji su uključeni u velikogorički sport na bilo koji način. Davor Štuban o tome je često govorio, radio planove, vrtio ideje, tražio ideje, savjete i podršku od mnogih aktera VG-sporta. Puno je toga ostavio sredini u kojoj je živio i radio, posljednji u nizu bio je “Leksikon velikogoričkog sporta”, ali realizaciju ovog projekta, u koji je uložio toliko energije, nije dočekao.

– Njegova prva ideja bila je naći poseban prostor za Muzej velikogoričkog sporta, dugo smo pokušavali pronaći odgovarajuće rješenje, ali takvog prostora kakav smo tražili naprosto nije bilo u gradu. Kako naši novi prostori imaju i podrumski dio, iskoristit ćemo sve skupa kako bismo na jednome mjestu imali radni, ali i muzejski prostor. Veći dio muzejske građe bit će u donjem dijelu, no dio ćemo izložiti i po našim uredima, oko radnih stolova, na zidovima… – objašnjava Kovačić.

Dio građe već je prikupljen, pa smo tako već u ovoj fazi imali priliku vidjeti kako su izgledali dresovi košarkaša Medije iz sredine 90-ih, i to onaj s brojem 6, kojeg je nosio Robert Troha, najznačajniji velikogorički košarkaš u ovih pedeset godina košarke u gradu. Tu je i dres rukometaša Gorice u kojem su početkom stoljeća izborili povijesni prvi ulazak u prvu ligu, tu su i rukavice u kojima je boksao Štef Bačurin, otac i trener našeg najboljeg boksača Ivice Bačurina, a u kolekciji je i reprezentativni dres naše Dore Krsnik u kojem je osvojila broncu na Europskom prvenstvu.

Tu je i cijela gomila starih fotografija, raznih publikacija i edicija, a sve to trebalo bi biti samo početak. Prikupljanje građe u punom je jeku, a svaka pomoć tu je itekako dobrodošla.

– Razgovarali smo već s brojnim našim sportašima, no malo je toga ostalo sačuvano, samo rijetki imaju nešto takvo u svojim kućnim kolekcijama. Neki su nam već donirali, pokušavamo doći i do dresova Azene iz najljepšeg razdoblja, ali naravno da ćemo rado prihvatiti svaki artikl, svaku stvar i svaku poveznicu s poviješću turopoljskog sporta – kazao je Kovačić pa pozvao ljude na suradnju:

– Tko god ima bilo što čemu bi moglo biti mjesto u našem muzeju, slobodno nam se može javiti u našim prostorima ili na naše kontakte. Tu govorimo o dresovima, majicama, ali i svemu drugome što je koristio netko od naših sportaša. To mogu biti i stare kopačke, tenisice, čarape, trenirke, ali i stare lajnalice za terene, navijačke šalove, fotografije, eventualno i video zapise… Baš sve dolazi u obzir. Vjerujemo da velik broj bivših goričkih sportaša ima negdje u ormarima ili na tavanima nešto takvo, a ti će se artefakti goričke sportske prošlosti puno bolje osjećati u našem muzeju – sa smiješkom kaže Kovačić.

Bilo bi zaista zanimljivo vidjeti dresove Mraclina, Jelačića ili Dinamo Hidrela iz sedamdesetih ili osamdesetih, kapetansku traku legendarnog majstora iz povijesti vašeg seoskog kluba, loptu s kojom je igrao Ivan Šuker… Sve je dobrodošlo!

Osim što će biti kombinacija radnog i muzejskog prostora, u koji će moći dolaziti i mladi sportaši, imati i stručno vodstvo kroz muzejski postav, novi prostor Zajednice sportskih udruga bit će i mjesto okupljanja svih goričkih sportaša.

– U podrumskom dijelu imamo i veliku prostoriju u kojoj će klubovi moći održavati svoje skupštine, sastanke, a zamisao je upravo ta da se ovdje okupljamo. Nismo se ovdje preselili zbog nas nekoliko koji će tu svakodnevno raditi, nego zbog svih naših sportaša, svi oni ovime dobivaju mjesto na kojem mogu dobiti svu moguću pomoć – zaključuje Kovačić.

Rezultatski, velikogorički sport živi predivne aktualne trenutke, najljepše u svojoj povijesti, a što se sve događalo kroz tu povijest moći će se saznati upravo ovdje. U Muzeju velikogoričkog sporta Davor Štuban.