Kasne devedesete, sami počeci jednog novog sportskog projekta u našem gradu, dvorana Osnovne škole Eugena Kumičića, na okupu djevojčice od 12-13 godina, curice iz šestih, sedmih i osmih razreda na svojim sportskim počecima… Odbojkaški klub Azena, životno djelo legendarnog Dede Azenića, ali i njegove kćeri Snježane, koja je do tog trenutka vodila te djevojčice, došao je u novu fazu. I odlučio pozvati u pomoć majstora zanata…

Čim je Vladimir Janković, poznatiji kao Braco, ušao u dvoranu, kemija se rodila. Čovjek koji je već tad bio istinska legenda hrvatske odbojke, nekoć reprezentativac Jugoslavije, a zatim i osvajač Kupa prvaka s talijanskom Modenom, izbornik, profesor doktor odbojke, omiljeni profesor s Kineziološkog fakulteta, odlučio je krenuti od nule u “tamo nekoj” Velikoj Gorici. Nekoliko godina poslije, prof. dr. sc. Braco Janković potpisao se na uspjeh koji se u sportskim krugovima nazivao “Čudo iz Velike Gorice”.

S tim djevojčicama, iz jedne naše škole, radio je ozbiljan posao, predano i profesionalno, s toplinom i ogromnom stručnošću istovremeno, pa i ne čudi što je tu generaciju dogurao sve do samoga vrha. Ta je generacija, s Bracom na čelu, izborila ulazak u prvu ligu, u kojoj se jako brzo i jako dobro snašla, pa smo tih godina imali drugu najbolju odbojkašku ekipu u državi, finalista prvenstva i Kupa, hrvatskog predstavnika u Europi… Nije svih tih godina Braco bio tu, ali on je definitivno i neupitno najzaslužniji za odrastanje generacije u kojoj su bile Senna Ušić, Diana Reščić, Ines Rendulić, Bernarda Buđa, Una Bogović, Petra Burić, Katarina Brnada, Sandra Bašić, sestre Novosel…

Bilo je to vrijeme kad je ženska odbojka punila tribine “bakarića”, kad su te cure gotovo bile zvijezde u našem gradu, kad je Braco dirigirao uz teren, a Deda na tribinama.

Od ovog su tmurnog četvrtka, nažalost, ponovno zajedno, gore iznad oblaka. Braco Janković, čovjek koji je obilježio jednu eru u povijesti velikogoričkog sporta, preminuo je u 84. godini života…

Mi ćemo ga, dakle, pamtiti po onome što je radio u našem gradu, s našim curama, ali Braco Janković je zapravo u svakom smislu velikan hrvatske odbojke. O tome će najviše reći tekst objavljen na stranicama odbojkaškog saveza.

“U četvrtak, 25. rujna, prestalo je kucati srce najvećeg odbojkaškog erudita kojeg je Hrvatska ikada imala. Umro je Vladimir Braco Janković, odbojkaš, izv. prof. dr. sc., rođen 7. svibnja 1941. godine u Vukovaru. Nenadoknadiv je to gubitak koji naša odbojkaška obitelj nikada neće moći nadomjestiti, odlazak tako velikog stručnjaka ostavlja ogromnu prazninu. Generacijama i generacijama odbojkaša on je bio prijatelj, učitelj i mentor, zbog njega su zavoljeli ovaj sport, od njega crpili znanje. Koje je on nesebično očinski davao svima koji su se htjeli educirati. Blagi pedagog građanskih manira svima će ostati u neizbrisivom sjećanju…

Vladimir Braco Janković rođen je 7. svibnja 1941. godine u Vukovaru, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Visokoj školi za fizičku kulturu diplomirao je 1965. godine, a 1968. izabran za asistenta na predmetu odbojka. Poslijediplomski studij upisuje na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu 1972. godine, titulu magistra znanosti stječe 1976. a iste godine je izabran i u znanstveno zvanje znanstveni asistent.

Doktorsku disertaciju obranio je 1985. godine a dvije godine kasnije na Fakultetu za fizičku kulturu Izabran je u znanstveno zvanje znanstveni suradnik iz područja kineziologije. Iste godine slijedi izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na predmetu Odbojka. Na istoj ustanovi izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora 2003. godine. Na Kineziološkom fakultetu radi do odlaska u mirovinu, 2005. godine, iako njegov nemirni duh niti tada ne miruje. Odbojka je bila njegov život i posvetio joj se do posljednjih dana…

Autor je tri knjige, jednog poglavlja u knjizi te 25 znanstvenih i stručnih radova.

Pored znanstveno-nastavnog rada na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu imao je vrlo dugu i bogatu igračku i trenersku karijeru. Kao odbojkaš nastupao je za Borovo, Vukovar, Mladost, Spem Faenzu i Modriču, a za reprezentaciju bivše države igrao je 135 puta.

Bio je glavni trener u mnogim domaćim klubovima: Mladosti, Sisku, Novom Zagrebu, Azeni i Zagrebu, ali i u inozemstvu. Kao glavni trener vodio je uspješno Trieste, Novo Mesto, Padovu, Modenu s kojom je osvojio Kup europskih prvaka, Bresciu, Pančevo te Hot Volley Wien.

Na reprezentativnoj razini bio je trener reprezentacija SFRJ, Slovenije i Hrvatske.

Nesebičnim nastavničkim, predavačkim i organizacijskim angažmanom kroz edukaciju na Kineziološkom fakultetu, Višoj trenerskoj školi, brojnim seminarima i konferencijama sudjelovao je u formiranju generacija odbojkaških trenera koji svoj posao rade u Hrvatskoj, ali i diljem Europe i svijeta. Titulom predavača najviše razine (docenta) počastio ga je FIPAV (Talijanski odbojkaški savez). Odlukom HOO-a proglašen je ambasadorom Hrvatskog olimpijskog odbora.

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta primio je državnu nagradu za sport Franjo Bučar… Foto: Igor Kralj/PIXSELL

U znak priznanja za dugogodišnji i uspješan rad Savez pedagoga fizičke kulture Hrvatske dodijelio mu je 1996. godine Zlatnu značku pedagoga fizičke kulture, a 2002. godine dobija i Trofej Sportskog saveza Grada Zagreba za životno djelo. Godine 2005. dobija priznanje HOO-a za životno djelo „Matija Ljubek“, a 2015. godine državnu nagradu za sport “Franjo Bučar”, najviše priznanje koje Republika Hrvatska dodjeljuje za iznimna postignuća i doprinos od osobitog značaja za razvoj sporta u RH. Tri godine potom prima i nagradu “Franjo Bučar” za životno djelo.

Prošle godine, 2024. predsjednik RH Zoran Milanović odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara, ordenom koji se dodjeljuje za osobit doprinos razvoju hrvatskog sporta te ostvarene vrhunske sportske rezultate na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima.

Dragi naš i dobri Braco, neka ti je laka hrvatska zemlja”, objavili su iz HOS-a.

Posljednji put u Velikoj Gorici susreli smo ga proljetos, na Gradskom stadionu, gdje je pratio unuka, malog nogometaša. Razgovor je i ovoga puta, kao i svakom ranijom prilikom, bio iznimno ugodan, srdačan, jer Braco drukčije nije ni znao. Uvijek se volio sjetiti dana provedenih u našem gradu, sa svojim curama iz tog vremena povremeno je bio i u kontaktu, pamtio je sve i jednu, od prve do zadnje…Uostalom, i viđali su se na Memorijalnom turniru Antun Azenić Deda, na koji je volio svraćati, jer poziv je od Diane i Katarine uvijek stizao.

Došlo je, eto, vrijeme da se Braco pridruži Dedi, Baki i Snježani, ljudima s kojima je u to doba dijelio dane i noći, sreće i tuge. Tamo gore, iznad oblaka, okupilo se ozbiljno odbojkaško društvo, nema već odavno ni Azene, ali ostale su uspomene. I djela, naravno…

Na CIOFF 2025 Yeongdong World Traditional Music & Arts Expo u Južnoj Koreji, ove godine s ponosom boje Hrvatske brane naši Ogrankaši.

-Prvi dan naše turneje u Koreji bio je ispunjen nezaboravnim doživljajima. Započeli smo dan radionicom, nakon toga sudjelovali u šarenoj povorci, te smo dan završili nastupom pred predivnom publikom – objavio je Ogranak seljačke sloge Buševec na svojoj službenoj facebook stranici.

Inače, festival je izvorno započeo 1965. godine, a od ove godine je otvoren za strane glazbene i plesne skupine radi kulturne razmjene.

Ovo je biti prva godina pozivanja stranih skupina, ali od sljedeće godine će se proširiti – najavili su organizatori.

Međunarodni festival se održava u Yeongdongu, u provinciji Chungcheongbuk-do u Južnoj Koreji. Glavno mjesto događanja je Kompleks turizma Yeongdong Rainbow Healing, a također se održavaju i popratni programi u Yeongdong National Gugak Experience Village.

Yeongdong-gun je okrug u pokrajini Sjeverni Chungcheong u Južnoj Koreji. Osim što je poznat kao glavno područje uzgoja kakija, poznat je i kao rodni grad korejske tradicionalne glazbe (Gugak) i rodno mjesto virtuoza tradicionalne glazbe dinastije Joseon, Park Yeona.

(Foto: OSS Buševec)

Kako su izvijestili iz Grada Velike Gorice, počinje rekonstrukcija dijela Ulice Braće Radića u Mraclinu, od crkve sv. Vida pa do skretanja za tvrtku Kova d.o.o., a ukupna vrijednost projekta iznosi nešto više od 784 tisuće eura.

Inače, to je glavna prometnica kroz ovo naselje kojom prometuje javni prijevoz, školski autobus kao i vozila povezana s poduzetničkom zonom, a ujedno je i poveznica sa susjednim Okujem, što dodatno povećava njezin prometni značaj.

Projektom je predviđena izgradnja nove prometnice s pješačkom stazom u ukupnoj dužini od 520 metara. Predviđena širina kolnika je 6 metara, dok će širina pješačke staze biti promjenjiva između 1,60 i 2,0 metra, a na dijelu od crkve prema Okuju u dužini od oko 140 metara izvest će se obostrana pješačka staza širine 2 metra, čime će se znatno povećati sigurnost pješaka, posebno djece, starijih osoba i osoba s invaliditetom.

Rekonstrukcija obuhvaća i zamjenu postojeće vodoopskrbne mreže, izgradnju nove oborinske kanalizacije, te uređenje autobusnih stajališta koja se nalaze na predmetnoj trasi.

• Rok izvođenja radova je 160 kalendarskih dana, a izvođač je zajednica ponuditelja KOP Brežice d.d. i REGION projektivni biro Brežice d.o.o.

! Tijekom izvođenja radova promet će biti preusmjeren kroz ulicu Ladislava Galekovića (Mačkovec), kojom će prometovati i autobusna linija javnog prijevoza.

Ljeto je na samom kraju, jesen je pred vratima, krenula je škola, vrtić se zakotrljao naveliko i svi već razmišljamo kako ojačati imunitet za hladnije dane koji su pred nama.

Često korišteni preparati u te svrhe su beta-glukani, ehinaceja, crna bazga, pčelinji proizvodi.

Što su beta-glukani? Strukturno gledano beta-glukani su po kemijskom sastavu dugolančani polisaharidi sa samo lancima D-glukoze. 1968. godine iz stanične stijenke kvasca – Saccharomyces Cerevisiae izoliran je beta-glutan.  Osim u staničnoj stijenci kvasaca, nalazimo ih i u staničnoj stijenci gljiva, pojedinih bakterijskih vrsta i žitarica poput zobi i ječma. Razlikujemo beta-1,3/1,6-D-glukane najčešće izolirane iz kvasca i gljiva koji imaju veći biološki utjecaj na naš imunitet, te beta-1,3/1,4-D-glukane iz žitarica, zobi i ječma.

Beta-glukani u interakciji sa imunološkim sustavom pojačavaju njegov poželjni, a potiskuju onaj nepoželjni imunosni odgovor što je i dokazano u preko 20 000 publiciranih znanstvenih radova u posljednjih 20 godina na temu imunomodulatornog djelovanja beta-glukana. Već tijekom prvih 72 do 96 sati nakon per os uzimanja beta-glukana, imunološka aktivnost je povećana za 50 do 120%.

Preparate beta-glukana mogu uzimati i djeca i preporuka je početi sa konzumiranjem nekoliko tjedana prije pojave sezonskih infektivnih bolesti.

Ehinaceja, biljka koju su još indijanska plemena Sjeverne Amerike koristila za kao lijek za brojne bolesti, danas je jedan od najčešće korištenih biljnih lijekova, a kao takav i čest predmet mnogih kliničkih istraživanja. Proizvodi koje imamo priliku susresti na policama ljekarni dobiveni su uglavnom od tri glavne vrste Echinacea angustifolia, E. purpurea i E. pallidao . Među njim one djelotvorne su Echinacea purpurea i Echinacea pallida pa ne bi bilo na odmet prilikom kupnje preparat, na deklaraciji proizvoda provjeriti sastav jer djelotvornost same terapije ehinacejom uvelike ovisi o kvaliteti pripravka. Ehinaceja se koristi kratko i intenzivno. U praksi to bi značilo jedan do dva tjedna u punim dozama. Koristimo je kod osoba sklonih čestim prehladama ili kod kroničnih upala mokraćnog mjehura kao i kod kod kroničnih bolesti dišnog sustava. Primijenjena već kod prvih simptoma gripe ili prehlade kao što su bolno grlo, kašalj, povišena temperatura, skraćuje vrijeme oporavka te ublažava intenzitet simptoma.

Osim imunomodulatornog učinka, pokazuje i antivirusno, antibakterijsko i antifungalno djelovanje, a dostupna je u obliku oralnih kapi, čaja, tableta, tinkture i kapsula. Osobe koje imaju neku od autoimunih bolesti (npr. multiplu sklerozu, Hashimoto tireoiditis….)  nikako ne bi smjele koristiti preparate ehinaceje. Ne smije se koristiti kod AIDS-a, a trebalo bi je izbjegavati i kod tuberkuloze, reumatoidnog artritisa kao i kod pacijenata liječenih sa imunosupresivima (npr. kortikosteroidima), kod osoba sklonih čestim alergijskim reakcijama, kod onkološke terapije, nakon transpantacije organa i koštane srži.  Zbog manjka podataka o sigurnosti njezine primjene tijekom trudnoće, ne preporuča se trudnicama ni dojiljama.

U šarolikoj paleti ljekovitog bilja, a pogotovo u sezonama prehlada, svakako valja spomenuti crnu bazgu (Sambucus nigra). Iako je o njezinoj blagotvornosti za zdravlje još pisao i Hipokrat, sve popularnija postaje i u zadnje vrijeme moderne fitoterapije, a pogotovo u doba prehlada i ostalih infekcija dišnog sustava. O važnosti bazge u tradicionalnoj medicini govori i činjenica da se bazga smatrala svetim i magičnim drvom za kojeg se vjerovalo da je dom dobrim vilama, zaštitničkim silama prirode, a odsijecanje njezinih grana smatralo se grijehom koji može izazvati nesreću. Danas uz brojna znanstvena istraživanja imamo opipljive dokaze, a ne samo narodna vjerovanja da bazga ima protuupalno, antivirusno i imunomodulatorno djelovanje zahvaljujući bogatom sastavu antioksidansa, vitamina C i A, flavonoida, antocijanina (cijanidin-3-glukozid i cijanidin-3-sambubiozid),  te antimikrobno, antidijabetičko, kardioprotektivno i neuroprotektivno djelovanje. Kod blagih oblika prehlade preporuka je piti čaj od bazge kao pomoć kod kašlja te poticanje znojenja što pomaže kod snižavanja tjelesne temperature.   Posebna pažnja kao lijeku posvećena je i bobicama bazge budući da su izvor spojeva koji imaju snažno djelovanje na imunološki sustav. Suplementacija ekstraktom crne bazge dokazano ublažava simptome gripe i prehlade te skraćuje vrijeme trajanja bolesti.

Pripravci bazge koji se koriste u komercijalne svrhe za liječenje prehlade i drugih virusnih infekcija dolaze u oblicima sirupa, kapsula, pastila pa čak i gumenih bombona.

Na tržištu sve više nalazimo preparate crne bazge u kombinaciji sa cinkom. Cink je esencijalni mikro nutrijent (nakon željeza drugi mineral po zastupljenosti u ljudskom organizmu) , mineral kojeg organizam ne može sam sintetizirati, a važan je za optimalno funkcioniranje kako brojnih enzima tako i imunološkog sustava (bitan za stvaranje i aktivaciju T-limfocita), metabolizma makronutrijenata,  plodnosti i reprodukciji, zaštiti stanica od oksidativnog stresa. Njegova „popularnost“ znatno je narasla u doba pandemije COVID-19 bolesti. Rezultati studija su pokazali da simptomi prehlade koji u prosjeku traju sedam dana, uz upotrebu cinka nestaju i do 3 dana ranije.

O pčelinjim proizvodima u svrhu poboljšanja imuniteta smo pričali već u nekoliko navrata, ali kao kratki podsjetnik još ćemo jednom ponoviti. Tisućama godina med, propolis i matična mliječ se koriste i kao hrana i kao lijek i to prije svega u borbi protiv virusa. Ne radi se samo o slasnoj hrani već i o dodacima prehrani bogatim biološki aktivnim tvarima snažnog antioksidativnog i protuupalnog djelovanja.

I za kraj, prije nego posegnemo za bilo kojim dodatkom prehrani, moramo biti svjesni da su oni ipak samo dodaci. Temelj moraju biti zdrave životne navike ; hrana bogata makro i mikronutrijentima, dovoljno sna, sunčeve svjetlosti te adekvatna hidratacija i neizostavna fizička aktivnost.

Sinoć su u prepunom Parku dr. Franje Tuđmana u Velikoj Gorici naši velikogorički borci demonstrirali posjetiteljima svoje sportove, sportske poteze ali i akrobacije.  

Na 11. Noći borilačkih sportova sudjelovalo je sedam goričkih klubova koji se bave borilačkim sportovima: Judo klubovi Pinky i Kokica, Karate klubovi Centar i Velika Gorica, Taekwondo klub Velika Gorica, Boksački klub Velika Gorica i Hrvački klub Velika Gorica 1991.

VIDEO fragments of the night:

-Ponosan sam na velik odaziv mojih sugrađanki i sugrađana koji daju podršku našim borilačkim klubovima, te Gradu Velikoj Gorici i gradonačelniku Krešimiru Ačkaru na velikoj potpori ovoj manifestaciji. Hvala svima na dolasku – poručio je Ervin Kolarec, predsjednik organizacijskog odbora sportskog spektakla. 

Atraktivna su bila i tri boksačka meča koje je pripremio Ivica Bačurin i njegov Boksački klub u suradnji s Boksačkim klubom Record iz Zagreba. Rukavice su ukrstili Emanuel Bačurin, Ivičin 8-godišnji sin i Fran Brajković, naš Gabrijel Turak i Jakov Brajković te seniori, Velikogoričanin Ivan Pereković i Gabrijel Kuzmanović iz BK Policijska akademija. 

FOTO galerija:

(Foto: Službena facebook stranica Noć borilačkih sportova)