Povežite se s nama

Sport

Otriježnjenje u Čatežu: Gorica promašivala, mađarski drugoligaš joj zabio triput…

Nogometaši Gorice u četvrtoj su pripremnoj utakmici doživjeli i prvi poraz, i to vrlo uvjerljiv. Mađarski Budafoki slavio je rezultatom 3-0 i razotkrio sve probleme koje gorički kadar trenutačno ima. Sljedeći je na redu Konyaspor u srijedu

Objavljeno

na

Dva dana prije nego što će se navršiti četiri tjedna od početka ljetnih priprema, nogometaši Gorice prvi su put napustili Veliku Goricu. Ovog se ljeta birao model bez odlaska na “prave” pripreme, sve se odrađuje doma, sve utakmice odigrane su doma, a ove subote rano ujutro crveno-bijelo crni autobus upalio je motore i odveo Goričane u Brežice.

Tjedan dana nakon posljednje odigrane prijateljske utakmice, jer ona protiv Sesveta, najavljena za srijedu, otkazana je, pa je u četvrtoj pripremnoj utakmici Gorica išla na mađarski Budafoki. Na mađarskog drugoligaša, prošle sezone osme momčadi prvenstva, na protivnika koji se činio dobrim izborom za nastavak lijepog rezultatskog niza. Gorica je u prva tri testa upisala tri pobjede bez primljenoga gola, a prvo “gostovanje” donijelo je suparnika razine koja u ovom trenutku, bila je pretpostavka, odgovara Goričanima…

Međutim, ništa od toga.

Konačni rezultat, tih ružnih 0-3, zazvučat će nešto lošije po Goricu nego što je to bilo po pitanju dojma na terenu, ali svakako nije ugodno izgubiti takvim rezultatom od momčadi iz donjeg doma drugog razreda mađarskog nogometa. I ne zvuči lijepo. Ujedno, poslužit će sve ovo i kao svojevrsno otriježnjenje, jer viđeno kaže da su prethodna tri rezultata pomalo i zavaravala, pogotovo ona pobjeda 3-0 protiv Lokomotive, jer to je moglo završiti i puno drukčije.

Moglo je drukčije završiti i u Brežicama ovog subotnjeg prijepodneva, ali nije. Gorica je defenzivno dopuštala previše toga protivniku, koji se orijentirao na kontre i polukontre, a pritom je s visokim postotkom uspješnosti realizirao šanse koje su se pojavljivale. S druge strane, u junaka utakmice prometnuo se golman Budafokija, koji je Goričanima skinuo četiri-pet stvarno ozbiljnih šansi, iz kategorije “zicera”…

Rajko Vidović odabrao je krenuti s Božom Radoševićem na golu, ostavivši Ivana Banića na klupi, u skupini igrača koji su dobili posljednjih pola sata. Mario Matković opet je bio desno, Dino Štiglec lijevo, a Mario Maloča i Krešo Krizmanić držali su sredinu obrane. U sredini je na “šestici” operirao Jurica Pršir, s Lukom Kapulicom lijevo, dok je desno konačno zaigrao Merveil Ndockyt! Prvi put nakon studenog prošle godine i neugodne ozljede zarađene na treningu reprezentacije Konga, na kraju tjedna u kojem se priključio suigračima u punom treningu.

Bit će Ndockyt, bude li sve ok sa zdravljem, veliko pojačanje iz unutarnjih rezervi, jednako kao što bi pojačanja trebali biti i Zagorci iz ofenzive, obojica starteri u ogledu s Budafokijem. Martin Šlogar bio je desno krilo, na kontra strani bio je Ante Matej Jurić, a u vrhu napada, prvi put u dresu Gorice, 29-godišnji Marko Kolar. Stigao je iz Slovenije, iz Maribora, a sad je i neslužbeni debi odradio u Sloveniji…

Međutim, neće ga pamtiti po dobrome. Budafoki se orijentirao na čvrsti blok i brzu tranziciju, kojom su od početka radili velike probleme obrani Gorice. Praktički svaki izlazak bio je barem donekle opasan, a kad bi došli do udarca, Mađari bi uglavnom i zabijali. Počevši već od devete minute, kad je Robert Retyi iskoristio niz pogrešaka u pokušaju goričkog izlaska iz pritiska, zaključno s Ndockytovom.

Igrala se 27. minuta kad je Zoltan Vasvari glavom pogodio nakon ubacivanja slijeva i postavio 2-0, a moglo je poluvrijeme završiti i još malo lošije po Goricu da Radošević nije iščupao jedinu preostalu, vrlo izglednu priliku Mađara. Imala je i Gorica svoje situacije, prednjačio je u svemu tome razigrani i raspoloženi Luka Kapulica, a svidio se i novi napadač Kolar. Nije u lošem izdanju ni Ndockyt, a nekako najviše problema imala je obrambena četvorka, koja se mučila s hitrim izlascima Budafokija.

Na početku nastavka ušli su Valentino Majstorović, Vinko Skrbin i Mateo Leš, izašli su Šlogar, Ndockyt i Krizmanić, a Gorica je nastavila igrati bolje od rezultata. Pogotovo napadački, jer stvarali su Vidovićevi igrači prilike, posebno velike i izgledne promašivali su dvaput Kapulica, po jednom Cruz i Kolar… Veliki dan imao je golman Budafokija, a Gorica je rezultatski do kraja potonula u 77. minuti, kad je Adam Merenyi naletio i opalio sa 18 metara, te postavio konačnih 0-3.

Posljednjih pola sata odigrali su i preostali igrači s klupe, svoje prve minute za Goricu odigrao je Velikogoričanin Vito Čaić, ali bit će ovo, svemu u svemu, utakmica koju će svi željeti što prije zaboraviti. I u stručnom stožeru Gorice to će rado učiniti, ali tek nakon što analiziraju sve što se događalo i detektiraju probleme. Mnogi od njih su poznati, svima je jasno gdje su potrebna pojačanja, ali dok ona ne dođu, može se samo ispravljati nedostatke…

U Sloveniju će gorička ekspedicija opet u srijedu, tom prilikom destinacija će biti Radomlje. Dom istoimenog slovenskog prvoligaša ugostit će ogled Gorice i dosad najjačeg protivnika na ovim pripremama, turskog prvoligaša Konyaspora. Klub za koji igraju i hrvatski nogometaši Josip Čalušić i Niko Rak suprostavit će se Gorici od 17.30 sati, a posljednja provjera, takozvana generalka za prvenstvo, bit će sudar s Rudešom sljedeće subote.

Sport

Mraclin uvjerljiv protiv Metalca, Ivan Kos – Čapa proslavio jubilej asistencijom i pogotkom

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije početka susreta domaća uprava prigodnim je dresom s brojem 200 nagradila Ivana Kosa za dvjestoti nastup u dresu Mraclina, a iskusni napadač jubilej je obilježio asistencijom i pogotkom. Nogometaši Mraclina ostvarili su važnu pobjedu u borbi za bijeg iz donjeg dijela tablice svladavši na Novoj grabi Metalac iz Siska rezultatom 3:0. Domaćini su do prednosti stigli u 34. minuti kada je nakon ubačaja Frana Krilića s desne strane glavom precizan bio Dominik Smolković. Mraclin je i u nastavku bio bolja momčad, a vodstvo je povećano u 52. minuti. Ivan Kos probio je desni bok gostiju i ubacio u peterac gdje je Igor Hajduk na drugoj vratnici pospremio loptu u mrežu za 2:0. Točku na zasluženu pobjedu stavio je upravo slavljenik Ivan Kos u 70. minuti. Nakon kornera i nekoliko odbijanaca lopta je stigla do domaćeg napadača koji je s četrnaest metara preciznim prizemnim udarcem pogodio iza leđa vratara Blagojevića. Ovom pobjedom Mraclin je dva kola prije kraja napravio važan korak prema očuvanju četvrtoligaškog statusa.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 28. kolo

MRACLIN – METALAC (S) 3:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 70.
Sudac: Juraj Mikšec (Vrbovec). Pomoćnici: Luka Bradašić (Novska) i Veronika Muraja (Rajić).

STRIJELCI: 1:0 – Smolković (34), 2:0 – Hajduk (52), 3:0 – I. Kos (70).

MRACLIN: Matejčić (od 78. Zagorac), Marjanović, J. Domitrović, Rajić, Brdek, Smolković (od 60. Matić), Borovac, Tokić, Krilić, Hajduk, I. Kos (od 83. Hodalin). Trener: Marko Pancirov.

METALAC (S): Blagojević, Čajani, Acel, Matić (od 53. Pupić), Bičanić, Ayuba, Kesse (od 53. Perić), Brlečić, Krištopović, Knežević (od 57. Bekonjić), Vincelj (od 53. Brlić). Trener: Dalibor Sanader.

Nastavite čitati

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

na

Objavio/la

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

na

Objavio/la

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se  u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

na

Objavio/la

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno