Sport

Otkrivamo: Kako je nastala čuvena pjesma kojom Gorica slavi pobjede

Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove… Goričani su već osam puta ove sezone u svlačionici zapjevali pjesmu koja im je postala neslužbena himna

Objavljeno

prije 7 godina

11. studenoga 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Igraju brzo, efikasno i atraktivno, baš onako kako treba za pravi rezultat i još bolji dojam. Melju sve pred sobom na gostovanjima, čudesna serija pobjeda došla je do brojke šest. Čiste svlačionicu iza sebe, u želji da je ostave onakvom kakvu su je našli. Rasprodaju stadion, bude godinama baš-me-briga-što-se događa nogometnu atmosferu u gradu koji danas diše s njima. Evo, čak su i Matjaža Keka uspjeli “otjerati” s klupe Rijeke, što nikome nije uspjelo dugih pet i pol godina…

Po svemu tome nogometaši Gorice su postali prepoznatljivi u hrvatskoj javnosti u svojoj premijernoj prvoligaškoj sezoni, ali “jače” od svega ostalog odjekuje ono što se događa u svlačionici Gorice nakon pobjeda. Svi stanu u krug, blizu jedan drugome, a onda se čuje kako kreće Matija Dvorneković. Tiho, ispod glasa, pa sve glasnije, počinje pjesma:

“Imamo bekove, imamo halfove, imamo forove, što daju golove! Hoćemo golove, hoćemo pobjede, hoćemo titulu, još ove godine!”

Suigrači ga prate, svi potpuno unutra, bez obzira jesu li iz Mičevca, s Plesa, iz Gane, Nigerije, Gruzije ili Armenije. A onda zajedno dolaze do “špice” njihova glazbenog broja koji završava glasno, najglasnije, euforično:

“Ovdje nitko nije normalan, nije normalan, nije normalan…”

Domaći igrači pjevaju, riječi su već dobrim dijelom naučili i stranci, a oni kojima je to ipak malo preteško odluče – zaplesati. Kao, recimo, Nigerijac Musa Muhammed, koji u ovih situacijama dominira “podijem”.

Ajmooooo!!!

Gepostet von HNK Gorica am Freitag, 9. November 2018

I tako već osam puta, jer toliko je pobjeda Gorica skupila ove sezone. Pretvorilo se to doista u zaštitni znak Gorice, a korijeni te priče sežu u prošlu zimu. Tad je Gorica bila drugoligaš, trener je bio Ivan Prelec, a kao pojačanje na polusezoni došao je Matija Dvorneković.

– Slušaj, tvoj zadatak bit će atmosfera u momčadi. Za početak, smisli pjesmu koju ćemo pjevati nakon pobjeda. Nešto energično, što će nas sve zajedno dodatno povezati – “naredio” je trener Prelec svom dojučerašnjem suigraču, prijatelju, a u tim trenucima prvi put svom igraču, koji se taman vratio s islandske avanture.

– Dogovoreno, šefe – odgovorio je Nindža i bacio se na posao.

U tražilicu je upisao “youtube” i krenuo raditi na svom novom projektu. Dakle, nema ovdje slučajnosti, nije ta pjesma nastala sama od sebe…

– Da, Prelec je mene odredio kao igrača koji će, da tako kažem, držati svlačionicu stalno ‘našpananu’, u dobroj atmosferi. To je doista bilo službeno zaduženje, koje sam ja rado prihvatio. Uostalom, sam od sebe sam to ionako djelomično radio. Rekao mi je da nađem pjesmu koju ćemo pjevati nakon svake pobjede, kojih je bilo puno, a ja sam se sjetio te strofe koju su pjevali igrači Dinama pod Josipom Kužeom. I eto, upalilo je – objasnio je Dvorneković kako je nastala čuvena pjesma.

I kad je Prelec otišao, a u njegove cipele uskočio Sergej Jakirović, ništa se nije promijenilo. Kao pametan i razuman čovjek, Jakir je odlučio zadržati ono što je dobro, a ova pjesma svakako spada u tu kategoriju. Dio igrača je otišao, njih 14 novih došlo, ali starosjedioci su ih vrlo brzo “navukli” na svoj način proslava.

– Iznimno mi je važno što je ostao kostur momčadi iz druge lige, tih 12 igrača koji su od početka generirali dobru atmosferu, ali i pomogli novim igračima da se što brže uklope – nekoliko puta ponovio je Jakirović.

Promijenio je stil igre, načine na koji se Gorica brani i napada, mijenjao je i nogometne ideje, ali pjesmu nije dirao. Zapravo ju je samo iskoristio da zajaše na valu koji je vukao Goričane u pravom smjeru. Nije prošla ni godina dana, a Dvorenkovićev “izum” je zaživio u tolikoj mjeri da su goričkog “band aida” puni portali, da valjda pola Hrvatska danas zna kako Gorica slavi.

Između ostaloga, pjesma se spustila i na nešto mlađe klupske razine. Naime, sve uzrasne kategorije Gorice upravo tom pjesmom slave svoje pobjede, kojih je i u njihovim životima sve više…

Gorica još jednom protiv Rudeša rezultatom 1:0 ??❤️ ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀#mladipioniri #nogometnaskola #hnkgorica

Gepostet von Nogometna škola HNK Gorica am Samstag, 10. November 2018

Vrijeme je za kraću pauzu, od nogometa i pjevanja, a nova točka očekuje se 24. studenog, kad u Veliku Goricu stiže Istra 1961. U međuvremenu će se igrači Gorice dobro odmoriti, neki od njih i otići kućama na nekoliko dana, u obiteljsko okruženje, a zatim i dobro pripremiti. Sve s ciljem da se “koncerti” nastave i dalje, i dalje, i dalje…

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.