Ekskluzivnom klubu autohtonih hrvatskih vrsta peradi u kojemu su do nedavno bila tek dva člana, prošlog mjeseca se pridružila i posavska kukmasta kokoš i to zahvaljujući upornosti i entuzijazmu ekipe uzgajatelja upravo s velikogoričko područja. Priča o tome kako je ovoj pernatoj ljepotici sa specifičnom frizurom osigurana životinjska ‘domovnica’ krenula je 2019. godine. Tada je na inicijativu Udruge uzgajatelja posavske kukmaste kokoši Kukmica iz Velike Gorice krenuo projekt „Zaštite posavske kukmaste kokoši“, uz financijsku i logističku podršku Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije, te je Ministarstvu poljoprivrede predan zahtjev za priznavanje kao izvorne pasmine domaćih životinja. Početkom ožujka to je, nakon puta dugog četiri godine, i ostvareno – posavska kukmasta kokoš sada ima svoj standard i potvrđen genetski kod.

– Počeli smo prikupljanjem matičnih jata s četiri člana naše udruge, to su Igor Ćulibrk iz Strmca Bukevskog sa šest jata, Ivan Mikulin iz Velike Buna s tri, Petar Rajković Vukovine s dva jata i ja s jednim jatom. Napravljena su uzgajališta, peradnjaci, hranilice, pojilice, sve što treba. Tu smo surađivali s prof. Zlatkom Janječićem sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta, on je vodio istraživački dio, a sve to ne bi bilo moguće bez velike podrške Zagrebačke županije koja je u potpunosti financirala s 40 tisuća eura, a i podrška u svakom smislu koju smo imali od Josipa Kraljičkovića, pročelnika Odjela za poljoprivredu Zagrebačke županije. I to nas je dovelo do priznavanje posavske kukmaste kokoši kao, evo, tek treće izvorne pasmine peradi u našoj zemlji – rekao nam je Mihael Pavišić, predsjednik Udruge odgajatelja posavske kukmaste kokoši Kukmica iz Velike Gorice.

Otkriva i zašto su baš ovu pasminu kokica izabrali kao svoju kandidatkinju u ovom projektu. Naime, osim atraktivnog izgleda, ‘kukmica’ svojim vlasnicima daje puno više.

– Namjera projekta je zaštita te izvorne, prilično stare pasmine kokoši. Osim što je vrlo skladna, ima lijepo, okruglasto tijelo, otvoreni pogled, estetski je lijepa, ima tu specifičnu frizuru, kukmu, po kojoj je dobila ime, dobre je naravi, vrlo je pitoma. Dobra je kao nesilica i meso joj je posebno kvalitetno, sjajnih nutritivnih vrijednosti. Istraživanja su dokazala i komercijalnu isplativost. Pasmina nije teška za uzgoj, nije prohtjevna, otporna je, ženke su od 2,5 do 3,5  kilograma, a muški primjerci od 3,5 i sve do 5 kilograma- ističe Pavišić i otkriva kako je zasad priznata u pet boja, a to su zlatnosmeđa, crvenkasta, crveno šarena, žuta bijelo obrubljena, svijetlo siva i grahorasta, klasična starinska boja, pa si svatko može odabrati onu koja mu je najljepša.

Foto: Ivan Mikulin, uzgajivač posavske kukmaste kokoši, nove zaštićene izvorne pasmine, Velika Buna/G.Kiš, cityportal.hr

‘Kukmice’ gotovo svih boja pronašli smo na početku bregovitih Vukomeričkih gorica, na imanju Ivana Mikulina u Velikoj Buni, gdje se smjestilo ovih 70 autohtonih kokica.

– Od samog starta sam u ovom projektu, krenuo sam s tri kokice i jednim pijevcem, imamo sad osam objekata, tih kućica. Dobre su kokice za jaja i meso, razlika je u okusu, drugačije je, podsjeća na divljač, meso je kompaktno, ne raspada se. I jaja su drugačija, prefina, susede mi znaju reči kad delaju domače rezance da je to nekaj sasvim posebno, najviše ih oduševljava kaj budu fest žuti, to im je najbolje, nema to nikakve veze s ovim konzumskim – kaže.

Otkriva kako su sad zatvorene radi ptičje gripe, a inače šeću po dvorištu i svuda oko kuće, neće nigdje pobjeći, naučene su tako. U kokošinjcima su zaštićene i od predatora, kojih na našim bregima itekako ima – lisice, kune, čagljevi, škanjci, nema čega nema, kaže Mikulin.

Priznaje nam kako zasad nema nekih većih uzgajivačkih ambicija, jer da bi uzgoj bio komercijalno isplativ trebalo bi imati bar 300 i više ‘kukmica’, no Mikulin kaže kako nije neki tip trgovca, pa ih više drži ‘za svoju dušu’, jer briga oko njih, pa i samo promatranje njihovih aktivnosti dođe i kao neka vrsta mentalnog odmora. A njemu, kao dragovoljcu Domovinskog rata i dugogodišnjem obrtniku, taj mir koji pronalazi uz svoje ‘kukmice’ itekako je dragocjen.

– Svaki dan ih pustim oko 7 ujutro da se rastrče, onda jedu, ječam, kukuruz, pšenicu, zob..Nakosim im trave i to sve pojedu, a posebno fine su im gliste, pa kad padne kiša krene prava trka među kokicama koja će prije do njih. I tako kad se naživciraš, očistiš kokošinjac, samo ih promatraš, baš se psihički odmoriš. Slično k’o i ribiči, tak je i s kokicama. Sjedneš, pa ih gledaš kak’ čupkaju. Zbilja bih svakome tko može preporučio da ih uzgaja – kaže nam Mikulin.

Svi zainteresirani za uzgoj posavske kukmaste kokoši potrebne informacije i podršku dobit će u velikogoričkoj udruzi.

– To je sad zaštićena izvorna pasmina, kroz udrugu se mogu nabaviti matična jata i dobiti sva podrška. Nadamo se kako će ova vijest zainteresirati i širu javnost i pridonijeti i razvoju sela. Naši su kontakti na Facebook stranici udruge, svi zainteresirani se mogu javiti – poručuje završno Mihael Pavišić, predsjednik Udruge uzgajatelja posavske kukmaste kokoši Kukmica iz Velike Gorice.

Tekst je dio programskog sadržaja “Moja županija”, nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom