Povežite se s nama

Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

na

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Sport

Zbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…

Sljedeći tjedan na Gradskom stadionu kreće zamjena travnjaka koji se drži već punih 38 godina, još od Univerzijade 1987., kad je stadion i izgrađen. I naravno da je bilo krajnje vrijeme za ovakvu akciju…

Objavljeno

na

Objavio/la

U petak su nogometaši Gorice igrali protiv Šahtara, jednu posebnu utakmicu s obzirom na snagu i veličinu protivnika, ali posebno će biti i ove nedjelje. Gorica će u kombiniranom sastavu igrati protiv sastava Nogometnog sindikata, načinjenog od igrača koji su trenutačno bez kluba, što baš i ne zvuči kao osobita poslastica za nogometne romantike. Međutim, bit će ovo utakmica malo drukčija od drugih…

Naime, punih 38 godina nakon što je odigrana prva, u nedjelju će se odigrati posljednja utakmica na postojećem travnjaku Gradskog stadiona. Kad je Gradski stadion izgrađen, 1987. godine za potrebe Univerzijade, postavljen je travnjak koji je izdržao sve do danas. Izdržao je i prvoligaške dane Radnika, i život u četvrtoj ligi, i povratak “pravog” nogometa kroz HNK Goricu… Tu su padali i Dinamo, i Hajduk, i Rijeka, i Osijek, tu je prve seniorske golove zabijao jedan Ante Budimir, tu je trpao Kiki Lovrić, tu se bacao Kristijan Kahlina, tu je gazio Joey Suk.

A sad mu je, eto, ostalo još 90 minuti. Odigrat će se još to protiv HUNS-a, a onda se konačno kreće u promjenu travnjaka, zahvat koji će naš stadion podići na puno višu razinu. Naravno da ćemo u ovim trenucima osjetiti i ponešto sjete, baš kao ono kad gledaš hoćeš li baciti neku srcu dragu kramu iz garaže, ali zapravo nemamo za čime žaliti. Gotovo četiri desetljeća potroši na sve moguće načine i doista je krajnje vrijeme za ovako nešto.

Sitan problem nalazimo u tome što je sve to skupa moglo krenuti i još tamo krajem svibnja, čim je prvenstvo završilo, pa da sve bude spremno za početak nove sezone, ali tu dolazimo do procedura, birokracije i tih detalja… Bitno je da se kreće, da će teren dobiti novi sustav navodnjavanja i odvodnje, novi travnjak, novu drenažu i sve ostalo što je potrebno za teren puno bolji od ovoga kojeg smo imali. I koji je često bio problematičan, čim bi palo malo više kiše.

Uglavnom, još malo pa dobri stari travnjak ide u ropotarnicu povijesti, ali trebalo ga je i posljednji put polajnati. Godinama je to radio Dado Leder, nakon njega i s njim i Niko Biljan, a otkad je HNK Gorice to je posao Franje Kovačića zvanog Pevec.

 

Zbog toga što se punih mjesec i pol dana izgubilo na javni natječaj i zakonske rokove za žalbe, travnjak neće biti spreman za početak nove sezone, pa će Gorica morati s dva protivnika mijenjati domaćinstva. Od ranije je bilo jasno da će se utakmica drugoga kola protiv Hajduka, umjesto u Velikoj Gorici, igrati na Poljudu, a prema svemu sudeći isti će slučaj biti i s utakmicom protiv novog prvoligaša Vukovara, predviđenom za 23. kolovoza.

Radovi bi prema predviđenim rokovima trebali završiti nekoliko dana prije toga, ali budući da je novom travnjaku potrebno i neko vrijeme da “legne”, prvu utakmicu na svom stadionu u novoj sezoni, na novom travnjaku, Gorica bi trebala igrati tek 20. rujna, u sedmom kolu prvenstva! Gorica će tako prvih šest utakmica sezone odigrati u gostima, što će bitno otežati posao treneru Careviću i igračima, a protivnik u tom sedmom kolu bit će Slaven Belupo.

Nastavite čitati

Sport

Riječani vole Goričane: Valjda neće i on zabijati “svojima”…

Serija se nastavlja, još jedan u nizu bivših igrača Gorice u dresu Rijeke bit će Ante Matej Jurić, 23-godišnji napadač koji se u svijet HNL-a vraća iz talijanskog drugoligaša Brescije

Objavljeno

na

Objavio/la

Na putu do svog drugog naslova prvaka Hrvatske nogometaši Rijeke prošle su se sezone zabili Gorici četiri gola u četiri utakmice. U prvom dijelu prvenstva dvaput je bilo 1-0 za Rijeku, i na Gradskom stadionu i na Rujevici, početkom svibnja Rijeka je slavila 2-1, a između toga smjestio se i remi bez golova na našem stadionu.

Od ukupno četiri gola, Gorici su bivši igrači Gorice zabili – sva četiri! Naravno, prvo ćete pomisliti na Tonija Fruka, ali nije o njemu riječ, taj je bivši igrač Gorice u sezoni iza nas za Rijeku napravio sve ostalo… U ovoj našoj priči prisjećamo se golčine Nike Jankovića za 1-0 u Velikoj Gorici, kao i one lukave realizacije Gabriela Rukavine u 85. minuti utakmice na Rujevici, u kojoj je Gorica gotovo cijelu utakmicu imala igrača više. U ovih posljednjih 2-1 zabijali su opet isti ljudi, s tom razlikom da su ovoga puta Rukavina i Janković zabijali u istoj utakmici.

Iako, nije to ni prevelika slučajnost. Već godinama na Rujevici rado crpe kadar iz Velike Gorice, jer klub su više razine, u koji igrači iz našega kluba rado odlaze, baš kao što je to učinio i Merveil Ndockyt prije nekoliko dana. Željeli su u Rijeci i Pajazitija, uvijek se spominje i Krizmanić, a na kraju su doveli – Antu Mateja Jurića.

– Rijeka je u ovoj situaciji najbolji klub za razvoj moje karijere. Lijepo se vratiti u Hrvatsku i ponovo igrati ovu ligu – rekao je Jurić nakon što je potpisao za prvaka države.

Iz Gorice je visoki Slavonac otišao prošloga ljeta, odštetu je uplatila talijanska Brescia, klub iz Serie B kroz koji su prošli i velikani poput Roberta Baggija, Pepa Guardiole i ostalih, a na kraju je ispalo da je to možda bila i posljednja sezona u povijesti toga kluba. Brescia je, naime, pred gašenjem, a Ante Matej je na Kvarneru.

U Rijeci bi trebalo biti prostora za njega, igrat će se i kvalifikacije za Ligu prvaka, a iz naše perspektive možemo mu samo poželjeti sreću. Osim, naravno, u utakmicama protiv Gorice. Koliko god se čini da im na Rujevici u ugovore ugrađuju klauzule da baš oni moraju zabijati…

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Dobro poluvrijeme s moćnim Šahtarom, minimalan poraz na kraju

Nogometaši Gorice izgubili su 1-0 od Šahtara iz Donjecka u prvoj utakmici priprema. Predstavili su se Pelko, Kavelj i Perić, koji se i ozlijedio, a zaigrao je i Dominik Braun, koji je na probi

Objavljeno

na

Objavio/la

Šahtar iz Donjecka, neka se ne naljute u Dinamu i Hajduku, najveći je klub protiv kojeg je Gorica igrala u svojoj povijesti. Klub je to koji je 15 puta bio prvak Ukrajine, u konkurenciji tradicijom još većeg Dinama iz Kijeva, klub je to koji je 2009. godine osvojio posljednji Kup UEFA-e, koji je već dugi niz godina redovan i konkurentan sudionik Lige prvaka… Klub je to, između ostaloga, čija je igračka legenda, ali i aktualni sportski direktor, naš Darijo Srna.

Upravo je taj detalj otvorio Gorici priliku da zaigra s protivnikom ovakvoga renomea, jer trener Mario Carević sa Srnom je prijatelj od djetinjstva. Trenutak nije bio idealan, jer Gorici je ovo bila prva prava utakmica na ljetnim pripremama, a kadar je daleko od kompletiranog, no trener Carević baš je i želio jake pripremne utakmice.

Takvu je utakmicu i dobio, jer s druge strane bili su igrači vrijedni i nekoliko desetaka milijuna eura, ali njegova je momčad parirala – jako dobro! Pogotovo u prvom poluvremenu, u kojem je nastupio trenutačno udarni sastav. S nekim iznimkama…

Utakmicu je tako na golu započeo Darjan Žarkov, dok novoga golmana Davora Matijaša nije bilo u kadru. Carević je naumio igrati s trojicom otraga, a taj trojac činili su novak Stefan Perić, provjereni Mateo Leš i igrač na probi – Dominik Braun. Obrambeni igrač, 21 godina, prošlu sezonu odradio u trećeligašu Bjelovaru, no riječ je o zanimljivom igraču. Prošao je Dinamovu školu, ali nije uspio doći do prve momčadi i ponoviti oca Davora i djeda Mirka, poznatijeg pod nadimkom Charlie.

Na jednom boku bio je Dino Mikanović, a na drugom Marijan Čabraja, koji je sve bliži definitivnom ostanku u Gorici. Kapetan Jurica Pršir držao je sredinu s novim igračem Antom Kaveljom, dok su prema naprijed ordinirali Ivan Fiolić zdesna, Vanja Pelko slijeva i Filip Čuić na poziciji devetke.

Gorica je u takvom obliku odigrala praktički ravnopravno poluvrijeme sa Šahtarom, koji je imao svojih šansi, ali imala ih je i Gorica… I prečku, i nekoliko “mrtvaca”, ali s nule se rezultat nije maknuo. Promijenilo se to, međutim, početkom nastavka, kad je Brazilac Eguinaldo pogodio za konačnih 1-0.

U nastavku su priliku dobili i igrači s klupe, Tibor Halilović ponio je kapetansku traku, a gorička izvedba posljedično je pala. Loša vijest je i ozljeda Stefana Perića, pogotovo u situaciji kad Gorica “kuburi” sa stoperima, ali ne samo sa stoperima. O tome je, između ostaloga, govorio i trener Mario Carević nakon 0-1 sa Šahtarom.

– Moramo dovesti još dosta igrača, nadam se da ćemo dio onih s kojima pregovaramo potpisati tijekom sljedećeg tjedna, kako bismo bili što spremniji za početak sezone – poželio je trener Carević.

U nedjelju protiv sastava Nogometnog sindikata prilika slijedi onima koji su manje igrali ili nisu uopće igrali protiv Šahtara, a nekoliko igrača bit će i na probi.

Nastavite čitati

Sport

Računajte na mene! Košarkaši doveli studenta matematike iz Pule

Košarkaši Gorice rastali su se s trojicom igrača, a stiglo je i prvo pojačanje za novu sezonu. Pavao Turić trenirao je s Goricom i odlučio postati dio priče koju priča trener Cici sa svojim igračima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Košarkaši Gorice rastali su se u drugoj polovici lipnja, puna dva mjeseca nakon što im je završila sezona, a s pripremama za novu krenut će 25. kolovoza. Dovoljno rano, budući da prvenstvo u Prvoj muškoj ligi, drugom rangu natjecanja, kreće tek sredinom listopada, a sve to znači i da ima još dovoljno vremena za (pre)složiti svlačionicu.

Promjena neće biti previše, većina igrača iz prošle sezone i dalje će raditi pod paskom trenera Damira Miljkovića Cicija, ali bit će ih. Za početak, klub se oprostio s trojicom igrača.

“Završetkom sezone s nama su se rastali Lovro Došen, Leon Kalinić i Luka Vargek. Dečki, hvala vam na svakoj minuti provedenoj na terenu i svakom postignutom košu kojim ste pridonijeli uspjehu momčadi. Sretno u daljnjim sportskim i životnim izazovima! Tko zna, možda nam se putevi opet jednog dana spoje!”, objavili su iz kluba.

Dan potom objavljen je i prvi dolazak novog igrača.

“Prvo pojačanje koje predstavljamo za novu sezonu je 21-godišnji Pavao Turić, koji nam dolazi iz KK Zagreba, gdje je proveo protekle tri sezone. Igrački je odrastao u Puli, gdje je zavolio košarku, a osim sportskog usavršavanja u Zagreb ga je doveo i nastavak školovanja. Pavao je naime, uspješni student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, gdje je završio treću godinu”, stajalo je u prvoj sljedećoj objavi.

U prijevodu, Cici je dobio igrača na kojeg će moći računati…

A budući da je student, Turić je dio selekcije Sveučilišta Zagreb, koje ovih dana nastupa na Europskom sveučilišnom prvenstvu u Bologni. Uz njega, Goricu na tom turniru predstavljaju i Matija Pavlic te Borna Dramalija.

Ništa manje važno nije ni istaknuti da je prvoj momčadi priključen junior Petar Gruja, domaći dečko koji je procijenjen kao jedan od najperspektivnijih u svojoj generaciji. Traže se još tri nova igrača, dva visoka i jedan za vanjsku liniju…

Nastavite čitati

Sport

VIDEO Nova Gorica u novom ruhu: “Stil koji traje” na bijelom dresu

Na dan druge utakmice na ovim pripremama, ogleda sa Šahtarom iz Donjecka (Brdo, 18 sati), HNK Gorica odradila promociju novog prvog dresa. Trojica igrača uključila su se u snimanje promotivnog videa…

Objavljeno

na

Gradi se nova, u velikoj mjeri redizajnirana Gorica, jako puno igrača je otišlo, petorica su dosad i došla, doći će ih još… A budući da će se u novu sezonu ući s praktički potpuno novom momčadi, red je bio da se u Alpasovoj radionici iskroji i novo odijelo. Goričani će i u novoj sezoni kao domaćini biti u bijelom, a dizajn novog dresa predstavljen je kroz atraktivan video…

Promjene u odnosu na prošli dizajn nisu velike, ali idejno rješenje ipak je osvježeno, modernizirano i uobličeno u ovakvo konačno rješenje. Tek ćemo vidjeti hoće li prezentaciju prvog dresa slijediti i prezentacija ostalih varijanti, crvene i crne, jer u prošlosti to često nije bilo usko vezano kad je riječ o HNK Gorici, ali u svakom slučaju možemo reći da se naziru obrisi nove Gorice.

I nogometni, i vizualni, kroz slogane “Jedinstveno naš” i “Stil koji traje”.

Možda nove dresove premijerno vidimo i ovog petka u slovenskom gradiću Brdu. Od 18 sati, naime, baš na toj lokaciji kreće ogled Marija Carevića i Darija Srne, odnosno Gorice i Šahtara iz Donjecka. Car je trener Gorice, njegov veliki prijatelj Srna sportski direktor ukrajinskog velikana, toliko moćnog da će ovo biti u najmanju ruku veliki izazov za Goričane…

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno