Sport

Otišao je Dražen Čurek

Na dan kad će se dodjeljivati nagrade najboljima u velikogoričkom sportu, otišao je jedan od takvih… Dražen Čurek, predsjednik Ženskog rukometnog kluba Gorica, preminuo je u 52. godini, nakon duge i teške borbe s bolešću

Objavljeno

prije 5 godina

19. prosinca 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Puno sam ljudi, iz svih liga i svjetova, upoznao u ovih skoro 18 godina u novinarstvu. Spikao sam s predsjednikom Sabora, ministrima, gradonačelnicima, s glumcima i pjevačima, ali pretežno je ovdje riječ o sportu. To je, ipak, posebna strast. Kao što je i Njemu bila… Uglavnom, više ili manje opušteno, najčešće i ne potpuno službeno, družio sam se s kapetanima valjda svih reprezentacija, s izbornicima, ali i s trenerima petoligaša, frajerima u dresovima selskih klubova, predsjednicima klubova i saveza…

I nagledaš se pritom svega, od tipova naoružanih bahatošću kakva se stereotipno i očekuje od velikih igrača, pa sve do sjajnih tipova, opuštenih i normalnih. I shvatiš negdje usput, iskreno, da je često puno veća fora ući u priču s “Tottijem iz Vukovine” ili “Capellom iz Kuča” nego s igračem Barcelone, Kiela ili Utah Jazza. Možda i zato što je na tim nižim, zvuči logično, zato što je među amaterima ipak puno više izvornog sporta, onog kakav je nekad bio, sporta u kojem se o novcu ne priča kroz profit, nego kroz preživljavanje.

Sve sam te ljude, ovakve i onakve, na sreću ili nesreću, upoznao, doživio, stvorio nekakav dojam.

Nažalost, Njega nisam.

Propustio sam, prema svemu sudeći, upoznati jednog velikog, posebnog čovjeka.

Dražena Čureka nikad nisam vidio uživo. Nema dugo od povratka u lokalni đir, stigli smo samo razgovarati nekoliko puta telefonski, znali i dogovarati nikad realizirane susrete, ali na tome je ostalo. Doduše, i to je bilo dovoljno da se osjeti ono o čemu se priča.

– Čurek? Uh, to ti je super lik!

Takvu su rečenicu čuo više od nekoliko puta, najčešće u roku od dvije rečenice od spominjanja njegova imena. Ne znam, nažalost, na koji je to način osvajao ljude, što je to bilo toliko pozitivno, kakav je točno bio čovjek, jer nekoliko telefonskih razgovora nisu osobit uzorak, ali tako je bilo. Osjetila se i u tim razgovorima neka drukčija toplina, ono, kad odmah skužiš da pričaš s dobrim čovjekom.

A opet, nikad se nismo upoznali. Stisnuli si ruku, popričali. Ni nećemo…

Dražen Čurek preminuo je ovog sivog, tužnog četvrtka. Zaklopio je svoje umorne oči posljednji put, jer teška bolest s kojom se borio već mjesecima uzimala je polako, nemilosrdno i bolno. Otišao je na neki bolji svijet, pronaći će svoj mir u vječnosti, a iza njega će ostati legenda.

Velikogorički sport, sasvim sigurno, neće ga zaboraviti još dugo, pojavit će se možda i neki rukometni memorijalni turnir s njegovim imenom. I to bi, ovako na prvu razmišljajući, sigurno pomoglo da se sačuva uspomena na Dražena Čureka. Neumornog i požrtvovnog rukometnog djelatnika, volontera koji se nije štedio za dobrobit goričkog sporta. Konkretno, za spas Ženskog rukometnog kluba Gorica. Malo je nedostajalo da klub nestane, ugasi se, upravo je on rekao: “Ne!”

Zatekao je klub u strašnim dubiozana, nekoliko puta većim od onoga što je dolazilo iz Grada, i bila je potrebna velika upornost, spretnost i vještina da se klub iz svega toga izvuče. I krene dalje. Posao, nažalost, nije stigao dovršiti. Put je bio dobar, stvari su išle prema naprijed, klub se stabilizirao, a Dražen je sanjao…

– Sad smo tu gdje jesmo, uspjeli smo riješiti najveći dio zaostataka, ali želimo ići prema gore. Zašto ne bismo kroz nekoliko godina, pet ili šest, pokušali čak i napasti prvu ligu! Bilo bi sjajno imati prvoligaški ženski rukomet u Velikoj Gorici, ovakav grad to sigurno može – govorio mi je Dražen u jednom od tih naših razgovora.

Nažalost, telefonskih…

Od ovog sivog, tmurnog četvrtka još mi je više žao što je uletjelo neplanirano putovanje pa sam propustio njegov rođendan, pedeset i prvi. Slavio ga je u listopadu, šireći optimizam, iako svjestan koliko je teško bolestan. Cure su taman i pobijedile, posvetile tu pobjedu predsjedniku Draženu, snimljena je i fotka…

Ali takav je bio Dražen. Nije bilo šanse da potpiše predaju unaprijed. Dogovarali smo i njegovo gostovanje na City Radio, no javio se tog jutra…

– Nažalost, neću moći doći. Pozlilo mi je, ne osjećam se dobro – ispričao se Dražen.

A želio je doći. I pričati o rukometu, o snovima i planovima, o igračicama. Nije išlo. Prošlo je od tad nekih mjesec dana, priče su utihnule, a onda je došao taj četvrtak. Ostalo je iza njega troje djece, koji su, pogađate, sportaši. Lukrecija je rukometašica, golman, jednako kao i brat Mateo, a drugi brat je Petar Lucijan, nogometaš trećeligaša Kurilovca… Nedostajat će njihov tata goričkom sportu, u dvorani, na Udarniku, na stadionu, u điru. Ostale su, takav je život, samo uspomene. I sjećanja.

Počivajte u miru, Dražene, možda se ipak negdje sretnemo, tamo u visinama…

Povezane teme:dražen čurek hotnews in memoriam žrk Gorica

Sport

Za naše rukometaše navijalo se i u Litvi! Ljubav se rodila u Gorici…

Bivši trener Gorice Valdas Dambrauskas dvije je nepune godine svoje karijere proveo u Hrvatskoj, a veze su ostale toliko snažne da je ove nedjelje bio jedan od nekolicine Litavaca koji su pratili finale SP-a u rukometu

Objavljeno

prije 39 minuta

3. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Prošle su već više od četiri godine otkad je otišao iz HNK Gorice, ali Valdas Dambrauskas ostao je zapamćen u nogometnoj Velikoj Gorici. Trener koji je vodio “ponos grada” nepunih godinu dana, od veljače 2020. do prvih dana 2021., kad je prihvatio ponudu bugarskog Ludogoreca, ostao je najuspješniji trener Gorice u prvoligaškoj povijesti, a s tih rekordnih 1,87 bodova po utakmici otvorio je i sam sebi prilike koje su se pokazale kao dosadašnji vrhunac karijere.

Nepunih godina dana Valdas je bio i na klupi Hajduka, a kad se sve zbroji, to je sasvim dovoljno vremena da se 48-godišnji Litavac zaljubi u Hrvatsku. I da u nedjelju poslijepodne, u svom domu u Vilniusu, sjedne pred televizor i isprati finale Svjetskog prvenstva u rukometu, sportu koji je u njegovoj domovini, realno, potpuno marginalan.

“Ajmooo Hrvatska”, napisao je Valdas na svom profilu na Instagramu, uz dodatak hrvatske zastave.

O vezama koje su ostale žive govorio je i nedavno u intervjuu za Index.

– S Hrvatskom sam stvarno snažno povezan, ona je kao moja druga domovina. To je zemlja u kojoj sam se uvijek osjećao kao kod kuće. U Hrvatskoj imam puno prijatelja, s njima se čujem gotovo svaki dan. Iz Hrvatske imam samo i jedino lijepe uspomene. I lijepa iskustva – istaknuo je Valdas, s posebnim naglaskom na Goricu.

– Inače kad kao trener idete raditi u inozemstvo, želite sa sobom povesti jednog ili dva pomoćnika, čisto da budete sigurni da imate jaču poziciju u klubu. Ja sam u Goricu došao sam, no tamo sam upoznao predivne ljude, kao što su moj pomoćnik Saša Sabljak, trener vratar Siniša Klafurić, kondicijski trener Krešimir Šoš, šef skauta Filip Šelendić, team manager Igor Krlić, direktor Darko Blažinčić, analitičar Josip Paušić… Kao i mnogi drugi. Ne želim nikoga propustiti, ali svi su bili nevjerojatno ljubazni, primili su me na nevjerojatan način i od prvog dana tamo sam se osjećao kao kod svoje kuće.

Dodao je Dambrauskas tom prilikom i ovo:

– Slično je bilo i u Hajduku. Osjećao sam podršku, imali smo viziju i uživali smo raditi zajedno. Ta dva boravka u Hrvatskoj, s dva različita kluba, iz dvije različite regije, koje se ne razlikuju samo po klimi i okruženju nego i po mentalitetu ljudi, bila su najvažnija u mojoj karijeri. Kroz Goricu i Hajduk izrastao sam ne samo u trenerskom, nego i u ljudskom smislu.

S obzirom na sve to, i nije baš toliko iznenađenje da je Valdas ove nedjelje bio pred televizorom, što je vjerojatno jedan od nekolicine Litavaca koji su odlučili prošli vikend završiti uz rukomet…

Nastavite čitati

Sport

Gorica pogađala trice i – izgubila! Sredio ih njihov bivši igrač…

Košarkaši Gorice izgubili su 106-98 u gostima kod Marsonije u Slavonskom Brodu, iako su šutirali gotovo 60 posto za tricu. U sljedećem kolu ponovno će protivnik biti Slavonci, ovoga puta Đakovčani

Objavljeno

prije 3 sata

3. veljače 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Iako su pogodili 16 trica iz 28 pokušaja, iako su imali petoricu igrača sa 16 ili više koševa, košarkaši Gorice iz Slavonskog Broda vratili su se poraženi. Nakon velike borbe, nakon produžetka, u kojem se i dogodilo to konačno potonuće do naizgled uvjerljivih plus osam…

Bila je to od prve minute izjednačena utakmica, sudaru dviju momčadi podjednake kvalitete, a u svemu tome Goričani su bili lišeni pomoći Ante Mašića, koji je ostao na klupi cijelu utakmicu. U prvoj četvrtini tri koša viška stekao je domaćin, u sljedećih deset minuta minimalno vodstvo preuzela je Gorica, a u posljednjih deset ušlo se s pet koševa viška za Marsoniju.

Uspjela je to Gorica brzo anulirati, pa se u samu završnicu ušlo s dramom u najavi. Na ulasku u posljednju minutu Šutalo je ubacio jedno bacanje za 80-78, da bi Oštrić tricom vratio vodstvo domaćinu. Na 28 sekundi do kraja Marsonia ima plus tri, a Dramalija izjednačava devet sekundi do sirene. Odmah potom Pavlic radi faul, Lisica pogađa oba bacanja za plus dva, a tri sekunde prije kraja Kristijan Validžić odvodi utakmicu u produžetak.

U njega je Marsonia ušla s dvije trice, a na isteku tih pet minuta izbrojali smo čak 21 primljeni koš! Puno previše za bilo što više od “muškog” poraza, drugog uzastopnog, tjedan dana nakon domaćeg potonuća protiv Jazina.

Najbolji strijelac u goričkim redovima bio je na kraju Borna Dramalija s 22 koša, Leon Kalinić i Kristijan Validžić dodali su po 20, Lovro Došen 17, a Matija Pavlic 16. Kalinić i Validžić poenima su dodali i čak 16, odnosno deset skokova, ali na kraju nije bilo dovoljno. Tako je ispalo velikim dijelom zahvaljujući Ivanu Oštriću, najboljem igraču Marsonije u ovoj utakmici. Prošle i pretprošle sezone Oštrić je bio igrač Gorice, a ovoga puta bio je koban po Goricu sa 17 koševa, šest skokova, četiri asista, dvije ukradene lopte, jednom blokadom…

Gorica će tako s omjerom 8-7, kao sedma momčad na tablici, u sljedećem kolu dočekati Đakovo, koje je na omjeru 4-11 i na 12. mjestu. Objektivno, to je prilika za prekid ove serijice od dva poraza koju ne bi trebalo propustiti.

Nastavite čitati

Sport

FOTO NK Dinamo Hidrel započeo pripreme za proljetnu polusezonu 2025

Objavljeno

prije 20 sati

2. veljače 2025.

Objavio/la

David Jolić

Nogometaši Dinamo Hidrela imali su danas (nedjelja, 02. veljače 2025., početak u 10 sati) sastanak i prvi trening kojim su započele pripreme za proljetnu polusezonu u Jedinstvenoj 1. županijskoj nogometnoj ligi. Uvodnu riječ imao je Željko Hemen, predsjednik kluba, koji je, između ostalog, naglasio da će treninzima prve momčadi biti priključen veći broj juniora. Juniori bi na taj način skupljali iskustvo što bi im olakšalo lakši pristup odnosno prijelaz u seniorsku konkurenciju.