Vremena su okrutna, frustrirajuće tužna. Smrti dolaze jedna za drugom, kao na nekakvoj zlosutnoj traci, zadnjih dana u takvom ritmu da se čovjek gotovo počne i navikavati na tugu. Bože moj, kakvo vrijeme za živjeti… Tužan je bio i ponedjeljak. Prevarantski sunčan, ali u goričkom sportu obojan isključivo tamnim nijansama. Jer…

Umro je Davor Štuban.

Prokleta korona više stvarno ne bira, svojom crnom rukom oduzela nam je i našeg Davora… I ostavila ogromnu prazninu, u srcima, ali sasvim sigurno i u velikogoričkom sportu. Kojeg je toliko strastveno volio, za kojeg je živio praktički cijeli život. Šokantno, bezobzirno, a tako užasavajuće lako, prestalo je kucati srce čovjeka koji je bio jedan od simbola, zaštitnih lica sporta u ovom gradu, u ovom kraju.

Od osnutka Zajednice sportskih udruga Grada Velike Gorice upravo je on bio na funkciji tajnika, što će reći prvog operativca VG-sporta, jer tako to izgleda u praksi. On je išao okolo, obilazio svako selo, sate i sate provodio na igralištima i u dvoranama, osluškivao probleme sportaša i tražio načine kako im pomoći. On je bio podrška svakom klubu i svakom sportu u ovome gradu, on je radio na tome da gorički sport ide prema naprijed, korak po korak.

Davor Štuban otišao je nekoliko desetaka tisuća koraka prerano, ali mjesto na kojem je ostavio velikogorički sport služi mu na čast. I vrijedno je vječne uspomene na jednog vrijednog sportskog djelatnika u gradu koji ima treću momčad u državi u nogometu, treću ili četvrtu u košarci i rukometu, u gradu u kojem u normalnim vremenima punom parom idu i rekreativci i profesionalci, i individualci i kolektivi…

I sve to može poslužiti kao svojevrsni emotivni spomenik Davoru Štubanu.

Promovirao je gorički sport, borio se za njega posljednja dva i pol desetljeća, bio je prije toga i nogometaš, i trener, i klupski djelatnik… Pravi čovjek na pravo mjesto došao je 1996. godine. Mijenjali su se predsjednici Zajednice sportskih udruga, ali nitko se nije želio odreći Davora. Vrijednog i spretnog, uvijek nasmiješenog, šarmantnog i rječitog Davora. Čovjeka, ukratko, s kakvim želite biti u društvu…

Volio je pisanu riječ, promovirao je gorički sport i kao novinar, a odnedavno ide i sportski magazin Retrovizor, njegovih ideja i ruku djelo… Predstavio je ljetos i Leksikon velikogoričkog sporta, kao presjek svega što se događalo od 1908., kad je osnovano prvo sportsko društvo u gradu, pa do danas.

I to su velike stvari. To je ostavština. To je Davor Štuban.

Prazina koja ostaje velika je poput Davora. Neće biti lako pronaći čovjeka koji će s toliko energije, iskustva i sposobnosti voditi Zajednicu sportova, jer likova poput Davora Štubana nema previše. Ostat će i tužno sjećanje na pozitivca koji je uvijek sa sobom nosio naramak ideja kako da sutra velikogoričkog sporta bude bolje nego danas.

Otišao je prerano i tragično, ali ostat će uspomena na lik i djelo. I na Čovjeka.

Počivaj u miru, dragi Davore… I prati tekme, gore s oblaka.