Nekoliko se puta ovih dana u nogometnom Lukavcu ispisivala povijest. U srijedu je odrađena prva međunarodna utakmica u povijesti sela, ogled U-16 reprezentacija Švedske i Finske, a u petak su prvi put Lukavellom zaplesale kockice. A iz zvučnika krenula hrvatska himna, kao obavezan zvučni dekor uoči svakog nastupa svake nacionalne selekcije…
– Iskreno, u tim trenucima pojavila se i poneka suza u oku… Čovjek se ulovi u razmišljanju o cijelom ovom razdoblju iza nas, u mom slučaju o posljednjih sedam godina, koliko sam u klubu, pa svašta tu prođe kroz glavu. Uspoređuješ ono gdje smo bili i ovo gdje smo sad, sjetiš se svega što si prošao putem, tako da mislim da ima razloga da budemo ponosni – s blagim, zadovoljnim smiješkom govorio je predsjednik NK Lukavca Goran Guteša nakon što je spušten zastor na povijesne dane lukavečkog nogometa.
Naša U-16 reprezentacija tog petka nije uspjela i rezultatom uveličati cijeli događaj, vršnjaci iz Švedske bili su bolji 3-2, no već u ponedjeljak stigla je prilika za popravni. U ponedjeljak u prijepodnevnom terminu s druge strane bila je Finska, klinci u kockastom pobijedili su 2-0, a i organizacijskom smislu otklonjeni su i posljednji sitni nedostaci. Sve skupa, kad se zbroji i oduzme, posao je u tom smislu odrađen na najvišoj mogućoj razini!
– U razgovoru s doajenom HNS-a Zorislavom Srebrićem rekao nam je da ćemo, kad kamp HNS-a bude završen, sigurno biti prvi partneri. To su riječi koje su nam došle kao potvrda da smo prepoznati. Trudit ćemo se da u budućnosti budemo još bolji, da podižemo vlastite standarde, ali kad to kaže netko s iskustvom kakvo je ono gospodina Srebrića, sve skupa ima posebno značenje. I teško je išta reći povrh toga – kaže predsjednik Guteša.
Lukavellom su ovih dana prošli gosti iz Švedske i Finske, gomila menadžera i sportskih djelatnika, ogroman broj trenera… Obje utakmice naše reprezentacije ispratio je i trener Dinama Sergej Jakirović, emotivno i dalje snažno vezan uz naš kraj, koji je došao pogledati i sina Leona. I on je reprezentativac u selekciji koju vodi izbornik Marijan Budimir, kojem pomažu i Aljoša Asanović, i Nenad Pralija, kojeg nadgleda instruktoro Petar Krpan… Uz sve njih, još je cijeli niz poznatnih nogometnih lica pronašlo svoje mjesto na tribinama sportskog kompleksa koji je očito zauzeo svoje mjesti na karti hrvatskog nogometa.
Cijelu priču uljepšao je i dolazak djece iz lukavečke područne škole, koji su navijali, impresionirano gledali u kockice na travnjaku, uljepšali atmosferu i u vizualnom i u zvučnom smislu. A ljudi iz kluba, svjesni odgovornosti koju su preuzeli, odmah su se bacili na novu rundu aktivnosti.
– Bilo nas je dovoljno u organizaciji, oko kluba… Male, sitne pogreške koje smo primjećivali odmah smo i ispravljali, čime smo pokazali da brzo učimo. Odradili smo sve kako treba, ali i kako se očekivalo od nas. Čim smo dobili povjerenje da organiziramo ovako nešto, jasno je da je netko prepoznao što i kako radimo. Uz to, ova suradnja je i proširena, budući da već za tri dana dolazi turnir ženskih U-16 reprezentacija, gdje će nam igrati Grčka, Izrael i Mađarska – kazao je predsjednik Guteša i nastavio:
– Organizacijski će to biti prilično zahtjevno, budući da dolazi reprezentacija Izrael, a to donosi i dodatne sigurnosne provjere i akcije, morat ćemo u tom smislu biti na još višoj razini.
I često su ovih dana kroz glavu prolazile scene iz prošlosti. Ne tako davne prošlosti, možda dva desetljeća unazad, kad je Lukavec igrao na starom igralištu, kad je Lukavec bio sinonim za “selski nogomet”, kad je baš sve u toj priči bilo niželigaško… A onda se rodio Lukavallo, koji praktički konstantno postaje sve bolji i ljepši, onda su u klub došli i ljudi koji rade razliku, pa se kao konačan ishod dobilo ovo što se dobilo. Lijepi nogometni dani uz reprezentaciju na Lukavellu.
– Nismo mi od onih koji će se “utopiti” u svemu tome, u tim pohvalama koje stižu. Idemo dalje raditi, već poslijepodne čeka nas trening U-17 reprezentacije, za tri dana je novi turnir… Nemamo namjeru sami sebi zidati spomenik jer smo ugostili reprezentaciju. Prije bih rekao da mi mislimo da nam to pripada, da mi jesmo na tom nivou. Drugim riječima, za nas ovo nije iznenađenje nego realnost – zaključio je Guteša.
Srce je puno, zadovoljstvo potpuno, a novi izazovi slijede.