Sport
Operacija Kamp! ‘Cijeli svijet uskoro će znati za Veliku Goricu!’
Po pitanju gradnje kampa sve ide po planu, u procesu smo ishođenja lokacijske dozvole, otkriva Marko Stepanić, Velikogoričanin koji je od prvog dana uključen u projekt dovođenja nacionalnog kampa u naš grad
Kako to već obično biva s projektima poput ovoga, u tijeku je – čekanje! Iščekivanje, točnije, jer još otkad se u svibnju prošle godine u javni prostor probila informacija kako je odlučeno da će se kamp Hrvatskog nogometnog saveza graditi u Velikoj Gorici, pogled svakom prilikom odlazi prema lokaciji na raskrižju Avenije Ivana Pavla II i naše obilaznice. Kamiona, naravno, i dalje nema, radovi još nisu počeli, a to samo po sebi izaziva skepsu kod mnogih. Nije ovo, naime, prvi put da se najavljuje gradnja kampa, daleko od toga, pa se mogu i razumijeti sumnje…
Međutim, razloga za to nema. Stvari idu svojim tijekom, dugačak je to, opsežan i kompliciran posao, koji uključuje gomilu birokratskih, ali i svih drugih zadataka. I sve to treba odraditi prije nego što na lokaciju dođu kamioni, prije nego što se u turopoljsku zemlju zarije prva lopata.
A kako bismo doznali što to točno treba odraditi, o kakvom se ovdje procesu radi, u kojoj smo trenutačno fazi i koji su predviđeni rokovi, pokušali smo doznati od našeg sugrađanina koji je aktivno involviran u cijelu priču još od prvog sastanka. Marko Stepanić (44) gorički je poduzetnik, inžinjer elektrotehnike s Masterom iz ekonomije, obrazovan i na akademiji Real Madrida za sportski menadžment, ali i član HNS-ove komisije za infrastrukturu. I jedan od trojice ključnih ljudi u nastojanjima da upravo naš grad postane dom nacionalnog nogometnog saveza, a samim time i medaljama ovjenčane reprezentacije.
– Cijela ideja potekla je od gradonačelnika Krešimira Ačkara, iako treba reći da je Nenad Črnko kroz izvršni odbor HNS-a i ranije lobirao za takvu opciju. Kad se sve posložilo na svim razinama, pojavio se mig da bi se sve skupa moglo realizirati. Dobra situacija po nas je što je u Zagrebu situacija takva kakva je, pa je Veslačka odmah otpala, a upravo je ta lokacija bila prvi izbor čelnika HNS-a. Nudili su im lokaciju na igralištu Chromosa, na Sigečici, ali pojavili su se problemi s imovinsko-pravnim odnosima i u jednom trenutku Velika Gorica je postala ozbiljna tema – prepričava Stepanić prve korake u velikom i važnom projektu dovođenja kampa u Veliku Goricu.
U trenucima kad se to dogodilo, kad je kamp u Gorici postao prvi izbor čelnih ljudi saveza, trebalo je napraviti i konačan, ključan korak.
– Gradonačelnik Ačkar, Nenad Črnko i ja otišli smo u sastanak s predsjednikom HNS-a Marijanom Kustićem s dva rješenja. U prvom fasciklu, kojeg je gradonačelnik prvog stavio na stol, bio je prijedlog gradnje na parcelama odmah uz Gradski stadion, koje bi trebalo otkupljivati. Kad su Kustić i njegovi suradnici shvatili koliko je tu komplikacija, krenuli su se hvatati za glavu… A onda je gradonačelnik, sa širokim osmijehom, na stol stavio drugi fascikl. U njemu je bio prijedlog lokacije koja je na kraju i odabrana. Državno zemljište koje se može darovati, dovoljno velik prostor, na top lokaciji… Čim smo mu prezentirali tu ideju, Kustić je odmah rekao: ‘Da, to je to!’ – prisjeća se Stepanić sastanka od prije gotovo godinu dana.
Te riječi prvog čovjeka Saveza označile su i početak realizacije plana. Vrlo brzo, nakon kraćih konzultacija, odlučeno je tko će biti zadužen za sljedeće korake.
– Odmah je formirana skupina koja je potezala prvih nekoliko mjeseci. Tu smo bili direktor sigurnosti u HNS-u Jurica Jurjević, sve naše gradske službe, na čelu s Gogom Mikulčić-Krnjaja, i ja. Svi zajedno smo radili na tome da promptno reagiramo, ja sam tu bio nekakva spona, a već tri dana nakon prvog sastanka Črnko i ja smo se našli i skicirali kako bi sve to skupa trebalo izgledati, što sve kamp mora imati. Napravili smo neke prve nacrte, a onda krenuli u razgovore sa svim službama. Svatko od njih pobrojao je svoje želje i potrebe, od press dijela, preko skladišta, uredskog prostora, medicinskog dijela… – govori Stepanić.
U najbržem mogućem roku angažiran je i projektant, pa je ideja o kampu ubrzo dobila i prve projekcije. U javnost su tako u svibnju prošle godine izašle fotografije budućega kampa kreirane na temelju onoga što su Črnko i Stepanić zamišljali, skicirali i crtali.
– Naravno, ta naša ideja bila je samo okvir za ono što smo dobili kasnije. Doduše, ni nakon svih intervencija projektnog tima kamp neće izgledati bitno drukčije nego što je to bilo tad, barem ne u smislu rasporeda objekata. Zamisao je od početka bila da glavna zgrada gleda na cestu, a da tribine gledaju na istok, kako sunce ne bi smetalo… Sve to stoji i u aktualnim nacrtima, koji će se još dorađivati kroz detalje – objašnjava Stepanić.
Naravno, svi su u tim trenucima bili svjesni da je ključno dočekati darovni ugovor, kojim će država prepustiti HNS-u odabrano zemljište. Kad se to i dogodilo, kad su se u velikogoričkom hotelu Garden Hill okupili premijer Plenković, ministar Bačić i gradonačelnik Ačkar, kad je ugovor i potpisan, mogla je krenuti sljedeća faza.
– Da bi se darovni ugovor mogao potpisati, morali smo prikupiti sve potpise za promjenu urbanističkog plana i u Gradu i u Županiji, kako bi svaka parcela odgovarala namjeni. U to vrijeme ministar Bačić došao je u Veliku Goricu zbog posljedica potresa, imali smo veliki sastanak u gradu, i rekao nam je: ‘Sredite urbanistički plan i država će darovati zemljište’ – priča Stepanić i nastavlja:
– Zapeli smo za to istoga trenutka, ganjali smo potpise od 25 javno-pravnih tijela, svi smo se doslovno ‘iskrvili’ dok to nismo završili. Potrošili smo jako puno vremena i gomilu energije do trenutka kad je Gradsko vijeće prihvatilo sve promjene krajem svibnja prošle godine. Nakon toga više nije bilo prepreka, država je mogla darovati zemljište, a upravo je ministar Bačić u svom govoru rekao da još nikad nije vidio da netko ovako brzo riješi takav izazov.
Ima cijela ova priča i svoju dramaturšku stranu, budući da je u prvim tjednima bilo iznimno važno sačuvati informaciju o odluci da kamp bude u Velikoj Gorici.
– Bilo je tu i pokušaja miniranja, još su se neki željeli ubaciti, promijeniti odluku vodstva Saveza, i baš zato smo do one prve javne objave sve radili u tišini. U tolikoj mjeri da čak ni u ministarstvima nismo govorili za što nam treba dokumentacija koju tražimo. Da je bilo drukčije, odmah bi se pročulo da kamp ide u Veliku Goricu, možda bi došlo i do nekih problema, a ovako smo to uspjeli u velikoj mjeri zadržati za sebe. Paralelno smo radili i na vizualizaciji, na svim detaljima…
Nakon što je završilo druženje s premijerom u Garden Hillu, nakon što je postalo jasno da ovo neće biti jedno od propalih iskustava kad je nacionalni nogometni kamp u pitanju, valjalo je i konkretno djelovati. HNS je osnovao tvrku HNS Kamp d.o.o., koja je preuzela ulogu investitora, a za voditeljicu projekta postavljena je Andreja Dokuš, koja i inače radi na infrastrukturi u HNS-u.
U timu je, naravno, i bio i ostao Marko Stepanić.
– Imali smo sastanke svaki drugi dan, po četiri pet sati, razgovarali smo o milijun detalja… Kad je sve konačno bilo spremno, na temelju projektnog zahtjeva raspisan je natječaj, na kojem je odabrana tvrtka Gradit. Osobno mislim da je prihvaćena ponuda ne samo najpovoljnija, nego i najkvalitetnija. Nisu puno mijenjali od onoga što smo mi zamislili, ali vizualno su donijeli novu dimenziju – zadovoljno konstatira Marko.
Duga je to i opširna priča, prepuna detalja i prepreka na putu, a u njoj i dalje nema kamiona i lopata. Međutim, bliži se i taj trenutak…
– Posljednjih nekoliko mjeseci u fazi smo ishođenja lokacijske dozvole i očekujemo da ćemo je dobiti unutar sljedećih mjesec ili dva. Paralelno se radi glavni projekt i čim se dobije lokacijska, odmah se predaje zahtjev za glavni projekt – opisuje proceduru Stepanić.
I dalje se glancaju detalji oko želja i potreba u svakom komadiću kampa, ali poznato je da će se u prvoj fazi raditi tri terena, od kojih će jedan imati tribinu s kapacitetom od 1500 mjesta. Uz to, gradit će se i upravna zgrada, skladišni prostor, dio namijenjen trenerskoj akademiji, a mjesta će biti i za centar za osposobljavanje sudaca s VAR sobama, kao i za medicinski centar…
Dvorane o kojoj se pričalo u toj prvoj fazi, dakle, nema.
– Dvorana je tu, u planovima, ali ona će se raditi u drugoj fazi, jednako kao i četvrti teren. Odlučili smo se za takav način izvedbe, za faznu gradnju, jer kompleksno je to gradilište, a nama je važno da prva faza bude što prije završena. U fazama je sve skupa i lakše financirati, ali i graditi. Na jednoj strani gradit će se stadion, na drugoj upravna zgrada, tako da bi bilo previše ubacivati tu još i dvoranu. U prvom redu to je pitanje dobivanja na prostoru, na onih 90.000 kvadrata ne stane ni mehanizacija potrebna za sve to – objašnjava Stepanić i dodaje:
– Dvorana će biti top! Za međunarodne utakmice futsala, ali bit će i polivalentna, za odbojku, košarku i rukomet…
A kad smo sve to prošli, opisali, prepričali i najavili, mogli smo se vratiti na kamione.
– To je jako teško prognozirati u ovakvim situacijama, s ovakvim projektima, ali ja vjerujem da je realno da će kamioni doći na jesen. Ako ishodimo lokacijsku dozvolu po planu, mogli bismo u svibnju ili lipnju imati i građevinsku. Međutim, ponavljam još jednom, sve to u ovom trenutku ne možemo sa sigurnošću znati – naglašava Stepanić i nastavlja:
– Nakon toga treba pronaći izvođača radova, a to će biti ozbiljan natječaj. Treba dati ljudima vremena da ispune te troškovnike, za ozbiljnu ponudu potrebno je najmanje mjesec dana, pogotovo zato što u Hrvatskoj nema firmi koje mogu preuzeti cijeli posao, koje se bave gradnjom svega onoga što je ovdje potrebno graditi. Ali da, bude li sve u najboljem mogućem redu, radovi bi mogli krenuti na jesen.
Kako je predviđeni rok za izgradnju godinu i pol dana, prva faza kampa u Velikoj Gorici po ovom bi scenariju mogla biti završena u proljeće ili ljeto 2026. godine. A kad se to dogodi, bitno će se promijeniti slika grada. I percepcija.
– Što nam kamp donosi? Jesi kad čuo za Staru Pazovu? – pitanjem je odgovorio ovoga puta Marko.
Da, kako ne bi znali za gradić u Srbiji od jedva 20-ak tisuća stanovnika…
– Za Staru Pazovu mi znamo samo zato što su Srbi tamo napravili smo svoj kamp. Tko bi inače znao za to mjesto? A Srbi su uspjeli izvesti to da im, recimo, Uefinu PRO licencu u Staroj Pazovi položi jedan Roberto Carlos. I cijeli svijet zna za Staru Pazovu. E, to će biti Velika Gorica. Cijeli će svijet znati da se reprezentacija sprema u Velikoj Gorici, da je tu akademija…
Očekujem, između ostaloga, i da će se vrlo brzo dogoditi da ćemo dobiti jedan ozbiljan hotel uz kamp. I zbog potreba kampa, ali i zbog blizine aerodroma – završio je priču Marko Stepanić.
Sport
Stiže pojačanje! Tibor Halilović na pragu dolaska u Goricu
Dva dana prije utakmice protiv Dinama (subota, 15 sati), HNK Gorica dobit će veliko pojačanje, igrača koji je prošle sezone bio igrač upravo Dinama. Tibor Halilović bi trebao uskočiti u kopačke ozlijeđenog Adriona Pajazitija…
Sport
Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’
Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico
Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.
– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.
– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.
Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.
– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.
– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.
Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.
– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.
Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.
– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.
Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.
– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.
U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.
– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.
Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!
– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:
– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.
Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.
– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.
Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.
– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.
Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.
– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.
Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.
– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.
Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.
– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.
Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.
– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.
A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.
– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.
– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.
Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.
– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.
Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.
– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.
Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.
– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.
Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…
– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.
Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.
– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.
Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…
Utakmicama 13. kola (04.11.2024.) završena je jesenska polusezona 2024. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Ostalo je još da se odigraju tri utakmice i jesenski redoslijed bit će kompletiran.
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. VNK Klas.Foto: David Jolić/cityportal.hr
VG Boys su visokom pobjedom 6:0 protiv posljednjeplasiranog Hruševca potvrdili svoju jesensku dominaciju, završili su jesensku polusezonu bez poraza i s četiri boda više od drugoplasiranog Klasa.
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U zadnjem kolu zabilježeni su iznenađujući rezultati, primjerice, porazi Poleta u Maloj Buni i Vatrogasca u Lukavcu te neodlučeno Velike Mlake u Lekeniku.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2024./2025., 13. kolo
Rezultati 13. kola (04.11.2024.): VG Boys – Hruševec (Donji Hruševec) 6:0, Buna (Mala Buna) – Polet (Buševec) 3:1, Lukavec – Vatrogasac (Kobilić) 2:1, Lekenik – Velika Mlaka 1947 0:0, Dinamo(Novo Čiče) – Kurilovec (08.11.), Gradići – Mladost (Obrezina) (08.11.), Klas (Mičevec slobodan.
Redoslijed: 1. VG Boys 32 (12 10 2 0 47:13), 2. Klas 28 (12 9 1 2 42:21), 3. Polet 23 (12 7 2 3 33:21), 4. Velika Mlaka 1947 20 (11 6 2 3 32:19), 5. Mladost 19 (10 5 4 1 21:13), 6. Vatrogasac 18 (12 5 3 4 21:15), 7. Buna 18 (12 5 3 4 19:21), 8. Kurilovec 15 (11 4 3 4 17:18), 9. Lekenik 11 (12 3 2 6 18:31), 10. Dinamo 8 (11 2 2 7 25:42), 11. Lukavec 8 (12 2 2 8 9:28), 12. Gradići(-1) 6 (11 2 1 8 15:36), 13. Hruševec 4 (12 1 1 10 11:32).
Sport
Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!
Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević
Četvrto izdanje Super malonogometne lige u kojoj će se natjecati 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige započinje 01. prosinca 2024. (nedjelja, početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici. Ovo je kazano na sastanku organizatora i voditelja liga (Zlatko Petrac, Tihomir Čunčić i Josip Vlašić) sa predstavnicima momčadi koje će sudjelovati na turniru.
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Za 4. Super MNL prijavljeno je 9 momčadi: Strezojevo, Velika Buna, Novo Brdo, Opatija (svi iz Breške lige), Velika Mlaka, Kurilovec, Šćitarjevo, Lomnica (svi iz MNL VG Sjever) i Poljana Čička (MNL Turopolja i Posavine). Super MNL 2024. igrat će se u tri skupine po 3 momčadi, po jednostrukom bod sustavu, svaka sa svakom. U daljnje natjecanje idu sve momčadi. Nakon odigravanja prvog dijela po skupinama, nastavak natjecanja je kup sustav (na ispadanje).
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Super MNL završava, prema predviđenom rasporedu, polufinalnim utakmicama i finalom u nedjelju, 15. prosinca 2024. godine.
Poredak u 3. Super MNL 2023.: 1. Velika Buna, 2. Velika Mlaka, 3. Pleso.
Galerija fotografija
-
Sportprije 3 danaIzvrsna jesen mraclinskih nogometaša, pala i Rugvica
-
Sportprije 2 danaLudilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!
-
Sportprije 22 sataCico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’
-
Sportprije 3 danaFOTO Pobjeda Bune protiv Posavca u lokalnom derbiju
