Nastava u osnovnim i srednjim školama u školskoj godini 2025./2026. počinje u ponedjeljak, 8. rujna, a završava 12. lipnja 2026., objavilo je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, prenosi Večernji.hr. Odluka je službeno potpisana 6. lipnja, a odnosi se na sve osnovnoškolce i srednjoškolce, s iznimkama za završne razrede i strukovne programe.

Za učenike završnih razreda srednjih škola nastava završava ranije, točnije 22. svibnja 2026. godine. Prvo polugodište trajat će od 8. rujna do 23. prosinca, dok će drugo započeti 12. siječnja i trajati do kraja nastavne godine.

Velika novost u odnosu na prethodne godine odnosi se na zimski odmor. Učenici će imati odmor u samo jednom dijelu – od 24. prosinca 2025. do 9. siječnja 2026., a nastava će ponovno krenuti 12. siječnja. Proljetni odmor planiran je od 30. ožujka do 6. travnja, a učenici se u školske klupe vraćaju 7. travnja.

Ljetni odmor za većinu učenika počinje 15. lipnja, no iznimka su oni koji polažu predmetne, razredne, dopunske ili razlikovne ispite, učenici s dopunskom nastavom, završnim radovima ili ispitima državne mature, kao i oni uključeni u stručnu praksu ili programe s praktičnom nastavom. Za njih će trajanje nastave biti određeno prema godišnjem planu i programu škole.

Zakonom je propisano da se nastava organizira i izvodi u najmanje 175 nastavnih dana, dok učenici završnih razreda srednje škole imaju minimalno 160 nastavnih dana. Ako škole ne ostvare planirani broj nastavnih dana, nastavna godina može se produljiti uz suglasnost Ministarstva.

Učenici u strukovnim programima koji se temelje na radu ili imaju stručnu praksu mogu imati drugačiji raspored odmora, ali ukupno trajanje odmora ne smije biti kraće od 45 radnih dana, kako je propisano Zakonom o strukovnom obrazovanju.

No, prije svega, učenike čeka još jedno ljeto. Bilo ono radno ili opušteno, ispred njih su skoro 3 mjeseca predaha od školskih klupa i obaveza.

U želji da plivanje i sve njegove dobrobiti učine dostupnima svima, Parasportski savez grada Velike Gorice u suradnji s Paraplivačkim klubom Kai organizira plivački kamp namijenjen djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.  

Kamp je besplatan i održavat će se u Velikoj Gorici, od 23. lipnja do 4. srpnja na Gradskom bazenu, a cilj mu je kroz stručno vođene aktivnosti pružiti sudionicima priliku za stjecanje plivačkih vještina, jačanje samopouzdanja i uživanje u sigurnom i inkluzivnom okruženju. 

Program će voditi educirani instruktori plivanja, treneri s iskustvom u radu s djecom i u parasportu, a program je prilagođen individualnim potrebama sudionika u kojem djecu čeka puno zabave i lijepih trenutaka u opuštenoj atmosferi. 

–Prema našem iskustvu, roditelji djece s teškoćama često su sramežljivi oko uključivanja u programe, ili ne znaju gdje bi se obratili i našli nešto prikladno za njihovu djecu, i zato smo mi tu za njih.  Nadam s da će javiti što više djece i mladih i otkriti cijeli jedan svijet za koji nisu znali da postoji, a koji im diže kvalitetu života na viši nivo. Ovim kampom želimo poslati jasnu poruku: sport je za sve, a zajednica postaje jača kada njeguje uključivost, razumijevanje i podršku. Poručila je Josipa Nuić, predsjednica kluba i jedna od trenerica. 

Prijavni obrazac ispunite OVDJE i omogućite vašoj djeci nezaboravnu plivačku avanturu! 

Nogometni klub Radnik bio je ponos Velike Gorice od 1945. do 2009. godine, nakon čega ga je naslijedila današnja HNK Gorica.

Ako je danas Neno Črnko teško ponovljiv “alfa i omega” naše HNK Gorice, a to jest, onda je za Radnik isto to bio legendarni Ivan Mišerić Pevi.  

Gotovo da nije postojala funkcija u Radniku koju Pevi nije obnašao.

Bio je beskompromisan vratar u stilu Gordana Irovića iz Dinama Zagreb šezdesetih minulog stoljeća kad je ovaj osvajao prvenstva, bio je Pevi trener juniora i seniora u legendarnoj Kolarevoj na starom igralištu gdje je danas park Franjo Tuđman, tajnik, vodio izgradnju današnjeg stadiona, predsjednik u vremenu prvoligaških dana Radnika, napisao vrlo vrijednu i bogatu knjigu monografiju o NK Radniku… 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Pevi je u utorak 10. lipnja u krugu obitelji proslavio već 80. rođendan a tri dana kasnije sjedio je za stolom i s nekoliko svojih nogometnih prijatelja iz negdašnjeg NK Radnika: Anđelkom Lažnjakom, Rankom Dobrićem, Milom Danilovićem, Nikolom Plepelićom Prcom, Dubravkom Hrkovcem Hrkijem, potpisnikom ovih redaka, Rajkom Paviša (tim redom na uvodnoj fotografiji s lijeva, Pevi je četvrti s lijeva). 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Slavljeniku su prisutni poželjeli najprije puno zdravlja a onda i još puno rođendana, najprije uz svoje najbliže iz obitelji ali i uz prijatelje. Za one kojima to nije poznato, Mišerićeva supruga Verica, inače je sestra legendarnog turopoljskog nogometnog majstora, nažalost prerano preminulog Željka Plepelića Beloga.  

Po tko zna koji put opet su osvježene uspomene na davno minula, a tako lijepa nogometna vremena iz Kolarove i starog igrališta, gotovo u centru Velike Gorice. 

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Dubravko Hrkovac je među prisutnim čestitarima bio najmlađi i jedini predstavnik novije povijesti Radnika iz prvoligaških dana na tada novom stadionu, jasno uz predsjednika Pevija. Hrki je kroz drugoligaško natjecanje i izborio tadašnju Prvu HNL uz suigrače Dalibora Župetića, Željka Domitrovića, Damira Dittricha, Marija Štoosa, Zorana Tomčića, Zorana Zebeca, Sinišu Klafurića, Dražena Knapića (na fotografiji dolje s lijeva stoje uz trenera Ivicu Poljaka i predsjednika Ivana Mišerića Pevija).

S lijeva pak na stadionu Dinama u Maksimiru čuče: Dean Klafurić, Dinko Livada, Branko Sambolić, Igor Terseglav, Alen Pek, Damir Cvetko, Dubravko Hrkovac, Krešimir Marušić i trener Ivica Senzen.   

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Prisjetile su se nogometne legende i mnogih kojih više nama, a dali su tako puno za gorički Radnik, kao gore već spomenuti Željko Plepelić Beli koji je preminuo prije 10 godina, 14. Travnja, zatim Željko Domitrović Beli, Alen Pek, Stjepan Mesarić Čapa, Vlado Črnjak Jerac koji je igrao i u Austriji gdje je oformio obitelj te također puno prerano preminuo i tamo sahranjen, pa i Mirko Babić, Stjepan Kovačić Pero, Silvio Kranjac, Ivan Graber Boys, Zdravko Zobec Žaga, Marin Stević, Franjo Berković Zvonar...

Bili su to sve vrsni nogometaši koji su živjeli u Velikoj Gorici ili širom našeg Turopolja a uglavnom su tu i rođeni kao i slavljenik jubilarnog 80. rođendana – Ivan Mišerić Pevi!       

Foto: Monografija o Radniku autora Ivana Mišerića Pevija

Sjajnu sezonu iza sebe su ostavili nogometaši Mraclina. Za njezin sam kraj, kao veliki finale, samo tri dana nakon posljednje utakmice u prvenstvu 4. NL Središte, odigrali su finale goričkoga Kupa protiv Kurilovca. Zajedno s prijateljima i rivalima s Udarnika kreirali su jednu pravu niželigašku poslasticu, a tom prigodom su se i oprostili od svoga trenera.

Tih 3-3 u finalu Kupa ostat će posljednja utakmica koju je na klupi Mraclina odradio Marko Biljan.

“NK Mraclin zahvaljuje treneru seniorske momčadi Marku Biljanu na predivnih godinu dana koje je proveo u klubu. Marko je pokazao vrhunske ljudske kvalitete van terena, a na terenu sve ste vidjeli. Igrali smo vrhunski nogomet pod kojim su padali mnogi jaki sportski prijatelji, na kraju sezone osvojili odlično treće mjesto te igrali finale kupa”, stoji u objavi kluba.

I tu je, zapravo, sve rečeno. Mraclin je poznat kao sredina koja je sposobna pronaći i prigrliti dobre trenera, ali i dobre ljude, pa ni ovoga puta nije to nikakvo iznenađenje. Takva je to sredina, tako je to okruženju, na Novoj Grabi lijepo je i ugodno raditi, pogotovo kad imaš rezultate kakve je Biljan imao. Ispred Mraclina u prvenstvu su ostali samo Inker iz Zaprešića i Vrbovec, klubovi neusporedivo moćniji od Mraclina po svim kriterijima, a iza Mraclina bili su – svi ostali.

U brojkama je to iskazano kroz 19 pobjeda, četiri remija i sedam poraza u prvenstvu, što je donijelo čak 61 bod.

– Sve to napravili smo zajedno, kroz dobru komunikaciju i predan rad, a rezultat toga je po meni sjajno treće mjesto u izuzetno teškoj i zahtjevnoj konkurenciji. Mislim da su dečki uživali u ovoj sezoni, jednako kao i ja! – rekao je Biljan nakon posljednje utakmice u sezoni.

Od rezultata je još i bolji dojam koji je ostao iza njega, ostvaren kroz kvalitetu rada netipičnu za ovaj rang nogometa, ali i kroz komunikaciju koja je kod trenera Biljana uvijek i svugdje isključivo – dvosmjerna. Igrači su upoznali malo drukčiji način rada, a u cijelom nogometnom okruženju svi upućeni dobili su potvrdu o koliko se perspektivnom i zanimljivom treneru radi. Uostalom, sve je rečeno u onoj oproštajnoj poruci…

Mraclin je, dakle, već krenuo u potragu za nekim novim vrhunskim trenerom i čovjekom, a na rastanku od Biljana iz kluba su otkrili možda i malo više nego što je bilo predviđeno.

“Marku želimo puno zdravlja, uspjeha i sreće u životu i novim prvoligaškim izazovima u ŽNK Gorica, te da ime našega kluba uvijek s ponosom spominje!”

Dakle, Marko Biljan preuzima nogometašice Gorice, koje je prije dvije sezone i uveo u najviši rang.

Prošla su samo četiri dana od velikog razočaranja, od fizičkog i emotivnog pražnjenja u porazu od Lonje u ključnoj utakmici sezone, a nogometaši Bune opet su morali igrati utakmicu za povijest! Ulog je bio plasman u Premijer ligu Zagrebačke županije, a prepreka koja se našla na posljednjem komadiću puta stigla je iz Kraja Donjeg pokraj Zaprešića.

Protivnik u kvalifikacijama za popunu šestoga ranga, Mladost KD, bio je novi veliki izazov za Brežane, ali svi su u Buni bili svjesni da je ovo šansa koja se ne ukazuje baš svaki dan. Klub nikad u svojih 45 godina postojanja nije bio u najvišem rangu županijskog nogometa i zato je preostalo dati i više nego što realno možeš. To su ovi dečki i učinili…

Okupio se uz neutralni teren u Klokočevcu značajan broj simpatizera i navijača Bune, a svi oni u prvom su poluvremenu gledali tvrdu utakmicu s lošim završetkom. Naime, Mladost je povela u samoj završnici prvoga dijela, činilo se u tim trenucima da se ostvaraju svi preduvjeti da propadne i drugi, ujedno i posljednji pokušaj.

Međutim, Brežani su to… Već na početku nastavka Buna je dobila priliku izjednačiti iz penala, no Kamerunac Justin Ngangue nije ga uspio realizirati. A opet, odustajanje nije bilo opcija. I nova se prilika ukazala s bijele točke, u 68. minuti loptu je na kreč namjestio Jurica Ruklić, koji je loptu konačno poslao u mrežu protivnika.

Do kraja se rezultat više nije mijenjao, a to je značilo da se drama bliži vrhuncu. Svih 30 kola sezone, duge i teške sezone, plus ovih 90 minuta, ostalo je iza igrača Bune, a važno je bilo jedino što će se događati u ovih sljedećih pet penal-serija…

Dramatičnije nije moglo biti, ali puno je važnije da je bilo – pobjednički! Junaku je ime Josip Vidović, jer golman Bune je prvo dva penala obranio, a onda, u petoj seriji, još i zabio za potvrdu ulaska u višu ligu. I u povijest kluba.

Buna je uspjela, na najteži mogući način, ali uspjela je. I čestitke zaslužuju svi, od predsjednika Josipa Jerlekovića i njegovih suradnika, preko trener Miroslava Lukinića, sve do igrača, od prvog do posljednjeg. Jer, iako ovdje govorimo o prelasku iz sedmog u šesti rang, ovo je za NK Bunu – Liga prvaka!

I neka uživaju…