Zavod za hitnu medicinu Zagrebačke županije (ZHM) od rujna raspolaže s tri nova vozila namijenjena hitnom prijevozu pacijenata. Vozila su raspoređena u Velikoj Gorici, Zaprešiću i Ivanić-Gradu, a ukupna vrijednost nabave iznosi 270 tisuća eura. Dio je to prekograničnog projekta RACE 2, financiranog kroz program Interreg IPA CBC Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora.

Kako ističe ravnatelj Zavoda, Davorin Gajnik, ova vozila predstavljaju značajno pojačanje u pružanju hitne medicinske pomoći. Zavod ih je dodatno opremio vlastitim sredstvima, i to ključnom medicinskom opremom poput defibrilatora, respiratora, aspiratora te grijača infuzije.

Projekt RACE 2 provodi se u suradnji s Domom zdravlja Mostar, Zavodom za hitnu medicinu Zagrebačke županije i Zavodom za hitnu medicinsku pomoć Crne Gore. Cilj je unaprijediti rad hitne medicinske službe kroz standardizaciju i digitalizaciju postupaka, edukaciju djelatnika, nabavu vozila i medicinske opreme te prevenciju kardiovaskularnih bolesti u regijama partnera.

Foto: Dražen Kopač

Ukupna vrijednost projekta iznosi 1,93 milijuna eura, od čega Europska unija sufinancira 85 %, odnosno 1,64 milijuna eura. Ostatak od 15 %, što je nešto više od 290 tisuća eura, pokrivaju projektni partneri.

Osim novih vozila, ZHM Zagrebačke županije unutar projekta nadogradio je i vlastiti informatički sustav. Nabavljena su stolna računala, monitori, pisači, prijenosni pisači, tableti i IP telefoni, čime je moderniziran rad i administrativni dio hitne službe.

Foto: Dražen Kopač

Nabava novih vozila i modernizacija sustava dio su šireg nastojanja da se hitna medicinska služba na području Zagrebačke županije učini učinkovitijom, bržom i dostupnijom pacijentima.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

U Lužnici je prošle nedjelje obilježena stota godišnjica prisutnosti sestara milosrdnica, redovničke zajednice koja je prije točno 100 godina kupila tamošnji dvorac i imanje. Na svečanosti je sudjelovala ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, a u ime Zagrebačke županije pročelnica za kulturu, sport, tehničku kulturu i civilno društvo Jadranka Dujić Frlan.

Sestre milosrdnice u Hrvatsku su došle prije 180 godina, a 80 godina kasnije odlučile su u Lužnici kupiti dvorac i okolno imanje zbog sve većeg broja starijih i bolesnih sestara. No, nakon 1945. godine komunistički režim onemogućio im je odgojno-prosvjetni rad, oduzeo zemlju i srušio gospodarske zgrade.

Novi izazovi i mogućnosti došli su s uspostavom samostalne Hrvatske, kada se sestre okreću posve novoj djelatnosti. Tada nastaje duhovno-obrazovni centar Marijin dvor Lužnica, obnovljen je dvorac, a uz pomoć njemačke organizacije Renovabis izgrađeni su i novi objekti.

Foto: Zagrebačka županija

Na svečanosti je istaknuto kako Lužnica nije samo kulturna baština i arhitektonski spomenik, već i mjesto u kojem su “utkani ljudski životi, žrtve, stradanja, vjerovanja i nadanja”. Ministrica Obuljen Koržinek zahvalila je sestrama na “posvećenosti najslabijima” i njihovom doprinosu hrvatskoj kulturi i društvu. Misno slavlje predvodio je pomoćni biskup zagrebački mons. Ivan Šaško, a program je zaokružen koncertom Zbora sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskoga.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Zagrebačka županija ovoga je ljeta ugostila međunarodni projekt Odyssey, reality show koji će pratiti milijuni gledatelja u Južnoj Koreji. U Samoboru je, u restoranu Cantilly, održano snimanje susreta korejskih rock bendova YB i Rolling Quartz s hrvatskim glazbenikom Dinom Jelusićem i njegovim bendom JELUSICK.

Uz zajedničke nastupe glazbenika, korejski gosti upoznali su i eno-gastro ponudu Zagrebačke županije. Restoran Cantilly poslužio je kao kulisa za predstavljanje tradicijske kuhinje u modernoj interpretaciji, a lokalni OPG-ovi ponudili su proizvode i vina regije.

Iz Turističke zajednice Zagrebačke županiju istaknuli su se ovakvim događanjima povezuju kultura, gastronomija i održivi razvoj.

“Projekt Odyssey pokazao je da Zagrebačka županija može biti autentičan domaćin događanjima svjetskog formata. Spoj glazbe, kulture i eno-gastronomije u Zagrebačkoj županiji nije samo promocija našeg kraja, već i snažna poruka o vrijednostima koje živimo, održivosti, tradiciji i inovativnosti. Kao potpisnici Glasgow deklaracije, dokazujemo da je moguće stvarati međunarodnu vidljivost, a pritom jačati lokalno gospodarstvo i zajednicu. Ponosni smo što o pružili podršku ovom projektu i uvjereni da će rezultati biti dugoročni, kako za turizam, tako i za gospodarski razvoj Zagrebačke županije”, rekla je Ivana Alilović, direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije.

Snimanje reality showa otvara mogućnosti za daljnju suradnju između Hrvatske i Južne Koreje, od kulturnih projekata do jačanja izvoza i potencijalnih investicija. Primjer iz 2014. godine, kada je korejski show Sisters Over Flowers potaknuo val turističkih dolazaka u Hrvatsku, pokazuje koliki doseg ovakvi medijski projekti mogu imati.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

U čemu je tajna? Dobar trenerski rad, puno volje i puno rada! Uz to, mi smo prilično mala sredina, drukčija od drugih po tome što mi nemamo opciju selekcioniranja. Ne možemo mi od 30 djevojčica probrati njih 15 najboljih. Ne, mi ih dobijemo 15 i svih 15 učimo rukometu, njegujemo i brinemo o njima. Kako o onima najboljima, tako i o onim malo lošijim…, objašnjavaju Krešimir Krnjenić i Irena Malec, glavni operativci u Ženskom rukometnom klubu Ivanić.

Krnjević je predsjednik, a Malec tajnica i voditeljica omladinskog pogona kluba koji se doista ima čime pohvaliti. Serija uspjeha traje već više od desetljeća, a novi nastavak stigao je i ove godine, kad su na završnici državnog prvenstva dvije generacije bile sjajne: selekcija 2007-08 bila je treća u državi, a cure rođene 2009. i 2010. godine su prvakinje Hrvatske!

– Naša serija krenula je 2012., pod vodstvom Javora Bojana Leša, današnjega gradonačelnika. On je potpisao prvi veliki uspjeh, prvi je donio zlato u Ivanić. Nakon njega je došao Goran Bobić, pa onda Dora Krnjević Dokuzović, a sad su tu Igor Gajski i Lovro Malec – kaže Irena, dodajući kako je u međuvremenu u njihov mali grad stiglo 20-ak medalja s državnih završnica.

– Najvažniji je rad s djecom. To nam se uvijek nekako i vrati, kroz te medalje koje osvajamo na državnim završnicama, no problem je što je jako teško tu djecu zadržati kasnije i u seniorskom rukometu. Postoji stotinu drugih interesa kod tih mladih cura, u ovom svijetu kakav je danas teško je bez novca. Nemamo mogućnost platiti toliko da bi te cure bile spremne odreći se nečega. U takvim okvirima izvlačimo najviše što možemo, pri čemu smo se već pretvorili u “vječne druge” u 2. HRL. Nedostaje nam možda i malo sportske sreće, sigurno i novca, ali stalno nas vuče ambicija da budemo bolji. Mučimo se, ali ne žalimo se – nadovezao se predsjednik Krnjević.

Nerijetko u Ivanić Gradu odrastaju rukometašice koje svoje sportske priče nastavljaju graditi u drugim, prvoligaškim sredinama, ali često se događa i da mlade rukometašice iz drugih sredina biraju upravo ŽRK Ivanić. Jedna od njih je i Luna Gojak, djevojka koja je do kraja prošle sezone bila igračica ŽRK Udarnika, a ovoga ljeta je osvojila srebrnu medalju na Europskom prvenstvu s hrvatskom reprezentacijom.
– Nema tu ni vrbovanja ni nemoralnih ponuda, stvari su zapravo jednostavno. Ako bilo koja djevojka želi sredinu u kojoj ima uspjeha, koja se može pohvaliti medaljama, doći će ovdje. Luna je s roditeljima odlučila prihvatiti naš poziv i drago nam je što je postala naša igračica. Radit ćemo na tome da i mi i ona postanemo bolji – ističe Krnjević.

Ženski rukomet u Ivaniću živi i djeluje već duže od jednog stoljeća, u pitanju je ozbiljna tradicija.

– Da, ovo je definitivno rukometna sredina duge tradicije, budući da smo prije tri godine proslavili stotinu godina igranja ženskog rukometa u Ivaniću. Imamo pisane dokumente u kojima stoji da su 1922. godine naše prabake odigrale prvu utakmicu hazene, preteče današnjeg rukometa. Igrale su sa zagrebačkom Concordijom i to je u to vrijeme bio veliki spektakl, a ostalo je zapisano i da su ljudi bili šokirani kratkim šosevima koje su cure nosile. Odmah je zavladalo veliko zanimanje, rukomet je zaživio i po tome smo sigurno posebna sredina, po toj ljubavi prema rukometu, koji teče u krvi svih naših građana – kaže Irena.

Kad smo već kod prošlosti, vrijedi se vratiti i na sedamdesete godine, kad je u ŽRK Ivanić došao mladi trener Ante Kostelić, koji je preuzeo ekipu u kojoj je bila i Marica, njegova supruga.

– Nije Gips hofirao samo s Maricom, ha, ha… Kao klinac sam bio svjedokom tih događaja, jer i moja sestra je igrala, i znam da su sve cure bile lude za Gipsom. A Mica je tu bila najuspješnija – sa smiješkom priča Krnjević i dodaje:

– Kad je Gips došao kako bi se predstavio curama, rekao im je: “Cure, život se sastoji od sedam slova: r, u, k, o, m, e i t. Jel jasno?” Uozbiljio je rad u klubu, a onda otišao dalje. Navrate i danas kad je neki povod, a Ivica tu i živi, barem kad ne landra okolo, ha, ha…

Riječ apiterapija dolazi od latinske riječi apis što znači pčela i therapia što znači terapija ili liječenje. Pčelinji proizvodi čitavu su povijest balansirali između hrane i lijeka, tradicionalne i konvencionalne medicine.

Med, propolis, matična mliječ, pelud, pčelinji vosak i pčelinji otrov već se tisućama godina koriste u prevenciji ili kao terapija kod određenih zdravstvenih poteškoća, a pčele rado nazivamo „letećim farmaceutima“.

Med je nutritivno vrijedna hrana, bogata enzimima, vitaminima i mineralima osobito kalijem, kalcijem, željezom, natrijem, magnezijem ;  kiselinama poput octene, oksalne, maslačne, limunske, jabučne.  Zbog sadržaja fenolne kiseline, flavonoida te terpenskih spojeva posjeduje antioksidativna i protuupalna svojstva.

Odgađanje razvoja karcinoma i kardiovaskularnih bolesti, sprječavanje razmnožavanja i rasta raznih vrsta mikroorganizama kao što su npr. Streptococcus pyogenes, Streptococcus typhi, Staphylococcus aureus ili različite Streptococcus i E.coli vrste i sojevi, čini med vrlo vrijednom namirnicom.

Zbog svog sastava i imunomodulatornog djelovanja, možemo ga uvrstiti i u prebiotik koji doprinosi zdravlju crijeva i jača imunološki sustav. Tradicionalno med primjenjujemo kod ublažavanja kašlja i simptoma virusnih infekcija dišnog sustava.

Zanimljivo je spomenuti da se pojedine vrste meda već stoljećima koriste kao dijetoterapija kod određenih bolesti. Pa se tako npr. med lipe koristi za ublažavanje simptoma nesanice; med stolisnika, kadulje i lavande za bronhitis i kašalj; za gripu i prehladu med lipe i majčine dušice; kod crijevnih smetnji med kestena i lavande; med vrijeska kod bubrežnih kamenaca i cistitisa; kod opstipacije med bagrema…

No valja imati na umu da med ponekad može biti kontaminiran  patogenim mikroorganizmima, posebno  Clostridium botulinum i njegovim sporama te je u tom slučaju njegova konzumacija opasna za dojenčad, starije osobe i osobe sa oslabljenim imunitetom. Med koji se koristi u terapijske svrhe najčešće se sterilizira gama zračenjem.

Med može izazvati alergijsku reakciju, a zbog visokog sadržaja šećera, ne preporuča se dijabetičarima.

Propolis je smolasta tvar odavnina poznata kao zaštita košnica i pčelinjih zajednica od infekcija, a ovisno o kemijskom sastavu boja mu varira od zeleno-smeđe do zelene boje. Zbog svojih biološko aktivnih komponenti koje ublažavaju simptome virusnih infekcija te skraćuju njihovo trajanje (znanstveno je dokazano da obična prehlada traje i do 2.5 puta kraće uz primjenu propolisa) povećana je njegova konzumacija u sezoni virusnih infekcija respiratornog sustava. Uz antivirusno, dokazano je i njegovo antibakterijsko djelovanje koje je jače izraženo na Gram-pozitivne bakterije (streptokoki, stafilokoki). U usporedbi sa antibioticima taj je učinak slabiji, ali u sinergiji sa antibioticima ubrzano je vrijeme izlječenja.  Primjenjujemo ga u tekućem obliku, najčešće kao alkoholni ekstrakt, a postoje i tablete, kapsule ili prah liofiliziranog oblika propolisa. Na tržištu su prisutne i masti/kreme na bazi propolisa.

Matična mliječ je kombinacija meda, peludi i  sekreta žlijezda slinovnica drugih pčela hranilica. U košnici to je hrana mladim pčelama u razvoju. Kada se pojavi potreba za maticom, mlada pčela koja je izabrana za tu ulogu hrani se isključivo matičnom mliječi tijekom prva četiri dana svog razvoja dok se ostale pčele hrane još sa medom i peludi. Za proizvodnji 500g matične mliječi u funkcionalnoj košnici potrebno je 5 do 6 mjeseci, dok u istom tom razdoblju ta košnica proizvede i do 27 kg meda. Sastav matične mliječi još uvijek nije u potpunosti poznat. Osnova sastava je voda, bjelančevine, šećeri, masti i mineralne soli. Ima antimikrobno, protuupalno i antioksidativno djelovanje. Peptid rojalizin  i nezasićena masna kiselina trans-10-hidroksi-2-decenska kiselina (10-HDA) najodgovorniji su za njeno snažno antibakterijsko djelovanje. Dokazano je da matična mliječ potiče formiranje limfocita T odgovornih za imunosni odgovor protiv virusa i tumorskih stanica.

Pelud ili cvjetni prah glavni je izvor bjelančevina pčelama. U apiterapiji cvjetni prah se još spominje u Bibliji, starim egipatskim zapisima, a u kineskoj se medicini smatra energetskim tonikom. Najčešće ga se koristi za liječenje bolesti dišnog sustava, alergija, bolesti prostate, zatim poboljšanje probave, podizanje razine energije, smanjenje simptoma stresa. Pri korištenju cvjetnog praha potrebna je pravilna konzumacija. Budući da su zrnca peludi ovijena celuloznom opnom potrebno ih je prije konzumacije natopiti kako bi opna nabubrila i prsnula. Preporuka je pelud preko noći namočiti u mlakoj vodi ili je kombinirati sa medom u omjeru 1:3 (pelud:med) te ostaviti da odstoji 10 dana uz dodatak par kapi limunovog soka.

Pčelinji vosak pčele radilice proizvode za izgradnju saća koje u košnicama služe za pohranu meda i uzgoj legla. Ljudi pčelinji vosak najčešće koriste za izradu svijeća, a svoju ulogu ima i pri proizvodnji melema, krema i obloga.

Pčelinji otrov proizvod je pčela radilica koji im služi za obranu i zaštitu pčelinje zajednice. Apitoksin je gusta, gorkasto kiselkasta, bezbojna tekućina. Zanimljivo je da je pčelinji otrov oko 30% aktivniji od zmijskog otrova, ali ugrizom zmije u tijelo ulazi veća količina otrova nego ubodom pčele. Usporedbe radi ugriz poskoka jednak je ubodu cca 350 pčela. U pučkoj medicini primjenjuje se već duži niz godina, dok novija istraživanja pokazuju da ima utjecaj na ublažavanje boli. U liječenju danas najčešće se primjenjuju razni apitoksinski preparati u obliku masti i krema.

Apiterapija postoji već tisućama godina, a važnost ovih proizvoda vidljiva je i u činjenici da blagostanje često opisujemo kao mjesto gdje „teče med i mlijeko“.

Sva pitanja vezana uz ove vrijedne proizvode koji doprinose unaprjeđenju vašeg zdravlja svakako postavite djelatnicima Ljekarni Zagrebačke županije.