Sport

Oni znaju igrati na Poljudu: ‘Pričale su se teške gluposti, mi želimo biti hrabri!’

Nogometaši Gorice u subotu navečer gostovat će kod Hajduka, tamo gdje su u zadnjih osam utakmica uzeli jedan jedini bod, a crni niz pokušat će prekinuti petorica bivših igrača Hajduka u početnih 11: Radošević, Maloča, Mikanović, Kapulica i Pršir

Objavljeno

prije 2 godine

21. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sedam dana nakon što je poražena od Rijeke, s potpisom svog bivšeg igrača Nike Jankovića, Gorica će u subotu od 20 sati istrčati na možda čak i pun Poljud. Bit će ljudi sigurno, bit će paklene atmosfere, jer sve se to događa kao prvo što slijedi nakon Hajdukove pobjede u derbiju u Maksimiru, a to bi moralo značiti da će Goričanima biti još teže na ionako tradicionalno teškom gostovanju.

Prošle su već tri i pol godine, cijelih osam utakmica, od druge i posljednje pobjede na Poljudu, pod ravnanjem kasnijeg trenera Hajduka Valdasa Dambrauskasa, dok se prva dogodila još pri premijernom dolasku, pod vodstvom Sergeja Jakirovića. Neke sasvim druge stvari događaju se u Jakirovu životu posljednjih dana, možda mu trenutačno i nije do nogometa, ali lako je za povjerovati da će se u subotu navečer smjestiti ispred TV-a i ispratiti “svoju” Goricu kod momčadi koja ga je, u kombinaciji s Bayernom, dovela do otkaza u Dinamu.

Sjetit će se pritom i tih 2-0 iz kolovoza 2018., jednako kao i onih 0-6 iz veljače 2020., nakon koji se rastao s Goricom… I znat će što znači pun Poljud iz perspektive igrača naše momčadi. Dobra je vijest što ih je dobar dio na to već spreman, što je gotovo pola prve postave u tom ambijentu kao doma.

Vrijedit će to i za Božidara Radoševića, dijete Hajduka i aktualnog prvoga golmana Gorice, ispred Karla Žigera i još jednog bivšeg igrača Hajduka, trećega golmana Ivana Banića. Godinu i pol dana Bane je bio “jedinica”, a Božo mu je čuvao leđa, dok je sad situacija obrnuta. Ili čak i još gora od toga po Banića, koji u naponu snage želi braniti, a nema ga ni na mapi. Iako, ako postoji utakmicu koji bi možda i volio propustiti, to je vjerojatno ova…

Banića su, naime, prošle sezone komentatori društvene zbilje po mrežama optuživali da je puštao Hajduku, brzo je to i prešlo granice dobrog ukusa, a isto vrijedi i za Marija Maloču. Dugogodišnji kapetan Hajduka danas je dokapetan Gorice, a kažu komentarori da i on pušta Hajduku.

– To su teške gluposti i tako neka se napiše! – odgovorio je Maloča u razgovoru za Sportske novosti.

– Ja ne bih ni svom sinu pustio na PlayStationu, a kamoli nekome na terenu. Zašto se ti isti nisu pisali kako sam cijelu momčad počastio nakon pobjede nad Hajdukom u Velikoj Gorici? Nitko nije ni spomenuo kad sam u prošloj utakmici s Dinamom pogriješio kod gola Kulenovića, kao da to nije bitno za Goricu – dodao je.

Biramo, dakle, vjerovati da ni Maloča ni Radošević, kad već nema Banića, ni ovoga puta neće puštati Hajduku. Jednako kao što to neće činiti ni Dino Mikanović, još jedan igrač odrastao na Poljudu, od ovog ljeta veliko pojačanje Gorice. U njegovu slučaju lako je povjerovati da će napraviti sve da upravo na Poljudu pokaže onima koji odlučuju da su pogriješili što ga na kraju prošle sezone nisu zadržali u kadru…

Slično će, naravno, razmišljati i Luka Kapulica, dečko koji je kao kapetan kadeta Hajduka odabrao nastaviti svoj put u Gorici. Ova sezona njegova je velika prilika, ima značajnu minutažu i mjesto prvotimca, dobra partija na Poljudu bila bi mu veliki vjetar u leđa.

U svome tome pomagat će mu šesti i posljednji bivši igrač Hajduka u aktualnom kadru Gorice, kapetan momčadi Jurica Pršir. Kao Dinamovo dijete je, zajedno s Darijem Špikićem, otišao na Poljudu, da bi se nakon dvije sezone obojica vratila kući, u Goricu. Jedan se vratio u Dinamo, drugi će večeras predvoditi Goricu u ovom teškom izazovu.

Osim ove šestorke, plus Špikić kao sedmi, još je samo jedan bivši igrač Hajduka nosio dres Gorice otkad je klub u HNL-u. Taj jedan će ove subotnje večeri biti na drugoj strani, Anthony Kalik trenutačno nosi Hajdukovu sedmicu i bit će jedan od onih koji će prijetiti. Subote navečer, uostalom, oduvijek su njegovo omiljeno vrijeme…

– Za nogometaša nema ništa ljepše nego istrčati pred pun stadion, a ovoga puta tako bi moglo biti. Neće biti lako, jer Livaja opet nosi Hajduk, pobjeda u derbiju sigurno će ih napuniti energijom, ali mi na Poljudu prije svega želimo biti hrabri – zaključio je Mario Maloča.

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 7 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.