Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Jako sam zadovoljan mladim igračima, svi su pokazali kvalitetu, a neki od njih su se i nametnuli do mjere da ću inzistirati da ostanu s nama. Neki će, s druge strane, otići na posudbu, negdje gdje će dobiti više prostora, rekao je trener Gorice Mario Carević komentirajući mladu gardu koja se okupila na pripremama ovoga ljeta.

Uz već standardnog Luku Vrzića, najviše su, prema svemu sudeći, pokazali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, koji su već i upisali po dva nastupa u prva dva kola, a u kadru je i dalje i desni bek Fran Kasumović, koji zasad nije dobio minute. Međutim, Fran je rođen 2007. godine, i dalje je junior, tako da će on svakako ostati u Gorici, bilo u prvoj momčadi, bilo u juniorskom HNL-u. Godinu stariji je Lovro Dukić, koji također dosad nije dobio priliku, pa je realno očekivati da će i on otići negdje na posudbu.

Posljednji u nizu onih koji su na posudbe već otišli je David Sim, 21-godišnji desni bek koji je ispao iz kadra prije odlaska na pripreme u Sloveniju. Nakon epizoda u slovenskoj Rogaškoj i trećeligašu Marsoniji, mladi Velikogoričanin odlazi u klub najzvučnijeg imena u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Naime, njegov novi klub zove se Arsenal, David se seli u crnogorski grad Tivat, igrat će najviši rang crnogorskog nogometa.

Na poznatoj adresi ostaje Patrik Jug, koji će i dalje igrati drugi rang u dresu Jaruna, u kojem je proveo i proljetni dio prošle sezone, nakon što je na jesen bio igrač Croatije iz Zmijavaca. Patriku su 23 godine, a ugovor s Goricom istječe mu sljedećeg ljeta.

U sličnoj situaciji je i 21-godišnji Splićanin Ino Vuko, lijevi bek koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Karlovcu. On je bio na pripremama u Sloveniji, da bi nakon njih pronašao rješenje u drugom rangu. Vuko će tako igrati za Dubravu Tim Kabel, u ligu više nego lani, u klub koji je stabilan drugoligaš, kod trenera Davora Mladine.

Drugu ligu, ali u Sloveniji, igrat će ove sezone i Vinko Skrbin te Fran Stunja. Skrbin se već udomaćio u drugom rangu slovenskog nogometa, nakon epizoda u Tolminu i ND Gorici, ovoga je puta otišao u Brinje iz Grosuplja. Skrbinu su 22 godine i također je u posljednjoj godini ugovora s Goricom.

Stunja je ugovor tek potpisao, trajat će do ljeta 2028. godine, a da je igrač za prvu momčad Gorice pokušat će dokazati Jadranu iz Dekana, gradića u blizini Kopra. Prije dvije godine stigao je iz Rudeša, a sad će privremeno opet promijeniti adresu…

Njegov vršnjak Georgi Stojanov, Bugarin koji je u Goricu došao u rujnu 2023. iz omladinske škole madridskog Atletica, još je jedan od onih koji su otišli u drugu slovensku ligu. Talentirani ofenzivac provest će ovu sezonu igrajući za NK Tolmin, pa se možda i izboriti za ozbiljniju šansu u našem klubu.

U Sloveniju je otišao i Luka Brlek, 21-godišnjak kojem su ostale još dvije godine ugovora s Goricom. Nastavit će Luka tamo gdje je stao prošle sezone, i dalje će igrati za Brežice, klub koji se natječe u trećem rangu slovenskog nogometa. U njegovu slučaju ključno je pitanje zdravlja, budući da su ozljede dosad već pošteno izmaltretirale talentiranog ofenzivnog veznjaka…

Ukupno su to sedmorica igrača, pa im možemo jedino sedam puta poželjeti uspješnu sezonu, ali pritom je teško pobjeći i od nekih drugih misli… Recimo, o onoj ideji da se NK Kurilovec “pogura” prema jedinstvenom trećem rangu hrvatskog nogometa, čime bi se dobio idealan poligon za razvoj svih ovih mladih igrača u kontroliranim uvjetima. Kad se tom nizu dodaju i Lovro Nezirović, koji je raskinuo ugovor i otišao u Hrvatski dragovoljac, pa onda i otpisani Senegalci Matar Sagna i Arona Fall, može se pronaći jako puno igrača koji bi u toj kombinaciji imali kudikamo više prostora.

Međutim, po pitanju suradnje Kurilovca i Gorice ništa se nije dogodilo prošle zime, kad se ukazala idealna prilika, a ništa se nije dogodilo ni ovog ljeta, kad se ukazala nova prilika… Šteta zbog toga, jer trećeligaš u svom gradu djeluje kao puno bolja opcija od Brežica, Grosuplja, Tolmina, Tivta ili Dekana…

Na onom starom travnjaku, koji je davao sve od sebe punih 38 godina, još otkad je velikogorički Gradski stadion izgrađen, posljednja utakmica odigrala se petoga dana srpnja. Oproštaj od njega nije bio osobito ekskluzivan, druga momčad Gorice tog je dana odigrala 2-2 sa selekcijom Nogometnog sindikata, a već dan kasnije na teren su “istrčali” – bageri.

Stiže novi, jedan od najmodernijih travnjaka u državi!, vrištale su najave u trenutku kad su krenula prva kopanja. Za uobičajeni početak sezone već je bilo prekasno, jer posao koji zahtjeva nešto više od dva mjeseca počeo je nepunih mjesec dana prije početka prvenstva, no u klubu su se snašli. Zamijenjena su domaćinstva s Hajdukom i Vukovarom, prva domaća utakmica tako je na rasporedu tek u sedmome kolu, a do toga 20. rujna sve bi trebalo biti spremno.

Na 35-36 dana udaljenosti od debija novoga travnjaka, u sudaru Gorice i Slaven Belupa, prošetali smo uz rub igrališta, provjerili kako napreduju radovi, hoće li sve biti po planu… Dobra je vijest da je odgovor na ovo posljednje pitanje potvrdan jer, da, sve ide po planu, ali i potpunom laiku jasno je da se ovdje provode opsežni i komplicirani radovi, vrlo zahtjevni u svakome smislu. I da je još puno toga za odraditi pred ekipom koja je preuzela posjed na mjestu gdje će uskoro biti prekrasan novi travnjak.

Kako doznajemo u razgovorima s upućenima, napravljena je drenaža, postavljene su cijevi koje će spriječavati da se teren natopi nakon obilnih kiša, kao što je dosad bio slučaj. U tijeku je precizno ravnanje terena, kako bi sve bilo spremno za postavljanje sustava grijanja terena, koji će spriječavati da se teren zaledi, kao što je također znao biti slučaj sa starim travnjakom. Kad i to bude gotovo, kad se postavi još jedan zaštitni sloj, na sve to dolazi zemljana podloga, a onda i već pripremljena trava, koja će stići u “rolama”…

Kad se to sve odradi, travnjaku će biti potrebna najmanje tri tjedna da “odleži”, odnosno da se trava primi za podlogu, a idealno bi bilo i koji dan duže od toga. U prijevodu, radovi bi trebali završiti najkasnije do kraja kolovoza, možda i koji dan ranije. Uključena je tu i izrada posebnih kanala za nakupljenu vodu, umjetnu travu koja će se postaviti oko igrališta i još poneki detalj.

U svakom slučaju, sve smo bliže vrhunskom travnjaku na Gradskom stadionu!

Ako želiš da ti dva i pol mjeseca bez kluba, u statusu slobodnog igrača, prođu u obiteljskoj atmosferi, postoji rješenje – zaposliš brata kao trenera! Upravo je takvu opciju odabrao Krešimir Krizmanić ovoga ljeta, jer brat je kondicijski trener, a priča s odabirom novoga kluba poprilično se odužila. Sezonu su već u većini liga krenule, stiže i polovica kolovoza, a cijelo to vrijeme Krizma je čekao…

S obzirom na igračku kvalitetu i sve što je pokazivao prošle sezone, jako je teško povjerovati da jedan takav 25-godišnji ljevonogi stoper nije imao ponuda koje je trebalo samo potpisati. O tome se službeno ne zna ništa, Krizma je cijelo ovo vrijeme čuvao informacije samo za najuži krug ljudi, ali spominjali su se u kontekstu njegova dovođenja i Hajduk, i Rijeka, i Olimpija, i Widzew Lodz… Koliko su te opcije bile zaista ozbiljne nije poznato, ali činjenica je da je Krizma bio bez kluba nelogično dugo.

I da pažljiv odabir zvuči kao puno realnija opcija. A taj odabir nakon svega glasi – Grčka!

Krešo Krizmanić potpisao je trogodišnji ugovor za OFI sa Krete, prošle sezone osmi klub grčke Super lige.

– Osjećaj je jako dobar. Upoznao sam suigrače i stožer, svi su jako prijateljski raspoloženi od prvog trenutka i stvarno sam sretan što sam ovdje – rekao je Krešo u prvoj izjavi u novoj opremi.

Neobično ga je vidjeti u nekim drugim bojama, u opremi koja nije Alpasova, jer stvarno je duga i bogata bila Krešino epizoda u svome klubu. Nakon punih sedam godina, nakon čak 175 nastupa u goričkom dresu, trebat će vremena da se priviknemo na novu stvarnost, koja kaže da Krizma ide podići letvicu. Grčka liga je zahtjevna, kvalitetna, bit će i vrlo izazovna, ali Krešo zna gdje je došao.

– Ovo je velik klub, sa svojom poviješću i tradicijom. Odmah se vidi i koliko je ljudima ovdje stalo do kluba i vjerujem da je dolazak u OFI korak naprijed u mojoj karijeri. Nadam se da će mi sezona osobno biti jednaka onoj prošloj, a zašto ne i bolja – rekao je Krizma.

U OFI, na Kretu, došao je baš u godini kad se slavi stotinu godina postojanja kluba, a dobra je vijest da će imati s kim razgovarati i na svome jeziku. Za početak, trener je Srbin Milan Rastavac, a u svlačionici su i crnogorski napadač Marko Rakonjac te srpski veznjak Filip Bainović. Klub je to koji je kroz svoju povijest, pa tako i onu noviju, imao svoje uspone i padove, a kao najbolja sezona u klupskoj povijesti pamti se drugo mjesto u prvenstvu u sezoni 1985./86., da bi sljedeće sezone u Europi ispali od – Hajduka!

Bivši trener Gorice i Hajduka Valdas Dambrauskas bio je do prosinca 2023. na klupi OFI-ja, zadržao se tamo 14 mjeseci, a u tom razdoblju za OFI je igrao i sad već davno zaboravljeni Mesaque Dju… A sad će igrati Krešo Krizmanić. Legenda Gorice krenula je dalje… Sretno!

Pripremamo jednu lijepu boksačku večer, ovoga puta sve se poklopilo, ja vjerujem uz Božju pomoć…

Tim je riječima, točno deset dana prije samoga događaja, Ivica Bačurin najavio je još jednu boksačku večer u svom dvorištu. Dobro, ne baš doslovno u svom dvorištu, ali nije ni daleko od toga, jer i ovo će se izdanje “Noći profesionalnog boksa” održati samo nekoliko desetaka metara od njegove kuće. Konkretno, ring će biti postavljen na nogometno igralište, na travnjak na kojem su u sezoni iza nas svoje protivnike često znali nokautirati nogometaši Bune.

– Stvarno se veselim svemu što nas čeka, jer ima tu jako zanimljivih imena. Od stranih boksača spomenuo bih Danijela Alagića, superteškaša iz BiH, koji je dvostruki prvak svoje države, neporažen u profesionalnom boksu sa 11 pobjeda i dva neodlučena meča. Jako mi je drago što će nam jedan takav boksač pokazati svoju snagu i vještinu – kaže Ivica, i dalje aktivan boksač, ali istovremeno i trener, i organizator boksački evenata.

– Među domaćim borcima također imamo njih nekoliko vrlo atraktivnih za boksačku publiku. Za početak, tu je Marko Zenko, nekih 15-ak puta prvak Hrvatske u olimpijskom boksu, a sad je krenuo u profesionalne vode. Vrhunski boksač, sa stilom boksa kojeg je užitak gledati u ring. Tu je i stari znanac publike iz Male Bune Petar Petrinić, koji je već odradio jedan meč u Buni, kao i dva u Velikoj Gorici. Također, boksat će i naš superteškaš Lovro Pavčec, naša velika nada i perspektiva, dečko od kojeg puno očekujemo u budućnosti, a imat ćemo i potencijalno jako zanimljiv meč dvojice naših teškaša. Jedan dolazi iz Zadra, drugi iz Splita – najavio je Bačurin.

Kao šlag na kraju doći će i njegova borba.

– U zadnjoj borbi, za kraj večeri, nastupit će i moja malenkost, a protivnik će mi biti Dragan Dragojević iz Prijedora u BiH, koji je zamijenio prvotno dogovorenog protivnika, koji je morao otkazati iz obiteljskih razloga. Dragojević je iskusan borcu koji ima iskustva i u MMA-u i u kickboksu, ali ima i jako puno boksačkih mečeva. Uz sve to je i ljevak, sa kontra gardom, tako da je dosta nezgodan borac. Vjerujem da će pružiti dobar meč, da će publika biti zadovoljna – ističe Ivica.

Cijeli događaj tog 23. kolovoza, u subotu, počinje od 19 sati, a ulaz se neće naplaćivati.

– Sa sigurnošću tvrdim da će svakome tko voli sport, a pogotovo borilački sport, ova večer biti zanimljiva. Pozivam sve ljude da dođu i budu dio ove priče, sigurno neće požaliti! – zaključio je velikogorički boksač.