Odjeci Rujevice: Jedan sporan detalj, dva poznata lica i tri razloga da se ne odustane
Nogometaši Gorice dobili su dan i pol odmora nakon poraza od Rijeke, od utorka poslijepodne kreće priprema za Osijek doma u nedjelju, a pogled na učinak kaže da se Goričani i dalje itekako imaju za što boriti…
Oblačni, tmurni, više jesenski nego proljetni utorak donio je nogometašima Gorice onih “pol” od ukupno dana i pol slobodnog nakon poraza na Rujevici. Drugog poraza Rajka Vidovića u ulozi trenera našeg prvoligaša, drugog poraza zaredom, drugog poraza zaredom od kluba koji se bori za naslov prvaka… I novog poraza od Rijeke, četvrtog u četiri ogleda ove sezone. Uz, da se i to ponovi, sudačke odluke koje u utakmici protiv Rijeke nisu išle u korist Gorice.
I to u trenucima kad smo jedva nekako zaboravili na one dvije utakmice u Velikoj Gorici, u razmaku od samo 18 dana, u kojima su suci Mateo Erceg i Duje Strukan dosudili pet penala za Rijeku. I dalje, i uz ovaj vremenski odmak, zvuči nevjerojatno, pogotovo kad se sjetimo kako su izgledali, da su barem tri od tih pet kaznenih udaraca bili u najmanju ruku dvojbeni, a prilično nevjerojatno je i ono što se dogodilo u 38. minuti utakmice na Rujevici.
Bruno Goda, onaj isti tip koji je napao Blummela u završnici prve od dvije goričke utakmice, nakon čega je Mrzljak napao njega i dobio crveni karton, bio je u glavnoj ulozi. Išao je na loptu, čak je i dodirnuo, a onda “krvnički” startao na stajnu nogu Josip Mitrovića. Imalo objektivni promatrači odmah su zaključili da je tu bilo ozbiljnih argumenata za crveni karton, a to su potvrdila i mišljenja iz sudačkih krugova dan poslije.
Međutim, za suca Matea Ercega to nije bio čak ni prekršaj! Čovjek se malo i naljutio na Mitrovića, jer “što sad tu ležiš bezveze”, da bi usporena snimka jako dobro pokazala zašto Mitrović leži. Da je situacija bila samo za nijansu drukčija, da Mitrović nije vrhunski spreman, lako je tu moglo doći i do loma noge, ali nema ni faula. Nema ni reakcije Duje Strukana iz VAR sobe, pri čemu se nismo zabunili. Suci iz one dvije goričke, penalima bogate utakmice, spojili su se na Rujevici u prvoj sljedećoj. I zaradili, prema svemu sudeći, negativne ocjene za svoju izvedbu.
Da stvar bude gora, uz to što Gorica nije imala priliku sljedećih 50 i nešto minuta biti u brojčanoj prednosti, upravo je Goda spriječio dvije dobre prilike u nastajanju, a na kraju je i zabio gol za konačnih 3-0 u završnici utakmice, u trenucima kad više nije trebao biti ni na stadionu, a kamoli na terenu.
– Zaslužena pobjeda Rijeke, čestitam im na tome, pokazalo se opet da posjeduju veću kvalitetu od nas, pogotovo nakon ulaska Pjace i Marića. Kolega Sopić uvede njih dvojicu i Ivanovića, a mi uvedemo ono što uvedemo… – komentirao je trener Rajko Vidović nakon utakmice, rekavši time što misli o doprinosu igrača s klupe, s koje su ulazili Majstorović, Kapulica, Jurić i Munksgaard.
Najmanje je tu mislio na 17-godišnjeg Luku Vrzića, koji je u završnici upisao i drugi uzastopni seniorski nastup, ali upućena poruka dovoljno je jasna. Možda ne i najtaktičnije sročena, jer neće takva konstrukcija najbolje sjesti dečkima koji su ušli s klupe, no može se pretpostaviti i da nije slučajno izrečena. I poslužit će kao objašnjenje zašto Munksgaard sjedi na klupi dok desnog beka igra lijevi stoper, zašto je Jurić izgubio mjesto u početnih 11, zašto Kapulica ne dobiva više šansi…
Trener Vidović, uz sve ostalo, očito želi izazvati reakciju svojih igrača, možda ih malo i isprovocirati, natjerati da se s još više želje okrenu preostalim utakmicama. U kojima se ne bore za goli život, kao što je to bio slučaj prošle sezone, u kojima se ne bore za Europu, kao što je to bio slučaj u tri od šest goričkih prvoligaških sezona, ali u kojima se mogu boriti za sebe, za klub, za što bolji plasman.
A to nije nevažno. Za početak, nije nevažno zbog financijskoga kolača koji dolazi od TV prava. Gorica je, naime, nakon ovog poraza, ali i pobjede Varadžina kod Rudeša, skliznula sa šeste na sedmu poziciju. Prevedeno u novac, time je Gorica “izgubila” 45.000 eura, koliko iznosi razlika između nagrade za onoga tko završi šesti i onoga tko bude sedmi. Osma Istra ima četiri, a devet Slaven Belupo pet bodova manje, što znači da ni tu nije sve gotovo. I zato nije loše pogledati kako sve to skupa izgleda po pitanju love od TV prava…
1. mjesto – 1.231.667 € 2. mjesto – 1.141.416 € 3. mjesto – 1.051.161 € 4. mjesto – 1.006.038 € 5. mjesto – 915.787 € 6. mjesto – 870.661 € 7. mjesto – 825.535 € 8. mjesto – 780.410 € 9. mjesto – 690.158 € 10. mjesto – 645.033 €
Realno gledajući, Gorica do petoga mjesta više ne može, a posljednji već neko vrijeme ne može biti nitko osim Rudeša. Dakle, nude se pozicije između šestog i devetog mjesta, a razlika je tu značajna, gotovo 200.000 eura! Za klubove iz donje polovice HNL-a to je ozbiljan novac i, ako nigdje drugdje, tu bi se moglo pronaći ponešto razloga da se u posljednjih pet utakmica sezone da sve što se može dati. I pokuša uzeti što više bodova.
Drugi razlog svakako je osobna želja svakog od igrača da se prezentira u što boljem izdanju, time možda netko od njih i izbori priliku da karijeri nastavi na nekoj atraktivnijom i lukrativnijoj destinaciji, a postoji tu i još jedan detalj, kojeg možemo nazvati “borba sa samim sobom”. Točnije, nadmetanje s Goricom iz recentne prošlosti.
Svoj prvoligaški put Goričani su započeli u sezoni 2018/19., u kojoj su osvojili rekordnih 59 bodova, što su ponovili i dvije sezone poslije. U oba slučaja to je bilo dovoljno za peto mjesto, a u sezoni poput ove bilo bi dovoljno za Europu. Međutim, Gorica je ove čudnovate sezone miljama daleko od takvog učinka, pa preostaje jedino “loviti” preostale dvije uspješne sezone. Uspješno je na kraju završila i ona prošla, u kojoj je Gorica osvojila 32 boda, vrijedna ostanka u ligi, a ove sezone dosad ih je skupila 35.
Dakle, ovo neće biti bodovno najlošija prvoligaška sezona Gorice, ali ne bi bilo loše da ne bude ni druga najlošija…
2018/19. – peto mjesto 59 bodova 2019/20. – šesto mjesto 49 bodova 2020/21. – peto mjesto 59 bodova 2021/22. – šesto mjesto 45 bodova 2022/23. – deveto mjesto 32 boda 2023/24. – ?
Prvi cilj je, dakle, dostići ili prestići učinak iz sezone 2021/22., u kojoj su momčad vodili Kruno Rendulić i Samir Toplak. Za dostizanje njihova učinka nedostaje još 11 bodova, a to bi značilo da Gorica u posljednjih pet utakmica mora upisati tri pobjede i dva remija. Ili četiri pobjede i poraz. S obzirom da su do kraja ostali još domaći ogledi s Osijekom, Rudešem i Istrom te gostovanja kod Slaven Belupa i Hajduka, jasno je da će to biti jako težak zadatak. Iako, ne mora to biti i nedostižno…
Matematički je i dalje moguće da se prebaci učinak i iz sezone 2019/20., koju je započeo Sergej Jakirović, a završio Valdas Dambrauskas, ali za to bi Gorica morala dobiti svih pet utakmica do kraja. Što opet nije nemoguće, ali je jako, jako teško dostižno s obzirom na sve okolnosti.
Najmanji koeficijent bio bi na okladu da će ovo na kraju biti druga najlošija sezona Gorice u prvoj ligi, najlošija nakon traumatične prošle, a na igračima je da to pokušaju izbjeći. Počevši od utorka poslijepodne, kad kreću pripreme za domaći ogled s Osijekom, koji je na rasporedu u nedjelju od 17 sati.
Hvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…
S navršenih 38 godina, umoran od problema s ozljedom, kapetan Turopoljca iz Kuča Mislav Čunčić odlučio je okončati svoju igračku karijeru. U svom selu je počeo, otišao do druge lige, pa se vratio kući za kraj… Legenda!
Kad je 12. listopada, s kapetanskom trakom na ruci, poveo svoje suigrače iz NK Turopoljca iz Kuča u okršaj s rivalima iz Bestovja, Mislav Čunčić vjerojatno nije baš računao da upravo kreće u svoju posljednju utakmicu u karijeri. Navršio je već 38, naravno da se kraj ove priče bližio, a za to da baš Bestovje ostane zadnja utakmica u karijeri pobrinula se – ozljeda.
– Mučila me tetiva, zato nisam odigrao ovih zadnjih utakmica jeseni, ali ta ozljeda je i glavni razlog što nije još malo potrajalo. Boli me već gotovo dvije godine, stalno to vučem, doslovno šepam, i to je presudilo da odsviram kraj karijere. Čekam treće dijete, bit će puno obaveza doma, to je svakako isto jedan od razloga, ali poznajući sebe, igrao bih ja još malo da nije tih bolova… Evo, već me zovu i u veterane, ali morao sam i to zasad odbiti, treba mi sad najmanje šest mjeseci odmora od bilo kakvog oblika nogometa – javio se kratko Mislav, uz dogovor da ćemo uz ugodnu nogometnu kavu ovih dana proći sve detalje jedne romantične nogometne priče legende kučkog nogometa.
Uostalom, za prvu ruku je sve jako lijepo rečeno u objavi kojom se NK Turopoljac oprostio od svoje ikone, kapetana i vođe. S devet odigranih utakmica ove jeseni Čunčić je dogurao do ukupno 123 nastupa za klub iz svoga sela, koji ga neće baš u potpunosti izgubiti.
“Nakon četiri godine, 123 utakmice i mnogo lijepih trenutaka, vrijeme je da se naš Mimi oprosti od aktivnog igranja u dresu NK Turopoljca, ali ne i od nas!”, stoji na početku objave iz kluba koju prenosimo u cijelosti.
“Mislav Čunčić Čuna, rođen 13. svibnja 1987., svoj nogometni put započeo je još kao dječak u Turopoljcu, a kao kadeta Turopoljca put ga je odveo u tadašnji Radnik. Život ga je vodio kroz NK Lučko u drugoj ligi, godine je proveo u NK Zagorcu iz Krapine, u međuvremenu je igrao u NK Udarniku, a onda se opet vratio u Zagorec iz Krapine, prije nego što je stigao doma u naš Turopoljac.
Kroz sve te godine, Mislav nije bio samo igrač. Bio je primjer. Bio je onaj koji primi mladog igrača pod svoje, koji donese mir kad ga treba, ali i onu glasnu energiju kad ekipa treba poguranac. Bio je kapetan kakvog svaki klub poželi pouzdan, iskren, srčan i uvijek sto posto posvećen.
Ali, najveće životne utakmice nisu one na travnjaku.
Mimi je postao suprug, otac dvoje prekrasnih sinova, a iduće godine dobiva i svoju najljepšu novu titulu, postaje otac po treći put. I nema ljepše “mirovine” od one koju obilježi obitelj, radost i novi počeci. Veliko hvala upućujemo njegovoj Tei, ženi koja je bila njegov vjetar u leđa, najveća podrška, motivacija i tiha snaga koja ga je pratila.
Uprava NK Turopoljca i njegovi suigrači uručili su mu mali znak pažnje, ali koliko god se trudili teško je jednim poklonom zahvaliti na svemu što je Mimi dao našem klubu. Dao nam je srce. Dao nam je veselje. Dao nam je ponos.
Dragi naš Mimi, nadamo se da ćeš i dalje biti uz nas kad god možeš na utakmicama, druženjima. Naš klub je tvoja kuća i tako će uvijek ostati. A sa sinovima koji rastu, ne brini, mi u Turopoljcu već računamo na novu generaciju Čunčića! Nogomet ti je u obitelji osiguran za barem sljedećih dvadesetak godina.
Hvala ti na svakoj utakmici, na svakom treningu, na svakoj minuti odigranoj u zelenom dresu, po našoj procjeni odigrao si cca 11.000 minuta. Bome, nije zajebancija u tvojim godinama. Šalimo se, Mimi, neka si nam živ i zdrav, već si krenuo, a sad ćeš malo morati pojačati trčanje za svojim mališanima.
Toliko od nas, ukratko, i još jednom: Hvala, Kapetane!”
Zanimljiva karijera, dobra nogometna priča, koju će biti zadovoljstvo ispričati.
Dinamo kroz Goricu do vrha: ‘Nešto od onih prilika mora se iskoristiti…’
Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Dinama u devetoj uzastopnoj utakmici na domaćem terenu. Dinamo je dva gola zabio iz tri udarca u okvir, ali se i vratio na prvo mjesto, dok je Gorica bila nedovoljno konkretna prema naprijed…
Dinamo je u Veliku Goricu daleko od idealne forme, s atmosferom koja je jednako tako daleko od idealne, a Mario Kovačević igrao je još jednu u nizu svojih kvalifikacijskih utakmica. Događalo se sve to četiri dana nakon ružnog poraza u Lilleu, a sve to bili su detalji za koje su se pokušali uloviti u stručnom stožeru Gorice u pripremi ponedjeljka poslijepodne.
– Znamo da moramo biti na maksimumu svojih mogućnosti da bi se mogli nečemu nadati – najavio je sudar s Dinamom trener Gorice Mario Carević.
Nažalost, njegova momčad nije dosegnula svoj maksimum u ovih 90 minuta, na zatvaranju 15. runde SuperSport HNL-a. S obzirom da je bilo tako, teško da je moglo biti i bod(ov)a u ovom ogledu, koji je taj i takav Dinamo doveo do – prvog mjesta na tablici! I to je iz modroga kuta najbolja moguća najava derbija s Hajdukom u subotu od 15 sati…
Iako, nije Dinamo u Velikoj Gorici odigrao spektakularnu utakmicu. Daleko od toga, gosti iz Zagreba imali su dominaciju samo u posjedu, dok po pitanju prilika to općenito nije bila osobito pamtljiva utakmica. Pokušavao je u prvom poluvremenu dvaput Hoxha sa distance, jedanput bolje, drugi put nešto lošije, ali zapravo jedinu svoju šansu u prvih 45 minuta realizirao je Monsef Bakrar.
– Nedopustivo je da tako primimo gol, da čovjek ostane tako sam u “srcu gola”, a baš smo naglašavali da oni vole tamo dolaziti, pojavljivati se – komentirao je gol iz 34. minute trener Carević, svjestan da je u ovakvoj utakmici pogreška poput ove često i kobna.
Takvom se pokazala i ovoga puta, iako je u drugom poluvremenu Gorica pokazala nešto više u igri prema naprijed. U prvih 45 minuta Dinamo nije dopustio Goričanima ni da mu priđu golu, a kamoli kreiraju ozbiljniju opasnost, dok se u nastavku ipak nešto događalo prema naprijed. To nešto nije bilo dovoljno kvalitetno, jer u jednoj je dobroj situaciji Vrzić loše zahvatio loptu, u drugoj je traljavo pucao Pršir, u trećoj je okvir gola glavom promašio Erceg nakon ulaska s klupe…
– U utakmicama poput ove jednu od te tri situacije jednostavno moraš iskoristiti ako želiš nešto uzeti. Mi to nismo uspjeli… – kazao je Carević.
Nešto ozbiljnija nada probudila se u 75. minuti, nakon što je isključen Luka Stojković. Gotovo nevjerojatno, ali Dinamo je ove sezone dobio ukupno dva crvena kartona u HNL-u, oba je dobio Stojković, oba je dobio protiv Gorice… Goričanima je to otvorilo nešto više prostora, slika se okrenula, sad je domaćin kružio oko gostujućeg kaznenog prostora u potrazi za izjednačenje, ali nije to bila ta večer. Prostora nije bilo i vratar Filipović sačuvao je svoju mrežu čistom.
Konačna odluka pala je tako s druge strane, i to u drugoj minuti sudačke nadoknade. Drugi gol Dinama, za konačnih i nedostižnih 2-0 kreirali su igrači s klupe, jer Fran Topić je pobjegao po lijevoj strani i vratio u sredinu, a na odbijenoj lopti našao se Marko Soldo, bivši igrač Gorice, koji je zabio svoj prvi gol u dresu Dinama.
Dinamo je tako skočio na vrh ljestvice, u puno boljem ozračju dočekat će derbi s Hajdukom na Maksimiru, a Gorica je sa sedmoga mjesta pala na osmo. Rijeka ima isti broj bodova, ali i nešto bolju gol-razliku, a bodove za put prema gore odsad će tražiti u gostima. Dinamo je bio deveta uzastopna domaća utakmica Gorice u prvenstvu, a sad su na redu četiri gostujuće. Prije stanke još tri, jer već u petak se ide u Koprivnicu, a nakon toga i na osječku Opus Arena i riječku Rujevicu.
Šokantan poraz košarkaša! Brođani uvjerljivo do prve pobjede u sezoni
Košarkaši Gorice doživjeli su treći poraz ove sezone u Prvoj ligi, bolja od njih bila je Marsonia iz Slavonskog Broda, koja je rezultatom 85-69 došla do svoje prve pobjede u prvenstvu, nakon sedam uvodnih poraza
Iznenađenje u Velikoj Gorici. Neugodno iznenađenje, nažalost, ali oni koji su ispratili znaju da je drukčije teško moglo biti… Jer, u susretu između Gorice i Marsonije gosti iz Slavonskog Broda sasvim su zasluženo slavili pobjedu. Završilo je 85-69 za Marsoniju, za čije je igrače ovo prva prvenstvena pobjeda nakon sedam uvodnih poraza!
Goričani su u susret ušli s nizom od četiri pobjede, no ovoga puta nisu bili na željenoj razini. Najblaže rečeno. Prvi dio su završili u plusu, no u drugih dvadeset minuta gosti su serijom dalekometnih ubačaja prešli u vodstvo, koje su do kraja susreta podebljali do konačnih plus16.
Tijekom prve četvrtine ni jedan sastav nije imao osjetniju prednost, s time da su većim dijelom igre u prvih deset minuta minimalnu prednost imali gosti. Druga četvrtina pripada Gorici, koja nakon 15 minuta igre po prvi puta ima deset razlike (36:26), da bi nakon koševa Filipa Kalajžića domaći sastav na dvije i pol minute prije kraja odlaska na odmor imao i najvećih plus 12 (42:30). Međutim, s dvije uzastopne trice iskusnoga Pere Ćosića Brođani na odmor odlaze sa samo minus šest (44:38).
Te dvije trice kao da su gostima dale krila, te su nakon samo četiri minute igre stigli do egala (50:50), da bi u posljednjih deset minuta ušli s prednošću 64:60. Košem Roka Ivankovića odmah na početku četvrtine Gorica je došla na minus dva (62:64), na što gosti odgovaraju serijom 8:0 za vodstvo 62:72, koje domaći igrači do kraja susreta nisu uspjeli preokrenuti. Sve što su pokušavali nije padalo na plodno tlo, dok su gosti predvođeni Maričevićem i Ćosićem znalački sačuvali prednost za prvu ovogodišnju pobjedu.
– Čestitka Marsoniji na pobjedi. Moji igrači drugo poluvrijeme nisu se pojavili na terenu. Jednostavno, nismo imali volje ni želje pobijediti utakmicu. Ekipa Marsonije to je iskoristila i ja im na tome čestitam te im želim puno sreće u nastavku natjecanja – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.
Antun Maričević s 24 poena bio prvi strijelac Marsonije za koju je Nikola Miletić ubacio 19, a Duje Lisica 16 uz 13 skokova. Kod Gorice bolji od ostatka Filip Kalajžić s 19 poena i osam skokova. Dvocifren učinak imao je još jedino Roko Ivanković s deset ubačenih poena.
Nikad “jači” okršaj Gorice i Dinama! Modri više ne vole Turopolje…
Nogometaši Gorice u ponedjeljak u 18 sati dočekuju Dinamo na svom stadionu, na kojem su doživjeli samo jedan poraz u posljednjih pet okršaja s “modrima”. Protiv kojih imaju dvije uzastopne pobjede, a imali su i dovoljno vremena…
Nikad više, za pretpostaviti je, Gorica neće imati priliku doći do treće uzastopne pobjede protiv Dinama. U ponedjeljak navečer će je imati. Nikad više, lako je za povjerovati, Dinamo neće u naš grad doći u ovako kaotičnoj situaciji. U ponedjeljak navečer će doći, četiri dana nakon bolnog europskog šamara u Lilleu, s trenerom kojem su mnogi već ispisali otpusno pismo…
I zato je, između svega ostaloga, ogled Gorice i Dinama zakazan za ponedjeljak u 18 sati, možda i nikad “otvoreniji”. Godinama je igračima Gorice kretala “treskavica” kad bi se trebalo ići na megdan Dinamu, društvo iz Maksimira nabijalo je Goričanima komplekse sa 17 pobjeda i jednim jedinim remijem u prvih 18 međusobnih ogleda, no ovo je neko prilično drukčije vrijeme. Drukčiji su trendovi, drukčiji je trener, drukčija je momčad Gorice, a možda i najvažnije je što je ovo drukčiji Dinamo.
I ovaj i ovakav Dinamo, naravno, u Veliku Goricu stiže kao favorit, tako je uostalom bilo u svih 30 prethodnih međusobnih okršaja, ali ovo je možda i prvi put da se Gorica uoči ogleda s rivalom iz Maksimira s pravom ima čemu nadati. Dobro, nada uvijek postoji, postajala je i svih tih 30 puta, pa bi točnije bilo reći da ona vjera u uspjeh nikad nije imala jače argumente. Ohrabrena s jako dobrih sedam bodova iz zadnja tri kola, s osam dana odmora od prošle utakmice, Gorica definitivno ima pravo vjerovati.
– Veseli me to što smo u dobrom rezultatskom nizu, ali svejedno je Dinamo favorit – svjestan je nedvojbene realnosti i trener Mario Carević, koji u četiri svoja gorička ogleda s Dinamom ima dvije pobjede, jedan remi i jedan poraz.
– Morat ćemo biti na vrhuncu svojih mogućnosti da bismo mogli tražiti svoju šansu protiv ovakvog protivnika. Manjak kvalitete možemo kompenzirati požrtvovnošću, velikom količinom trke, ogromnom disciplinom i ispunjavanjem svih taktičkih zahtjeva. Ako ćemo zaista biti na najvišem mogućem nivou, nadam se da možemo nešto izvući.
Naravno, i svaki bod je dobar u ogledima Dinamo, a po bod je Gorica lovila dvaput u posljednjim pet domaćih ogleda s Dinamom na svom stadionu. U nekim prilikama dolasci u srce Turopolja za Dinamo su bili i lagani izleti, a dugo su i unatoč poteškoćama na putu izlazili kao pobjednici na Gradskom stadionu. Danas to više nije tako, jer Dinamo je u Velikoj Gorici slavio samo jedanput u posljednjih pet dolazaka. Dogodilo se to 13. travnja 2024., no u tih posljednjih pet, uz dva remija, smjestile su se i dvije pobjede, prvo ona u produkciji Nikole Vujnovića i Ante Mateja Jurić, a zatim i ona Pajazitijeva u proljeće.
Dodatne poticaje argumentima za optimizam daje i ono što se dogodilo 14. rujna u Maksimiru. Iker Pozo i Žan Trontelj zabijali su u pobjedi 2-1 za povijest, prvoj protiv Dinama u Maksimiru. Bila je to posljednja utakmica Nenada Črnka u ulozi predsjednika kluba, bila je to večer za pamćenje, a bio je to i pokazatelj kojim putem ići ovog ponedjeljka navečer.
– Rezultat iz Lillea neće nas zavarati, to je ipak neka druga razina kvalitete, i zato očekujem potpuno drukčiji Dinamo. Siguran sam da će juriti pobjedu od prve minute, što im omogućuje njihova kvaliteta. Ako ne igra Bakrar, igraju Beljo ili Kulenović, a sve su to vrhunski pojedinci i morat ćemo biti oprezni u svakom trenutku – ističe trener Carević.
Njegov kolega Mario Kovačević dočekuje ovu utakmicu puno manje spokojan, iako bi najtočnije bilo reći da u njegovu životu trenutačno nema ni S od spokoja. Mediji mu vise nad glavom, što nekako i ide s funkcijom, a rezultati su šareni. Iako, ne stoji Dinamo ni toliko loše, jer pobjeda u Velikoj Gorici donijela bi mu – prvo mjesto! I zato je Kova već u Lilleu spominjao Goricu, otkrio da je neke igrače i štedio za nekoć lagodno gostovanje u Turopolju…
– Gorica je u dobrom nizu, a koliko je kvalitetna osjetili smo i na svojoj koži, kad smo izgubili u Maksimiru. I želimo im uzvratiti za taj poraz. Dobra su momčad, igraju kvalitetan i zanimljiv nogomet, i morat ćemo biti na maksimumu za pobjedu. Vjerujem da ćemo takvi i biti – rekao je Kovačević.
Dinamo lovi prvo mjesto, Gorica lovi europske pozicije, domaćin je u boljem trenutku nego gost, šansa je nikad ozbiljnija… Moglo bi biti zabavno!
Gradići su u zadnjem 17. kolu Premijer lige izgubili od Klasa rezultatom 0:2, strijelci za goste iz Mičevca bili su Leonardo Mikić iz kaznenog udarca i Toni Maričević.
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Susret dvije momčadi iz donjeg dijela prvenstvene ljestvice u prvom poluvremenu ponudio je malo izglednih prigoda za pogodak, gosti su bili bliži pogotku, ali lopta je pogodila vratnicu.
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora utakmica je bila dinamičnija, i na jednoj i na drugoj strani bilo je izglednih prigoda, ali i promašaja. Sredinom drugog poluvremena Klas je udarcima iz kuta riješio utakmicu u svoju korist. Nakon kornera u 68. minuti domaći su nakratko odbili loptu, ali je drugi pokušaj pogodio nekoga u ruku i sudac je dosudio najstrožu kaznu. Siguran realizator s bijele točke bio je Mikić za 0:1.
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas je udvostručio svoju prednost u 75. minuti kada je Maričević loptu iz kuta u skoku poslao pod gredu za – 0:2. Gradići su pojačali napade, ali gosti su se bez problema uspješno čuvali svoja vrata i zasluženo pobijedili.
Gradići, 30.11.2025. Premier liga-17.kolo: NK Gradići – NK Klas 0:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradići (17 5 1 11 23:45 16) su na kraju jesenske polusezone 2025. sa 16 bodova zauzeli 17. mjesto, a Klas (17 6 3 8 25:29 21) je s 21 bodom na 13. mjestu.
GRADIĆI: Jerković, Premac (od 89. Cvetković), Obućina, Antunović (od 71. Mišić), Bazira, Plećaš (od 46. Lovrić), Kos, Belić, Cindrić (od 78. Janječić), Kotoraš, Meštrović (od 78. Pušić). Trener: Marko Rajić.
KLAS: Mujkić, Petir, Županić, Mikić, Jambrišak (od 72. Kulušić), M.Tadić, Gajski (od 72. Marković), Gredelj (od 64. Perša), Maričević, Celčić (od 78. Kruezi), Janić (od 64. Mesić). Trener: Josip Tadić.