Sport

Odgađa se zadnje kolo? Bude li se igralo, Gorica će tražiti bijeg s dna…

Nogometaši Gorice u posljednjem kolu prvog dijela prvenstva trebali bi igrati protiv Lokomotive na svom stadionu, ali stravičan događaj u Prečkom mogao bi dovesti do prebacivanja utakmice na nedjelju ili na – proljeće

Objavljeno

prije 5 mjeseci

20. prosinca 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Neobično kasno, samo četiri dana prije Božića, nogometaši Gorice spustit će zastor na svoju nogometnu jesen. U tužnom ozračju, jer strašna tragedija u Prečkom ostat će u mislila još dugo, a taj će stravični događaj utjecati i na posljednju utakmicu Gorice u sezoni. Budući da će u subotu biti dan žalosti, domaći ogled s Lokomotivom prebačen je na nedjelju.

Tako je barem zasad plan, budući da se pojavila i mogućnost da se odgodi cijelo kolo, da se sve odigra na proljeće…

Pretpostavimo li da će se ipak igrati u nedjelju, nogometno gledano, dobra je okolnost što će se opraštaj od polusezone dogoditi na našem Gradskom stadionu, na kojem je Gorica osvojila svih svojih 15 ovosezonskih bodova. U gostima je i dalje na nuli, zaključno s porazom od Slaven Belupa u prošlom kolu.

– Uh, ja sam već zaboravio na tu utakmicu, a sad me podsjećate… – sa smiješkom je osvrt na proliveno mlijeko u Koprivnici otvorio trener Mario Carević.

– Šteta zbog poraza, ali gledam izvući pozitivne stvari iz svake utakmice, koliko god je to moguće. Možemo se nasloniti na to prvo poluvrijeme i početak drugog, mogli smo otići i na 2-0, bili smo dobri u presingu, bili smo okomitiji nego ranije, to me veseli. Ne veseli me rezultat i način na koji primamo golove, ali to je tako. Vjerujem da će to biti bolje već protiv Lokomotive, a pogotovo u drugom dijelu sezone. Puno analiziramo, puno korigiramo, ali one se događaju. Pogotovo na tim gostovanjima. Ne znam zašto je to tako, ali svakako ću ući u malo dublju analizu tih gostujućih utakmica, da shvatim zašto je to tako.

O tom potom, jer prvo sljedeće gostovanje na rasporedu je tek na otvaranju proljetnog dijela. Sad je važno smisliti način kako doći do bodova protiv Lokomotive i maknuti se s dna ljestvice.

– Imamo nekih problema s ozljedama i kartonima. Nema Leša zbog tri žuta, a Mikanović je u Koprivnici dobio udarac u ruku i najvjerojatnije neće biti unutra… Svi ostali su spremni i željno čekaju utakmicu, da završimo polusezonu, ako Bog da, na pravi način, s pozitivnim rezultatom. Vjerujem da će tako i biti – optimističan je Carević.

Lokomotiva ne igra dobru sezonu, ali u goste Gorici će Čabrajina družina doći ozbiljno “nabrijana” velikom pobjedom protiv Dinama.

– Kad pogledaš kadar Lokomotive, tu je i dosta iskusnih igrača, koji su igrali na visokoj razini, u kombinaciji s njihovim mladim igračima. Znamo tu njihovu selekciju već godinama. Sve su to motorični, brzi igrači, jako dobri u presingu. Igraju na sličan način sve ove sezone. Mislim da po kadru oni ne zaslužuju biti pri dnu i sigurno će se dizati. Čeka nas jako zahtjevna utakmica, ali imamo i mi svoje kvalitete. Kao i mane, koje ćemo morati sakriti – realan je Carević.

U kadar se vraća Kolar, tu je i Gashi, strijelac iz Koprivnice, ali minusi su sad u obrani. Mikanović i Leš su standardni prvotimci. Na stopersku poziciju može Krizmanić, što bi otvorilo prostor za Štigleca, a tu je i Steenvoorden, koji i dalje čeka svoju pravu priliku. Na boku je, pak, Mario Matković logičan izbor…

– Matković je mlad i perspektivan igrač, razvojan, ima nevjerojatne fizičke predispozicije. Mikanović je standardniji, ali imamo mi igrače na svakoj poziciji kao alternative. Evo, i umjesto Leša će sada uskočiti netko drugi i to je prilika da se pokažeš. Komuniciram to s igračima na analizama i sastancima. Svaka minuta, pet ili deset na terenu je prilika za dokazivanje, sve to čini sliku u mojim očima – kaže Carević i nastavlja:

– Imamo slučaj Gurlice, koji nije bio praktički niti na mapi, ni kod bivšeg trenera ni kod mene, da bi nakon one jedne utakmice sam utvrdio da on može igrati na poziciji na kojoj nam je baš to nedostajalo… Svi će dobiti priliku, netko malo manje, netko malo više, ali to je nogomet. I meni je teško napraviti odabir, naravno da su svi koji trenutačno ne igraju nezadovoljni, ali na meni je da ih držim motivirane. Uostalom, i zbog sebe samih moraju biti motivirani i čekati svoju priliku.

Nema prevelike zabrinutosti što je Gorica opet na zadnjemu mjestu, jer margine su zaista male, ali naravno da je prvi i osnovni cilj maknuti se s dna.

– Zadnji smo na ljestvici i to stvara pritisak, jer svaku sljedeću utakmicu ulaziš s imperativom pobjede. Ali moram naglasiti da smo mi u Koprivnici do 68. minute bili šesti na tablici, u trenutku kad smo imali vodstvo. A dan kasnije se nađeš na zadnjoj poziciji. U ovoj ligi u dva kola možeš uloviti priključak, ali isto tako s dva negativna rezultata ostaneš “zabetoniran” na dnu… – rekao je Carević i zaključio:

– Zbilja vjerujem u ovu momčad, koja zna igrati nogomet. Ako se neke stvari poslože, siguran sam da će sve biti dobro!

Mogućih gorički 11 za Lokomotivu:
Banić – Matković, Maloča, Steenvoorden, Krizmanić – Gurlica, Pršir – Majstorović, Ndockyt, Šlogar – Kolar

Povezane teme:HNK GORICA hotnews mario carević nk lokomotiva SuperSport HNL

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.