Od velike fešte u potopu do mjesta između Dinama i Hajduka u 838 dana
Dvije godine, tri mjeseca i 15 dana nakon posljednjeg međusobnog ogleda, u petak se ponovno na Gradskom stadionu sudaraju Gorica i Šibenik. Posljednji put bila je to utakmica vrijedna ulaska u prvu ligu, a ovu sutrašnju Gorica dočekuje kao renomirani prvoligaš s planovima i ambicijama
Ta subota, 13. svibnja 2018. godine, bila je lijepa i sunčana, sve je izgledalo idealno za odigravanje utakmice koja je trebala ostati za povijest. Bilo je to 32. kolo Druge HNL, u Veliku Goricu dolazio je Šibenik, a vodećoj Gorici nedostajao je samo jedan bod da i definitivno osigura prvo mjesto na tablici i plasman u prvu ligu, prvi put u povijesti kluba koji je uporno i nezaustavljivo rastao…
A onda se, tamo negdje početkom drugog poluvremena, nebo otvorilo. Ako se za neko nevrijeme može iskoristiti floskula “potop biblijskih razmjera”, to je bilo to. Nevjerojatna količina kiše pala je u samo nekoliko minuta i učinila teren nemogućim za bilo što osim – nabijanja. Šibenik je vodio od sredine prvog poluvremena, da bi u 61. minuti estonski napadač Henrik Ojamaa nekako ugurao loptu u mrežu i donio dovoljnih 1-1. Momčad na čijoj je klupi sjedio Ivan Prelec izdržala je do kraja, sačuvala taj bod i osigurala promociju u najviši rang hrvatskog nogometa.
Predsjednik Nenad Črnko smijao se od uha do uha dok je kijamet udarao sa svih strana, a dolje na terenu trajala je fešta koja se ne zaboravlja. Igrači mokri do kože grle jedan drugoga, sve pršti od emocija, tu je i presretni Midaugas Nikoličius, koji je pet mjeseci prije došao u klub kao dio dogovora s litavskim partnerima, a glavnu riječ vodi – Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, ekonom od prvog dana osnutka kluba, blistao je od sreće, bacao se u lokve vode poput razigranog djeteta, a mladi trener Prelec s ponosom je gledao posljedice svih dobrih odluka koje je povukao u svojoj prvoj sezoni na klupi neke seniorske momčadi…
Kad u petak na travnjak Gradskog stadiona istrče nogometaši Gorice i Šibenika, prvi sljedeći put, proći će točno 838 dana od poslijepodneva u kojem se feštalo. Dvije godine i tri i pol mjeseca poslije priča je bitno drukčija, ali drukčija je i Gorica.
Klub koji je onako emotivno proslavio ulazak u prvoligaško društvo danas je u tom društvu netko i nešto. Klub s reputacijom, s rezultatima, s prepoznatljivim imidžem i s ogromnim ambicijama. Klub je to koji je u međuvremenu za ozbiljan novac prodao Iyayija Atiemwena i Farouka Miyu, promovirao cijeli niz mladih i kvalitetnih igrača, a kao nova točka na tom putu u tjednu uoči Šibenika dogodio se novi veliki transfer. Točnije, novi posao koji je donio potvrdu koliko je Gorica narasla u tih 838 dana.
Cherif Ndiaye, senegalski napadač koji je u Goricu stigao 19 mjeseci ranije kao potpuni anonimac, besplatno, otišao je u tursku prvu ligu, u klub koji se zove Göztepe, a na klupski račun u konačnici bi trebalo sletjeti oko 1,5 milijuna eura. Malo više od deset milijuna kuna, ako je lakše računati… I nitko se nije previše šokirao što je do toga došlo, Atiemwen i Miya već su ranije pokazali da je itekako moguće doći u Goricu kao igrač čije ime ne odjekuje presnažno u nogometnim krugovima, a zatim iz nje otići za ozbiljan novac.
I, što je najbolje, nitko zbog toga nije previše zabrinut. Gorica je ostala bez važnog igrača, sjajnog napadača, ali povjerenje javnosti u sve ono što se u klubu radi i događa tolika je da nema onih koji će reći: “Ajme, što ćemo sad bez njega!” Nećemo ništa, idemo dalje, s novim snagama, s novim ljudima, vrlo vjerojatno i uz neka pojačanja, jer tako se to radi u ozbiljnim klubovima… Tu je danas Ognjen Mudrinski, nakon dva kola prvi strijelac lige, tu su i talentirani klinci poput Špikića, Golubickasa, Krizmanića, Babeca, Gadže i ostalih, tu su i iskusne snage poput Dvornekovića, Čanađije, Steenvoordena, Hamada i društva, tu je i Kristijan Lovrić, barem zasad… A stiže lova, odšteta za Cherifa!
Ne znači to da će klub nakon ovakvog transfera “plivati u novcu”, daleko od toga, budući da su vremena takva da je najvažnije pokrpati sve minuse, ali poanta je jasna – Gorica je snažna, posložena, s jasnim planom i svijetlom perspektivom. Raste i dalje, prostora za napredak ima u doslovno svakom segmentu, no slika koju trenutačno gledamo miljama je ispred one koja je bila aktualna u kasno proljeće 2018., u trenucima kad su mnogi skeptici vrtjeli glavom i govorili: “Neće oni dugo…”
E pa hoće! Evo ih, evo Gorice, na drugome mjestu prvenstvene ljestvice, smještene između Dinama i Hajduka, sa sjajnim trenerom na klupi u liku Valdasa Dambrauskasa, s momčadi posloženom za važne stvari. Tu je i snažna domaća nota, budući da su utakmicu u Varaždinu u 1. kolu započela tri gorička igrača – Dvorneković, Krizmanić i Špikić – ali tu je prije svega snažna i ozbiljna europska ambicija. Postojala je ona i u prethodne dvije sezone, uz samo malo sreće već se moglo dogoditi, ali sad je ovo još ozbiljnija priča, sad ambicije imaju za još jednu nijansu snažnije argumente.
Bod protiv Šibenika danas, 838 dana poslije, zbog svega toga nikoga neće zadovoljiti. Gorica će u petak od 20 sati tražiti novu pobjedu, treću u tri kola, a tražit će i potvrdu svojih ambicija.
– Ovakve utakmice su najopasnije – teza je koju smo čuli više puta ovih dana, iz usta trenera i igrača.
Svjesni su svi do jednoga da nikakvo opuštanje nije dozvoljeno, da momčadi i klubovi koji žele biti ozbiljni na to nemaju pravo. I to je, zapravo, najbolja vijest. Gorica više nije samo mali klub koji sanja, to je danas renomirani prvoligaš s pravim, realnim planovima i željama. Kiša ovoga puta valjda neće padati, ljeto po vremenskim prognozama završava tek u noći na ponedjeljak, ali lijepo će biti u 90 minuta vidjeti koliko se Gorica doista promijenila u ove dvije godine, tri mjeseca i 15 dana.
NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!
Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…
Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!
Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.
Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…
No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…
U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.
Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić.
Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu.
Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.
–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub.
Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.
VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’
Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…
Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…
“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!
Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!
Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.
Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!
Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!
Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!
Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.
A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…