Povežite se s nama

Sport

Od velike fešte u potopu do mjesta između Dinama i Hajduka u 838 dana

Dvije godine, tri mjeseca i 15 dana nakon posljednjeg međusobnog ogleda, u petak se ponovno na Gradskom stadionu sudaraju Gorica i Šibenik. Posljednji put bila je to utakmica vrijedna ulaska u prvu ligu, a ovu sutrašnju Gorica dočekuje kao renomirani prvoligaš s planovima i ambicijama

Objavljeno

na

Ta subota, 13. svibnja 2018. godine, bila je lijepa i sunčana, sve je izgledalo idealno za odigravanje utakmice koja je trebala ostati za povijest. Bilo je to 32. kolo Druge HNL, u Veliku Goricu dolazio je Šibenik, a vodećoj Gorici nedostajao je samo jedan bod da i definitivno osigura prvo mjesto na tablici i plasman u prvu ligu, prvi put u povijesti kluba koji je uporno i nezaustavljivo rastao…

A onda se, tamo negdje početkom drugog poluvremena, nebo otvorilo. Ako se za neko nevrijeme može iskoristiti floskula “potop biblijskih razmjera”, to je bilo to. Nevjerojatna količina kiše pala je u samo nekoliko minuta i učinila teren nemogućim za bilo što osim – nabijanja. Šibenik je vodio od sredine prvog poluvremena, da bi u 61. minuti estonski napadač Henrik Ojamaa nekako ugurao loptu u mrežu i donio dovoljnih 1-1. Momčad na čijoj je klupi sjedio Ivan Prelec izdržala je do kraja, sačuvala taj bod i osigurala promociju u najviši rang hrvatskog nogometa.

Predsjednik Nenad Črnko smijao se od uha do uha dok je kijamet udarao sa svih strana, a dolje na terenu trajala je fešta koja se ne zaboravlja. Igrači mokri do kože grle jedan drugoga, sve pršti od emocija, tu je i presretni Midaugas Nikoličius, koji je pet mjeseci prije došao u klub kao dio dogovora s litavskim partnerima, a glavnu riječ vodi – Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, ekonom od prvog dana osnutka kluba, blistao je od sreće, bacao se u lokve vode poput razigranog djeteta, a mladi trener Prelec s ponosom je gledao posljedice svih dobrih odluka koje je povukao u svojoj prvoj sezoni na klupi neke seniorske momčadi…

Kad u petak na travnjak Gradskog stadiona istrče nogometaši Gorice i Šibenika, prvi sljedeći put, proći će točno 838 dana od poslijepodneva u kojem se feštalo. Dvije godine i tri i pol mjeseca poslije priča je bitno drukčija, ali drukčija je i Gorica.

Klub koji je onako emotivno proslavio ulazak u prvoligaško društvo danas je u tom društvu netko i nešto. Klub s reputacijom, s rezultatima, s prepoznatljivim imidžem i s ogromnim ambicijama. Klub je to koji je u međuvremenu za ozbiljan novac prodao Iyayija Atiemwena i Farouka Miyu, promovirao cijeli niz mladih i kvalitetnih igrača, a kao nova točka na tom putu u tjednu uoči Šibenika dogodio se novi veliki transfer. Točnije, novi posao koji je donio potvrdu koliko je Gorica narasla u tih 838 dana.

Cherif Ndiaye, senegalski napadač koji je u Goricu stigao 19 mjeseci ranije kao potpuni anonimac, besplatno, otišao je u tursku prvu ligu, u klub koji se zove Göztepe, a na klupski račun u konačnici bi trebalo sletjeti oko 1,5 milijuna eura. Malo više od deset milijuna kuna, ako je lakše računati… I nitko se nije previše šokirao što je do toga došlo, Atiemwen i Miya već su ranije pokazali da je itekako moguće doći u Goricu kao  igrač čije ime ne odjekuje presnažno u nogometnim krugovima, a zatim iz nje otići za ozbiljan novac.

I, što je najbolje, nitko zbog toga nije previše zabrinut. Gorica je ostala bez važnog igrača, sjajnog napadača, ali povjerenje javnosti u sve ono što se u klubu radi i događa tolika je da nema onih koji će reći: “Ajme, što ćemo sad bez njega!” Nećemo ništa, idemo dalje, s novim snagama, s novim ljudima, vrlo vjerojatno i uz neka pojačanja, jer tako se to radi u ozbiljnim klubovima… Tu je danas Ognjen Mudrinski, nakon dva kola prvi strijelac lige, tu su i talentirani klinci poput Špikića, Golubickasa, Krizmanića, Babeca, Gadže i ostalih, tu su i iskusne snage poput Dvornekovića, Čanađije, Steenvoordena, Hamada i društva, tu je i Kristijan Lovrić, barem zasad… A stiže lova, odšteta za Cherifa!

Ne znači to da će klub nakon ovakvog transfera “plivati u novcu”, daleko od toga, budući da su vremena takva da je najvažnije pokrpati sve minuse, ali poanta je jasna – Gorica je snažna, posložena, s jasnim planom i svijetlom perspektivom. Raste i dalje, prostora za napredak ima u doslovno svakom segmentu, no slika koju trenutačno gledamo miljama je ispred one koja je bila aktualna u kasno proljeće 2018., u trenucima kad su mnogi skeptici vrtjeli glavom i govorili: “Neće oni dugo…”

E pa hoće! Evo ih, evo Gorice, na drugome mjestu prvenstvene ljestvice, smještene između Dinama i Hajduka, sa sjajnim trenerom na klupi u liku Valdasa Dambrauskasa, s momčadi posloženom za važne stvari. Tu je i snažna domaća nota, budući da su utakmicu u Varaždinu u 1. kolu započela tri gorička igrača – Dvorneković, Krizmanić i Špikić – ali tu je prije svega snažna i ozbiljna europska ambicija. Postojala je ona i u prethodne dvije sezone, uz samo malo sreće već se moglo dogoditi, ali sad je ovo još ozbiljnija priča, sad ambicije imaju za još jednu nijansu snažnije argumente.

Bod protiv Šibenika danas, 838 dana poslije, zbog svega toga nikoga neće zadovoljiti. Gorica će u petak od 20 sati tražiti novu pobjedu, treću u tri kola, a tražit će i potvrdu svojih ambicija.

– Ovakve utakmice su najopasnije – teza je koju smo čuli više puta ovih dana, iz usta trenera i igrača.

Svjesni su svi do jednoga da nikakvo opuštanje nije dozvoljeno, da momčadi i klubovi koji žele biti ozbiljni na to nemaju pravo. I to je, zapravo, najbolja vijest. Gorica više nije samo mali klub koji sanja, to je danas renomirani prvoligaš s pravim, realnim planovima i željama. Kiša ovoga puta valjda neće padati, ljeto po vremenskim prognozama završava tek u noći na ponedjeljak, ali lijepo će biti u 90 minuta vidjeti koliko se Gorica doista promijenila u ove dvije godine, tri mjeseca i 15 dana.

Promijenila, naravno, na bolje.

Sport

FOTO Zrakoplovci pobijedili na prvom gradskom natjecanju srednjih škola u košarci 3X3

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće u organizaciji Ekonomske škole Velika Gorica održano je danas (četvrtak, 05.02.2025.) u sportskoj dvorani Srednje strukovne škole. Za naslov najboljeg natjecala su se 4 ŠSD-a: ŠSD GVG (Gimnazija, voditelj Gordan Polan, prof. viši savjetnik), ŠSD Bumbar (Ekonomska škola, voditelj Kristijan Ban, prof.), ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Siniša Rajšić, prof.) i ŠSD Zrakoplovac (Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, voditelj Krešimir Lušić, prof.).

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecanje u košarci 3X3 je novi sport u srednjim školama, promoviran je na Olimpijskim igrama u Parizu 2024. Prema naputku Hrvatskog školskog sportskog saveza uključen je u program srednjoškolskih sportskih natjecanja u školskoj 2024./2025. godini.

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turnir je odigran po jednostrukom bod sustavu (svako sa svakim), a utakmice su igrane u trajanju 10 minuta, odnosno pobjednik je ekipa koja prva osvoji 21 poen. Sastav ekipa: 4 igrača i voditelj. Igraju tri protiv tri na jedan koš, napad u pravilu traje 12 sekundi.

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 05.02.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su odgovarajućim medaljama, a pobjednik se plasirao na županijsko natjecanje.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u košarci 3X3 za mladiće 2024./2025.

REZULTATI  ŠSD Velgor – ŠSD Bumbar 11:12, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD GVG 14:13, ŠSD Bumbar – ŠSD GVG 17:16, ŠSD Velgor – ŠSD Zrakoplovac 8:18, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD Bumbar 19:10, ŠSD GVG – ŠSD Velgor 19:15. Poredak: 1. ŠSD Zrakoplovac, 2. ŠSD Bumbar, 3. ŠSD GVG, 4. ŠSD Velgor.

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice u Goricu: Vinko Skrbin na novu posudbu, dočekao ga – Tim Matavž!

Nakon polusezone u matičnom klubu, u kojoj je skupio samo četiri nastupa, Vinko Skrbin (21) otišao je na posudbu u slovenskog drugoligašaš ND Gorica, koji se bori za ulazak u najviši rang slovenskog nogomet

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što je ove zime u svlačionicu Gorice došlo čak devet novih igrača (zasad?), a čekamo i rasplet “nemoguće misije” povratka Kristijana Lovrića u Turopolje, logično je bilo očekivati da će dio dosadašnjega kadra morati i napustiti klub. Izvan popisa za pripreme u Medulinu, a samim time i izvan kadra, ostali su Damjan Pavlović, Mesaque Dju, Meritan Shabani i Đuro-Giulio Đekić, pri čemu su prva trojica u međuvremenu i napustila Veliku Goricu, dok se Đekićeva sudbina tek treba riješiti…

Taj niz prošlog je tjedna nastavio Vinko Skrbin. Domaći igrač, dijete kluba, dečko koji je u HNK Gorici praktički od prvih dana, prošle je sezone bio u drugoj slovenskoj ligi, igrao je sjajno u dresu Tolmina, da bi se ovog ljeta izborio za svoje mjestu u kadru, pod tadašnjim trenerom Rajkom Vidovićem. Pripreme je odradio vrhunski, ušao je u sezonu sa statusom i određenom minutažom, ali brzo su se te minute na terenu dramatično prorijedile. I ove zime odlučeno je da je za Vinka bolje da ode negdje igrati.

Otišao je tamo gdje je igrao najbolji nogomet u životu, ponovno u drugu slovensku ligu, no ovoga puta u – Goricu! Točnije, u ND Goricu, klub koji se bori za ulazak u najviši rang slovenskog nogometa. Skrbin će pokušati pomoći svome novom klubu da ostvari taj veliki cilj, a tamo ga je dočekalo i jedno dobro poznato ime. Igrač ND Gorice, naime, od ovog je ljeta i Tim Matavž, koji je u tom klubu i krenuo na svoj nogometni put, pa ga je tu odlučio i završiti.

Skrbin je u tom okruženju dobro poznato ime, kroz slovensku Goricu pokušat će napraviti ono što nije uspio u svojoj Gorici, nametnuti se i dobiti priliku u kontinuitetu. U našoj Gorici, naime, u svim ovim godinama ostao je na ukupno 11 nastupa, odnosno na 383 minute odigrane u dresu prve momčadi. Nadali smo se ovog ljeta, vidjevši koliko je napredovao kroz epizodu u Tolminu, da bismo mogli imati još jednog domaćeg dečka u ozbiljnoj rotaciji, ali nije se dogodilo…

Ne znači da se neće dogoditi nekad u budućnosti, a prvi korak prema tome Vinko će, vjerujemo, napraviti u “onoj drugoj” Gorici.

Nastavite čitati

Sport

Lucija odletjela za Poljsku

Članica Karate kluba Velika Gorica predstavlja Hrvatsku na Europskom prvenstvu.

Objavljeno

na

Objavio/la

Reprezentativka Lucija Kirinić otputovala na Europsko karate prvenstvo u Poljsku, Bielsko-Biala, gdje će se natjecati u kategoriji mlađih seniorki do 50 kilograma.

– Za našu članicu je ovo drugo veliko natjecanje jer je prošle godine izborila plasman u juniorskom uzrastu i nastupila u kategoriji do 48 kilograma na Europskom prvenstvu na Cipru, tako da ovo smatramo i velikim uspjehom za naš klub. Pokazatelj je to rada i ulaganja u mlade uzraste u našoj karate školi – poručuju iz kluba.

– 2024. godine uz Luciju smo imali i plasman Eme Filković na Europsko juniorsko prvenstvo, te Eme Jukić na Svjetsko juniorsko prvenstvo u Veneciji gdje je predstavljala Hrvatsku u kategoriji do 48 kilograma – rekao je Goran Živković, predsjednik kluba, poželjevši Luciji puno uspjeha na ovom velikom natjecanju.

Inače, ovaj klub ima jaku kadetsku, juniorsku i U21 ekipu, što i pokazuje zadnji izborni postupak za ovo Europsko prvenstvo. Naime, osim Lucije koja se kvalificirala, u izbornom postupku bila su još tri člana kluba, koji su zauzeli 2. mjesto. Riječ je o juniorkama Katji Braici i Matei Kordić, a “za dlaku” je plasman izmakao i kadetu Vitu Hulini.

Foto: WORLD KARATE FEDERATION

– Desetak naših članova je iz godine u godinu u samom vrhu hrvatskog karatea, a u narednih godinu-dvije cilj je osvojiti europsku ili svjetsku medalju u uzrastu kadeta, juniora ili mlađih seniora, a nakon toga “proizvesti” seniorskog karate reprezentativca iz naše karate škole – poručio je Živković.

 

 

Nastavite čitati

Sport

Javna isprika odgovornih osoba NK Kurilovca

Objavljeno

na

Nastavite čitati

Sport

Budimir: ‘Ne očekujem da će ljudi hodati za mnom po Gorici i tapšati me…’

Jedan od najvećih nogometaša koje je Turopolje ikad dalo, 33-godišnji Ante Budimir, ugostio je hrvatske novinare i prekinuo medijsku šutnju. Govorio je o životu u Španjolskoj, karijeri, vjeri, fakultetu…

Objavljeno

na

Nakon razdoblja u kojem je odlučio pričati samo na terenu, a ne kroz medije, Ante Budimir odlučio je u španjolskoj Pamploni ugostiti skupinu hrvatskih novinara. Poziv su dobile kolege iz nacionalnih medija, pa ćemo mi iz ovih naših, lokalnih, prenijeti što je to dečko sa Cibljanice imao za reći u ovom sadržajnom druženju. Govorio je naš Ante o životu u Pamploni, o nogometu i obitelji, suigračima i ispitima na fakultetu…

– Tijekom karijere bio sam diljem Europe u mnogim klubovima, pa i u nekim specifičnim, poput St. Paulija, zatim Sampdorije, ali evo, u Osasuni igram najduže, i ona je savršeni miks strasnih navijača, obitelji i djece, ona je amblem regija Navarra i prožima je neki posebni identitet. Doista se ovdje osjećam fenomenalno. Predivno mjesto, grad gdje imaš sve, a nije ipak tako ogromno. Sve je blizu, osjećaš obiteljsku atmosferu, sigurno je, ljudi su dragi, osjećam respekt, oni obožavaju klub… A klub je odlično organiziran, nije mastodont s 200 zaposlenika, ali je posvećen igračima, navijačima, i klub koji ti nudi biti na velikoj nogometnoj pozornici – prenosi Antine riječi Jutarnji list.

Osasuna u “Budimirovoj eri” raste po pitanju ambicija, ali i konkretnih dosega…

– Klub sredine ljestvice, prije svega, ali prije dvije godine ušli smo u finale Copa del Rey i osigurali Konferencijsku ligu. Nismo prošli Club Brugge, i to je prepreka na kojoj se radi, ali nakon ere Jagobe Arrasatea, koja je trajala šest godina, došao je novi trener Vicente Moreno i razdoblje adaptacije nije lako, a kompetitivnost La lige je ogromna. No trudimo se raditi najviše što možemo i sad se opet borimo za visoke pozicije i dostignuća.

Prošle sezone u La Ligi je zabio sjajnih 17 golova, a ove je već na 12 komada! Dodaju li se i oni iz kupa, zabijao je ukupno 15 puta ove sezone…

– Kad vidim brojke, ovo je sigurno najbolje razdoblje moje karijere. Razlog nije mističan, dapače: kontinuitet zdravlja, ali i minutaže. To mi daje samopouzdanje koje gradi cijelu priču. U Osasuni je ujedno i moj stil igre kompatibilan sa suigračima, a to mi sigurno pomaže biti produktivnim. Prošle su me godine malo i zezali da je moje vrijeme proljeće, jer je tako ispalo, tad sam počeo zabijati, ali istina je ipak malo kompleksnija – rekao je Ante i nastavio:

– Naime, prve sezone trajao je covid, mercato se produžio do desetog mjeseca, ja sam stigao posljednjeg dana prijelaznog roka, prošlo je osam kola, a imao sam i teško ljeto u Mallorci, i čini mi se da je takav splet okolnosti utjecao na mene. Godinu nakon igrao se Euro, imao sam problema s pubičnom kosti i nisam mogao uhvatiti ritam. Pretprošle godine supruga je bila u visokom stupnju trudnoće, cijelo ljeto proveli smo u Pamploni, počeo sam pripreme od prvog dana, i to mi je trebalo. Tad su stigli golovi pa je ispalo da ipak nisam samo proljetni tip, ha, ha…

Trener Moreno odvažio se reći da je baš Budimir zaslužan za uspjehe Osasune, a njegovu tezu potvrđuju i klupski rekordi koje redovno ruši.

– Svjestan sam da nogomet nije tenis, bez suigrača ne mogu ništa, bez trenera mi je puno teže, tako da smatram kako je sve kolektivno, a opet, ako ja nisam pravi i spreman… Dakle, potreban je koloplet svega da stvari budu što uspješnije – ističe Ante i dodaje:

– Kada sam prije nekoliko sezona zabio u šest utakmica zaredom, ušao sam u povijest kao prvi kojem je to uspjelo. I tada sam rekao da me to čini ponosnim i sretnim. Ponosan sam, sretan, i nastavit ću se truditi i raditi. No to nije ono što me pokreće, neki ego ili osobni rekord, to mi nije cilj, jer nisam doista znao koliko tko ima golova i kada ga mogu “skinuti”. Zanima me samo sljedeća utakmica, a možda ću tako ostvariti i te druge snove. Doista želim s Osasunom napraviti nešto povijesno i veliko.

Pitali su ga i je li kao klinac mogao zamisliti sve što ti se događa danas?

– Razmišljao sam i sanjao o zabijanju golova na velikoj sceni, kao što vjerujem da mogu s Osasunom sada ostvariti nešto veliko. Želio sam igrati u “ligama Petice”, ali iskreno, Španjolska mi je bila zadnja. Mislio sam da nije za mene. Ali uvijek je kod mene prisutna neka kontra, ha, ha.

Mi se nadamo da to neće biti tako, ali odgovarao je i na pitanje je li mu Osasuna posebni klub u karijeri. Iako, i s navršene 33 godine zanimljiv je nekolicini velikih klubova, stalno se nešto šuška…

– Postoje stvari koje razumijem, postoje ugovori, neke dobne granice, svašta nešto, ali ono iskreno što me okupira to je ono sada, ta sadašnjost, ne bih razmišljao o budućnosti. Baš uživam, i onda to pokušavam prebaciti na teren. Gdje će me to dovesti, prepuštam sudbini. I uživam u trenutku. Poziv velikog kluba? Bilo bi neiskreno reći da ne bih želio osjetiti kako je igrati za klubove ogromnog renomea. Ali to nije nešto što me okupira. Važne su mi sadašnje, konkretne stvari, one koje zaista određuju put. No, ponavljam, ne želim o tome razmišljati. Moj je cilj sada biti dobar, pravi i dati Osasuni najbolje od sebe.

U Španjolskoj Ante i njegova obitelj uživaju u punom smislu.

– Nakon Njemačke i Italije, kada me netko pita, uvijek volim uzeti Španjolsku kao primjer sredine između Talijana i Nijemaca. Imaju dobru ravnotežu između discipline i opuštenosti, a pritom ne pretjeruju ni u jednom ni u drugom. Mislim da je Španjolska, uz Hrvatsku, najbolje mjesto za život. Zbog klime, hrane, ljudi, sigurnosti i, naravno, nogometa.

– Imam i mentalnog trenera s kojim nastojim raditi. Također, često ističem koliko mi je studiranje pomoglo kao distrakcija od nogometa. Ostala su mi još tri ispita do diplome… Ravnoteža i sigurnost su mi ključni. Vjera, svakako, također igra važnu ulogu. Imao sam i sjajnih i teških trenutaka, ali sve te stvari pomažu mi da ostanem prizemljen i da na sve gledam iz šire perspektive.

Ante Budimir doista i jest takav, normalan, skroman, s obje noge na zemlji. Iako je u Pamploni mega zvijezda, obožavan od navijača svih generacija. A kad dođe doma, u svoju Veliku Goricu, od toga se može malo odmoriti… Ovdje, u Hrvatskoj općenito, u domaćoj javnosti, Budimir unatoč svojoj senzacionalnoj nogometnoj priči često nema odgovarajuću pozornost. Međutim, ne smeta mu…

– Ne očekujem da će hodati iza mene u Velikoj Gorici i davati mi priznanje, tapšati me, to sigurno ne. Najbitnije mi je priznanje od trenera, suigrača, da sam prihvaćen u tom okruženju, voljen, da funkcioniram dobro s njima – završio je Budimir.

Ugovor s Osasunom traje mu još dvije i pol godine, tad će imati 35, taman idealno da se dogodi ono o čemu je svojevremeno govorio u jednom intervjuu…

– Budem li se vraćao u HNL, prva opcija bit će mi Gorica. To je moj klub.

Sanjamo…

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.