Sport

Od velike fešte u potopu do mjesta između Dinama i Hajduka u 838 dana

Dvije godine, tri mjeseca i 15 dana nakon posljednjeg međusobnog ogleda, u petak se ponovno na Gradskom stadionu sudaraju Gorica i Šibenik. Posljednji put bila je to utakmica vrijedna ulaska u prvu ligu, a ovu sutrašnju Gorica dočekuje kao renomirani prvoligaš s planovima i ambicijama

Objavljeno

prije 6 godina

27. kolovoza 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ta subota, 13. svibnja 2018. godine, bila je lijepa i sunčana, sve je izgledalo idealno za odigravanje utakmice koja je trebala ostati za povijest. Bilo je to 32. kolo Druge HNL, u Veliku Goricu dolazio je Šibenik, a vodećoj Gorici nedostajao je samo jedan bod da i definitivno osigura prvo mjesto na tablici i plasman u prvu ligu, prvi put u povijesti kluba koji je uporno i nezaustavljivo rastao…

A onda se, tamo negdje početkom drugog poluvremena, nebo otvorilo. Ako se za neko nevrijeme može iskoristiti floskula “potop biblijskih razmjera”, to je bilo to. Nevjerojatna količina kiše pala je u samo nekoliko minuta i učinila teren nemogućim za bilo što osim – nabijanja. Šibenik je vodio od sredine prvog poluvremena, da bi u 61. minuti estonski napadač Henrik Ojamaa nekako ugurao loptu u mrežu i donio dovoljnih 1-1. Momčad na čijoj je klupi sjedio Ivan Prelec izdržala je do kraja, sačuvala taj bod i osigurala promociju u najviši rang hrvatskog nogometa.

Predsjednik Nenad Črnko smijao se od uha do uha dok je kijamet udarao sa svih strana, a dolje na terenu trajala je fešta koja se ne zaboravlja. Igrači mokri do kože grle jedan drugoga, sve pršti od emocija, tu je i presretni Midaugas Nikoličius, koji je pet mjeseci prije došao u klub kao dio dogovora s litavskim partnerima, a glavnu riječ vodi – Pevec. Punim imenom Franjo Kovačić, ekonom od prvog dana osnutka kluba, blistao je od sreće, bacao se u lokve vode poput razigranog djeteta, a mladi trener Prelec s ponosom je gledao posljedice svih dobrih odluka koje je povukao u svojoj prvoj sezoni na klupi neke seniorske momčadi…

Kad u petak na travnjak Gradskog stadiona istrče nogometaši Gorice i Šibenika, prvi sljedeći put, proći će točno 838 dana od poslijepodneva u kojem se feštalo. Dvije godine i tri i pol mjeseca poslije priča je bitno drukčija, ali drukčija je i Gorica.

Klub koji je onako emotivno proslavio ulazak u prvoligaško društvo danas je u tom društvu netko i nešto. Klub s reputacijom, s rezultatima, s prepoznatljivim imidžem i s ogromnim ambicijama. Klub je to koji je u međuvremenu za ozbiljan novac prodao Iyayija Atiemwena i Farouka Miyu, promovirao cijeli niz mladih i kvalitetnih igrača, a kao nova točka na tom putu u tjednu uoči Šibenika dogodio se novi veliki transfer. Točnije, novi posao koji je donio potvrdu koliko je Gorica narasla u tih 838 dana.

Cherif Ndiaye, senegalski napadač koji je u Goricu stigao 19 mjeseci ranije kao potpuni anonimac, besplatno, otišao je u tursku prvu ligu, u klub koji se zove Göztepe, a na klupski račun u konačnici bi trebalo sletjeti oko 1,5 milijuna eura. Malo više od deset milijuna kuna, ako je lakše računati… I nitko se nije previše šokirao što je do toga došlo, Atiemwen i Miya već su ranije pokazali da je itekako moguće doći u Goricu kao igrač čije ime ne odjekuje presnažno u nogometnim krugovima, a zatim iz nje otići za ozbiljan novac.

I, što je najbolje, nitko zbog toga nije previše zabrinut. Gorica je ostala bez važnog igrača, sjajnog napadača, ali povjerenje javnosti u sve ono što se u klubu radi i događa tolika je da nema onih koji će reći: “Ajme, što ćemo sad bez njega!” Nećemo ništa, idemo dalje, s novim snagama, s novim ljudima, vrlo vjerojatno i uz neka pojačanja, jer tako se to radi u ozbiljnim klubovima… Tu je danas Ognjen Mudrinski, nakon dva kola prvi strijelac lige, tu su i talentirani klinci poput Špikića, Golubickasa, Krizmanića, Babeca, Gadže i ostalih, tu su i iskusne snage poput Dvornekovića, Čanađije, Steenvoordena, Hamada i društva, tu je i Kristijan Lovrić, barem zasad… A stiže lova, odšteta za Cherifa!

Ne znači to da će klub nakon ovakvog transfera “plivati u novcu”, daleko od toga, budući da su vremena takva da je najvažnije pokrpati sve minuse, ali poanta je jasna – Gorica je snažna, posložena, s jasnim planom i svijetlom perspektivom. Raste i dalje, prostora za napredak ima u doslovno svakom segmentu, no slika koju trenutačno gledamo miljama je ispred one koja je bila aktualna u kasno proljeće 2018., u trenucima kad su mnogi skeptici vrtjeli glavom i govorili: “Neće oni dugo…”

E pa hoće! Evo ih, evo Gorice, na drugome mjestu prvenstvene ljestvice, smještene između Dinama i Hajduka, sa sjajnim trenerom na klupi u liku Valdasa Dambrauskasa, s momčadi posloženom za važne stvari. Tu je i snažna domaća nota, budući da su utakmicu u Varaždinu u 1. kolu započela tri gorička igrača – Dvorneković, Krizmanić i Špikić – ali tu je prije svega snažna i ozbiljna europska ambicija. Postojala je ona i u prethodne dvije sezone, uz samo malo sreće već se moglo dogoditi, ali sad je ovo još ozbiljnija priča, sad ambicije imaju za još jednu nijansu snažnije argumente.

Bod protiv Šibenika danas, 838 dana poslije, zbog svega toga nikoga neće zadovoljiti. Gorica će u petak od 20 sati tražiti novu pobjedu, treću u tri kola, a tražit će i potvrdu svojih ambicija.

– Ovakve utakmice su najopasnije – teza je koju smo čuli više puta ovih dana, iz usta trenera i igrača.

Svjesni su svi do jednoga da nikakvo opuštanje nije dozvoljeno, da momčadi i klubovi koji žele biti ozbiljni na to nemaju pravo. I to je, zapravo, najbolja vijest. Gorica više nije samo mali klub koji sanja, to je danas renomirani prvoligaš s pravim, realnim planovima i željama. Kiša ovoga puta valjda neće padati, ljeto po vremenskim prognozama završava tek u noći na ponedjeljak, ali lijepo će biti u 90 minuta vidjeti koliko se Gorica doista promijenila u ove dvije godine, tri mjeseca i 15 dana.

Promijenila, naravno, na bolje.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews NK šibenik

Sport

USPON briljirao u Lignanu – pet medalja, dvije u pojedinačnoj konkurenciji i tri u parovima

Velikogorički klub još jednom među vodećima.

Objavljeno

prije 9 sati

23. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Parastolnoteniski klub Uspon osvojio je pet brončanih medalja na ITTF World Para Challenger turniru u Lignanu.

U pojedinačnoj konkurenciji, do medalja su stigle Marija Sečenj i Mirjana Lučić. Sečenj je u kategoriji Women’s Singles Class 2 nakon drugog mjesta u skupini izborila polufinale, u kojem je poražena od domaće predstavnice G. Rossi. Sličan put imala je i Lučić u kategoriji 9, koja je također kao drugoplasirana prošla skupinu, a u polufinalu ju je zaustavila Mađarica Alexa Szvitacs.

U parovima su stigle dodatne tri medalje. Vračan i Borna Zohil osvojili su broncu u muškim parovima (MD18), dok su Zohil i Lučić do trećeg mjesta stigli u mješovitim parovima (XD17-20).

Marko Vračan bio je nadomak medalje u klasi 8. Nakon što je kao prvoplasirani prošao skupinu i slavio u osmini finala, no zaustavljen je u četvrtfinalu. Najmlađa članica ekipe, Lorena Rinčić, natjecala se u klasi 6, ali nažalost nije prošla skupinu.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara dominirala na Regionalnom prvenstvu i osvojila ukupno 39 medalja

Objavljeno

prije 11 sati

23. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Treće regionalno prvenstvo Regije Sjeveroistok 2026. u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) održano je u Graberju Ivanićkom, u subotu, 21. ožujka 2026. godine.